REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
ZAGREB, Trg J. F. Kennedyja 11
P-1856/2020-87
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, na prijedlog sudskog savjetnika Marija Jeraka, u pravnoj stvari tužitelja HANDS ON SERVER SUPPORT d.o.o., Zagreb, Trg Drage Iblera 9, OIB: 30346251382, kojeg zastupa opunomoćeni Davor Markaš, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CORELION d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37A, OIB: 84166453938, kojeg zastupa opunomoćeni Janko Duduković Petyo, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon javne i glavne rasprave održane 12. srpnja 2022., 21. rujna 2022., 10. svibnja 2023. i 26. rujna 2024., zaključene 14. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 21. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku CORELION d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37A, OIB: 84166453938, isplatiti tužitelju HANDS ON SERVER SUPPORT d.o.o., Zagreb, Trg Drage Iblera 9, OIB: 30346251382, iznos od 31.287,54 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. prema uvećanoj kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate prema uvećanoj referentnoj stopi za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku CORELION d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37A, OIB: 84166453938, naknaditi tužitelju HANDS ON SERVER SUPPORT d.o.o., Zagreb, Trg Drage Iblera 9, OIB: 30346251382, troškove parničnog postupka u iznosu od 6.185,64 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. studenoga 2025. do isplate prema uvećanoj kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 21. listopada 2020. navodi kako je s tuženikom sklopio Sporazum o uređenju međusobnih odnosa od 13. ožujka 2019. Ističe kako je navedeni sporazum nastao kao posljedica nezakonitih djelovanja tuženika na tržištu rada u IT sektoru. Obrazlaže da je tuženik trgovačko društvo koje je osnovano tijekom 2018., a djelatnost je počelo obavljati tek 2019. te je osnovan od strane bivše djelatnice tužitelja UL bez intencije da se bavi bilo kojim drugim poslom osim konkuriranja tužitelju pri čemu se njegov osnivač u bitnom oslanjao na povredu poslovnih tajni i drugih povjerljivih poslovnih podataka koje je saznao radeći kod tužitelja. Navodi kako je jedini poslovni plan tuženika bio protupravno navesti djelatnike tužitelja da povrijede svoje zakonom i ugovorom preuzete obveze iz radnog odnosa te da za vrijeme trajanja njihovog radnog odnosa potajno počnu raditi za tuženika. U pregovorima koji su uslijedili u ožujku 2019. tužitelj je pristao odreći se bitnog dijela prava koja mu pripadaju te sporazumno raskinuti radni odnos sa 16 djelatnika kao i pristao ih osloboditi obveze rada tijekom otkaznog roka s ciljem da se radnici zaposle kod tuženika, jer tuženik nije imao drugih zaposlenika za obavljanje posla, a upravo te osobe bile su nužno potrebne za obavljanje djelatnosti. Međutim, bitni uvjeti pristanka tužitelja na ovakve ustupke bilo je tuženikovo izričito obvezivanje da nakon ovog usuglašenog prelaska zaposlenika više nikada neće nuditi zaposlenje ili vrbovati niti zapošljavati radnike tužitelja te da se za bilo koji budući eventualni slučaj kršenja tako preuzetih obveza tuženik izričito obvezuje platiti ugovornu kaznu. Navodi kako je ugovorna kazna stipulirana u članku 3.1. Sporazuma gdje se tuženik izričito obvezao da neće direktno ili indirektno vrbovati, nagovarati ili poticati bilo koju osobu zaposlenu od strane tužitelja ili njegovih ekskluzivnih partnera, da napusti svoje zaposlene, niti će angažirati, zaposliti ili koristiti usluge bilo koje osobe zaposlene kod tužitelja ili njegovim ekskluzivnim partnerima kao što je primjerice društvo Touch Support Inc. Predmetne zabrane tumačit će se najšire i to na način da uključuju bilo kakve materijalne potpore ili pomoći, ili pomaganje ili poticanje, bilo koje treće strane koja vrbuje za zaposlenje ili zapošljava bilo koje osobe zaposlene od strane tužitelja ili njegovih ekskluzivnih partnera, ili izravno ili neizravno nagovara, ohrabruje, potiče ili pomaže bilo kojeg sadašnjeg ili bivšeg zaposlenika tužitelja ili nekog od njegovih ekskluzivnih partnera, da prekrši bilo koji sporazum kojim je vezan, ili da prekrši obvezu lojalnosti ili povjerenja, ili da na drugi način prekrši bilo koju dužnost prema tužitelju ili nekom od njegovih ekskluzivnih partnera koja proizlazi iz ugovora ili mjerodavnog prava. Nadalje, člankom 3.3. Sporazuma određena je ugovorna kazna pa se navodi da u slučaju povrede bilo koje obveze iz članka 3.1. tuženik je dužan tužitelju platiti kaznu u visini od 36.000,00 USD u kunskoj protuvrijednosti na dan nastanka obveze. Predmetne zabrane odnose se na sve osobe koje su u trenutku sklapanja i za vrijeme trajanja sporazuma zaposlene od strane tužitelja ili njegovih ekskluzivnih partnera, a iznimku od od navedene zabrane predstavlja članak 3. točka 3.1. gdje je navedeno kako se zabrana neće primjenjivati na radnike koji su bili zaposleni od strane drugog poslodavca između svog zaposlenja s tužiteljem ili njegovim ekskluzivnim partnerom i zaposlenja kod tuženika. Na dan sklapanja navedenog sporazuma kod tužitelja je bila zaposlena djelatnica ULT, a koja je ondje zaposlena od 4. travnja 2016. U travnju 2019. navedena djelatnica je predstavnicima tužitelja kao poslodavca priopćila kako nema više namjeru nastaviti raditi u IT sektoru, već joj se pružila prilika nastaviti karijeru u potpuno drugom gospodarskom sektoru pa je zatražila sporazumni raskid ugovora o radu. Tužitelj je pristao udovoljiti njezinom traženju pa je 20. svibnja 2019. sporazumno raskinut njezin ugovor o radu. Neposredno nakon toga, **.**.2019. ULT doista je prijavila radni odnos kod drugog poslodavca, trgovačkog društva Puntino d.o.o. koje se ne bavi djelatnosti iz sektora tužitelja. Međutim, već 8. lipnja 2019. navedena djelatnica prestaje raditi kod trgovačkog društva Puntino d.o.o. te se 12. lipnja 2019. zapošljava kod tuženika kod kojega je zaposlena sve do pokretanja ovog sudskog postupka. Nadalje, kod trgovačkog društva Puntino d.o.o. radnica ULT zaposlila se na poziciji voditelj financija i računovodstva premda u tom dijelu nije imala nikakvo obrazovanje kao ni radno iskustvo. Već 12 dana nakon, istu radnicu zapošljava tuženik na poziciji voditelja ljudskih resursa. Nadalje ističe kako je društvo Puntino d.o.o. u 2018. ostvarilo ukupni godišnji prihod u iznosu od 130.492,00 HRK, a u 2019. 193.000,00 HRK te da kroz čitavo vrijeme od svog zaposlenja ima samo jednu zaposlenu osobu. ULT kod tužitelja je imala bruto plaću u iznosu od 9.000,00 HRK pa bi trošak plaće za navedenu radnicu u društvu Puntino d.o.o. bio prevelik odnosno ukupni prihodi društva bi jedva bili dostatni za pokrivanje njezinih primanja iz radnog odnosa. Nadalje navodi kako se na adresi društva Puntino d.o.o. u Pakracu nalazi obiteljska kuća u kojoj stanuje višečlana obitelj s djecom i nitko od stanovnika tog kraja nije čuo da bi predmetno trgovačko društvo egzistiralo na tom području. Obrazlaže kako je iz svega navedenog jasno da u odnosu između trgovačkog društva Puntino d.o.o. i radnice ULT nikad nije postojala stvarna volja niti jedne stranke da se zasnuje i izvršava radni odnos pa iako su stranke zaista sklopile ugovor o radu kojim je radnica zaposlena na poziciji voditelja financija i računovodstva, na takav pravni posao potrebno je primijeniti odredbu koja propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Nadasve, društvo Puntino d.o.o. faktički ne posluje u relevantnom obujmu koji zahtijeva vlastitu službu knjigovodstva pa nema ni gospodarski opravdane svrhe da bi mu trebalo radno mjesto voditelja financija i računovodstva na puno radno vrijeme. Iz svega navedenog jasno je da se radi o fiktivnom očitovanju volje stranaka bez stvarne namjere zaključenja takvog sadržaja pravnog posla koji posljedično nema učinka prema strankama tog pravnog posla pa ni prema trećim osobama. Članak 3. točka 3.1. sporazuma između tužitelja i tuženika propisuje da se zabrana zapošljavanja i vrbovanja neće odnositi na radnike koji su bili zaposleni od strane drugog poslodavca između svog zaposlenja s tužiteljem ili njegovim ekskluzivnim partnerom i potencijalnog zaposlenja s tuženikom. S obzirom na sve navedeno jasno proizlazi kako deklarirani radni odnos između radnice JLT i poslodavca Puntino d.o.o. klasični primjer fiktivnog pravnog posla pa kao takav ne udovoljava pretpostavkama valjanosti pa se onda niti odredba članka 3. točke 3.1. sporazuma između tužitelja i tuženika ne može primijeniti u smislu isključenja zabrane tuženika da zaposli radnicu koja je u vrijeme sklapanja tog sporazuma bila zaposlenica tužitelja. Na taj način tuženik je svjesnom povredom te zabrane povrijedio ugovornu zabranu vrbovanja i zapošljavanja radnika tužitelja čime je 12. lipnja 2019. dospjela njegova obveza na plaćanje ugovorne kazne u protuvrijednosti 36.000,00 USD. Nadalje, sukladno sporazumu zabrana se ne odnosi na radnike koji su bili zaposleni od strane drugog poslodavca između svog zaposlenja s tužiteljem ili njegovim ekskluzivnim partnerom i potencijalnog zaposlenja s tuženikom. Ovdje se radi o ugovaranju uvjeta odnosno stranke su učinak ugovora učinile ovisnim o nastupanju neke buduće i neizvjesne okolnosti, konkretno eventualno buduće zaposlenje radnika od strane trećeg poslodavca. Dakle, u situaciji da neki zaposlenik tužitelja svojom slobodnom voljom prestao raditi kod tužitelja te nakon toga slobodnom voljom počeo raditi kod nekog trećeg poslodavca, prestaje vrijediti i zabrana tuženiku da ubuduće smije zaposliti tog bivšeg radnika tužitelja. Namjera stranaka u tom smislu nije bila da svaki put kada tuženik želi zaposliti nekog radnika tužitelja, on u dogovoru s njime i nekim trećim trgovačkim društvom, moći prijevarno stimulirati tobožnji radni odnos i time prijevarno zaobići zabranu zapošljavanja iz sporazuma i s tim povezano plaćanje ugovorne kazne u slučaju kašnjenja. Nadalje, navodi kako je direktor društva Puntino d.o.o. JL u osobnoj prijateljskoj vezi s ZL koji je izvanbračni partner ZLT. Dodatno, sestra ZL, ŽL je u izvanbračnoj zajednici s ĐL koji je menadžer tuženika. Dakle, radi se o krugu osoba koje se već dugi niz godina poznaju i aktivno blisko druže. Tužitelj ističe kako je zbog svega navedenog jasno i očito da je tuženik putem svog menadžerskog osoblja već u svibnju 2019. vrbovao djelatnicu tužitelja ŽLT te dogovorio s njom da se zaposli kod tuženika na radno mjestu voditelja ljudskih resursa, znajući da je kod tužitelja radila na radnom mjestu koje joj omogućava detaljan uvid u sve tekuće projekte i radne procese tužitelja, a sve kako bi putem nje došli do povjerljivih poslovnih podataka i iskoristili ih za vlastite potrebe. S obzirom da je takvo vrbovanje i zapošljavanje izričito zabranjeno sporazumom, uz visoke ugovorne kazne za kršenje zabrane, tuženik je u dogovoru s ŽLT u svibnju 2019. odlučio prijevarno fingirati njezin tobožnji radni odnos kod drugog poslodavca pa su u tu svrhu menadžeri tuženika od svog zajedničkog prijatelja JL kao direktora društva Puntino d.o.o. zatražili da ŽLT fiktivno zaposli u svom trgovačkom društvu pri čemu su svi unaprijed znali da ovo društvo nema nikakve potrebe za radnicima niti na području ljudskih resursa niti na području financija, a također su znali da ista radnica nema nikakvih znanja o financijama. Tako je ŽLT dovela tužitelja u zabludu, jer je priopćila da kreće raditi u sasvim drugom području isključujući mogućnost da bi radila za tuženika ili nekog drugog u istom području pa je tužitelj odobrava i potpisuje raskid ugovora o radu. Već nakon 12 dana ŽLT odjavljuje se iz društva Puntino d.o.o. pri čemu u stvarnosti tamo nije odradila niti jednog radnog dana. Potom, četiri dana nakon toga ista radnica zapošljava se i dalje trajno radi kod tuženika na radnom mjestu koje odgovara njezinoj stručnoj spremi. Tuženik je dakle fingirao zaposlenje navedene djelatnice kako bi isprovocirao nastanak uvjeta iz sporazuma čime je povrijedio načelo savjesnosti i poštenja pa se uzima da se uvjet nije ispunio iako se u stvarnosti ispunio. Predlaže sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 31.287,54 EUR / 235.735,99 HRK.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je prilikom pregovaranja sporazuma o uređenju međusobnih odnosa tužitelj jasno očitovao svoju volju i ugovorio da se zabrana vrbovanja neće primjenjivati ako bivši radnik tužitelja ima međuzaposlenje. Trajanje tog međuzaposlenja tužitelj je propustio definirati pa sada tužbom želi poništiti taj propust. Ističe kako su navodi tužitelja o fiktivnom ugovoru o radu i zaobilaženju neprecizne odredbe o zabrani vrbovanja netočni i nedokazani. ĐLT cijelu 2019. tražila je novi posao u području upravljanja ljudskim resursima za što se i školovala i u kojem nije imala prilike raditi kod tužitelja. Tek kada je našla drugi posao u društvu Puntino d.o.o. pristupila joj je direktorica tuženika UL i ponudila joj posao voditeljice kadrovske službe koji je ona na kraju prihvatila. Ističe kako nije bilo prijevarnog izigravanja zabrane vrbovanja niti je ono dokazano pa posljedično tome nema ni fiktivnog zapošljavanja ZLT. Obrazlaže kako se ĐLT kod tužitelja zaposlila 2015. u službi za korisnike gdje je radila otprilike dvije godine. Tijekom 2017. i 2018. završila je online magisterij iz međunarodnog upravljanja ljudskim potencijalima na Rome Business School. Ističe kako je u više navrata molila tužitelja da ju više uključi u kadrovske poslove, jer je u tom smjeru htjela graditi svoju karijeru. Ističe kako ti napori nisu urodili nikakvim konkretnim rezultatima jer kod tužitelja nije imala priliku raditi na kadrovskim poslovima nego je umjesto toga nekoliko puta bila administrativno uključena u tehničke zadatke koji su donekle bili povezani s kadrovskim poslovima. Također, od svojih nadređenih nije dobila nikakve konkretne informacije o tome je li njezin transfer u ljudske potencijale izvjestan. Nezadovoljna takvom situacijom, u siječnju 2019. odnosno prije nego je navedeni sporazum stupio na snagu, djelatnica je počela tražiti novi posao. U veljači 2019. pozvana je u razgovor u društvo Infobip d.o.o. na razgovor za poziciju općeg izvršitelja kadrovskih zadataka, a u travnju u društvo Manning d.o.o. za poziciju osobe zadužene za zapošljavanje. Niti jedan od navedenih poslova nije dobila. U svibnju 2019. saznaje za radno mjesto u društvo Puntino d.o.o. na poziciji projektnog menadžera, a za to radno mjesto saznala je od svog partnera ZL koji je rođak direktora navedenog društva JL. Navedeno je društvo u to vrijeme kretalo u novi projekt koji je uključivao zapošljavanje vozača sa znanjem engleskog jezika. S obzirom da drugih ponuda nije imala, ŽLT činilo se da rad na ovakvom projektu može biti dobra prilika da ode iz društva tužitelja gdje nije mogla raditi bilo kakav posao povezan s ljudskim potencijalima. Nakon što je obavijestila tužitelja o svojim namjerama, 20. svibnja 2019. sklapaju sporazumni raskid ugovora o radu te za društvo Puntino d.o.o. počinje raditi 27. svibnja 2020. na poziciji projektnog menadžera. Nakon toga, ĐL, zaposlenik tuženika, saznaje da je navedena zaposlenica otišla iz tužitelja i da radi na novom radnom mjestu te navedenu informaciju prenosi direktorici tuženika UL koja je u to vrijeme tražila voditelja ljudskih resursa pa ju je pozvala na razgovor. Nakon razgovora sve rukovodeće osoblje složilo se da bi se ĐLT dobro uklopila u tim tuženika. K tome, tuženik je nudio bolje uvjete nego Puntino d.o.o. te upravo rad u domeni upravljanja ljudskim potencijalima. Nakon razgovora, ĐLT zaključila je kako je bolje da novi posao napusti odmah nego da krene voditi projekt u kojem neće biti maksimalno angažirana. Sukladno tome prihvaća ponudu tuženika i 12. lipnja 2019. počinje raditi na radnom mjestu voditelja ljudskih resursa. Tuženik ističe da su navodi tužitelja nedokazani i činjenično netočni. Obrazlaže kako se ĐLT u društvu Puntino d.o.o. nije zaposlila kao voditelj financija i računovodstva već kao projektni menadžer u projektu koji je uključivao upravljanje ljudskim resursima za koje se i školovala. Nadalje navodi kako ju nitko od zaposlenika tuženika nije vrbovao, a niti pristupio direktoru društva JL radi njezinog međuzapošljavanja upravo zbog obveza preuzetih sporazumom. Ističe da u vrijeme kada se navedena djelatnica zapošljavala nije imala radnog iskustva pa navodi kako tuženik nije imao interesa zaposliti djelatnicu bez radnog iskustva uz riskiranje plaćanje ugovorne kazne. Također, ističe da je ĐLT već početkom 2019. odlučila prekinuti radni odnos kod tužitelja te se počela prijavljivati za razne poslove i odlaziti na intervjue. U odnosu sam sam sporazum navodi kako tuženik i tužitelj ugovorili zabranu vrbovanja i uvjet bez da su definirali vremensko trajanje međuzaposlenja. Činjenica da su ugovorne strane definirale ovaj aspekt odredbe o zabrani vrbovanja na način da međuzaposlenje nije vremenski ograničeno ne može biti ispravljena tako da se drugi, valjani ugovor proglasi fiktivnim i prijevarnim. U odnosu na navode tužitelja o tome da djelatnica ĐLT imala pristup povjerljivim poslovnim podacima tužitelja pa je tuženik zaposlio radi pribave osjetljivih podataka, navodi kako se poslovna špijunaža mogla izvesti jednostavnije tako da djelatnica ĐLT ostane raditi kod tužitelja i preko svojih osobnih veza i kontakata odaje podatke zaposlenicima tuženika. Obrazlaže kako i tužitelj i tuženik rade uslužnu djelatnost koja ne ovisi primarno o inovativnim tehnološkim rješenjima, a uz to ĐLT nije radila nikakav tehnološki posao niti je imala značajno radno iskustvo u predmetnoj domeni ili pristup podacima kod tužitelja. Naprotiv, kod tužitelja je radila mid-level administrativni posao, a kod tuženika je prešla voditi kadrovsku službu. Upravo zato navodi tužitelja o poslovnom špijunaži nisu utemeljeni. U odnosu na tvrdnje tužitelja da društvo Puntino d.o.o. faktično i ne postoji tuženik ističe kako od 130.000 aktivnih društava u Republici Hrvatskoj značajan broj ih je registriran u obiteljskim kućama i stanovima. Prema tome, izjava da Puntino d.o.o., zbog lokacije poslovnog sjedišta, ne može nekoga zaposliti, a da to nije fiktivno, nije životno niti pravno uvjerljiva. Nadalje, ističe kako odredba o prividnim pravnim poslovima u konkretnom slučaju nije primjenjiva na ugovor o radu ZLT te da odredba o fikciji neispunjenja uvjeta u slučaju njegovog nesavjesnog ispunjenja od strane stranke u čiju korist je određen također nije primjenjiva. Obrazlaže kako je ugovor valjan i nije prividan ako je očitovanje volje ugovornih strana bilo usmjereno na ostvarivanje upravo onih učinaka koji su navedeni u ugovoru, a što je bio slučaj u konkretnom predmetu. To sve zbog činjenice da je ĐLT htjela novi posao odnosno promjenu radnog mjesta te se sukladno tome i ponašala čime je jasno očitovala svoju volju. Nadalje, ističe kako prividnost ugovora ne može isticati prema trećoj savjesnoj osobi što je tuženik, jer djelatnici tuženika nisu vrbovali ŽLT prije nego što su saznali da je već prešla raditi za drugog poslodavca, niti ju je tuženik zaposlio s ciljem poslovne špijunaže. Iz navedenih razloga tvrdnje o fikciji neispunjenja uvjeta u slučaju njegovog nesavjesnog ispunjenja od strane stranke u čiju korist je određen nisu primjenjive. Ugovor o radu s društvom Puntino d.o.o. nije prividan pa se i ne može uzeti da uvjet nije ispunjen prema odredbi o fikciji neispunjenja uvjeta u slučaju njegovog nesavjesnog ispunjenja jer nesavjesnog postupanja od strane tuženika nije niti bilo niti je ono dokazano. Ističe kako je prava svrha podnesene tužbe pokušaj naknadnog preciziranja odredbi iz sporazuma što je tužitelj propustio učiniti 2019. kada se o sporazumu pregovaralo. Navodi kako sud trebao primijeniti pravila o teretu dokazivanja te provjeriti koje od navoda tužitelj može dokazati. S obzirom na sve navedeno, a posebno da je ĐLT sklopila s tužiteljem sporazumni raskid ugovora o radu zatim se valjalo zaposlila kod trećeg poslodavca te da prije toga nije bila vrbovana od zaposlenika tuženika te budući da je zbog toga ispunjen uvjet koji isključuje aktivaciju ugovorne kazne, predlaže sudu zbog nedostatka dokaza o odgovornosti tuženika, odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Tužitelj u nastavku postupka navodi kako tuženik forsira konstrukciju koja je od početka trebala biti paravan za prijevaru. Ističe kako su navodi tuženika iz odgovora na tužbu neuvjerljivi te da je tuženik očito u zloj vjeri nastojao izigrati potpuno jasnu intenciju ugovorne zabrane pa sada poručuje kako je tužitelj sam kriv što nije ugovorio minimalno trajanje međuzaposlenja. Nadalje ističe kako trajanje međuzaposlenja nikada nije bilo sporno, već njegova istinitost. Obrazlaže kako ne bi imao nikakav problem da se bilo koji njegov djelatnik doista zaposli svojom slobodnom voljom kod nekog trećeg poslodavca, bez nagovaranja i utjecaja tuženika pa i da kod njega radi i tjedan dana te se nakon toga opet slobodnom voljom zaposli kod tuženika. U ovom slučaju, očito se radi o tome da stvarne volje stranaka da se zasnuje radni odnos između ZLT i Puntino d.o.o. nikada nije niti bilo niti je ona uopće radila za tog poslodavca. Naprotiv, ovdje se radi o modelu prijevare kojeg je tuženik razradio, vjerojatno zato jer su njegove odgovorne osobe, a koje nisu pravne struke, bile u uvjerenju da svako zasnivanje radnog odnosa poništava zabranu vrbovanja i zapošljavanja iz ugovora pri čemu nisu imale u vidu da se takvi prijevarni akti mogu lako raskinuti. Također, navodi kako radno mjesto ZLT kod poslodavca Puntino d.o.o. po klasifikaciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje financijski menadžer – projektni menadžer što nema nikakve veze s poslovima ljudskim potencijala. Nadalje, navodi kako nije logično vjerovati da netko kome je karijerni cilj raditi isključivo na ljudskim potencijalima, ostavlja dobro plaćeni posao kod poslodavca sa stotinjak zaposlenih da bi otišao raditi kod drugog poslodavca koji ima samo jednog zaposlenog. Obračuni plaće za za svibanj i lipanj 2019. izravno dokazuju kako su ĐLT i FL u ovom postupku dali lažan iskaz pred sudom. To zato što su pred sudom iskazivali kako je njezina ugovorne plaća kod društva Puntino d.o.o. iznosila 6.000,00 HRK neto, ali mjesečna osnovica za obračun iznosila je 3.750,00 HRK bruto što odgovara iznosu od 3.000,00 HRK neto odnosno radilo se o minimalnoj plaći. Ističe kako se u konkretnom slučaju nije radilo o ugovaranju plaće već o isplati minimalca kako bi se pokrila fiktivna prijava HZMO-u i minimalne zakonske obveze. Ističe kako je sve to učinjeno s namjerom i u dogovoru s tuženikom. Navodi kako nije životno i logično da bi radnik koji ima magisterij i radi na neodređeno vrijeme u struci u informatičkom sektoru, za iznos od oko 7.000,00 HRK smatrajući se tamo premalo plaćenim i tražeći bolje uvjete rada, prešao poslodavcu s kojim ne bi niti potpisao ugovor o radu, a koji poslodavac nema nikakve poveznice s radnim iskustvom i strukom tog radnika i to za minimalnu plaću od 3.000,00 HRK. Zaključuje kako i saslušani svjedoci pred sudom iskazuju suprotno od onoga što navodi tuženik u odgovoru na tužbu.
4. U nastavku postupka tuženik osporava izvedene dokaze pa navodi kako je iskaz CL netočan i pristran, jer je u ugovornom (ne radnom) odnosu s tužiteljem koji ga jednostavno može raskinuti bez ravnopravne zaštite koju bi CL imao da je u radnom odnosu, a ne da surađuje s tužiteljem putem svog društva koje mu je vjerojatno jedini dobavljač i time u poziciji izvršiti dodatan pristanak na njega. Nadalje, između CL i VL doista je došlo do prekida komunikacije, ali razlog tome je dug od 15.000,00 HRK koje je VL posudio CL te koje su mu usprkos visokim mjesečnim primanjima još nije uspio vratiti. Ističe da VL nije bio upućen u pitanja kadroviranja kod tuženika te da CL nije ponuđen posao kod tuženika, jer tehnologija na kojoj radi je drugačija od tehnologije s kojom radi tuženik, a uz to je i preskup kadar za profil zaposlenika koje tuženik zapošljava. Prigovara navedenom iskazu kao neistinitom i pristranom te je razvidno kako on sam nema nikakvih direktnih saznanja o odlučnim činjenicama niti postoji bilo kakva pisana dokumentacija koja bi potvrdila njegov iskaz. Zaključuje kako tuženik nije vrbovao ŽLT, CL ili druge zaposlenike tužitelja.
5. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa od 13. ožujka 2019. (list 8-13 spisa), ovjerenog prijevoda diplome Fakulteta humanističkih i društvenih znanosti Sveučilišta Patras od 18. prosinca 2014. (list 15-16 spisa), Sporazuma o prestanku ugovora o radu od 20. svibnja 2019. (list 17 spisa), Ključnih pokazatelja za društvo Puntino d.o.o. od 20. listopada 2020. (list 18- 19 spisa), Bilancu društva Puntino d.o.o. od 20. listopada 2020. (list 19-25 spisa), Poziv na plaćanje ugovorne kazne temeljem Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa od 13. ožujka 2019. (list 28-29 spisa), E-mail korespondenciju s društvom Infobip od 12. veljače 2019. (list 65-66 spisa), E-mail korespondenciju s društvom Manning global od 17. ožujka 2019. (list 74-75 spisa), Potvrdu o vrsti i trajanju radnog odnosa društva Puntino d.o.o. od 8. lipnja 2019. (list 78 spisa), Prijave o početku osiguranja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Obrasca eM-1P ID prijave: 4229125 od 21. svibnja 2019. (list 79 spisa), Prijave o početku osiguranja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Obrasca eM-1P ID prijave: 4292367 od 12. lipnja 2019., pisani iskaz svjedoka CL od 6. rujna 2021. (list 132 spisa), Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. lipnja 2019. (list 134-139 spisa), pisane izjave svjedokinje ZLT od 14. rujna 2021. (list 142 spisa), saslušao svjedoka CL (list 167- 170 spisa), saslušao svjedoka VL (list 171-172 spisa), Potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o broju zaposlenih radnika kod društva Puntino d.o.o. od 17. svibnja 2022. (list 181 spisa), saslušao svjedokinju ĐLT (list 206-210 spisa), saslušao svjedoka ĐL (list 221-222 spisa), saslušao svjedoka JL (list 223-226 spisa), Dopis Ministarstva financija
– Porezne uprave, Područni ured Požega, Ispostava Požega KLASA: 418-01/24- 01/238, URBROJ: 513-07-11-01-24-2 od 9. listopada 2024. (list 248 spisa), računovodstveni obračun plaće ZLT za svibanj i lipanj 2019. od 15. travnja 2025. (list 255-257 spisa), računovodstveni obračun plaće PL za svibanj i lipanj 2019. (list 262-263 spisa).
6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. dalje ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 31.287,54 EUR / 235.735,99 HRK na ime ugovorne kazne po Sporazumu o uređenju međusobnih odnosa od 13. ožujka 2019.
8. Među strankama nije sporno da je ĐLT bila u radnom odnosu kod tužitelja te je 20. svibnja 2019. sporazumno raskinut ugovor o radu pa je navedena počela raditi kod drugog poslodavca, društva Puntino d.o.o., gdje je radila u razdoblju od 27. svibnja 2019. do 8. lipnja 2019. te konačno 12. lipnja 2019. sklopila ugovor o radu s tuženikom. Sporno je je li tuženik pri realizaciji navedenog zaposlenja vrbovao navedenu djelatnicu te poticao ju da napusti svoje zaposlenje kod tužitelja odnosno je li postupao protivno odredbama i preuzetim obvezama iz Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa od 13. ožujka 2019.
9. Iz Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa od 13. ožujka 2019. proizlazi da su navedeni ugovor sklopili tužitelj i tuženik kao ugovorne strane te da je predmet tog ugovora regulacija glavnih pravnih i komercijalnih uvjeta migracije i pravnih mehanizama za njeno ostvarenje. Proizlazi da se tuženik obvezao da neće direktno ili indirektno vrbovati, nagovarati ili poticati bilo koju osobu zaposlenu kod tužitelja ili njegovih ekskluzivnih partnera da napusti svoje zaposlenje niti će angažirati, zaposliti ili koristiti usluge bilo koje osobe zaposlene kod tužitelja ili njegovih ekskluzivnih partnera. Navedena zabrana odnosi se na sve osobe koje su u trenutku sklapanja i za vrijeme trajanja navedenog sporazuma zaposlene od strane tužitelja ili njegovih ekskluzivnih partnera, ali ne odnosi se na one radnike koji su navedeni u Popisu Radnika (Prilog 1 Sporazuma) čiji je radnopravni odnos s tužiteljem prestao temeljem odluke tužitelja ili ekskluzivnog partnera i na one radnike koji su bili zaposleni od strane drugog poslodavca između svog zaposlenja s tužiteljem ili njegovim ekskluzivnim partnerom i potencijalnog zaposlenja kod tuženika. Također, proizlazi kako se navedene obveze iz Sporazuma primjenjuju u razdoblju od tri godine od potpisivanja sporazuma. Nadalje, za svaki pojedini slučaj povrede bilo koje navedene obveze tuženik će biti trenutno dužan platiti tužitelju ugovornu kaznu u visini od 36.000,00 USD u kunskoj protuvrijednosti.
10. Iz Sporazuma o prestanku ugovora o radu od 20. svibnja 2019. proizlazi kako radni odnos između tužitelja kao poslodavca i ZLT kao radnice prestaje 24. svibnja 2019.
11. Iz pisanog iskaza svjedoka CL proizlazi kako je imao redovitu komunikaciju s djelatnikom tuženika VL od siječnja 2017. kada su još zajedno radili kod tužitelja. Ističe kako je u jednom razgovoru tijekom 2019. VL izjavio da ĐLT dolazi raditi kod tuženika. Obrazlaže da dolazi preko neke sestrinske tvrtke u kojoj će boraviti kratak period pa se od tamo direktno prebaciti kod tuženika. Proizlazi također kako je i njega osobno VL vrbovao radi prelaska kod tuženika, a što je on izričito odbio.
12. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. lipnja 2019. proizlazi kako je isti sklopljen između tuženika kao poslodavca i ZLT kao radnice te kako njezina ugovorena plaća iznosi 8.500,00 HRK bruto mjesečno.
13. Iz dopisa društva Puntino d.o.o. proizlazi kako je ĐLT u razdoblju od 1. svibnja 2019. do 31. svibnja 2019. za redovan rad primila neto plaću u iznosu od 652,18 HRK odnosno bruto plaću u iznosu od 815,22 HRK. Nadalje, proizlazi kako je u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 8. lipnja 2019. za redovan rad primila neto plaću u iznosu od 749,99 HRK odnosno bruto plaću u iznosu od 937,50 HRK. Zaključno, proizlazi kako je mjesečna osnovica za obračun obiju plaća u navedenim mjesecima iznosila 3.750,00 HRK u bruto odnosno 3.000,00 HRK u neto iznosu.
14. Svjedok CL na ročištu za glavnu raspravu od 10. svibnja 2022. iskazivao je kako je kod tužitelja radio do kraja 2018. nakon čega je otvorio vlastiti obrt. Navodi kako je vezano za ŽLT razgovarao s VL u dva navrata, prvi put u 2019. na susretima u kafiću te u stanu gospodina VL. Obrazlaže kako mu je VL rekao da, unatoč zabrani prelaska djelatnika tužitelja kod tuženika, pronašli su način kako istu zabranu izbjeći na način da se djelatnik u međurazdoblju zaposli kod trećeg trgovačkog društva pa od tamo prijeđe raditi kod tuženika. Ističe da je u tom kontekstu spomenut i prelazak ZLT te se komunikacija u vezi s njezinim prelaskom kod tuženika vršila isključivo usmenim putem u dva navrata tijekom 2019. Ističe kako su direktorica tuženika UL i RL zbog osvete prema tužitelju uspjeli pronaći način kako izigrati zabranu prelaska radnika što konkretno znači da se radnik zaposli kod trećeg trgovačkog društva njegovog prijatelja i to na rok od otprilike mjesec dana nakon čega bi onda navedeni radnik mogao prijeći kod tuženika. Obrazlaže kako bi se radilo o fiktivnom ili pravom ugovoru o radu, ali svakako radnik ne bi zapravo radio u trećem trgovačkom društvu. Pojašnjava da je, osim njega i gospođe ZLT, vrbovana i ŽL, ali u odnosu na nju nije upoznat s detaljima. Ističe kako mu je VL posudio 15.000,00 HRK u 2017. te da je prvih 5.000,00 HRK vratio nakon godinu i pol, a ostatak iznosa tijekom 2019. ili 2020. Zbog kašnjenja s povratom novca VL bio je ljut, a njihova zadnja komunikacija odvila se u 2021. Razlog za prekid komunikacije bio je upravo predmetni parnični postupak. Ističe kako osim od VL, nema drugih neposrednih saznanja o vrbovanju ZLT. Ističe kako je i njemu VL nudio zaposlenje kod tuženika, ali ne na neko konkretno radno mjesto već se raspitivao o tome bi li on prešao k tuženiku. Ističe kako trenutno ne radi s tužiteljem, ali njegov obrt ima sklopljen ugovor o djelu s ugovornim partnerom tužitelja društvom Touch Support. Dodatno, pojašnjava kako je s gospodinom VL u dva navrata razgovarao o ŽLT, prvi put prije njezinog prelaska kod tuženika, a nakon toga kad je već radila kod tuženika. Ističe da je tema razgovara u društvu vrlo često bila upravo zabrana prelaska radnika i način izbjegavanja navedene zabrane.
15. Svjedok VL na ročištu za glavnu raspravu od 10. svibnja 2022. iskazivao je kako se s CL družio poslovno i privatno sve do 2021. Navodi kako je komunikacija prestala nakon što mu je posudio iznos od 15.000,00 HRK, a koje mu CL nikada nije vratio. Ističe kako mu je zabrana prelaska radnika bila poznata iz samog sadržaja sklopljenog ugovora te su vrlo često razgovarali o navedenoj zabrani. Ističe kako se s CL znao šaliti na temu njegovog prelaska kod tuženika, ali nikad nije bilo konkretne ponude za posao. Navodi da mu je bila poznata i mogućnost indirektnog zapošljavanja kod treće osobe bez naznake dužine trajanja zaposlenja. Navodi da je ŽLT u razgovoru s CL spomenuo tek nakon što je ona prešla kod tuženika, a nikako prije. Komunikacija s CL bila je pretežito usmena uz online komunikaciju oko dogovora za druženja. Ističe da je kod tuženika sudjelovao prilikom intervjuiranja kandidata za zaposlenje, ali nije radio na radnom mjestu za zapošljavanje radnika. Za zapošljavanje novih radnika kod tuženika bila je zadužena tadašnja direktorica UL. On osobno nije sudjelovao u procesu zapošljavanja ZLT te je za njezino zaposlenje kod tuženika saznao tek nakon što ju je vidio u radnim prostorijama.
16. Svjedokinja ĐLT na ročištu za glavnu raspravu od 12. srpnja 2022. iskazivala je kako je prije zaposlenja kod tuženika radila u društvu Puntino d.o.o. Kod tužitelja je bila zaposlena od ljeta 2016. do svibnja 2019. na poslovima administracije i implementacije projekata podrške ili internih projekata. Po obrazovanju je prvostupnik filozofije i grčke filologije, a ima i magisterij iz ljudskih resursa. Obrazlaže kako je za radno mjesto u društvu Puntino d.o.o. saznala preko svog partnera ZL koji poznaje JL, direktora društva Puntino d.o.o. Nije znala čime se točno navedeno društvo bavi, ali okvirno je znala da organizira prijevoz i vrši uslugu rent-a-cara. Također, nije joj poznato gdje su smještena vozila za najam ili uredi odnosno poslovne prostorije društva Puntino d.o.o. Navodi kako je u razgovoru s JL rekla da traži drugi posao koji bi se odnosio na ljudske resurse te da želi napustiti tužitelja budući da joj taj posao nije ispunio očekivanja. Tražila je upravo posao u ljudskim resursima. Najprije su razgovarali o ideji da radi na projektu sa strane, bez da se zaposli u društvu Puntino d.o.o., a tek s vremenom se otvorila i mogućnost službenog zaposlenja. Iako je tražila posao u ljudskim resursima, nije imala dovoljno iskustva pa je smatrala da ovo je ovo prilika za steći iskustvo. Novi posao počela je tražiti već u prosincu 2018. ili u siječnju 2019. Obrazlaže da pri zapošljavanju u društvu Puntino d.o.o. nije bilo intervjua za posao već je krajem travnja ili početkom svibnja 2019. u osobnom razgovoru s JL došlo do ideje da da otkaz kod tužitelja i zaposli se ondje. Obrazlaže da je JL htio da Puntino d.o.o. proširi poslovanje s prijevozom pa je tražio taksiste koji govore engleski jezik i imaju dobre komunikacijske vještine pa je ona trebala zapošljavati te ljude. Nije joj poznato na kojim lokacijama se trebao održavati projekt zbog kojeg je zaposlena, ali planirano je da ona zapošljava ljude s područja Zagreba koji bi trebali raditi na području cijele Hrvatske. Navodi da je njezina dogovorena plaća iznosila 6.000,00 HRK neto mjesečno. U odnosu na radno mjesto kod tuženika iskazuje kako je za isto saznala u razgovoru s direktoricom UL, a koji se odvio u razdoblju prvog tjedna njezinog zaposlenja kod društva Puntino d.o.o. Navedenu direktoricu tuženika poznaje otprije, jer su zajedno radile kod tužitelja i imale su zajednički krug prijatelja. Kod tuženika joj je bilo ponuđeno radno mjesto u ljudskim resursima odnosno upravljanje ljudskim resursima. Do tada taj odjel nije postojao pa ga je ona trebala izgraditi. Intervju za posao održao se kod ŠL, aktualnog vlasnika tuženika te su na intervjuu razgovarali o zapošljavanju i administraciji u ljudskim resursima. Navodi kako nije bila sigurna hoće li dobiti posao, jer je intervju trajao dugo te je potom čekala odluku uprave. Nadalje, nakon što je otišla iz društva Puntino d.o.o. projekt zapošljavanja taksista je stao, radilo se zapravo više o načelnoj poslovnoj ideji, a ona sama nije napravila mnogo posla odnosno samo je provela istraživanje tržišta. Također, za navedeno društvo radila je iz svog stana u [adresa] preko laptopa te nikad nije bila u nekoj službenoj poslovnoj prostoriji. Također, s navedenim društvom nije sklopila pisani ugovor o radu već je postojao samo usmeni dogovor s JL, a za koji ne zna je li se radilo o ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme. Međutim, sigurna je da se radilo o ugovoru s punim radnim vremenom. U odnosu na plaću kod tužitelja ističe da se radilo o iznosu između 6.800,00 HRK i 7.000,00 HRK neto mjesečno. Navodi da nije upoznata s činjenicom da postoji direktna zabrana prelaska radnika tužitelja k tuženiku. Nadalje, ističe kako je sestra njezinog partnera ZL, ŽL u vrijeme njezinog prelaska u Puntino d.o.o. bila u vezi s članom menadžmenta tuženika ĐL, ali navodi kako s njim nije razgovarala o potencijalnom zapošljavanju kod tuženika. Također, kada je odlazila od tužitelja održala se i oproštajna zabava na kojoj je bila prisutna i direktorica tuženika, a kolegama je rekla da odlazi raditi u jednu malu tvrtku na poslove zapošljavanja.
17. Svjedok ĐL na ročištu za glavnu raspravu od 21. rujna 2022. iskazivao je kako nije imao saznanja o zapošljavanju radnice ZLT u društvu Puntino d.o.o. te nije znao da je ona ondje zaposlena sve do poziva za svjedočenje u predmetnom postupku. Također, nije znao niti za postojanje navedenog društva. U odnosu na njezino zapošljavanje kod tuženika navodi da nije imao nikakvu ulogu u tom procesu. Navodi kako je u ljubavnoj vezi s ŽL čijeg brata ZL poznaje iz vremena kad je radio kod tužitelja, a koji je također i u ljubavnoj vezi s ŽLT koja je po njegovoj preporuci i došla raditi kod tužitelja. Navodi kako mu je poznata zabrana međusobnog zapošljavanja između tužitelja i tuženika, ali z to je saznao tek nekoliko mjeseci nakon što se zaposlio kod tuženika. Ističe kako s ŽLT nije imao privatnu niti poslovnu komunikaciju od veljače do lipnja 2019. Ističe da je po njegovim saznanjima ŽLT SL kod tuženika zaposlila UL koja je vodila odjel ljudskih resursa. Prvo saznanje za njezino zapošljavanje kod tuženika bilo je kada mu je rečeno da izradi korisnički profil na računalu i to dva dana prije njezinog početka rada. Ističe kako nikada nije razgovarao o zapošljavanju ZLT s ZL ili ŽL bilo kod tuženika ili društva Puntino d.o.o.
18. Svjedok JL na ročištu za glavnu raspravu od 21. rujna 2022. iskazivao je kako se društvo Puntino d.o.o., čiji je direktor, bavi prijevozom i rent-a-car uslugama te je ĐLT zaposlena u svrhu pomaganja budući da je navedeno društvo htjelo proširiti poslovanje u vidu zapošljavanja taksista. Obrazlaže kako Puntino d.o.o. nikada nije oglasio da traži radnika već je gđa ĐLT djevojka njegovog rođaka ZL te su prilikom jednog od privatnih druženja komunicirali vezano uz njezino zapošljavanje. Ističe kako s njom nije potpisan pisani ugovor o radu, a dogovorena plaća iznosila je otprilike između 5.000,00 HRK i 7.000,00 HRK neto mjesečno. Ističe da je sjedište navedenog društva u Pakracu, a gđa ĐLT radila je od doma. U periodu njezinog zaposlenja provela je istraživanje tržišta. Ističe da je nakon odlaska gđe ĐLT odustao od cijele poslovne ideje i projekta. Navodi kako mu nije bila poznata činjenica zabrane zapošljavanja radnika između tužitelja i tuženika. Ističe da je vlasnik društva Puntino d.o.o. ČL te nije siguran, ali misli da je PL upoznao s odlukom da zaposli ŽLT. Navodi kako je posao prijevoza obavljao ČL ili se posao obavljao preko kooperanata. Ističe kako je društvo imalo vlastita vozila i to nekoliko kombija, jedan kamion i nekoliko osobnih vozila. Nakon 2019. nitko nije zaposlen u navedenom društvu. Prihodi društva iznosili su između 150.000,00 HRK i 200.000,00 HRK godišnje, a s obzirom da je bilo puno troškova, dobit je bila mala. U odnosu na zapošljavanje gđe ŽLT ističe da je intencija bila da se nju zaposli na neodređeno vrijeme. Njezina plaća trebala se isplaćivati iz dobiti koju bi društvo ostvarilo na projektu zbog kojeg se zapošljavala. Radila je svega par dana, najviše dva tjedna, te joj je isplaćena plaća za točno određene dane koje je odradila. Ističe kako ne zna koje struke je gđa ŽLT, ali da je znao da je završila fakultet te da je kod tužitelja radila na poslovima s ljudskim resursima. U razgovoru s njom osobno došlo je do ideje i zaključka o njezinom zapošljavanju. Nije postojala nikakva pisana komunikacija s gđom ŽLT u vezi s poslom kojeg je ona obavljala već su se svi dogovori vršili neposredno ili telefonskim putem. Nikakvih konkretnih rezultata njezinog rada nije bilo, ali je njezino zaposlenje bilo stvarno te nije postojao nikakav prikriveni motiv.
19. Sud u cijelosti prihvaća iskaze svjedoka CL i ĐL, jer su navedeni svjedoci iskazivali objektivno, životno, okolnosno i logično u odnosu na sva postavljena pitanja. Svjedok CL po ocjeni ovog suda iskazivao je objektivno i logično o svim okolnostima zapošljavanja ZLT kako kod društva Puntino d.o.o. tako i kod tuženika kao i u odnosu na osobne i privatne relacije među samim svjedocima, a koje sud smatra važnim kod utvrđivanja činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, u odnosu na iskaze svjedoka VL, ZLT i JL sud navedene iskaze djelomično prihvaća. Naime, kod navedenih iskaza postoje određene značajne diskrepancije koje sud svakako ne može zanemariti, a koje se primjerice odnose na vrijeme koje je svjedokinja ĐLT provela u radnom odnosu kod društva Puntino d.o.o. Također, takve signifikantne diskrepancije postoje i u odnosu na ostale okolnosti njezinog zapošljavanja u navedenom trgovačkom društvu kao i na neke općenite informacije u vezi sa samim radnim mjestom što se konkretno odnosi na radne uvjete. Naime, nije životno i logično da bilo koji radnik ne zna koliku plaću je ugovorio s poslodavcem i koliki je iznos u konačnici primio. U odnosu na plaću ZLT kod društva Puntino d.o.o. i ona osobno, ali i direktor društva JL iskazivali su drugačije, a k tome kad se navedeni iskazi dovedu u vezu s javnim ispravama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i privatnim ispravama samog društva Puntino d.o.o. jasno je da se tim dijelovima iskaza ne može pokloniti vjera. Također, sud skreće pozornost i na činjenicu da radnik ne zna točno čime se poslodavac bavi, već zna samo okvirno kao i da ne zna postoje li bilo kakve radne prostorije poslodavca i gdje se one nalaze. U odnosu na iskaz svjedoka VL, sud ističe kako je navedeni iskaz u manjem dijelu podudaran s prihvaćenim iskazom CL i to u dijelu u kojem svjedok navodi kako je postojala osobna komunikacija vezano uz eventualne prelaske djelatnika tužitelja i zapošljavanja kod tuženika. Upravo taj dio iskaza sud smatra ključnim za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, jer je predmet ovog spora upravo vrbovanje odnosno nagovaranje od strane tuženika pa taj dio iskaza sud cijeni i uzima u obzir.
20. Tijekom ovog postupka sud je utvrdio kako su tužitelj i tuženik ugovorne strane inominatnog ugovora - Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa od 19. ožujka 2019. koji uređuje pitanje zapošljavanja djelatnika tužitelja kod tuženika. Naime, navedenim je sporazumom definirano da se određenom broju djelatnika koji su navedeni u popisu radnika (Prilog sporazuma) sporazumno raskida radni odnos kod tužitelja kako bi navedeni radnici prešli kod tuženika. Međutim, pro futuro uređena je zabrana vrbovanja ili poticanja radnika tužitelja da napuste svoje zaposlenje na način da je člankom 3. predmetnog sporazuma jasno definirana obveza tuženika kako neće direktno ili indirektno vrbovati, nagovarati ili poticati bilo koju osobu zaposlenu od strane tužitelja ili njegovih ekskluzivnih partnera da napusti svoje zaposlenje, niti će angažirati, zaposliti ili koristiti usluge bilo koje osobe zaposlene kod tužitelja ili u njegovim ekskluzivnim partnerima. U tom smislu, navedena zabrana tumači se među strankama najšire, a odnosi se na sve osobe koje su u trenutku sklapanja i za vrijeme trajanja sporazuma zaposlene od strane tužitelja ili njegovih ekskluzivnih partnera dok se ne odnosi na ranije spomenute radnike iz popisa radnika ili one radnike čiji je radni odnos prestao na temelju odluke tužitelja ili njegovih ekskluzivnih partnera. Dakle, takav sporazum odnosno ugovor stranaka predstavlja dvostrani pravni posao koji je nastao suglasnim očitovanjem volje dvije ugovorne strane. U tom smislu, činjenica da je navedeni ugovor sklopljen nije sporna među samim strankama pa dakle nije niti sporno da on proizvodi pravne učinke. Tu treba istaknuti i kako sud ne nalazi razloge ništetnosti ovog ugovora na koje razloge sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 327. stavku 1. ZOO-a.
21. Člankom 4. stavkom 1. ZOO-a propisano je kako u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Iz navedene odredbe dakako proizlazi obveza stranaka da, pri sklapanju i izvršenju obveznopravnih odnosa, odnosno tijekom cijelog trajanja određenog ugovornog odnosa postupaju u dobroj vjeri. Dakle, predmetni sporazum obvezuje i proizvodi pravne učinke za obje ugovorne strane, a one su pri tome dužne postupati savjesno i u dobroj vjeri što, prema stajalištu ovog suda, nedvojbeno uključuje i zabranu zlouporabe prava koja proizlaze iz ugovornih odredaba.
22. Tijekom ovog postupka utvrđeno je kako je djelatnica tužitelja ĐLT po sporazumnom raskidu ugovora o radu kod tužitelja zaposlena u trgovačkom društvu Puntino d.o.o. gdje je radila od 27. svibnja 2019. do 8. lipnja 2019. pa se konačno zaposlila kod tuženika sklopivši s njim ugovor o radu na neodređeno vrijeme 12. lipnja 2019. S obzirom na izvedene dokaze i ukupno činjenično stanje, sud smatra kako je tuženik svojim aktivnim, ali indirektnim djelovanjem prekršio odredbe sklopljenog ugovora, jer je posredno vrbovao i poticao djelatnicu tužitelja ŽLT da napusti svoje zaposlenje. Navedeno je sud nedvojbeno utvrdio temeljem provedenog dokaznog postupka, a posebno upirući na iskaz svjedoka CL kojemu je sud poklonio vjeru, a koji je u pisanom iskazu kao i iskazu danom na ročištu detaljno opisao modus operandi postupanja djelatnika tužitelja. U tom smislu proizlazi da je djelatnik tuženika VL u više navrata otvoreno govorio o tome da se pronašlo načina zaobilaženja zabrane iz predmetnog sporazuma. Pri tome, navedeno se ne odnosi samo na ŽLT, već i na ostale djelatnike tužitelja kako to proizlazi iz prihvaćenog iskaza. Također, sud ističe kako su iskazi svjedoka CL i VL suglasni u dijelu u kojem se navodi da se razgovaralo i o odlasku CL kod tuženika iz čega sud može zaključiti da se u poslovnim i osobnih odnosima navedenih osoba pitanje prelazaka djelatnika tužitelja k tuženiku i zaobilaženja zabrane vrbovanja vrlo često otvaralo. Uz sve navedeno ne treba zanemariti i okolnost da su saslušani svjedoci ĐLT te djelatnici tuženika, u osobnim i prijateljskim pa čak i ljubavnim odnosima te da je njezino zapošljavanje u društvu Puntino d.o.o. rezultat upravo isključivo osobnih odnosa i kontakata, bez provedbe bilo kakvog natječaja ili intervjua. Dodatno, sud smatra važnim istaknuti kako postoji niz nesuglasnosti među saslušanim svjedocima, a to posebno u odnosu na činjenicu zapošljavanja ZLT u društvu Puntino d.o.o. Kao što je već ranije istaknuto, vrlo je indikativno je da direktor navedenog društva JL i ĐLT iskazuju suprotno u odnosu na ugovorenu plaću. To pogotovo kada niti jedan od iskaza nije u skladu s pribavljenim knjigovodstvenim ispravama društva Puntino d.o.o. i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Uz to, sud ukazuje i na druge nelogičnosti i suprotnosti pa tako i činjenicu da svjedokinja ĐLT ne zna čime se točno bavi društvo Puntino d.o.o. odnosno zna otprilike kao i da tijekom navedenog radnog odnosa nije bilo nikakve pisane komunikacije između radnika i poslodavca već da se kompletna poslovna komunikacija odvijala isključivo usmenim putem. Po stavu ovog suda, sve predstavljene okolnosti jasno upućuju kako je zaposlenje ZLT u društvu Puntino d.o.o. bilo privremeno, a dovodeći navedeno u korelaciju s iskazima svjedoka, i unaprijed dogovoreno u cilju zaobilaženja ugovornih obveza tuženika. Intencija za navedeno postupanje nalazi se upravo u članku 3.3 predmetnog sporazuma kojim je propisano da se zabrane iz članka 3.1 ne odnose na one radnike koji su bili zaposleni od strane drugog poslodavca između svog zaposlenja kod tužitelja i kod tuženika. Međutim, sud ističe da takvo ugovorno ograničenje nije apsolutno. To zato što bilo koje djelovanje stranaka koje nije u dobroj vjeri i nije u skladu s načelom savjesnosti i poštenja iz citiranog članka 4. ZOO-a predstavlja nedvosmislenu stranačku zlouporabu prava, a to samim time ne može biti razlog za oslobođenje odgovornosti tuženika. Međutim, neovisno o zapošljavanju ZLT kod trećeg trgovačkog društva, tuženik je, prema stavu ovog suda, svojim postupanjem izigrao odredbe predmetnog sporazuma, jer je posrednim i indirektnim djelovanjem svojih djelatnika jasno vrbovao ŽLT radi njezinog konačnog zapošljavanja kod njega. Dakle, iz svih navedenih razloga, a naročito zbog postupanja protivno načelu savjesti i poštenja kao i nedvojbenom indirektnom vrbovanju ZLT da konačno prijeđe raditi kod tuženika, sud takvom postupanju tuženika ne može pružiti pravnu zaštitu u ovoj pravnoj stvari.
23. Člankom 350. stavkom 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni. Nadalje, člankom 351. stavkom 1. propisano je da ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svojoj volji, u ukupnom iznosu, u postotku, ili za svaki dan zakašnjenja, ili na koji drugi način. Konačno, člankom 3.3. Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa od 19. ožujka 2019. propisano je da će u slučaju povrede obveze iz članka 3.1. Sporazuma tuženik trenutno biti dužan platiti tužitelju ugovornu kaznu u visini od 36.000,00 USD u kunskoj protuvrijednosti na dan nastanka obveze.
24. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari odnosno na postupanje tuženika protivno odredbama sklopljenog ugovora te uzimajući u obzir ugovornu kaznu kao jasno ugovorenu i propisanu posljedicu povrede odredaba ugovora, a u skladu s člankom 350. ZOO-a, trebalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku isplatu ugovorne kazne u ukupnom iznosu od 31.287,54 EUR pa je odlučeno kao u točki I/ izreke.
25. Pravo na zatezne kamate od dospijeća glavnice do isplate propisano je člankom 29. ZOO-a i člankom 183. stavkom 1. ZOO-a. Datum otkad teku zatezne kamate određen je sukladno datumu kada je sklopljen ugovor o radu između ZLT i tuženika. Stopa zateznih kamata na glavnicu određena je na temelju članka 29. stavka 2. ZOO-a.
26. Odluka o trošku donesena je na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te budući da je tužitelj u parnici uspio, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u cijelosti pri čemu su uzeti u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 8/11., 114/12. dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak tužbe u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, trošak podneska od 3. svibnja 2021. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 13. svibnja 2021. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 10. svibnja 2022. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 12. srpnja 2022. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 21. rujna 2022. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 26. rujna 2024. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, podnesak od 18. lipnja 2025. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife i trošak zastupanja na ročištu od 14. listopada 2025. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife. Tako ukupno priznat trošak tužitelja iznosi 2250 bodova. Kada se navedeni broj bodova pomnoži s vrijednosti boda od 2,00 EUR sukladno Tbr 54. Tarife ukupno priznati trošak iznosi 4.500,00 EUR što uz pripadajući PDV iznosi 5.625,00 EUR. Uz to, tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 179,62 EUR, trošak predujma za prevoditelja u iznosu od 21,69 EUR i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 359,33 EUR. Zaključno, ukupno priznat trošak tužitelja iznosi 6.185,64 EUR. Iz navedenih razloga odlučeno je kao pod točkom II/ izreke.
27. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 21. studenoga 2025.
Sudac
Josip Bilić
Nacrt odluke izradio sudski savjetnik Mario Jerak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
