REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2977/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Mateje Marjanović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: MJŠ, rođen **.**.2003., državljanin Burundija, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Sebastianu Miši, odvjetniku iz Zagreba, Petrinjska 48, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Ilica 335, Zagreb, OIB: 36162371878, radi poništavanja rješenja, 21. studenog 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/22-06/4981, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 10. rujna 2024. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava tuženikovo rješenje od 10. rujna 2024. godine kojim mu je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu kao strancu - državljaninu Burundija. Tužitelj u tužbi iznosi nekoliko prigovora koji će detaljnije biti analizirani u nastavku ove presude.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Tužbeni zahtjev je neosnovan.
Tužitelj je stranac - državljanin Burundija te je još 2022. godine preko Etiopije, Turske, Srbije i BiH nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku (RH). Namjeru za međunarodnu zaštitu je bio zatražio po uhićenju 07. listopada 2022. godine, ali je već nakon dva dana nestao iz prihvatilišta te je poslije readmisijski vraćen iz Švicarske, u koju je došao putujući iz RH preko Slovenije i Italije.
U zahtjevu za međunarodnu zaštitu od 19. travnja 2023. godine je tužitelj izričito naveo da mu je Švicarska bila ciljana zemlja. Istaknuo je da je RH napustio jer je čuo da se ovdje ne daje azil. Tužitelj je u zahtjevu naveo da je pripadnik plemena Hutu. Djevojka u Burundiju iz vladajućeg plemena Tutsi, s kojom je bio u vezi od 2019. godine, mu je rekla da će ga opet napasti njezin otac, član vladajuće stranke CNDD- FDD, nakon što su ga ljudi tog čovjeka već bili napali nekoliko puta u toku 2019. godine. Tužitelj je prilikom saslušanja 24. lipnja 2024. godine naveo da mu je djevojka - nakon što su se ponovno počeli viđati 2021. godine - rekla kako je zbog njezinog oca najbolje da prekinu vezu. Tužitelj je naveo da je odlučio napustiti Burundi 2021. godine, ali ga je napustio tek u rujnu 2022. godine.
Tuženik je u osporavanom rješenju od 10. rujna 2024. godine utvrdio da u Burundiju vladajuća stranka CNDD-FDD okuplja upravo pripadnike plemena Hutu. Navedeno je da je tužitelj navodne napade pretrpio 2019. godine, da nakon toga svoju djevojku više nije viđao, a Burundi je napustio tek 2022. godine. Utvrđeno je da su tužiteljeve izjave kontradiktorne i nevjerodostojne. Istaknuto je da je situacija u Burundiju stabilna, da se vratilo puno izbjeglica i da nema opasnosti od povratka. Po izričitoj procesnoj uputi drugostupanjskog suda u ponovljenom upravnom sporu je proveden dokaz saslušanjem tužitelja, uz sudjelovanje ovlaštenog sudskog tumača za francuski jezik.
Tužitelj je na raspravnom ročištu na pitanje gdje je htio otići kada je napuštao Burundi naveo da mu je na putu rečeno da azil može dobiti u Republici Hrvatskoj (RH). Na pitanje zašto je onda RH napustio nakon traženja azila, tužitelj je naveo da je iz razgovora s drugim migrantima shvatio da ovdje neće moći dobiti azil. Na pitanje zašto je onda ipak tražio azil u RH tužitelj je naveo da je iz cjelokupnog postupanja zaključio da azil ovdje neće dobiti. Na pitanje koliko je trajalo to postupanje tužitelj je naveo da je trajalo oko dva mjeseca. Međutim, potom je potvrdio da je već nakon dva dana od uhićenja i traženja azila napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite. Kada je napuštao RH bio je u grupi i bio je mlad pa mu je bilo svejedno gdje će tražiti azil, pa ga je odlučio potražiti u Švicarskoj. Tužitelj je potvrdio da je pripadnik plemena Hutu i da je u Burundiju na vlasti stranka CNDD-FDD, koja pretežno okuplja upravo pripadnike plemena Hutu. Ipak, ističe da je u Burundiju bio diskriminiran od pripadnika plemena Tutsi, konkretno od oca svoje djevojke koji ga je 2019. godine nekoliko puta napao, od toga jednom fizički. Nakon toga se neko vrijeme sa svojom djevojkom nije viđao i zbog epidemije COVID-a, a 2021. godine su se počeli ponovno viđati. Tada je počeo dobivati prijetnje od ljudi koji su moćni i bogati te se od njega tražilo da prekine odnos sa svojom djevojkom, a i ona mu je rekla da je najbolje da prekinu vezu. Na pitanje suca tužitelj je potvrdio da s tom djevojkom više nije ni u kakvom kontaktu. Na pitanje je li tražio policijsku zaštitu tužitelj navodi da nije, jer je policija korumpirana i štiti samo bogate. Na pitanje kako to da Burundi nije napustio odmah 2021. godine kada su mu upućene prijetnje, tužitelj navodi da se tada bio sklonio na selo i tamo razmišljao kako napustiti zemlju. Na pitanje zašto nije ostao na selu navodi da se i dalje bojao i da bi ga ljudi koji su moćni i bogati mogli bilo gdje pronaći u Burundiju, koji je mala zemlja. Na pitanje je li otac djevojke imao neku funkciju tužitelj navodi da jeste u spomenutoj stranci, ali ne zna točno koju funkciju.
Iako tužitelj osporava utvrđenja o kontradiktornim i nevjerodostojnim iskazima u upravnom postupku, sud smatra da je tuženik izveo pravilnu ocjenu tih tužiteljevih iskaza.
Tužitelj tako ukazuje na subjektivne i objektivne elemente svog straha od povratka u Burundi. Međutim, tužitelj je prvenstveno bio isticao probleme s ocem svoje djevojke u Burundiju te je prilikom saslušanja istaknuo da mu je djevojka rekla kako je zbog njezinog oca najbolje da prekinu svoju vezu. Prema tome, djevojka ga nije uputila na to da bi morao pobjeći iz Burundija zbog problema s njezinim ocem, već da je dovoljno prekinuti njihovu vezu, a ta veza je po prirodi stvari prekinuta već samim time što je tužitelj u međuvremenu napustio Burundi, a to je tužitelj i potvrdio na saslušanju pred sudom.
Iz navedenog proizlazi da tužitelj povratkom u Burundi više ne bi imao problema s ocem svoje tadašnje djevojke.
Nadalje, tužitelj je u upravnom postupku naveo da su ga ljudi oca njegove djevojke nekoliko puta napali tokom 2019. godine. Tužitelj je tako iskazivao prilikom podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, da bi kasnije prilikom saslušanja po prvi put naveo i jedno premlaćivanje koje bi pretrpio krajem 2021. godine. To kasnije premlaćivanje tužitelj više nije spomenuo u saslušanju pred sudom. U tom smislu i sud ocjenjuje iskaze tužitelja nevjerodostojnim, a u svakom slučaju ostaje činjenica da je tužitelj Burundi napustio tek tri godine nakon napada iz 2019. godine.
Sud u cijelosti odbacuje tužiteljevo pozivanje u tužbi na postojanje etničkih napetosti između dva plemena u Burundiju te navode kojima ukazuje na represiju vladajuće stranke i organizacije njihove mladeži.
Naime, tuženik je detaljnom i iscrpnom provjerom političkog stanja u Burundiju utvrdio da su neistinite tvrdnje tužitelja (iznesene u zahtjevu za međunarodnu zaštitu) o tome da je pleme Tutsi (čiji je pripadnik otac njegove tadašnje djevojke) tamo vladajuće.
Iz osporavanog tuženikovog rješenja je naime vidljivo da vladajuća stranka CNDD-FDD okuplja upravo pripadnike tužiteljevog plemena Hutu, što znači da članovi tog plemena kojem pripada tužitelj predstavljaju vladajuću i dominantnu etničku skupinu u Burundiju. Tužitelj je sve to i neposredno potvrdio na saslušanju pred sudom. Uostalom, to jasno i nedvojbeno proizlazi i iz tužiteljeve tužbe, u kojoj se navodi da vladajuća stranka CNDD-FDD, predvođena pripadnicima plemena Hutu, kontrolira ključne institucije, da pripadnici tog plemena dominiraju političkom scenom u Burundiju i da su upravo pripadnici plemena Tutsi kao manjinska skupina često meta diskriminacije i političke marginalizacije te da se retorika mržnje prema njima često koristi kako bi se konsolidirala moć plemena Hutu.
U tom smislu je bespredmetno pozivanje tužitelja u tužbi na probleme u povratku izbjeglica, s obzirom na to da je on pripadnik dominantnog i vladajućeg plemena Hutu. Ujedno zbog toga neosnovano ukazuje na svoj strah od povratka u Burundi te se također neosnovano poziva na primjenu blagodati sumnje. Zbog svega navedenog neosnovano tužitelj ukazuje i na to da Burundi nije naveden na Listi sigurnih zemalja porijekla, s obzirom na to da u njegovom slučaju nisu utvrđeni elementi osnovanog straha od proganjanja niti opravdani razlozi koji bi ukazivali da bi se povratkom u Burundi suočio sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde.
Stoga doista ne postoje uvjeti za priznavanje azila ili supsidijarne zaštite tužitelju, u smislu čl. 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 - ZMPZ).
Sud ne prihvaća tužiteljeve tvrdnje o tome da je mislio kako RH ne daje azil. Naime, takva izjava tužitelja je u suprotnosti s činjenicom da je ipak još prilikom prvog (nezakonitog) ulaska u RH bio izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu. Osim toga, tužitelj je sasvim jasno naveo da mu je Švicarska bila ciljana zemlja pa međunarodnu zaštitu nije zatražio ni u Sloveniji ni u Italiji, a također je nije zatražio ni ranije u Srbiji ili u BiH.
Postojanje elemenata osnovanog straha od proganjanja ili rizika trpljenja ozbiljne nepravde u zemlji porijekla podrazumijeva traženje međunarodne zaštite u prvoj sigurnoj zemlji u kojoj se stranac zatekne, a ne unaprijed određivanje ciljane zemlje (i to baš u zapadnoj Europi) u koju bi stranac htio otići i tamo se nastaniti. Tužitelj je jasno odredio Švicarsku kao ciljanu zemlju te je u nju nezakonito migrirao čak i nakon što je u RH već bio izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu, pa sud zbog svega ocjenjuje da tužitelj zapravo nije u bijegu iz Burundija, već da se radi o ekonomskom migrantu u potrazi za boljim životom, što ne daje osnovu za odobravanje međunarodne zaštite u smislu čl. 20. i 21. ZMPZ-a.
Zbog svega navedenog sud smatra da je tuženik svojim rješenjem pravilno i zakonito odbio tužiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu pa je tužiteljev tužbeni zahtjev za poništavanje tog rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).
Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška (u ponovljenom upravnom sporu, u odnosu na koji je dostavljen troškovnik prilikom zaključenja rasprave, je tužitelja zastupao opunomoćenik - odvjetnik od povjerenja koji nije na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite).
Tužitelj je inače po vlastitom iskazu stalno zaposlen i ostvaruje plaću od 1.400,00 €, a trošak najma stana mu iznosi 600,00 €, što znači da mu ostaju primanja u visini iznad proračunske osnovice (koja iznosi 441,44 €).
U Zagrebu, 21. studenog 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje osporavanog rješenja.
DNA:
1. odvj. Sebastian Miše
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Ilica 335, Zagreb
