REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-3422/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Joniću, odvjetniku u Splitu, Sukoišanska 43, protiv tuženika pod 1. KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i pod 2. TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oba tuženika zastupana po punomoćniku SĆ, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 14.listopada 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Tomislava Jonića, odvjetnika u Splitu, tuženika pod 1. osobno, i punomoćnika tuženika pod 1. i 2. SĆ, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu i uručenje presude 21.studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se prema tuženicima da je tužitelj MĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split označene kao čest. zem. broj [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za cijelo, te se nalaže tuženicima ispustiti ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama uz istovremeni izbris prava vlasništva sa imena tuženih, a sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, a u suprotnom će istu ispravu zamijeniti ova presuda.“

II. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana naknadi tuženicima pod 1. i pod 2. parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvije stotine pedeset eura).

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 16.rujna 2022. tužitelj navodi da su na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], Staro selo “šuma” površine 80 m2, Z. U. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao vlasnici upisani tuženici svaki za po ½ dijela. Predmetna nekretnina u katastru nekretnina ima identičnu oznaku kat. čest. broj [katastarska čestica], posjedovni list broj 1431 K. O. [katastarska općina], a na kojoj su upisane treće osobe: BĆ, EĆ, AĆ, ŽĆ, VĆ i DĆ, svaki za po 1/7 dijela. Na zapisniku zemljišnoknjižnog odjela ovog suda sastavljenog povodom osnivanja zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina] dana 23.studenoga 2010. posl. broj: Z-8500/2005/4657 doneseno je rješenje da su tuženici vlasnici predmetne nekretnine svaki za po 1/2 dijela. Međutim, predmetni upis vlasništva na predmetnoj nekretnini je pogrešan, jer je tužitelj predmetnu nekretninu kupio usmenom pogodbom od sada pok.HĆ pok.M i ŠĆ pok. M 1980-ih godina, te je u savjesnom, poštenom i istinitom posjedu navedene nekretnine više od 35 godina. Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Split od 26.svibnja 2022. razvidno je da je izvršena dioba stare kat. čest. [katastarska čestica] u podčestice 6098/13, 6098/23 odnosno ispravljena u 6098/56 (nova k. č. [katastarska čestica]) i 6098/24. Izjavom od 12.listopada 2004. ovjerenom kod javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić iz Splita istog dana pod brojem OV-8121/04 tuženici su izjavili da kao nasljednici poslije smrti svog oca pok. LĆ pok.PĆ nikada nisu posjedovali, ni uživali predmetnu nekretninu ranije oznake čest. zem. [katastarska čestica]. Nadalje, presudom zbog izostanka ovog suda posl. broj I P-921/99 od 07.lipnja 1999. utvrđeno je da je tužitelj MĆ naspram tuženika TĆ jedini i isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina]. Navedena presuda u zemljišnim knjigama nije nikada provedena jer tužbom omaškom nije obuhvaćen i drugi nasljednik pok.LĆ GĆ.

1.1. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za cijelo, te nalažiti tuženicima da ispuste ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama uz istovremeni izbris prava vlasništva sa imena tuženiika, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, u suprotnom će istu ispravu zamijeniti ova presuda. Također, tužitelj potražuje od tuženika naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu, tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu, uz prijedlog da sud isti odbije kao neosnovan i obveže tužitelja da naknadi tuženicima parnični trošak. Tuženici ističu da su oni stvarni vlasnici sporne nekretnine, koji su upis svog prava postigli u postupku osnivanja zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina], u kojem postupku je sudjelovao i tužitelj, te nije osporavao upis tuženika. U postupku osnivanja zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina] pod posl.br. Z- 8500/2005, tužitelj je upisan kao vlasnik na nekretninama oznake kč. br. [katastarska čestica], i kč. br. [katastarska čestica]. Iz dokumentacije u tom postupku vidljivo je da je tužitelj osobno nazočio raspravama za sastavljanje zemljišnoknjižnih uložaka za nekretnine koje je smatrao vlastitim i glede kojih je imao interes, te su po njegovim izjavama i izvršeni upisi u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina]. Radi toga tužitelj nije pristupio na raspravu za sastavljanje zk izdatka za spornu nekretninu jer nije polagao nikakva prava glede iste, dok izjava tuženika od 12. listopada 2004., kojom su priznali tužitelju vlasništvo čest. zem [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] nije odlučna za ovaj spor. Naime, tuženici tom izjavom, suprotno navodima iz tužbe, nisu priznali tužitelju vlasništvo na spornoj nekretnini koja je nosila oznaku čest. zem [katastarska čestica], ispravljena čest. zem [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], već vlasništvo nekretnine na kojoj je tužitelj sagradio obiteljsku kuću, dok na spornoj nekretnini nije izgrađena nikakva zgrada. Rješavanje pitanja svog vlasništva i posjeda na nekretninama tužitelj je započeo još 1999. kad je naručio izradu geodetskog elaborata radi provedbe usklađenja i parcelacije dijelova zemljišta koje je držao vlastitim. U tom postupku od stare čest. zem [katastarska čestica] nastale su čest. zem [katastarska čestica], čest. zem [katastarska čestica], ispravljena čest. zem [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica], a tužitelj se upisao kao posjednik na kč. br. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], dok je sporna kč. br. [katastarska čestica], površine 80 m2, K. O. [katastarska općina], upisana na dotadašnje posjednike. Nadalje, u presudi ovog suda posl. broj I P- 921/1999, na koju se tužitelj poziva, kao tuženik je naveden GĆ pok. K (kod HĆ), odnosno djed tuženika pod 1. i 2., koji je živio u [adresa] i njegova je adresa bila poznata, no vjerojatno je označeno „kod HĆ“ iz razloga što je GĆ pok. K u vrijeme podnošenja tužbe i donošenja presude već više od tri godine bio preminula osoba.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom zemljišnoknjižnog izvatka za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 31.kolovoza 2022. i 23.studenoga 2010., prijepisa posjedovnog lista broj 1432 K. O. [katastarska općina] od 29.kolovoza 2022., zapisnika broj Z-8500/2005/4657 od 23.studenoga 2010., Povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Split od 26.svibnja 2022., Prijavnog lista broj 25/1999 od 15.ožujka 1999. izrađenog od strane geodetske radnje „Geodet“, rješenja Ureda za katastarsko-geodetske poslove Split, Klasa: UP-I- 932-06/99-01/0190, Urbroj:2181-05-99-3 od 15.srpnja 1999., Rješenja Odjela za zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu posl.br.Z-5997/1999 od 3.prosinca 2003., Prijavnog lista broj 51/1999 od 26.veljače 1999. sastavljenog od strane tvrtke „Meja“, zapisnika ovog suda posl.br.Z-8500/2005/778 od 8.lipnja 2006., posl.br.Z- 8500/2005/2929 od 19.veljače 2009., posl.br.Z-8500/2005/755 od 2.lipnja 2006., zemljišnoknjižnih izvadaka za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 23.siječnja 2007., Identifikacije katastarskih čestica prema prethodnoj katastarskoj izmjeri Područnog ureda za katastar Split od 26.svibnja 2022., Izjave od 12.listopada 2004., ovjerene u potpisu od strane javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić istog dana pod brojem OV- 8121/2004, presude zbog izostanka Općinskog suda u Splitu posl.br. I P-921/1999 od 7.lipnja 1999., i rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu posl.br.O- 1584/1996 iza smrti pok.TĆ pok.K, uvidom u predmete ovog suda posl. br. Z-8500/2005/4657 i broj I P-921/1999, očevidom na licu mjesta i vještačenjem po sudskom vještaku za geodeziju Ivanu Barbaliću, saslušanjem tužitelja, tuženika pod 1. i 2., te saslušanjem svjedoka JĆ i ČĆ.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je usmenom kupoprodajom i dosjelošću stekao vlasništvo nekretnine označene kao čest. zem. broj [katastarska čestica] Z.U.

4657 K. O. [katastarska općina] za cijelo.

6. Dakle, tužitelj stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini temelji na dvije različite pravne osnove: stjecanje na temelju pravnog posla i na temelju zakona- dosjelošću.

7. Tužitelj se poziva da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju naplatnog pravnog posla-kupoprodaje. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, nadalje:ZV) propisano je na koji način se može steći pravo vlasništva nekretnine, a to je stjecanje na temelju pravnog posla, stjecanje odlukom suda ili druge vlasti, stjecanje nasljeđivanjem i stjecanje na temelju zakona.

8. Odredbom članka 115. stavak 1. ZV-a propisano je da se na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Da bi se pravo vlasništva nekretnine steklo na temelju pravnog posla pored općih pretpostavki (sposobnost stvari, sposobnost stjecatelja, pravni temelj stjecanja) potrebno je ispuniti i posebne pretpostavke da bi se steklo pravo vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla, a to je da kao pravni temelj postoji valjani pravni posao-titulus usmjeren na prijenos otuđivateljevog prava vlasništva određene nekretnine na stjecatelja (bilo u cijelosti, bilo u nekom dijelu), kao i da je izvršen čin koji je Zakonom određeni način stjecanja (modus) nekretnine na tom pravnom temelju, a to je upis stjecateljeva prava u zemljišnu knjigu sukladno odredbi članka 119. stavak 1. ZV-a. Da bi stjecatelj mogao upisati svoje pravo vlasništva u zemljišnu knjigu, potrebno je da je isprava u koju je oblikovan pravni posao imao onakav sadržaj i oblik kakav se po pravilima zemljišnoknjižnog prava traži, da bi se na temelju nje moglo dopustiti provođenje upisa (članak 120. stavak 2. ZV-a). Takva se isprava naziva tabularna ili zemljišno knjižna isprava.

9. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisano je odredbama čl.159. -160. ZV-a. Odredbom čl.159. st. 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je stavkom 2. istog članka propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost).

10. Odredbom čl.159. st.3. ZV-a propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (izvanredna dosjelost), dok je stavkom 4. istog članka propisano da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, dakle za stjecanje tih nekretnina redovnom dosjelošću potrebno je 20 godina, a izvanrednom dosjelošću 40 godina posjedovanja.

11. Odredba čl.160. ZV-a propisuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost (st.1.), da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (st.2.), kao i da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

12. Odredbom čl.28.st.4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ, br.6/1980, 36/1990, Narodne novine 53/1991, 91/1996, nadalje:ZOVO), propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

13. Dosjelost je jedan od načina stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, za čije je stjecanje u uvjetima redovne dosjelosti, potrebno da stjecatelj ostvaruje kvalificirani posjed odnosno, posjed koji je zakonit, istinit i pošten. Izvanredna dosjelost zadovoljena je ako je ispunjena pretpostavka samostalnog i poštenog posjeda, time da se i jedno i drugo pretpostavlja, pa suprotno treba dokazati onaj tko tvrdi da je nečiji posjed nesamostalan i nepošten. Pravni učinci dosjelosti nastupaju ipso iure odmah po ispunjenju zakonskih pretpostavki.

14. Sudski vještak za geodeziju Ivan Barbalić, nakon očevida na licu mjesta radi identifikacije predmeta spora, izradio je pisani nalaz i mišljenje u kojem navodi da je predmetna čestica oznake č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] usklađena oblikom i površinom, da je na Skici lica mjesta označena točkama A-B-C-D-A, lik šrafiran plavom bojom, površine 80 m², da u naravi predstavlja makadamski prilaz obiteljskoj kući i neobrađeno zemljište, dok međe predmetne čestice nisu materijalizirane na terenu.

15. Tužitelj u svom iskazu navodi da negdje 1979./1980. kupio nekretninu koja je predmet ovog postupka, da je tada imala dvije oznake, ali je kasnije cijepana. Navedene nekretnine kupio je od zeta- supruga svoje sestre HĆ, i njegovih dvaju rođaka ŠĆ pok. PĆ i HĆ pok. M. Navedena kupoprodaja izvršena je na temelju usmenog dogovora, nije ništa „stavljeno“ na papir zbog međusobnog povjerenja ugovornih strana. Tužitelj je trojici prodavatelja isplatio kupoprodajnu cijenu koja je iznosila oko 30-ak DEM za m2, jer se nekretnina nije smatrala nešto atraktivnom. Naime, radilo se o strmini obraslom makijom, površine nekih 569 m2, a kasnije su ove nekretnine cijepane, u što se tužitelj ne razumije. Angažirao je mjernika koji mu je donio neke papire, nije razumio o čemu se točno radi, te je došlo do promjena u brojevima nekretnina koje je kupio. Danas se na nekretnini nalazi tužiteljeva obiteljska kuća, dvije garaže, na dva nivoa nalazi se po desetak maslina i nasadi raznih voćki. Gradnji kuće pristupio je odmah nakon kupoprodaje 1980./1981., kada je izgradio prizemlje i uselio s obitelji. Nikada cijelo ovo vrijeme nitko nije pitao tužitelja zašto radi na toj nekretnini, nitko ga nije sprječavao u gradnji i korištenju, niti je bilo sudskih postupaka jer za njima nije bilo potrebe. Tuženike je upoznao negdje prije 10-15 godina kada je tužitelj došao u njihovu kuću da mu potpišu ispravu jer je nekretnina bila upisana na njihova djeda, pa na oca, a zatim na njih. Otac tuženika tada je bio već preminuo nekoliko godina ranije, tuženici su rekli da imaju tetu koja je s njihovim ocem upoznata sa imovinom odnosno sa nekretninama i da će biti onako kako ona kaže. Otišli su do njihove tete T, koja je tom prilikom rekla tuženicima u prisutnosti tužitelja da tuženici mogu raditi što žele, ali da ni ona ni otac tuženika nisu nikada bili na predmetnoj parceli. Nakon toga tuženici su otišli potpisati izjavu kod javnog bilježnika, u kojoj je pisalo da je otac tuženika znao da tužitelj gradi kuću na navedenoj parceli i da nikada nije protiv toga protestirao, a koja izjava je priložena spisu. Kupljene nekretnine nosile su oznaku /13, i jedna manja /14, te su uslijed naprijed spomenutog cijepanja postale jednim brojem. Međutim, omaškom službenika ili na neki drugi način, dio parcele je dobio novi broj, a tuženici su upisani kao vlasnici tog dijela nekretnine, površine 80m2. Tužitelj je imao namjeru da „uplani“ nekretninu, ali je od mjernika saznao da se ovaj dio vodi pod drugim brojem na kojem su upisani tuženici. Otišao je kod njih smatrajući to gotovom stvari, odnosno da će mu potpisati izjavu kao i prije, ali oni su rekli da su se već opekli od nekih rođaka, da su izgubili, da su imali veliki trošak odvjetnika i da zbog toga neće potpisati tužitelju izjavu, pa je pokrenuo ovaj postupak. Posebno upitan tužitelj navodi da li je ishodio neku presudu protiv TĆ, s tim da mora objasniti pozadinu navedenog postupka, a to je da je tužitelj sa sinom svog zeta i sa CĆ otišao u prijateljski posjet LĆocu tuženika, te mu objasnio o čemu se radi, odnosno o predmetnoj nekretnini. Isti je tražio skicu da vidi da li sporna nekretnina graniči s njegovom, te kada je vidio da ne graniči, rekao je da nema nikakvih problema, da to nije njegovo, da on ima svojih poslova i da ga se ne gnjavi, te da je najbolje da se kao adresa za pozive navede ona od mog zeta HĆ, [adresa]. U tom trenutku GĆ, djed tuženika, i otac LĆ već je bio preminuo. Očitujući se o sudjelovanju u postupku osnivanja zemljišne knjige, tužitelj navodi da je odlazio 2-3 puta na poziv, ali nije siguran da mu je tim prilikama sve točno prezentirano ili nije razumio ono što mu se prezentiralo, da se on ne razumije u geodeziju, da svoju nekretninu smatra svojom, da ga se druge ne tiču, pri tome ne znajući da se radi i o nekretnini u sastavu njegove nekretnine.

16. Tuženik pod 1. KĆ u svom iskazu navodi da utužena nekretnina u pravilu predstavlja neobrađeno zemljište, makadam, i ne graniči s ostalim nekretninama u vlasništvu tog tuženika. Poznato mu je da tužitelj ima obiteljsku kuću na jednoj nekretnini, ali to nije ova sporna nekretnina, te mu nije poznato da bi tužitelj ikada na utuženoj nekretnini nešto obrađivao ili radio. Nije mu poznato od oca da bi utužena nekretnina bila predmet nekog pravnog posla između trećih osoba, a istu je tuženik pod 1. stekao nasljeđivanjem iza smrti oca. Točan je iskaz tužitelja da je došao kod tuženika pod 1. i pod 2., kao i da su mu potpisali javnobilježnički ovjerenu izjavu koja se odnosila na nekretninu na kojoj se nalazi tužiteljeva kuća, a ne na utuženu nekretninu. Tuženik pod 1. ističe kako je apsurdno da je donesena presuda u odnosu na njegovog djeda u trenutku kada je on već bio preminuo 3 godine prije toga. Za navedenu presudu tuženici nisu znali do zaprimanja tužbe u ovom postupku, a tužitelj u pogledu utužene nekretnine nije upisan niti u katastru niti u zemljišniku, uz napomenu da tuženik pod 1. ima dosta tih manjih zemalja tj. parcelica po [adresa] koje ne obilazi često. Što se tiče usmene kupoprodaje koju je spominjao tužitelj, to se odnosilo jedino na nekretninu na kojoj je on sagradio kuću, ali ne i na utuženu nekretninu. Tuženik pod 1. navodi da ne zna da li utužena nekretnina predstavlja prilaz parceli tužitelja na kojoj se nalazi i kuća tužitelja, za tuženika pod 1. to je neobrađeno zemljište. Ne zna kako tužitelj prilazi svojoj obiteljskoj kući, tužitelj ima put do kuće s donje strane, a utužena nekretnina samo graniči s nekretninom koja je vlasništvo tužitelja. Na utuženu nekretninu tuženik pod 1. nije dolazio od djetinjstva, ističe da je sudjelovao u postupku osnivanja zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], a u odnosu na potpisanu izjavu tuženik pod 1. navodi da je tužitelj bio kod njega kući, pokazao je na skici samo nekretninu na kojoj se nalazi njegova kuća, dakle parcelu do ove utužene, i tuženik pod 1. je naivano potpisao tu izjavu, koja se ne odnosi na utuženu nekretninu.

17. Tuženik pod 2. GĆ u svom iskazu navodi da se u cijelosti slaže sa iskazom svog brata-tuženika pod 1., ističe da je njihov otac preminuo 1999., a djed PĆ preminuo je 1996. Njihov otac bio je pošten i dobar sa RĆ, te nikada nije spominjao da bi utužena nekretnina bila tužiteljeva. Tuženici su naslijedili više zemalja u selu, više su orijentirani na veće nekretnine, znaju za utuženu nekretninu, iako se ne sjeća da je na njoj bio, niti može tvrditi što su njegovi prednici na njoj radili. Kada je tužitelj došao drugi put sa skicom radi davanja izjave za utuženu nekretnine, tvrdio je da je netko ovaj dio odvojio, da se dogodila omaška i da su tuženici slučajno upisani kao vlasnici. Tuženiku pod 2. sumnjivo je što tužitelj tek nakon 15 godina podnosi ovu tužbu, da utužena nekretnina nije njegova, a kako ne odlazi na tu nekretninu, ne može znati što je tužitelj na njoj radio. Smatra da je tužitelj uzurpirao nekretninu koja nije njegova, i stalno je ustrajao da u izjavi tuženici navedu kako je njihov otac znao sve što tužitelj navodi. Ako je tužitelj čistio nekretninu na kojoj je njegova obiteljska kuća, trebao je obuhvatiti i utuženu nekretninu da je smatrao da je sastavni dio njegove nekretnine. Otac tuženika preminuo je mjesec- dva nakon što je primio odluku suda kojom je izvršena dioba nekretnina između tuženikova oca i strica, tako da otac tuženika nije mogao raspolagati ničim bez suglasnosti i sudjelovanja strica tuženika.

18. Svjedok JĆ u svom iskazu navodi da tužitelja poznaje još od 1974., jer su svjedokova supruga i tužiteljeva supruga dvije sestre, u dobrim su odnosima, dok tuženike ne poznaje. Sporna nekretnina nalazi se jednim svojim dijelom odmah do kuće tužitelja, svjedok je pomagao tužitelju u izgradnji njegove obiteljske kuće, tako da mu je poznat svaki pedalj terena. Tužitelj je rekao da u pogledu predmeta spora ima nekakav nesporazum sa nasljednicima osoba s kojima je prije postigao sporazum, a ne radi se o nasljednicima prodavatelja. Naime, zemljište na kojem je sagradio obiteljsku kuću, tužitelj je kupio od zeta koji se zvao CĆ. Svjedoku nije poznato da bi bilo tko dolazio na spornu nekretninu, istu svojatajući, nikada nije bila niti ograđena, niti je itko dolazio u svrhu da istu obrađuje. Tužitelj je u trenutku kupnje zemljišta na kojem je danas izgrađena njegova kuća pokazao svjedoku granice tog kupljenog zemljišta, unutar kojeg se nalazila i ovdje sporna nekretnina. Tužitelj je obišao svu rodbinu od svog zeta CĆ i sve obavijestio da je kupio spornu nekretninu, i nitko se tome nije usprotivio. Na spornoj nekretnini nije bilo ništa rađeno, bilo je zapušteno i ništa se nije moglo raditi, i da je tužitelj na njoj parkirao. Tužitelj nije ogradio svoju nekretninu, svi smatraju da je to njegovo, a oko kuće s prilazne strane ima nekakav zid kao granica sa susjedom koji je napravio tužitelj, tu je gradio i garažu, a s druge strane je susjed ogradio svoju parcelu i postoji zid. Poznato mu je da je tužitelj tražio izjave i rješenje od nekih rođaka od svog zeta kada je nastao nesporazum oko dodatne parcele koja je predmet ovog spora.

19. Svjedok ČĆ, nećak tužitelja, u svom iskazu navodi da je poznavao oca tuženika pok. LĆ, da stanuje u blizini sporne nekretnine od 1964., i da je u kući tužitelja bio nebrojeno puta. Navodi da su on, HĆ (prvi rođak svjedokovog oca), HĆ i tužitelj išli u posjet pok. LĆ krajem 80ih, radi razgovora o spornoj nekretnini, budući da je tužitelj htio pitati istoga da li on polaže ikakva prava na ovu nekretninu. Nakon što je isti zatražio da mu se donese skica kako bi pogledao da li se ta nekretnina nalazi blizu neke druge njegove nekretnine, vidio je da sporna nekretnina nije u blizini njegovih nekretnina, te je tom prilikom rekao HĆ zvanom RĆ "kume, vjerujem ti kad ti kažeš tako" misleći pri tom da LĆ nema na toj nekretnini nikakvih prava. LĆ je sugerirao tužitelju da pokrene tužbu na koju će se on oglušiti. Tužitelj je spornu nekretninu koristio kao parking, svjedok je isto prilikom dolaska tu parkirao, nitko nije radio nikakav problem, a dok je gradio obiteljsku kuću tužitelj je na spornoj nekretnini odlagao građevinski materijal. Navedena nekretnina uvijek je bila nasuta jalovinom, nije bila zapuštena, te mu nije poznato da bi treće osobe dolazile ili polagale bilo kakva prava na spornu nekretninu.

20. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis nedvojbeno je utvrđeno sljedeće:

-da je predmet ovog spora nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], Staro selo, šuma, površine 80 m2, upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

-da su kao vlasnici navedene nekretnine u zemljišnim knjigama upisani tuženici pod 1. i 2. svaki za po 1/2 dijela,

-da je navedena nekretnina upisana u posjedovni list broj 1431 K. O. [katastarska općina], i da su kao posjednici upisani: BĆ, FĆ, HĆ, AĆ, ŽĆ, ZĆ i DĆ, svaki za po 1/7 dijela,

-da je 2005. pokrenut postupak osnivanja zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina], na temelju nove katastarske izmjere,

-da je sporna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] prije nove izmjere nosila staru oznaku čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],

-da je na temelju prijavnog lista od 4.ožujka 1999. izvršena dioba nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] na podčestice broj 6098/9 i 6098/23 K. O. [katastarska općina],

-da je na temelju prijavnog lista od 23.ožujka 1999. izvršena dioba čest. zem. [katastarska čestica] u podčestice broj 6098/13, 6098/23 (nove oznake 1567/5) i 6098/24 K. O. [katastarska općina],

-da je izvršena ispravka oznake nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] u čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] zbog duple numeracije, dakle nekretnine koja je predmet ovog spora,

-da je u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] rješenjem posl.br.Z-5997/1999 od 3.prosinca 2003. evidentirana dioba čest. zem. [katastarska čestica] u podčestice zem. 6098/13, 6098/23, 6098/24 u Z. U. [broj ZK uloška], da je evidentiran upis kuće sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], te promjena kulture i površine čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dakle radi se o nekretninama koje nisu predmet ovog postupka,

-da je tužitelj sagradio obiteljsku kuću na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je naknadno cijepana na podčestice broj 6098/13, 6098/24 i 6098/56 K. O. [katastarska općina], dakle navedenom diobom nastala je sporna nekretnina stare oznake 6098/56 K. O. [katastarska općina],

-da je tužitelj sudjelovao u postupku osnivanja zemljišne knjige K. O. [katastarska općina], u kojem postupku je na nekretninama nove oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ishodio upis prava vlasništva na svoje ime za cijelo, a koje nekretnine su imale stare oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], među kojim nekretninama nije utužena nekretnina,

-da je tijekom ožujka 1999. upravo na zahtjev tužitelja izvršeno usklađivanje stanja u katastru sa stanjem u zemljišniku, uslijed čega je izvršeno cijepanje/dioba nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] na 1567/4 i 1567/5 (sporna nekretnina), dioba čest. zem. [katastarska čestica] na podčestice 1571/1 i 1571/2m i dioba nekretnine 1577 na podčestice 1577/1, 1577/2 i 1577/3, sve K. O. [katastarska općina] (list 11 spisa),

-da su tuženici Izjavom od 12.listopada 2004., ovjerenom u potpisu od strane javnog bilježnika, priznali tužitelju pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na kojoj je tužitelj sagradio obiteljsku kuću, što njihov otac LĆ pok.PĆ nikada nije osporavao,

-da je u vrijeme kada su tuženici potpisali citiranu izjavu već bila izvršena dioba nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] na podčestice 6098/13, 6098/56 (nove oznake 1567/5-sporna čestica) i 6098/24 K. O. [katastarska općina],

-da je tužitelj pokrenuo parnični postupak pred ovim sudom pod posl.br. I P- 921/1999, podnošenjem tužbe 14. travnja 1999., protiv tuženika PĆ, pok. K (na adresi kod HĆ, [adresa]), radi utvrđenja da je tužitelj jedini i isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], zbog čega mu je tuženik dužan izdati podobnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva,

- da tužitelj svoje pravo vlasništva u navedenom parničnom postupku temelji na dosjelosti, da je na navedenim nekretninama sagradio kuću, i da su u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika preko 40 godina,

-da je kao tuženik u parničnom postupku označeni GĆ pok.K bio djed tuženika pod 1. i 2., koji je preminuo **.**.1996., dakle tri godine prije podnošenja tužbe,

-da je parnični postupak pravomoćno okončan presudom zbog izostanka posl.br.IP- 921/1999 od 7.lipnja 1999., kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja,

-da u tom parničnom postupku nije bila obuhvaćena sporna nekretnina tada označena kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],

-da je parnični postupak pokrenut u travnju 1999., dok je sporna nekretnina u ožujku 1999. umjesto pogrešnog broja čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], dobila novi broj čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],

-da su u postupku osnivanja/obnove zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina] ŠĆ i OĆ izjavili da ne polažu prava na spornu nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] Donja Podstrana, dok ostali posjednici nisu pristupili,

-da je u tom postupku utvrđeno da je sporna nekretnina pod starim brojem čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo PĆ i KĆ za po ½ dijela, ovdje tuženika pod 1. i 2.,

- da je sud na tom zapisniku donio rješenje da će se sporna čest. zem. [katastarska čestica] upisati u novi Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kao suvlasništvo tuženika KĆ i TĆ za po ½ dijela svaki,

- da je spisu Z-8500/2005/4657 priložen izvadak iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] od 2. studenog 2010. za K. O. [katastarska općina], iz kojeg proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] upisana kao suvlasništvo tada maloljetnih tuženika PĆ i KĆ pok. CĆ za po ½ dijela.

21. Analizom svih izvedenih dokaza, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj sagradio obiteljsku kuću na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja nakon nove izmjere ima oznaku čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Navedenu nekretninu tužitelj je kao kupac stekao negdje 1979./1980. na temelju usmene kupoprodaje sklopljene sa prodavateljima HĆ pok. S, ŠĆ pok. PĆ i HĆ pok. M, kojima je isplatio kupoprodajnu cijenu.

22. Tuženici ne osporavaju da je tužitelj ovim pravnim poslom stekao vlasništvo nekretnine na kojoj je sagradio svoju obiteljsku kuću, a što su tuženici potvrdili i Izjavom od 12.listopada 2004., navodeći da oni na tu nekretninu kao nasljednici svog oca LĆ pok.Frane ne polažu nikakva prava. Tužitelj je uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine sada nove oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ishodio tek 2.lipnja 2006. u postupku osnivanja zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina]. Međutim, navedena nekretnina nije predmet ovog spora.

23. Naime, tužitelj tvrdi da bi naprijed spomenutom usmenom kupoprodajom stekao vlasništvo i sporne nekretnine sada nove oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 80 m2, a što tuženici osporavaju. Nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koju je tužitelj stekao usmenom kupoprodajom upravo je na prijedlog tužitelja naknadno tijekom 1999. cijepana na podčestice broj 6098/13, 6098/24 i 6098/56 K. O. [katastarska općina], s tim da je predmet ovog postupka potonja nekretnina stare oznake 6098/56, sada oznake 1567/5.

24. Tužitelj nije ishodio upis svog prava vlasništva sporne nekretnine u zemljišnoj knjizi, niti je naveo da bi pokušao stjecanje svog prava vlasništva provesti u zemljišnim knjigama, bilo na temelju izričitih izjava prodavatelja kojom ovlašćuju tužitelja da u zemljišnoj knjizi upiše svoje pravo vlasništva (clausula intabulandi), ili izjava njihovih nasljednika, a koji upis je modus stjecanja vlasništva nekretnine.

25. U svom iskazu sam tužitelj iskazuje da je otišao u posjet ocu tuženika pod 1. i 2., sada pok.LĆ, iako ne precizira kada bi to bilo, vezano za spornu nekretninu, i da bi pok.LĆ tom prigodom izjavio da to nije njegova nekretnina. S druge strane svjedok ČĆ, nećak tužitelja, u svom iskazu navodi da je sa tužiteljem, HĆ i HĆ zv.RĆ negdje krajem 1980-ih otišao u posjet ocu tuženika LĆ pok.PĆ kako bi tužitelj istoga pitao da li polaže kakva prava na spornu nekretninu. Zanimljivo je da tužitelj tvrdi da bi spornu nekretninu stekao 1979./1980. usmenom kupoprodajom, a onda nakon 10-ak godina ide u posjet ocu tuženika pod 1. i 2. kako bi istog pitao da li on polaže ikakva prava na spornu nekretninu.

26. Postavlja se pitanje zašto bi tužitelj nakon toliko vremena išao do oca tuženika pod 1. i 2. LĆ pok.PĆ razgovarati o spornoj nekretnini, ako je istu kupio još 1979./1980. Svakako treba navesti da tužitelj u svom iskazu navodi da bi sa pok.LĆ pok.PĆ dogovorio da protiv istoga pokrene parnični postupak u vezi sporne nekretnine, ali da je postupak pokrenuo protiv njegovog oca TĆ, a djeda tuženika pod 1. i 2. Pritom tužitelj izjavljuje da je u trenutku pokretanja parničnog postupka protiv TĆ znao da je isti već preminuo tri godine ranije, dakle tužitelj svjesno podnosi tužbu protiv osobe koja je u tom trenutku već tri godine mrtva. Iako je tužitelj unatoč takvom nesavjesnom i nepoštenom postupanju ishodio presudu zbog izostanka u odnosu na pok. TĆ, djeda tuženika pod 1. i 2., u odnosu na nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ni to mu nije bilo dovoljno da bi ishodio upis prava vlasništva sporne nekretnine na svoje ime jer se na nju ne odnosi navedena odluka suda.

27. Isto se tako tužitelj u svom iskazu nejasno očituje oko pitanja vezanog za sudjelovanje u postupku osnivanja zemljišne knjige i o cijepanju predmetnih nekretnina odgovarajući da se on u to ne razumije, iako iz pisane dokumentacije priložene u spis nedvojbeno proizlazi da je tužitelj sudjelovao u postupcima osnivanja zemljišne knjige za više nekretnina koje je uknjižio na svoje ime, kao i da je upravo on angažirao ovlaštenog geodeta radi cijepanja nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

28. Kako su navodi tužitelja iznijeti tijekom postupka o usmenoj kupnji sporne nekretnine proturječni izvedenim dokazima koje je predložio upravo sam tužitelj, sud nedvojbeno zaključuje da tužitelj nije na temelju nikakvog naplatnog pravnog posla stekao spornu nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], jer mu nedostaje i valjani titulus, i valjan modus za stjecanje prava vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla.

29. U odnosu stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine na temelju dosjelosti, tužitelj tvrdi da je u savjesnom, poštenom i istinitom posjedu sporne nekretnine više od 35 godina, odnosno od 1980. -ih. Međutim, tužitelj u svom iskazu ne govori o nikakvom posjedu sporne nekretnine, već iskazuje samo o usmenoj kupoprodaji nekretnine. Za razliku od tužitelja, svjedok JĆ u svom iskazu navodi da se na spornoj nekretnini nikada nije ništa radilo, da je zapuštena, te da je tužitelj koristi za parkiranje i istu nije ogradio. Svjedok ČĆ u svom iskazu navodi da je tužitelj spornu nekretninu koristio za parkiranje, a za vrijeme gradnje obiteljske kuće na toj nekretnini je odlagao građevinski materijal. Ovaj svjedok ističe da sporna nekretnina nije bila zapuštena, već da je nasuta jelovinom. Sud ne može svoju odluku temeljiti na proturječnim iskazima svjedoka JĆ i ČĆ, koji su u krvnom i tazbinskom srodstvu s tužiteljem, i čije saslušanje je predložio upravo tužitelj.

30. Svjedok JĆ tvrdi da je sporna nekretnina zapuštena, da se na njoj nije radilo, dok svjedok ČĆ tvrdi da nije zapuštena već da je nasuta jelovinom, a tužitelj se uopće ne očituje izričito o posjedu ove nekretnine. Iz iskaza tužitelja i svjedoka ne može se zaključiti da je tužitelj izvršavao svoju faktičnu vlast na spornoj nekretnini, odnosno da bi se isti ponašao kao samostalni i pošteni posjednik te nekretnine. Tužitelj na spornoj nekretnini nije poduzimao nikakve radnje u smislu posjedovanja, nije istu ogradio kao i drugu svoju nekretninu na kojoj se nalazi njegova obiteljska kuća. Ukoliko je tužitelj i nasuo jelovinu na spornu nekretninu, iako svjedok ČĆ ne navodi da bi to učinio upravo tužitelj, te na istoj parkirao svoje vozilo, time nije stekao samostalan posjed nekretnine već se samo služio tuđom nekretninom u svoju korist.

31. Bez obzira što nije ispunjen osnovni uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, odnosno samostalni posjed nekretnine, treba navesti i da je tužitelj doveo u sumnju svoje poštenje u pogledu predmetne nekretnine. Ako je smatrao da je spornu nekretninu kupio, nejasno je zašto nakon 10 godina od kupnje tužitelj ide pitati oca tuženika pod 1. i 2. da li polaže ikakva prava na tu nekretninu. Poštenju tužitelja ne ide u prilog niti priznanje činjenice da je pokrenuo parnični postupak i ishodio presudu zbog izostanka protiv preminule osobe TĆ, djeda tuženika, iako se navedena odluka ne odnosi na ovu nekretninu. Tužitelj daje nejasne odgovore o diobi izvorne nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], uz obrazloženje da se on ne razumije u geodeziju, iako je upravo on angažirao ovlaštenog geodeta koji je na njegov zahtjev izvršio diobu navedene nekretnine na tri podčestice, od kojih je jedna i nekretnina koja je predmet ovog spora. Pri tom tužitelj iskazuje da se tom prilikom dogodila "omaška službenika ili na neki drugi način", ne dajući nikakva dodatna razjašnjenja kako bi došlo do greške pri numeraciji katastarskih čestica.

32. Budući da u postupku nije utvrđeno da je tužitelj bio u samostalnom posjedu sporne nekretnine, a pogotovo da bi pri tome bio pošten posjednik, nisu se ispunile ni zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini dosjelošću.

33. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev u cijelosti je odbijen kao osnovan i odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.

34. Dokaze koje nije posebno obrazlagao, sud ne smatra bitnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje:ZPP-a). Tuženicima po 1. i 2. koji su zastupani po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/2023, dalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018., dalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/2019., 92/2021.), priloženom popisu parničnog troška i vrijednosti predmeta spora od 6.630,00 EUR sukladno čl.40.st.5.ZPP-a. Naime, tuženici su prigovorili vrijednosti predmeta spora označenom u tužbi od 1.327,23 EUR kao prenisko označenom, ali je sud propustio do zaključenja glavne rasprave odlučiti o vrijednosti predmeta spora na način određen čl.40.st.4.ZPP-a. Tuženicima je priznat trošak za sljedeće radnje: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 29.listopada 2024. -100 bodova, i za zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 23.siječnja 2025., 12.lipnja 2025. i 14.listopada 2025. po 100 bodova za svako ročište (100x3), odnosno ukupno zbrojeno 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 1.000,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 1.250,00 EUR, uz napomenu da punomoćnik tuženika nije zatražio uvećanje troška na ime zastupanja više osoba. Slijedom navedenoga, tuženicima je priznat trošak u iznosu od 1.250,00 EUR, dok je zahtjev tuženika pod 1. i 2. preko tog iznosa neosnovan, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

U Splitu, 21.studenoga 2025.

Sutkinja:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika,

-tuženicima pod 1. i 2. putem punomoćnika,

-u spis.