REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-404/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, kao predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja aiKATE d.o.o. Zagreb, Gradišće 5, OIB: 11999243401, zastupanog po punomoćniku Marku Zečeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zečević i dr. j.t.d. Zagreb, protiv tuženika CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Filipu Žaperu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grahovac i partneri d.o.o. Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3508/2023-14 od 15. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3508/2023-14 od 15. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa iznosa od 20.174,45 eura s računa tužitelja na račun tuženika, a zaplijenjenog temeljem zadužnice broj OV-6284/2022 od 9. lipnja 2022. u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom, kao što je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 3.125,00 eura (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 220., 219. stavka 2. te 338. stavka 4. ZPP-a, kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U okviru žalbe, u bitnome, osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da bi tužitelj bio jamac tuženiku za novčanu obvezu ŽB, te navodi da između tužitelja i tuženika nije postojao bilo kakav pravni posao, već da je tužitelj izdao tuženiku zadužnicu, na temelju koje se vodi predmetna izravna naplata, isključivo kako bi se „odblokirao“ račun ŽB, ali bez pisane izjave o jamstvu. Smatra da je, prema sadržaju pravnih poslova zaključenih između parničnih stranaka i ŽB, isključivo ŽB odgovoran tuženiku za predmetni dug, dok tužitelj da nije preuzeo predmetni dug, niti je istome pristupio, niti je za isti jamčio. Ističe i da je tuženik imao zadužnicu ŽB na temelju koje se mogao i trebao naplatiti prije nego što je aktivirao zadužnicu tužitelja, te se upravo zahvaljujući izdavanju zadužnice tužitelja, nakon čega je skinuta blokada s računa ŽB, tuženik vansudski i naplatio za nemali iznos od 100.000,00 kuna. U vezi s pobijanjem odluke o glavnoj stvari, pobija i odluku o troškovima. Žalbeni je prijedlog tužitelja preinačiti prvostupanjsku presudu na način da sud prihvati tužbeni zahtjev, uz dosudu mu parničnog troška. Potražuje i trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa iznosa od 20.174,45 eura naplaćenog u postupku izravne naplate putem Financijske agencije, a temeljem zadužnice koju je tužitelj izdao tuženiku, sve iz razloga predviđenih u članku 50. stavku 1. točki 7. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ), zbog kojih je tužitelj upućen u predmetnu parnicu temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 27 Ovr-843/2023-3 od 25. travnja 2023.

6. Prvostupanjski sud je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, u bitnome s obrazloženjem kako nije sporno da je vraćanje predmetnog duga bila obveza ŽB, ali da iz provedenih dokaza, a posebno jasnih odredbi pravnih poslova koje su zaključile parnične stranke i ŽB, proizlazi da je tužitelj izdavanjem zadužnice nastupao kao jamac za predmetni dug, slijedom čega je u obvezi i namiriti preostali iznos duga.

7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tužitelja, pazeći pritom po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (osim u odnosu na odluku o troškovima postupka) i na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Ocjena je ovog suda da je tako ispitana pobijana presuda u cijelosti pravilna i zakonita.

8. Prvostupanjska presuda sadrži sve zakonom propisane elemente te nema nedostataka zbog kojih se njena pravilnost i zakonitost ne bi mogle ispitati, s obzirom na to da je izreka pobijane presude razumljiva i u skladu s obrazloženjem, u kojem je prvostupanjski sud naveo valjane, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama kao i o izvedenim dokazima te njihovoj ocjeni, uz navođenje materijalnog prava koje je primijenio na utvrđeno činjenično stanje, pri čemu nema proturječnosti između onoga što prvostupanjski sud navodi o sadržaju isprava odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku te samih tih isprava odnosno zapisnika. Shodno tome, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, kao ni ona iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a.

8.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 219. stavkom 2. odnosno člankom 220. ZPP-a, s obzirom na to da je na pripremnom ročištu od 8. siječnja 2024. (zapisnik na stranicama 61-62 spisa) raspravljeno o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima stranaka te su stranke upozorene na njihovu dužnost iz članka 299. ZPP-a, uvažavajući pritom i činjenicu da su se stranke do tada već opširno očitovale, u svojim pisanim podnescima, o relevantnim činjeničnim i pravnim pitanjima, u okviru kojih je i donesena pobijana presuda, a prvostupanjski sud je na pripremnom ročištu prihvatio sve dokazne prijedloge stranaka te je u tijeku glavne rasprave i izveo sve dokaze na kojima su stranke ustrajale.

8.2. Konačno, prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a), a nije ni pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. U ovoj fazi postupka, s obzirom na žalbene navode tužitelja, nije sporno da je tuženik imao potraživanje prema dužniku ŽB, s osnove zajma, u iznosu od 250.000,00 kuna, od čega se tuženik vansudski naplatio od dužnika za iznos od 100.000,00 kuna, tako da je ostao dug od 150.000,00 kuna koji je tuženik, zajedno s pripadajućim troškom (Specifikacija FINA-e od 10.03.2023. na stranici 6 spisa), naplatio u postupku izravne naplate na temelju zadužnice koju mu je izdao tužitelj.

9.1. Sporno je, s obzirom na žalbene navode tužitelja, temelji li se njegovo dugovanje, koje je naplaćeno aktivacijom predmetne zadužnice, na ugovoru o jamstvu te, posljedično, je li izravna naplata provedena putem Financijske agencije dopuštena. U vezi s time, sporno je pitanje je li tužitelj dao pisanu izjavu o jamstvu i je li tuženik, prije pokretanja postupka izravne naplate protiv tužitelja, svoje potraživanje trebao pokušati naplatiti ponovnom aktivacijom zadužnice koju je tuženiku izdao dužnik ŽB.

10. Člankom 104. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o jamstvu jamac obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini. Člankom 105. ZOO-a propisano je da ugovor o jamstvu obvezuje jamca samo ako je izjavu o jamčenju učinio u pisanom obliku. Iz članka 111. ZOO-a proizlazi da se od jamca može zahtijevati ispunjenje obveze ako je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pisanom pozivu (stavak 1.), a i bez poziva ako je očito da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvarivati njezino ispunjenje ili ako je glavni dužnik pao pod stečaj (stavak 2.).

11. Prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih za ovaj predmet bitnih pitanja pravilno utvrdio:

- da iz Sporazuma o podmirenju novčane tražbine od 9. lipnja 2022. koji su zaključili ŽB kao dužnik i tužitelj kao vjerovnik (stranice 9-11 spisa), kao i onog koji su zaključili tuženik kao davatelj pozajmice, ŽB kao primatelj pozajmice i tužitelj kao jamac-garant (stranice 12-15 spisa), proizlazi da je ŽB dužan tuženiku vratiti ukupan iznos duga od 250.000,00 kuna u pet jednakih rata od po 50.000,00 kuna, od kojih prva dospijeva 1. srpnja 2022. a posljednja 1. studenog 2022., pri čemu je tužitelj u tim pravnim poslovima nastupao u svojstvu jamca-garanta;

- da pisana izjava tužitelja o jamstvu jasno proizlazi iz članka IV. Sporazuma o podmirenju novčane tražbine od 9. lipnja 2022. (stranice 12-15 spisa) kojim se tužitelj, kao jamac-garant, obvezao predati zadužnicu na ukupan iznos duga;

- da je tuženik po sklapanju tih Sporazuma opozvao zahtjev za izravnu naplatu zadužnice izdane od strane ŽB, nakon čega mu je potonji vansudski uplatio dva iznosa od po 50.000,00 kuna, ali su izostale daljnje tri uplate u ugovorenim rokovima;

- da je tuženik u ožujku 2023. pokrenuo postupak izravne naplate temeljem zadužnice tužitelja radi naplate preostalog duga od 150.000,00 kuna.

11.1. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda rezultat su valjane i savjesne ocjene dokaznog materijala u spisu, ocjene za koju je dao valjane, dostatne i dovoljno uvjerljive razloge, i koju, kao takvu, prihvaća i ovaj sud.

12. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava kod Financijske agencije, uz obrazloženje da je tužitelj za naplaćeni dug dao nedvojbenu pisanu izjavu o jamstvu koju nije potrebno dodatno tumačiti (članak 319. ZOO-a), u tu svrhu izdao zadužnicu, kao osiguranje, uslijed čega je tužitelj i povukao ranije aktiviranu zadužnicu ŽB pa, neovisno o tome što je vraćanje duga bila glavna obveza ŽB, tuženik je s pravom, u situaciji naknadnog izostanka zadnje tri uplate u ugovorenim rokovima, aktivirao zadužnicu tužitelja radi naplate preostalog duga.

12.1. Pritom se prvostupanjski sud pravilno poziva na zakonske odredbe o jamstvu (članak 104. i 105. ZOO), kao i na odredbe članka 215. OZ-a o bjanko zadužnici kao sredstvu osiguranja predmetne tražbine, te ispravno zaključuje da, s obzirom na utvrđeno, nisu ispunjeni razlozi iz članka 50. stavka 1. točaka 7. i 9. OZ-a za proglašenje predmetne ovrhe (izravne naplate) nedopuštenom, a zbog kojih je tužitelj upućen u parnicu, uslijed čega se i tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, cijeneći činjenice da je u Sporazumima o podmirenju novčane tražbine od 9. lipnja 2022. (stranice 9-11 i 12-15 spisa) jasno određena novčana obveza ŽB te ugovoreno da će tužitelj u svojstvu jamca-garanta izdati tužitelju zadužnicu na iznos cjelokupnog duga, a jamčenje za predmetni dug proizlazi i iz pisane e-mail korespondencije između stranaka (stranica 31 spisa), i prema ocjeni ovog suda postoji valjana, pisana izjava o jamstvu, a time i valjani ugovorni odnos jamstva između parničnih stranka, radi čijeg je osiguranja izdana predmetna zadužnica. Radi se o jasnim ugovornim odredbama o jamstvu za koje nije potrebno posebno tumačenje (članak 319. ZOO-a), posebice u kontekstu činjenice da je tužitelj pravna osoba od koje se očekuje da u pravnom prometu postupa zakonito i s povećanom pažnjom (članak 10. stavak 2. i članak 13. ZOO-a), a tužitelj tijekom postupka nije dokazao navodnu nesavjesnost tuženika kojoj bi mogao prigovarati, uzimajući pritom u obzir i činjenicu da nije ustrajao na saslušanju svjedoka ŽB (zapisnik od 2. prosinca 2024. na stranicama 73-75 spisa).

13.1. Također, uz nesporne činjenice da je prethodni pokušaj naplate aktivacijom zadužnice ŽB ostao bezuspješan, da je nakon uplate prve dvije rate on prestao podmirivati tuženiku preostali dug u ugovorenim rokovima, po isteku kojih rokova je tuženik aktivirao zadužnicu tužitelja, a da je i samom tužitelju bilo poznato da je ŽB prezadužen (iskaz zakonskog zastupnika FB od 2. prosinca 2024., stranice 73-74 spisa), to je, i prema ocjeni ovog suda, tuženik s pravom aktivirao zadužnicu tužitelja i prije prethodnog pisanog poziva ŽB, odnosno prije ponovne aktivacije njegove zadužnice, sve u smislu odredbe članka 111. stavka 2. ZOO-a.

13.2. Konačno, žalbeni navodi tužitelja o tome da on nije pristupio predmetnom dugu niti je isti preuzeo, kraj postojanja tužiteljeve pisane izjave o jamstvu i time valjanog ugovora o jamstvu, nisu odlučni za drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.

14. Odluka o troškovima postupka, osim načelno, nije određeno osporena u okviru žalbe tužitelja, pa ovaj sud nije mogao ispitati pobijanu presudu u tom dijelu (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

15. Slijedom svega iznesenog, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede parničnog postupka na koje je tužitelj ukazivao u žalbi, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, pa je pobijana presuda pravilna i zakonita te je žalbu tužitelja valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe odbijen je iz razloga što on s podnesenom žalbom nije uspio (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a) pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

U Puli 21. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Zoran Šarić