REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Ps-31/2025-34
(prije Ps-19/2021)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužiteljice BGL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica u Zagrebu protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi sklapanja ugovora o prodaji stana, nakon zaključene glavne i javne rasprave 9. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, odvjetnice Ljiljane Maravić-Pirš i punomoćnika tužene, zamjenika Općinske državne odvjetnice Ivice Matulina, 21. studenog 2025.
r i j e š i o j e
Ne prihvaća se preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 23. srpnja 2025. koja glasi:
„I./ Nadomješta se ugovor o prodaji stana slijedećeg sadržaja:
Članak 1.
REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, Građansko-upravni odjel, Zagreb, Turinina 3, s jedne strane kao prodavatelj (dalje u tekstu: prodavatelj), prodaje, a BGL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa druge strane kao kupac (dalje u tekstu: kupac) kupuje, stan na kojem postoji stanarsko pravo a koji se nalazi u [adresa], koji je upisan u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada u [adresa], ukupne površine 690 m2 , i to poseban dio nekretnine koji predstavlja suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-179), stan br. 207 na 20. katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje s blagovaonicom, kupaonice s WC-om, ulaznog hodnika, dvije ostave i lođe s pripadajućim spremištem, povr. 44,13 m2.
Članak 2.
(prije Ps-19/2021)
Utvrđuje se da kupac na kupljenom stanu ima stanarsko pravo prema Odluci o dodjeli stana na korištenje od 08. prosinca 1993.g., odnosno da je kupac pravo kupnje stekao na temelju članka 6. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.
Članak 3.
Cijena stana iz članka 1. ovog Ugovora, uzimajući u obzir osobni, opći i položeni popust koji se priznaje kupcu, utvrđuje se u iznosu od 28.581,00 kn/3.793,35 EUR (slovima: dvadesetiosamtisućapetstoosamedestjedna kn/tritisućesedamstodevedesettrieurai tridesetpetcenti), koju će kupac isplatiti jednokratnom isplatom.
Članak 4.
Kupac se obvezuje isplatiti prodavatelju cijenu iz članka 3. ovog Ugovora odjednom, u roku od 8 dana (slovima: osam dana), računajući od dana zaključenja ovog Ugovora.
Članak 5.
Kupac stječe pravo da na temelju ovog ugovora, a po isplati kupoprodajne cijene stana, ishodi prijenos prava vlasništva sa prodavatelja na ime i za korist kupca, na stanu opisanom u članku 1. Ovoga Ugovora, kod nadležnog Općinskog suda u Novom Zagrebu, bez ikakvog daljnjeg pitanja i odobrenja prodavatelja.
Prodavatelj se obvezuje kupcu predati sve isprave potrebne radi valjane zemljišnoknjižne uknjižbe i prijenosa prava vlasništva na ime i za korist kupca, odmah nakon primitka uplate kupoprodajne cijene stana navedene u članku 3. ovoga Ugovora.
Troškove uknjižbe snosi kupac.
Članak 6.
Danom zaključenja ovog Ugovora o prodaji stana, stanaru prestaje stanarsko pravo, istovremeno kupac preuzima prava i obveze vlasnika stana.
Članak 7.
Prodavatelj jamči da je vlasnik stana koji je predmet prodaje i da stan nije opterećen nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima.
Članak 8.
Kupac snosi sve troškove i plaćanja koja se odnose na stan iz točke 1. ovog Ugovora od dana sklapanja Ugovora, kao i troškove i dužne takse u vezi ovjere potpisa i prijenosa prava vlasništva na svoje ime i za svoju korist.
Članak 9.
Ovaj Ugovor je sklopljen u 1 izvorniku te 5 istovjetnih preslika izvornika ugovora.“ i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" I./ Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, Građansko-upravni odjel, Zagreb, Turinina 3, da u svojstvu prodavatelja sa tužiteljicom BG (prije Ps-19/2021)
BGL iz [adresa], B [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u svojstvu kupca, u roku od 15 dana sklopi Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, sljedećeg sadržaja:
UGOVOR O PRODAJI
stana na kojem postoji stanarsko pravo
Članak 1.
REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, Građansko-upravni odjel, Zagreb, Turinina 3, s jedne strane kao prodavatelj (dalje u tekstu: prodavatelj), prodaje, a BGL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa druge strane kao kupac (dalje u tekstu: kupac) kupuje, stan na kojem postoji stanarsko pravo a koji se nalazi u [adresa], koji je upisan u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada u [adresa], ukupne površine 690 m2, i to poseban dio nekretnine koji predstavlja suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-179), stan br. 207 na 20. katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje s blagovaonicom, kupaonice s WC-om, ulaznog hodnika, dvije ostave i lođe s pripadajućim spremištem, povr. 44,13 m2.
Članak 2.
Utvrđuje se da kupac na kupljenom stanu ima stanarsko pravo prema Odluci o dodjeli stana na korištenje od 08. prosinca 1993.g., odnosno da je kupac pravo kupnje stekao na temelju članka 6. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.
Članak 3.
Cijena stana iz članka 1. ovog Ugovora, uzimajući u obzir osobni, opći i položeni popust koji se priznaje kupcu, utvrđuje se u iznosu od 28.581,00 kuna (slovima: dvadesetiosamtisućapetstoosamedestjedna kuna), koju će kupac isplatiti jednokratnom isplatom.
Članak 4.
Kupac se obvezuje isplatiti prodavatelju cijenu iz članka 3. ovog Ugovora odjednom, u roku od 8 dana (slovima: osam dana), računajući od dana zaključenja ovog Ugovora.
Članak 5.
Kupac stječe pravo da na temelju ovog ugovora, a po isplati kupoprodajne cijene stana, ishodi prijenos prava vlasništva sa prodavatelja na ime i za korist kupca, na stanu opisanom u članku 1. Ovoga Ugovora, kod nadležnog Općinskog suda u Novom Zagrebu, bez ikakvog daljnjeg pitanja i odobrenja prodavatelja.
Prodavatelj se obvezuje kupcu predati sve isprave potrebne radi valjane zemljišnoknjižne uknjižbe i prijenosa prava vlasništva na ime i za korist kupca, odmah nakon primitka uplate kupoprodajne cijene stana navedene u članku 3. ovoga Ugovora.
Troškove uknjižbe snosi kupac.
Članak 6.
Danom zaključenja ovog Ugovora o prodaji stana, stanaru prestaje stanarsko pravo, istovremeno kupac preuzima prava i obveze vlasnika stana.
(prije Ps-19/2021)
Članak 7.
Prodavatelj jamči da je vlasnik stana koji je predmet prodaje i da stan nije opterećen nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima.
Članak 8.
Kupac snosi sve troškove i plaćanja koja se odnose na stan iz točke 1. ovog Ugovora od dana sklapanja Ugovora, kao i troškove i dužne takse u vezi ovjere potpisa i prijenosa prava vlasništva na svoje ime i za svoju korist.
Članak 9.
Ova presuda nadomješta Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo.
Članak 10.
Ovaj Ugovor je sklopljen u 1 izvorniku te 5 istovjetnih preslika izvornika ugovora.
u protivnom će, protekom roka od 15 dana, računajući od dana donošenja presude suda I. stupnja, ova presuda nadomjestiti Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo.
II./ Nalaže se tuženoj REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, Građansko-upravni odjel, Zagreb, Turinina 3, da tužiteljici BGL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, a koje teku od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tužiteljici BGL naknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 600,00 EUR (šesto eura), u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica BGL podnijela je 10. lipnja 2021. ovom sudu tužbu u kojoj je navela da se tuženoj prije tužbe obratila za mirno rješenje spora te da se taj postupak vodi, da je kao zaposlenica RO Aerodrom Zagreb 1987. stavljena na listu prvenstva za dodjelu stana na korištenje jer je samohrana majka dvoje djece od kojih je jedno 100%-tnog tjelesnog oštećenja, da joj je 1993. odlukom Zračne luke Zagreb dodijeljen stan na adresi u [adresa], površine 44,32 m2, da je tom odlukom naloženo OG da ovaj stan preda Zračnoj luci Zagreb slobodan od osoba i stvari, da je navedeni stan bio u fondu RO Badel koja je dala suglasnost RO Aerodrom da se njime raspolaže, da je RO Aerodrom riješila pitanje smještaja obitelji O koja je u tom stanu stanovala, no da stan na adresi [adresa] prilikom pretvorbe društvenog poduzeća Badel 1862 nije unijet u kapital tog društva već je predan na gospodarenje Gradu Zagrebu koji je isti (prije Ps-19/2021)
2001. iznajmio AG, a potom je temeljem odredbe čl. 49. Zakona o upravljanju državnom imovinom prešao u vlasništvo Republike Hrvatske dok je AG nastavila u njemu stanovati do svoje smrti. Tužiteljica je još navela da je Općinski sud u Zagrebu presudom naložio OG da Zračnoj luci Zagreb preda ovaj stan u posjed, a da je AG podnijela, a potom povukla tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe ove presude. Još je navela da je Zračnoj luci Zagreb i Gradskom komunalnom gospodarstvu podnijela zahtjev za kupnju ovog stana jer smatra da je na njemu stekla stanarsko pravo što je je Zračna luka Zagreb i potvrdila, no prodaju je odbila zbog sudskog spora sa OG, da joj je Zračna luka Zagreb izvansudskom nagodbom dozvolila da uđe u posjed ovog stana, a i da se obavezala sa njom sklopiti kupoprodajni ugovor za isti, no da to nikada nije učinila, a i da se pred ovim sudom u postupku povezivanja zemljišne knjige sa knjigom položenih ugovora kao vlasnica ovog stana upisala Republika Hrvatska dok je ovaj sud odbio njenu prijavu za upis prava vlasništva obrazloživši da ne može utvrditi da je ostvarena bilo koja osnova stjecanja prava vlasništva već samo temelj za kupnju koja nije nikada realizirana. Još je navela da je Ministarstvu državne imovine 2019. podnijela zahtjev za otkup ovog stana pa da je Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu 2020. utvrdio da ona ima pravo na otkup stana po uvjetima Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo o čemu je obavijestilo navedeno ministarstvo, no da ju je na kraju obavijestilo da neće sklopiti sa njom kupoprodajni ugovor jer smatra da nije nadležno za prodaju ovog stana već da je za to nadležna Republika Hrvatska. Još je navela da je podnijela zahtjev za kupnju stana na kojem postoji stanarsko pravo, a da svoje stanarsko pravo nije mogla ostvariti bez svoje krivnje kao i da smatra da nije istekao zakonski rok za podnošenje zahtjeva za kupnju stana jer su na njenoj strani postojali objektivni razlozi zbog kojih nije bila u mogućnosti ostvariti svoje pravo. Slijedom svega navedenog predložila je da sud presudom naloži tuženoj Republici Hrvatskoj da u svojstvu prodavatelja sa njom sklopi ugovor o prodaji navedenog stana, sadržaja kao u izreci kao i da tuženoj naloži da joj naknadi trošak ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.
2. Tužena Republika Hrvatska podnijela je odgovor na tužbu u kojem je navela kako smatra da tužiteljica nije stekla stanarsko pravo jer nikada nije bila u posjedu predmetnog stana, a i da smatra da za predmetni tužbeni zahtjev nije aktivno legitimirana. Navela je i da tužiteljica nije sklopila ugovor o korištenju predmetnog stana pa da zbog svega navedenog tužbeni zahtjev smatra neosnovanim te je predložila da ga sud odbije, a da tužiteljici naloži da joj naknadi parnični trošak.
3. Tužiteljica je u nastavku postupka još navela da joj je Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu dopisom od 20. svibnja 2020. reklo da ona ima pravo na otkup stana po uvjetima Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ako bi zahtjev predala u zakonskom roku odnosno do 31. prosinca 1995., da smatra da je dokazala da je ispunila sve zakonom propisane pretpostavke za pravo otkupa ovog stana temeljem navedenog zakona te da je imala legitimno očekivanje da će joj ovaj stan biti dat u otkup, a da su postojali objektivni razlozi zbog kojih nije bila u mogućnosti ostvariti svoje pravo.
4. Ovaj sud je presudom poslovni broj Ps-19/2021 od 28. listopada 2022. tužbeni zahtjev u cijelosti odbio. Županijski sud u Zadru je odlučujući po žalbi tužiteljice (prije Ps-19/2021)
presudom poslovni broj Gž-1188/2022 od 27. veljače 2024. navedenu presudu ovog suda potvrdio, no Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlučujući po reviziji tužiteljice rješenjem poslovni broj Rev-30/2025 od 30. travnja 2025. ukinuo obje prethodno navedene presude ocijenivši da su ovaj sud i Županijski sud u Zadru povrijedili tužiteljici temeljno pravo vlasništva koje uključuje i legitimna očekivanja tužiteljice da će njena imovinska prava zasnovana na pravnom aktu (pravomoćnoj odluci o dodjeli stana na korištenje) biti poštovana, a njihovo ostvarenje zaštićeno (Europski sud za ljudska prava Vijatović protiv Hrvatske, Zahtjev br. 50200/13, presuda od 16. veljače 2016.) te je uputio ove sudove da trebaju ponovno provesti postupak uvažavajući praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-85/2000 od 24. siječnja 2001.), Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka broj U-III/2466/2005 od 9. siječnja 2008.) i Europskog suda za ljudska prava (Vijatović protiv Hrvatske, Zahtjev br. 50200/13, presuda od 16. veljače 2016.) i ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva obrazloživši i da je zbog pogrešnog pravnog pristupa u rješavanju spora činjenično stanje za sada nepotpuno utvrđeno.
5. Tužiteljica je u ponovno provedenom postupku i to tijekom glavne rasprave navela da tužbeni zahtjev uređuje u skladu sa prethodno navedenom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske i sudskom praksom koja je u istoj navedena pa da uz postojeći tužbeni zahtjev dodaje i podredni odnosno eventualni tužbeni zahtjev u skladu sa odredbom čl. 188. st. 2. ZPP-a kojim predlaže da sud presudom nadomjesti ugovor o prodaji stana koji je sadržajno sastavni dio njenog tužbenog zahtjeva za slučaj da sud prvi postavljen tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan pri čemu je izmijenila sadržaj ugovora kojeg je predložila presudom nadomjestiti na način da je iz istoga u cijelosti izbacila čl. 9. i dio čl. 10.. Tužiteljica je na opisani način prema stavu ovog suda tužbu preinačila u smislu odredaba čl. 191. i čl. 190. st. 1. i 2. ZPP-a jer je tužbeni zahtjev povećala dodajući istom eventualni kumulirani tužbeni zahtjev, a kako je to učinila tijekom glavne rasprave i tako protivno odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a sud je ocijenio da je ova preinaka tužbe nedopuštena. Navod tužiteljice da je ovo učinila slijedom utvrđenja Vrhovnog suda RH iz njegove odluke kojom je presude donesene u ovom postupku ukinuo i sudske prakse na koju je taj sud ukazao ovaj sud ne prihvaća kao dokaz da tužiteljica bez svoje krivnje ovu preinaku nije mogla učiniti do zaključenja prethodnog postupka pa da ju je tako tijekom glavne rasprave učinila sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a osobito stoga što Vrhovni sud RH rješenjem poslovni broj Rev- 30/2025 od 30. travnja 2025. nije uputio da je tužbu potrebno na opisani način preinačiti već je, upravo suprotno, izričito ukazao ovom i drugostupanjskom sudu da je tužiteljica već u prvom postavljenom tužbenom zahtjevu istaknula i zahtjev da presuda nadomjesti ugovor o prodaji stana (čl. 9. i čl. 10. ugovora). Stoga je riješeno kao u izreci.
6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku zahtjeva u mirnom postupku (stranica 13 do 17 spisa), presliku odluke o dodjeli stana na korištenje (stranica 18 spisa), presliku odgovora na prigovor (stranica 19 i 20 spisa); presliku odluke kojom se odbija prigovor (stranica 21 spisa), presliku dopisa od 14.5.1993. (stranica 22 i 23 spisa), presliku dopisa od 27.5.1993. (stranica 24 spisa); presliku dopisa od 2.5.1995. (stranica 25 spisa), presliku odluke od 5.11.1986. (stranica 26 spisa), presliku Odluke o davanju stana na korištenje (stranica 27 do 29 spisa), presliku dopisa od 23.2.1994. (stranice 30 i 31 spisa), presliku zaključaka i odluke (stranice 32 (prije Ps-19/2021)
i 33 spisa), presliku dopisa od 19.7.1995. (stranica 34 spisa), presliku podataka (stranica 36 spisa), presliku presude Općinskog suda u Zagrebu od 29.4.1999. (stranica 38 spisa), presliku presude Županijskog suda u Zagrebu od 10.4.2001. (stranice 39 i 40 spisa), presliku tužbe (stranica 41 spisa), presliku podneska (stranica 42 spisa), presliku rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23.7.2009. (stranice 43 i 44 spisa), presliku rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21.9.2010. (stranice 45 do 47 spisa), presliku prijedloga za ovrhu (stranice 48 do 50 spisa), presliku rješenja ovog suda od 14.6.2016. (stranica 51 spisa), presliku zaključka (stranica 52 spisa), presliku prijedloga od 17.9.2001. (stranice 53 do 56 spisa), presliku izvansudske nagodbe (stranice 57 i 58 spisa), presliku dopisa od 18.6.2009. (stranica 59 spisa), preslike zahtjeva za kupnju stana (stranica 60 i 61 spisa), presliku dopisa od 11.7.1996. (stranica 62 spisa), presliku obavijesti od 10.1.1996. (stranica 63 spisa), presliku dopisa od 3.7.1996. (stranica 64 spisa), presliku prijedloga od 24.4.1996. (stranica 65 i 66 spisa), presliku tužbe od 13.6.1999. (stranice 67 do 69 spisa), presliku dopisa od 26.1.2017. (stranice 70 do 72 spisa), presliku dopisa od 2.8.2018. (stranice 73 i 74 spisa), presliku dopisa od 10.8.2018. (stranica 75 spisa), presliku dopisa od 21.8.2018. (stranica 76 do 78 spisa), presliku zapisnika o bodovanju stana (stranice 79 i 80 spisa), presliku podneska (stranice 81 i 82 spisa), preslike zahtjeva za otkup stana (stranice 83 do 96 spisa), presliku prijave prijedloga za upis (stranice 97 i 98 spisa), presliku podneska od 16.1.2017. (stranice 99 i 100 spisa), presliku prijedloga od 7.3.2017. (stranice 101 do 103 spisa), presliku pripremnog podneska od 28.9.2017. (stranice 104 do 110 spisa), presliku oglasa (stranica 111 spisa), preslike rješenja ovog suda od 8.7.2019. i 21.4.2021. (stranice 112 do 114 spisa), presliku podneska RH od 27.5.2019. (stranica 115 spisa), presliku dopisa od 31.12.2018. (stranica 116 spisa), presliku uvjerenja (stranica 117 spisa), presliku potvrde od 10.9.2020. (stranica 118 spisa), presliku izjave od 21.8.2020. (stranice 119 i 120 spisa), presliku računa (stranica 121 spisa), presliku izvatka iz zemljišne knjige (stranice 122 i 123 spisa), presliku dopisa od 2.6.2020. (stranica 124 spisa), presliku dopisa od 20.5.2020. (stranice 125 i 126 spisa) i preslike poruka (stranice 127 do 136 spisa) te je izvršen uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu poslovni broj M-DO- 12/20.
7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
8. Tužiteljica zahtijeva sklapanje ugovora sa tuženom o kupnji stana na adresi u [adresa] i to sukladno odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN 43/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 119/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02; u daljnjem tekstu: ZPSSP) navodeći da je nositeljica stanarskog prava, no ovo je stanarsko pravo tužiteljice među strankama sporno obzirom na činjenicu koju tužiteljica u tužbi navodi, a koja i proizlazi iz sadržaja isprava koje je dostavila i sudu predložila čitati te među strankama i nesporna, da ista u tom stanu nikada nije stanovala.
(prije Ps-19/2021)
9. Kako je odredbom čl. 59. Zakona o stambenim odnosima (NN 51/1985, 42/1986, 37/1988, 47/1989, 12/1990, 22/1990, 51/1990, 22/1992, 58/1993, 70/1993, 91/1996, 99/1996, 99/1996, 91/1996; daljnjem tekstu: ZSO) izričito propisano da se stanarsko pravo stječe danom useljenja u stan na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove, a odredbom čl. 6. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (NN 43/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 119/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02; u daljnjem tekstu: ZPSSP) da stan po uvjetima tog zakona ima pravo kupiti samo stanar (nositelj stanarskog prava), a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva te stanarev supružnik, sud je na temelju navoda iz tužbe koje tužena ne spori, nedvojbeno utvrdio da tužiteljica nikada nije stekla stanarsko pravo na stanu na adresi u [adresa] odnosno da nikada nije bila stanar u tom stanu u smislu odredaba ZPSSP-a pa da stoga nema niti pravo kupiti ovaj stan prema odredbama tog zakona.
10. Slijedom navoda tužiteljice te uvidom u sadržaj isprava koje je tužiteljica sudu dostavila i predložila čitati kao dokaz sud je utvrdio da tužiteljica u predmetnom stanu nikada nije stanovala iz sljedećih razloga:
- jer je u trenutku kada joj je poslodavac odlučio dati ovaj stan na korištenje
(8.12.1993.) u njemu stanovao OG,
- jer je nakon što je iz ovog stana 2001. iselio OG uselila AG,
- jer u ovom stanu od smrti Zlate Demirović 2012. stanuje njena kći ŽG,
- jer su se od 1994. do 2009. vodile parnice radi utvrđenja imaju li OG i AG pravo stanovati u ovom stanu te
- jer je tužiteljica zaključila da obzirom na izmjene zakona uslijed kojih je ovdje tužena Republika Hrvatska postala vlasnica ovog stana više ne može voditi parnice protiv Grada Zagreba i Zračne luke Zagreb radi sklapanja ugovora o otkupu ovog stana (list 4 i 5 spisa), a ni nasilno niti sudskim putem useliti u ovaj stan bez odluke o ovdje predmetnom tužbenom zahtjevu (list 181 spisa).
11. Uvidom u sadržaj isprava koje mu je tužiteljica dostavila i predložila čitati kao dokaz sud je utvrdio da je pravomoćnom odlukom suda OG naloženo da iz predmetnog stana iseli jer mu je prestalo pravo da isti čuva (list 39 i 40 spisa) dok o pravu AG da u ovom stanu stanuje sud nije odlučivao već je samo utvrdio da je ista svoju tužbu radi proglašenja ovrhe iseljenjem OG iz ovog stana povukla (list 43 i 47 spisa) i to stoga što je predlagatelj te ovrhe propustio uplatiti predujam troška sudskog ovršitelja uslijed čega je ta ovrha obustavljena pa je otpao njen pravni interes za utvrđenje da je ta ovrha nedopuštena. Uvidom, pak, u sadržaj daljnjih isprava koje mu je tužiteljica dostavila i predložila čitati kao dokaz sud je utvrdio da je AG sudu u prethodno navedenom postupku tvrdila da polaže pravo na stanovanje u predmetnom stanu jer je sa Gradom Zagrebom sklopila ugovor o najmu istog sa zaštićenom najamninom kao osoba teškog socijalno zdravstvenog položaja (list 41 spisa).
(prije Ps-19/2021)
12. Tužiteljica je sudu navela da je sama vodila sudski postupak protiv Grada Zagreba i Zračne luke Zagreb radi sklapanja ugovora o otkupu ovog stana, da je Zračna luka Zagreb sa njom sklopila nagodbu kojom joj je priznala pravo da predmetni stan otkupi, a da je Grad Zagreb u ovom sudskom postupku obavijestio sud da je ovdje tužena Republika Hrvatska postala vlasnica ovog stana pa da je tužiteljica obzirom na tu promjenu zaključila da taj postupak više ne može voditi. Nije navela da je sud ikada pravomoćno odlučio o pravu Grada Zagreba da koristi ovaj stan, a niti da joj je Grad Zagreb priznao pravo na otkup ovog stana, a to ne proizlazi niti iz sadržaja isprava koje je sudu dostavila i predložila čitati kao dokaz. Nije navela niti da je ikada sud odlučivao o pravu ŽG da kao nasljednica AG (zaštićene najmoprimke) koristi predmetni stan, a to ne proizlazi niti iz sadržaja isprava koje je sudu dostavila i predložila čitati kao dokaz.
13. Već je iz sadržaja odgovora na tužbu jasno da niti tužena Republika Hrvatska ne priznaje tužiteljici pravo na otkup ovog stana kao nositeljici stanarskog prava i to upravo iz razloga što u tom stanu ne stanuje. Uvidom, pak, u sadržaj spisa Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu poslovni broj M-DO-12/2020, a na prijedlog tužiteljice, sud je utvrdio da je tužiteljica tom državnom odvjetništvu navela da je protiv AG ishodila pravomoćne i ovršne odluke u vezi predmetnog stana, no iste tom spisu ne prileže, a sud je, kako je prethodno navedeno, utvrdio da sudskih odluka o pravu AG na korištenje predmetnog stana nije niti bilo. Iz ovog spisa, međutim, i ne proizlazi da je RH zastupana po državnom odvjetništvu ikada bezuvjetno priznala tužiteljici pravo na otkup predmetnog stana već samo da je njen punomoćnik bio mišljenja da joj to pravo pripada, no pod uvjetom da su ispunjene ostale zakonske pretpostavke za taj otkup, a i, kako je prethodno navedeno, uvažavajući očito neistinit navod tužiteljice tom punomoćniku da AG na predmetnom stanu nema nikakva prava.
14. Sud je na temelju svega prethodno navedenog utvrdio da tužiteljica od dana kada je njen poslodavac odlučio da joj predmetni stan da na korištenje do danas u taj stan nije mogla useliti iz dva razloga, jer su u njemu stanovale druge osobe koje su polagale pravo isti koristiti te jer su postojali i postoje sporovi sa tim osobama i vlasnicima predmetnog stana o pravu na korištenje istog koji nisu svi razriješeni.
15. Stav je ovog suda da obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje u ovom postupku nema mjesta tumačenju i primjeni ZSO na predmetni tužbeni zahtjev u skladu sa odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/2466/2005 od 9. siječnja 2008. i Europskog suda za ljudska prava Vijatović protiv Hrvatske od 16. veljače 2016. po zahtjevu broj 50200/13. Naime, ovim su odlukama (kao i odlukom VSRH Rev-85/00 od 24. siječnja 2001.) sudovi utvrdili da nositelj stanarskog prava koji nije uselio u stan zbog razloga za koji nije odgovoran već je odgovoran onaj koji mu je taj stan dao na korištenje (kašnjenje u dovršetku gradnje) te nositelj stanarskog prava koji nije u zakonom propisanom roku podnio zahtjev za kupnju stana, imaju pravo na sklapanje ugovora o kupnji tog stana i to jer su kao nositelji stanarskog prava imali legitimno očekivanje da će se njihovo pravo na kupnju stana ostvariti i to bez zakonom propisanog roka za to ostvarenje. Ovdje tužiteljica, međutim, u stan nije uselila jer joj druge osobe nisu željele (te i dalje ne žele) dobrovoljno prepustiti korištenje istog te jer su se u vezi njihovog prava da koriste ovaj stan vodili sudski sporovi od kojih neki (prije Ps-19/2021)
nikada i nisu dovršeni pravomoćnom odlukom suda o tom pravu pa stoga prema stavu ovog suda, nema legitimno (zakonito, opravdano, osnovano) očekivanje da predmetni stan kao nositelj stanarskog prava može kupiti (iako je zahtjev ovdje nesporno podnijela u zakonom propisanom roku). Uvažavajući, pak, činjenicu da je tužiteljica kao umješač sudjelovala u navedenim sudskim sporovima i to praktički od samog trenutka kada joj je poslodavac odlučio predmetni stan dati na korištenje (OG već 1994. podnosi tužbu protiv tog poslodavca radi ostvarenja prava na korištenje ovog stana) pa je tako gotovo oduvijek znala za postojanje tih sporova, ovaj sud je stava da tužiteljica legitimno očekivanje da će predmetni stan upravo kao nositeljica stanarskog prava moći kupiti i to isključivo na osnovi odluke njenog poslodavca da ga koristi, a koja je gotovo od samog donošenja osporavana, nikada nije niti mogla imati.
16. Valja još reći i da je 31. prosinca 1995. istekao rok propisan odredbom čl. 4. st. 2. ZPSSP-a u kojem je nositelj stanarskog prava mogao vlasniku stana istaknuti zahtjev za kupnju istog, a da je ovdje prethodno navedena činjenica izostanka useljenja tužiteljice u ovdje predmetni stan kao odlučna činjenica za njegovu prodaju sukladno odredbama navedenog zakona prema stavu ovog suda bez sumnje mogla biti utvrđena i prije isteka ovog roka, u smislu odredbe st. 3. ovog zakonskog članka.
17. Slijedom navedenog, a uvažavajući i da obveza tužene Republike Hrvatske prodati kome svoje nekretnine ne proizlazi iz kojeg drugog zakona, sud je tužbeni zahtjev tužiteljice da presudom naloži tuženoj Republici Hrvatskoj da u svojstvu prodavatelja sa njom kao nositeljem stanarskog prava sklopi ugovor o prodaji navedenog stana sukladno odredbama ZPSSP-a ocijenio neosnovanim te je odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.
18. Primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom, neosnovanim je ocijenjen i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog postupka dok je osnovanim ocijenjen zahtjev tužene za naknadom troškova ovog postupka pa joj je tako primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (tbr. 8/1) i trošak zastupanja na ročištima 1.3.2022. i 15.9.2022. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 300 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR iznosi 600,00 EUR pa je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke ove presude.
U Zagrebu, 21. studenog 2025.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
(prije Ps-19/2021)
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužiteljici BGL po punomoćnici
2. Tuženoj Republici Hrvatskoj po punomoćniku
