- 1 -              Revd 3134/2023-2

Broj: Revd 3134/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. K., OIB ..., iz L., koju zastupa punomoćnica H. B. K., odvjetnica u R., protiv prvotuženika A. R., OIB ..., iz L., i drugotuženika L.T. d.o.o., OIB ..., iz L., oboje tuženika zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik u R., zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2137/2022-2 od 14. veljače 2023., ispravljenog rješenjem istog suda broj Gž-2137/2022-3 od 28. ožujka 2023., kojim je djelomično preinačeno, a djelomično potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Psp-34/2021-16 od 29. rujna 2022., u sjednici održanoj 10. listopada 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2137/2022-2 od 14. veljače 2023., ispravljenog rješenjem istog suda broj Gž-2137/2022-3 od 28. ožujka 2023. kojim je djelomično preinačeno, a djelomično potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Psp-34/2021-16 od 29. rujna 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositeljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni prije svega stoga što "o istima nama prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske". Također i zbog toga što je tužiteljici "u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda", i to povrede prava na pravično suđenje, u bitnom, zbog nedostatnosti razloga kojima su se sudovi vodili pri odlučivanju o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Pitanja koja je tužiteljica naznačila glase:

„1) Je li drugostupanjski sud postupio arbitrarno kada uopće nije ocijenio navode tužiteljice sadržane u žalbi koji se odnose na odstupanje prvostupanjskog suda u ponovljenom postupku od upute sadržane u ukidnom rješenju Županijskog suda u Splitu broj Gž-837/2021-2 od 24. svibnja 2021.;

2) Može li drugostupanjski sud kada donosi odluku u ponovljenom postupku, odnosno prvostupanjski sud odstupiti od upute sadržane u ukidnom rješenju Županijskog suda u Splitu broj Gž-837/2021-2 od 24. svibnja 2021.;

3) Postupa li sud arbitrarno ako odbija provesti vještačenje po drugom vještaku mjerničke struke, ako tužitelj tijekom postupka dokaže sudu da određeni vještak u postupku nije u mogućnosti izraditi nalaz i mišljenje, a koji zadatak su prethodno uspješno glede identičnog lica mjesta i identičnog zadatka mogli izvršiti drugi vještaci?“.

2. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.

4. Naime, u skladu s odredbom članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni će sud reviziju dopustiti samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

5. Tužiteljica smatra da su postavljena pitanja važna zato što o njima nema prakse revizijskog suda, pri čemu ne ukazuje da bi praksa viših sudova bila nejedinstvena. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, s druge strane, ukazuje da predlagateljica razlog važnosti kojeg povezuje s nepostojanjem prakse revizijskog suda u osnovi nalazi u nezakonitosti pobijanog rješenja u vezi s ocjenjivanjem u postupku izvedenih dokaza i općenito dokazivanjem.

6. Zakonitost ili nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti pitanja u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pitanje zbog kojega bi je trebalo dopustiti zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe članka 385.a ZPP, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to bila primarna svrha.

7. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije ne navodi ni jedan indikator važnosti postavljenih pitanja poput, primjerice neujednačenosti sudske prakse drugostupanjskih sudova ili nepodudarnosti prakse nižestupanjskih sudova s praksom Vrhovnog suda, Suda Europske unije ili Europskog suda za ljudska prava, a ne navodi ni druge indikatore važnosti, dok revizijski sud ocjenjuje da izolirana okolnost da o nekom pravnom pitanju nema prakse revizijskog suda, nije dostatan razlog za dopuštenje revizije. U takvim okolnostima u odnosu na postavljena pravna pitanja tužiteljice nisu ostvarene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom članka 385.a stavka 1. ZPP, pa je u odnosu na ove razloge valjalo na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

8. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, tužiteljica navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. Naime, razlozi koje tužiteljica veže uz povredu temeljenih ljudskih prava u osnovi se svode na povredu prava na pravično suđenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 8. i člankom 377. stavkom 1. ZPP. Međutim, revizijski sud ocjenjuje da u primjeni stavka 2. članka 385.a ZPP, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primjenjivo na okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljenog ljudskog prava na pravično suđenje tim više što se iza isticanje spomenutih bitnih povreda u osnovi skriva osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. noveliranog ZPP koje bi bile razlog za dopuštenje revizije.

9. U takvim je okolnostima na temelju odredbe članka 389.a stavaka 3. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 10. listopada 2023.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.