Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-48/2022-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave, zaključene 3. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Mattea Manarina, odvjetnika u Rijeci i punomoćnice tuženika ĆM, dipl.iur. zaposlene kod tuženika, objavljene 21. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, da isplati tužiteljici CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], neto iznos od 22.456,36 eura, s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 1. siječnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom kako slijedi:

- na iznos od 359,43 eura, počem od 10.09.2016. pa do isplate,

- na iznos od 330,27 eura, počem od 10.10.2016. pa do isplate,

- na iznos od 310,39 eura, počem od 10.11.2016. pa do isplate,

- na iznos od 294,67 eura, počem od 10.12.2016. pa do isplate,

- na iznos od 363,49 eura, počem od 10.01.2017. pa do isplate,

- na iznos od 292,51 eura, počem od 10.02.2017. pa do isplate,

- na iznos od 368,62 eura, počem od 10.03.2017. pa do isplate,

- na iznos od 449,15 eura, počem od 10.04.2017. pa do isplate,

- na iznos od 484,10 eura, počem od 10.05.2017. pa do isplate,

- na iznos od 465,44 eura, počem od 10.06.2017. pa do isplate

- na iznos od 487,19 eura, počem od 10.07.2017. pa do isplate,

- na iznos od 456,53 eura, počem od 10.08.2017. pa do isplate,

- na iznos od 518,13 eura, počem od 10.09.2017. pa do isplate,

- na iznos od 440,01 eura, počem od 10.10.2017. pa do isplate,

- na iznos od 461,98 eura, počem od 10.11.2017. pa do isplate,

- na iznos od 499,21 eura, počem od 10.12.2017. pa do isplate,

- na iznos od 494,53 eura, počem od 10.01.2018. pa do isplate,

- na iznos od 473,93 eura, počem od 10.02.2018. pa do isplate,

- na iznos od 493,45 eura, počem od 10.03.2018. pa do isplate,

- na iznos od 492,02 eura, počem od 10.04.2018. pa do isplate,

- na iznos od 500,54 eura, počem od 10.05.2018. pa do isplate,

- na iznos od 462,94 eura, počem od 10.06.2018. pa do isplate

- na iznos od 531,36 eura, počem od 10.07.2018. pa do isplate,

- na iznos od 473,23 eura, počem od 10.08.2018. pa do isplate,

- na iznos od 486,34 eura, počem od 10.09.2018. pa do isplate,

- na iznos od 449,60 eura, počem od 10.10.2018. pa do isplate,

- na iznos od 512,93 eura, počem od 10.11.2018. pa do isplate,

- na iznos od 497,71 eura, počem od 10.12.2018. pa do isplate,

- na iznos od 458,89 eura, počem od 10.01.2019. pa do isplate,

- na iznos od 482,81 eura, počem od 10.02.2019. pa do isplate,

- na iznos od 509,99 eura, počem od 10.03.2019. pa do isplate,

- na iznos od 482,96 eura, počem od 10.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 470,52 eura, počem od 10.05.2019. pa do isplate,

- na iznos od 463,71 eura, počem od 10.06.2019. pa do isplate,

- na iznos od 473,86 eura, počem od 10.07.2019. pa do isplate

- na iznos od 510,50 eura, počem od 10.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 533,64 eura, počem od 10.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 518,15 eura, počem od 10.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 550,85 eura, počem od 10.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 566,50 eura, počem od 10.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 596,71 eura, počem od 10.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 575,92 eura, počem od 10.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 589,60 eura, počem od 10.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 381,73 eura, počem od 10.04.2020. pa do isplate,

- na iznos od 474,50 eura, počem od 10.05.2020. pa do isplate,

- na iznos od 442,46 eura, počem od 10.06.2020. pa do isplate,

- na iznos od 476,33 eura, počem od 10.07.2020. pa do isplate,

- na iznos od 444,03 eura, počem od 10.08.2020. pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 6.343,99 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim kad te krene s rs.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka povećanjem tužbe učinjena podneskom od 18. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao radnica tuženika, radeći na radnom mjestu RTG tehničara pri Zavodu za radioterapiju i onkologiju (od 1976. pa nadalje) bila izložena otvorenim izvorima ionizacijskih zračenja zbog čega da su kod nje nastala oštećenja hematopoetskih organa, kao i „monoklonksi pik“ u frakciji gamaglobulina, što da predstavlja profesionalno oboljenje. Zbog nastalog profesionalnog oboljenja tužiteljici da je priznata opća nesposobnost za rad te od 18. prosinca 2008. da ostvaruje pravo na invalidsku mirovinu, kao i na zaštitni dodatak uz istu. Zbog profesionalnog oboljenja da trpi značajni financijski gubitak i to od cca 3.000,00 kn mjesečno jer da njena primanja s osnova mirovine iznose cca 3.700,00 kn, a da radi da bi ostvarivala plaću od cca 6.700,00 kn. Tužiteljica da je radi naknade navedenog vida štete na ovome sudu u nekoliko navrata vodila sudski postupak protiv tuženika i to pod poslovnim brojem P-3164/10, pod poslovnim brojem P-3192/11, pod poslovnim brojem P-2847/12 te pod poslovnim brojem P-1429/2014. U navedenim postupcima tri puta da je donesena presuda u korist tužiteljice, a tijekom parničnog postupka koji se vodio pod poslovnim brojem P-2847/12 da je sklopljena sudska nagodba temeljem koje je tuženik isplaćivao tužiteljici iznose izgubljene zarade do zaključno prosinca 2013. Sukladno članku 4. Sudske nagodbe iz parničnog postupka koji se na ovome sudu vodio pod poslovnim brojem P-2847/12 tužiteljica i tuženik da su tijekom siječnja 2014. trebali sklopiti novu nagodbu obzirom da je tužiteljica i dalje trpjela gubitak na zaradi. Kako tuženik to nije htio, tužiteljica je bila prisiljena svoja prava s osnova izgubljene zarade ostvariti putem suda u parnici poslovni broj P- 1429/14 kojom je riješeno potraživanje tužiteljice s osnova izgubljene zarade do kolovoza 2015., no obzirom je gubitak i nadalje egzistirao ista je pokrenula novu parnicu za naknadu štete po navedenom osnovu i to za razdoblje od rujna 2015. do srpnja 2016. koja se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem Pr-194/16 s time da je postupak zbog čekanja na pravomoćno okončanje upravnog postupka Usl-564/16 u prekidu od 5. srpnja 2018. Obzirom tužiteljica i nakon srpnja 2016. zbog umirovljenja uzrokovanog profesionalnom bolešću trpi financijski gubitak to predlaže sudu usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. Tužiteljica je konačno precizirani tužbeni zahtjev postavila u podnesku od 18. rujna 2024. (stranica 197-199 spisa), na način da je povećala isti za iznos od 3.344,28 eura.

2.1. Odredbom čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 17/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP- a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Stavkom 2. istog članka propisano je da je iznimno od odredbe iz st. 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

2.2. Prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen je 13. svibnja 2022. (zapisnik prileži na stranici 160-162 spisa). Kako je tužba preinačena podneskom od 18. rujna 2024., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, sud je dopustio istu, pozivom na odredbu čl. 190. st. 2. ZPP-a, slijedom čega je valjalo riješiti kao u izreci.

2.3. Navedeno iz razloga što je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo nakon provedenog financijskog vještačenja po pravnoj osobi Centru za financijska vještačenja, po vještaku Petri Blašković od 29. srpnja 2024. (stranica 183-190 spisa), dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, ali prije zaključenja glavne rasprave, slijedom čega je sud istu dopustio, smatrajući je svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime, ovdje se radi o iznimci predviđenoj odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a, odnosno o preinaci temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka, slijedom čega na strani tužiteljice nema krivnje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno predlaže odbacivanje tužbe kao preuranjene obzirom da je između istih stranaka, o istoj pravnoj stvari, pred ovim sudom u tijeku postupak naknade štete pod poslovnim brojem Pr-194/2016 koji je u prekidu do okončanja upravnog postupka Usl-564/16. Ukoliko sud smatra da ne postoje razlozi za odbacivanje tužbe, ističe da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer smatra da tužiteljica nema pravo na potraživanje iz tužbe odnosno da nema pravo na razliku u primanjima temeljem profesionalne bolesti. Nadalje ističe da je tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu temeljem opće nesposobnosti za rad i to 60% zbog profesionalne bolesti i 40% zbog bolesti. Dakle, upitno je bi li tužiteljici uopće bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu kada bi se uzeo u obzir samo zahtjev za isplatu temeljem profesionalnog oboljenja koje iznosi 60%, a koke je predmet ovog spora. Nadalje navodi kako je potrebno razlučiti te dvije osnove kod podnošenja zahtjeva za invalidsku mirovinu. U slučaju da ista ne bi bila priznata isključivo temeljem profesionalne bolesti tužiteljica bi sada i dalje bila zaposlenik tuženika na radnom mjestu koje bi bilo u skladu s njezinim zdravstvenim stanjem kao posljedicom profesionalne bolesti. Slijedom svega navedenog, predlaže odbacivanje tužbe, odnosno ukoliko ne postoje razlozi za isto, da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priležeću spisu, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po pravnoj osobi Centru za financijska vještačenja d.o.o. iz Zagreba, po vještaku Petri Blašković od 29. srpnja 2024. (stranica 183-190 spisa).

5. Predmet ovog parničnog postupka je novčana tražbina u iznosu od 22.456,36 eura s osnova imovinske štete u vidu izgubljene zarade u razdoblju od 1. kolovoza 2016. do 31. srpnja 2020., a koja se sastoji u razlici između invalidske mirovine i plaće koju bi tužiteljica primala da je nastavila raditi kod tuženika, sve kao posljedica profesionalnog oboljenja.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica radeći kod tuženika na radnom mjestu zdravstvenog tehničara zadobila profesionalnu bolest nastalu dugogodišnjim radom s izvorima ioniziranog zračenja, kao posljedicu izloženosti određenim štetnim utjecajima u radnom procesu, kao i činjenica da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci klasa: 141-02/08-01/OB: 03089732054, urbroj: 341-14-05/3-08-23390 od 5. listopada 2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne bolesti (60%) i bolesti (40%) - opće nesposobnosti za rad počevši od 18. prosinca 2008. (stranica 59-61 spisa). Također je nesporno da su vođeni brojni parnični postupci

8. Sporno je postoji li odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici u vidu izgubljene zarade, imajući u vidu da je tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu temeljem opće nesposobnosti za rad u kojoj profesionalno oboljenje, koje je zadobila na radu kod tuženika, sudjeluje u omjeru od 60%, a bolest u omjeru od 40%.

9. Vezano za osporavanje osnove tužbenog zahtjeva, a posebno odgovornosti za naknadu štete tužiteljici navodi se da je sud uvidom u presudu ovog suda poslovni broj P-3500/03 od 8. veljače 2007. (stranica 6-11 spisa) utvrdio je da je tužiteljica, kao dugogodišnja djelatnica tuženika zadobila profesionalno oboljenje radeći na radnom mjestu RTG tehničara pri Zavodu za radioterapiju i onkologiju. Iz mišljenja o radnoj sposobnosti medicine rada dr. NM od 15. travnja 2003. utvrđeno je da se isto smatra profesionalnim oboljenjem. Sud je u svojoj presudi utvrdio da je tuženik odgovoran tužiteljici za štetu budući je došlo do profesionalne bolesti na radu i u svezi s radom. Nadalje, uvidom u presudu i rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4611/07-2 od 6. svibnja 2010. (stranica 63-69 spisa) ovaj sud je utvrdio da je citiranom odlukom potvrdio postojanje uzročno posljedične veze između rada tužiteljice kod tuženika i profesionalne bolesti koja joj je dijagnosticirana.

9.1. Uvidom u presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim broje Usž-3153/18-4 od 8. prosinca 2020. (stranica 150-153 spisa) u upravnom sporu između ovdje tužiteljice i tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije Zagreb, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, ovaj sud je utvrdio da je potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-564/16-12 od 21. ožujka 2018. (stranica 38-47 spisa), kojom je tužiteljici priznata profesionalna bolest i prava po osnovi profesionalne bolesti pod šifrom dijagnoze po MKB-10 Z 57.1 po prijavi o profesionalnoj bolesti od 14. siječnja 2009.

9.2. Uvidom u pravomoćnu presudu ovog suda poslovni broj P-3164/10 od 25. svibnja 2011. (stranica 19-22 spisa) ovaj sud je utvrdio je istom naloženo tuženiku da tužiteljici isplati neto iznos od 62.062,59 kn po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. siječnja 2011., sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

9.3. Nadalje, uvidom u pravomoćnu presudu ovoga suda poslovni broj P-3192/11 od 25. svibnja 2012. (stranica 23-28 spisa) utvrđeno je kako je istom naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi imovinsku štetu po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 1. veljače 2011. do 1. veljače 2012. u ukupnom iznosu od 42.020,96 kn neto sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, protiv koje presude parnične stranke nisu izjavile pravni lijek.

9.4. Uvidom u ovosudni zapisnik poslovni broj Pr-2847/2012 (stranica 35-37 spisa) ovaj sud utvrđuje da su parnične stranke dana 21. prosinca 2012. zaključile sudsku nagodbu temeljem koje je tuženik dužan tužiteljici po osnovi izgubljene zarada za razdoblje od 1. ožujka 2012. do 31. listopada 2012. isplatiti iznos od 27.201,06 kn sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

9.5. Uvidom u pravomoćnu presudu ovoga suda poslovni broj P-1429/2014-18 od 19. siječnja 2015. (stranica 29-34 spisa) razvidno je kako je istom naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi imovinsku štetu po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. kolovoza 2015. u ukupnom iznosu od 51.335,30 kn neto sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, protiv koje presude parnične stranke nisu izjavile pravni lijek.

9.6. Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-16/2024-2 od 6. veljače 2024. (stranica 177-182 spisa) utvrđeno je da potvrđena presuda ovoga suda poslovni broj Pr-3879/2021-17 od 4. listopada 2023., ispravljena rješenjem od 26. listopada 2023., a kojoj je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati neto iznos od 4.265,58 eura po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 1. rujna 2015. do 1. srpnja 2016., sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

10. Imajuću na umu navedeno, kao i činjenicu da za štetu koju radnik pretrpi ozljedom na radu, poslodavac odgovara po objektivnom kriteriju, uz napomenu kako je odgovornost tuženika utvrđena pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P-3500/03 od 8. veljače 2007., to ovaj sud smatra kako je tuženik temeljem odredbe čl. 109. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ bropj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, pročišćeni tekst 137/04 i 68/05; dalje ZR) i čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12; dalje ZZR) te opće odredbe obveznog odštetnog prava sadržane u čl. 1054. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/25 i 41/08; dalje ZOO) odgovoran za nastalu štetu, uz napomenu kako se radi o propisima koji su bili važeći u vrijeme štetnog događaja.

11. Vezano za prigovor tuženika kako nema uzročno posljedične veze između posljedica profesionalnog oboljenja tužiteljice i postojanja opće nesposobnosti za rad te odlaska u invalidsku mirovinu ističe se da činjenica što je tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu temeljem opće nesposobnosti za rad, u kojoj profesionalno oboljenje koje je zadobila na radu kod tuženika sudjeluje u omjeru od 60%, a bolest u omjeru od 40%, nije od utjecaja na postojanje obveze tuženika da tužiteljici naknadi štetu na ime izgubljene zarade, budući da do odlaska tužiteljice u invalidsku mirovinu ne bi ni došlo samo iz razloga postojanja bolesti (40%), već je upravo činjenica profesionalnog oboljenja, uslijed kojeg je došlo do daljnjeg smanjenja radne sposobnosti (za 60%) uzrokom umirovljenja tužiteljice.

11.1. Naime, jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu je uzročna veza, a to je veza koja mora postojati između štete i štetne radnje, tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje, a u sudskoj praksi prevladava stajalište o adekvatnoj uzročnosti prema kojem se od mnogih okolnosti koje su u vezi s nastankom štete uzrokom smatra samo onaj koji po redovnom tijeku stvari dovodi do takve posljedice.

11.2. Kako je u ovom konkretnom slučaju kod tužiteljice nastala opća nesposobnost za rad zbog profesionalne bolesti (60%) i bolesti (40%), dakle, profesionalna bolest participira s većim djelom, ono je i uzrok nastanka gubitka na zaradi, obzirom da je uzrok nastanka te štete opća nesposobnost za rad tužiteljice.

11.3. Ovo zato jer je sud vezan pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (stranica 59-61 spisa) u odnosu na utvrđenje razloga nastupanja opće nesposobnosti za rad tužiteljice zbog profesionalne bolesti (u omjeru od 60%) i o sadržaju tog rješenja ne može se više odlučivati kao o prethodnom pitanju. Naime, odredbom čl.12. st. 1. ZPP-a kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja, postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo, sud može sam riješiti to pitanje, ako posebnim propisom nije drukčije određeno, pa sud ne može preispitivati pravomoćnu odluku donesenu u upravnom postupku i ulaziti u njezinu pravilnost, kao ni u pravilnost pravomoćne presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-564/16-12 od 21. ožujka 2018. (stranica 38-47 spisa) kojom je tužiteljici priznato pravo po osnovu profesionalne bolesti pod šifrom dijagnoze po MKB Z.57.1 i po prijavi o profesionalnoj bolesti od 14. siječnja 2009.

12. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, po vještaku Petri Blašković, dip.oec. čiji nalaz i mišljenje od 29. srpnja 2024. prileži na stranici 183-190 spisa, a dopuna istog od 8. travnja 2025. na stranici 224-227 spisa.

13. U odnosu na prigovor tuženika kako bi izračun visine izgubljene zarade tužiteljice u razdoblju od 17. svibnja 2020. pa nadalje trebao biti izrađen uzimajući u obzir razliku izgubljene zarade između mirovine koju prima i mirovine koju bi primala u visini pune starosne mirovine, a imajući u vidu dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci od 15. siječnja 2025. (stranica 208 spisa) iz kojeg je razvidno da bi tužiteljica uvjet za ostvarenje prava na starosnu mirovinu ostvarila 17. svibnja 2020., navodi se da je tužiteljica rođena **.**.1957., slijedom čega bi, sukladno čl. 112. ZR-u, pravo na punu starosnu mirovinu ostvarila 17. studenoga 2022. kada bi napunila 65 godina starosti. Naime, na tužiteljici je pravo odabira kada želi ići u mirovinu jer je zakonsko pravo radnika raditi do 65 godina života, kada po sili zakona prestaje ugovor o radu, slijedom čega raniji odlazak u mirovinu ne znači ujedno i obvezu odlaska u istu.

13.1. Slijedom iznijetog, sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković od 29. srpnja 2024. kao stručan i objektivan, te izrađen u skladu s pravilima struke pa primjenom navedene odredbe čl. 1095. ZOO-a na ime izgubljene zarade dosuđuje tužiteljici utuženi iznos, slijedom čega je uslijedila odluka kod pod točkom I. izreke.

14. Kako je naknada štete zbog izgubljene zarade izvorno novčani zahtjev odgovorna osoba je dužna isplatiti onaj broj novčanih iznosa koliko je utvrđeno da iznosi šteta s time da oštećenik ima pravo na zateznu kamatu od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi zarade, a koji datum nije bio sporan među strankama (čl. 21. i 29. st. 1. ZOO-a).

15. U odnosu na prigovor tuženika kako je tužba u ovoj pravnoj stvari preuranjena obzirom da je između istih parničnih stranaka radi naknade štete u tijeku postupak pod poslovnim brojem Pr-194/2016, a koji da je u prekidu do okončanja upravnog postupka pod poslovnim brojem Usl-564/2016 navodi se kako je u međuvremenu pravomoćno okončan parnični postupak pod poslovnim brojem Pr-3879/2021 (ranije poslovnog broja Pr-194/2016) i to presudom poslovni broj Pr-3879/2021-17 od 26. listopada 2023., koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-16/2024-2 od 6. veljače 2024. (stranica 177-182 spisa), slijedom čega je dani prigovor neosnovan.

16. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 164. st. 3. ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu s Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa).

25.1. Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 13. listopada 2020., 21. siječnja 2021., 27. lipnja 2022. i 18. lipnja 2022. (500,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 30. siječnja i 9. listopada 2025. (200,00 eura x 2; Tbr. 8. t. 3. Tarife), zastupanja na ročištima 13. svibnja 2022., 21. siječnja, 14. ožujka i 3. studenoga 2025. (500,00 eura x 4; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 4.900,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a od 25% (1.225,00) 6.125,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 218,99 eura, odnosno sveukupni iznos od 6.343,99 eura, dok je s preostalim dijelom zahtjeva odbijen kao neosnovanim obzirom da je zatražen suprotno Tarifi. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO- a.

U Rijeci 21. studenoga 2025.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovih odluka dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda.

Dostaviti:

- pun. tužiteljice

- tuženiku