REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-1007/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik CU, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Ostroški, odvjetnik u Zagrebu, radi trpljenja namirenja i u pravnoj stvari protutužitelja JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Ostroški, odvjetnik u Zagrebu protiv protutuženika GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik CU, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja i brisanja založnog prava, nakon zaključene glavne i javne rasprave 9. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja/protutuženika GU, punomoćnika tužitelja/protutuženika, odvjetnika CU, tuženika/protutužitelja JU i punomoćnika tuženika/protutužitelja, odvjetnika Zlatka Ostroškog, 21. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Obustavlja se parnični postupak u odnosu na dio tužbenog zahtjeva da se naloži sudska prodaja 4. Suvlasničkog dijela od 1/4 nekretnine u vlasništvu tuženika/protutužitelja JU koja u naravi predstavlja kuću [adresa] i oranicu, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te dio tužbenog zahtjeva da se tuženik/protutužitelj JU može osloboditi prodaje navedene nekretnine ako u roku od 15 dana namiri tražbinu tužitelja/protutuženika GU iz toč. I. izreke ove presude te će se u odnosu na ove dijelove tužbenog zahtjeva po pravomoćnosti ovog rješenja provesti izvanparnični postupak i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku/protutužitelju JU trpjeti namirenje tražbine tužitelja/protutuženika GU u iznosu od 100.723,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine iz cijene ostvarene sudskom prodajom 4. Suvlasničkog dijela od 1/4 nekretnine koja u naravi predstavlja kuću [adresa] i oranica, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja JU koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su u cijelosti namirene tražbine tužitelja GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po Ugovoru o zajmu od 3. svibnja 1990. godine temeljem kojeg je uknjiženo pravo zaloga, pod posl. brojem Z-7167/90, u iznosu od 576.312,00 dinara sa kamatama u skladu čl. 277. Zakona o obveznim odnosima uvećanim za 20% te 20.000 dinara eventualnih troškova te po Ugovoru o zajmu od 1. kolovoza 1990. godine temeljem kojeg je uknjiženo pravo zaloga, pod posl. brojem Z-11853/90, u iznosu od 756.000,00 dinara spp sa 20% kamatama u skladu s članom 277. Zakona o obveznim odnosima.

2. Nalaže se brisanje založnih prava upisanih u korist tužitelja GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod posl. brojevima Z-7167/

90 i Z-11853/90, na nekretnini upisanoj u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjiižni odjel Novi Zagreb i to na 4. Suvlasničkom dijelu: 1/4 nekretnine upisane na ime tuženika JU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju čini nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisana kao zk.č.br. 1194, oznake zemljišta [adresa] ORANICA, površine 56 čhv odnosno 201 m2.

3. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka."

III. Nalaže se tuženiku/protutužitelju JU naknaditi tužitelju/protutuženiku VU parnični trošak u iznosu od 18.072,92 EUR (osamnaesttisućasedamdesetdva eura i devedesetdva eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika/protutužitelja JU za naknadom troška ovog postupka, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj UU podnio je 12. studenog 2024. ovom sudu tužbu protiv tuženika JU u kojoj je naveo da je **.**.1990. HU i ŽU pozajmio novčani iznos od 48.840,00 USD, a da su mu oni dozvolili da u zemljišnim knjigama uknjiži svoje pravo zaloga na ¼ dijela kuće na adresi u [adresa]. Još je naveo da je **.**.1990. HU pozajmio novčani iznos od 108.000,00 DEM, a da je temeljem toga također uknjižio svoje pravo zaloga na ¼ dijela prethodno navedene nekretnine. Također je naveo da je ova nekretnina sada u vlasništvu tuženika JU, da mu prethodno navedeni zajmovi nisu u cijelosti vraćeni te da po prvom navedenom zajmu postoji njegovo potraživanje glavnice u iznosu od 45.495,84 EUR (48.840,00 USD), a po drugom navedenom zajmu glavnice u iznosu od 55.228,02 EUR (108.000,00 DEM). Slijedom navedenog predložio je da sud presudom naloži sudsku prodaju prethodno navedenih ¼ dijela nekretnine radi namirenja njegovih prethodno navedenih tražbina u ukupnom iznosu od 100.723,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. studenog 2024. kao dana podnošenja ove tužbe do isplate što je tuženik dužan trpjati, a i da odredi da se tuženik ove prodaje može osloboditi ako u roku od 15 dana namiri njegovu tražbinu. Također je predložio da sud tuženiku naloži da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik JU podnio je odgovor na tužbu u kojem je naveo da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi, da ne spori da su zaključeni zajmovi navedeni u tužbi, no da smatra da su tražbine tužitelja iz tih zajmova prestale odnosno da su namirene. Dalje je naveo da je tužitelj suvlasnik u tužbi navedene nekretnine i to u ¼ dijela, da je to vlasništvo stekao na temelju Izvansudske nagodbe koju je 30. svibnja 2017. sklopio sa BU kao nasljednikom ove nekretnine od NU te da smatra da je na taj način namirena prethodno navedena tražbina tužitelja. Još je naveo kako smatra da je navod iz te nagodbe da je istom BU namirio samo oko 40 % duga NU prema tužitelju paušalan i neutemeljen jer je vrijednost prijenosa navedenog suvlasništva nekretnine višestruko veća od dugova NU prema tužitelju pa da su ovom nagodbom podmirena sva potraživanja koja je tužitelj imao prema NU. Slijedom navedenog predložio je tužbeni zahtjev odbiti.

3. Tužitelj UU je u nastavku postupka naveo kako spori da bi njegovo potraživanje navedeno u tužbi bilo namireno na temelju nagodbe koju je u odgovoru na tužbu naveo tuženik. Dalje je naveo da se predmetna kuća sastoji od dva objekta, da je na drugom objektu bilo zasnovano njegovo založno pravo, da taj objekt ima više stanova, da je nakon smrti NU stanove na I. i II. katu naslijedio BU, a stanove u prizemlju i potkrovlju DU, da mu je nagodbom koja se navodi u odgovoru na tužbu BU prenio vlasništvo stanove na I. i II. katu i da je tako namirio samo dio negovog potraživanja prema NU i to oko 40 % istog i oslobodio se svog duga, no da DU nije htjela prenijeti na tužitelja vlasništvo svojih stanova već da je to vlasništvo prenijela na ovdje tuženika JU. Još je naveo da je njegovo ukupno potraživanje prema NU na temelju u tužbi navedenih zajmova iznosilo 927.367,96 EUR.

4. Tuženik JU podnio je 20. veljače 2025. protutužbu kojom je predložio da sud presudom utvrdi da su u cijelosti namirene tražbine tužitelja po zajmovima navedenima u tužbi te da naloži brisanje založnih prava tužitelja na u tužbi navedenoj 1/4 dijela nekretnine. Predložio je i da sud naloži tužitelju da mu naknadi trošak ovog postupka.

5. Tužitelj/protutuženik UU je u odgovoru na protutužbu naveo da se istoj protivi, da smatra da protutužbeni zahtjev predstavlja utvrđenje činjenice i da je stoga nedopušten, a da je protutužbeni zahtjev za brisanje založnog prava neosnovan iz razloga koje je već prethodno bio naveo. Predložio je stoga preotutužbeni zahtjev dijelom odbaciti, podredno odbiti, a dijelom odbiti.

6. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u preslike ugovora (list 4 do 7 spisa), preslike izvadaka (list 8 i 9, 25 do 29 spisa), presliku nagodbe (list 21 do 23, 93 do 97 spisa), presliku rješenja (list 35 do 37 spisa), presliku izračuna (list 39 do 47 spisa), spis Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P- 680/2019, spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6005/2004 i spis ovog suda poslovni broj Ps-29/2017, saslušao je svjedoke BU (list 86 do 88 spisa), DU (list 88 spisa) i RU (list 90 spisa) te tužitelja/protutuženika GU (list 104 spisa) i tuženika/protutužitelja JU (list 105 do 107 spisa). Primjenom odredaba čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) sud je pri donošenju ove odluke uzeo u obzir i sadržaj isprave koju je sudu tuženik/protutužitelj predložio čitati i dostavio tijekom glavne rasprave (list 109 do 111 spisa) obzirom je na temelju navoda tuženika/protutužitelja da je ovaj dokaz predložio izvesti obzirom na iskaz svjedokinje DU ocijenio da ga tuženik/protutužitelj bez svoje krivnje nije mogao predložiti izvesti prije zaključenja prethodnog postupka. Primjenom, pak, odredaba čl. 220. st. 2.ZPP-a sud u dokaznom postupku nije na prijedlog stranaka izveo dokaz uviđajem predmetne nekretnine te vještačenjem po vještacima građevinske i financijske struke jer je činjenice odlučne za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva nedvojbeno utvrdio na temelju izvedenih dokaza.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u dijelu u odnosu na koji je proveden ovaj parnični postupak osnovan, a protutužbeni zahtjev neosnovan.

8. Tužitelj UU tužbenim zahtjevom kao među strankama nesporni založni vjerovnik iz dva Ugovora o zajmu koje je 3. svibnja i 1. kolovoza 1990. sklopio sa HU (Anom) Mirković od tuženika JU kao među strankama nespornog vlasnika založenih 1/4 dijela nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva traži da trpi namirenje u tužbi navedene novčane tražbine iz cijene ostvarene sudskom prodajom ovog dijela nekretnine. Među strankama nije sporno da se ovaj dio nekretnine u stvarnosti odnosi na stanove koji se nalaze u prizemlju i potkrovlju kuće na adresi u [adresa], kbr. 18 pa sud ovo nije utvrđivao izvođenjem dokaza uviđajem istih nekretnina uz stručnu pomoć sudskog vještaka građevinske struke prema prijedlogu tužitelja/protutuženika. Među strankama je sporno je li novčana tražbina tužitelja navedena u tužbi namirena prijenosom prava vlasništva 1/4 dijela u tužbi navedene nekretnine sa BU kao nespornog nasljednika NU na tužitelja i to na temelju nagodbe koju su tužitelj/protutuženik UU i BU sklopili 30. svibnja 2017..

9. Uvidom u sadržaj ove nagodbe (list 93 do 97 spisa) sud je utvrdio da su istom ovdje tužitelj/protutuženik UU i BU naveli sljedeće:

- da su NU naslijedili BU, DU, ĐU i IU,

- da postoje novčana potraživanja GU prema NU u iznosima od 81.371,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 1991. do isplate koje se plaćaju na štednju po viđenju, 119.044.00 HRK i 108.000,00 DEM sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 1990.,

- da postoji založno pravo GU upisano u zemljišnim knjigama na temelju dva ugovora o zajmu od 3. svibnja i 1. kolovoza 1990.,

- da ovom nagodbom pristupaju rješavanju svih otvorenih pitanja i sudskih sporova između njih,

- da ovom nagodbom BU podmiruje novčana potraživanja prema NU u iznosima od 81.371,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 1991. do isplate koje se plaćaju na štednju po viđenju, 119.044.00 HRK i 108.000,00 DEM sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 1990. kao i sva druga eventualna potraživanja GU prema njemu kao nasljedniku NU,

- da BU na ime podmirenja ovih potraživanja VU prenosi u vlasništvo ovdje predmetnih 1/4 dijela nekretnine,

- da time BU podmiruje otprilike 40 % potraživanja koje je UU imao prema NU, a da se za preostali dio tih potraživanja BU oslobađa duga te

- da ova nagodba nema utjecaj na odnos GU prema drugim nasljednicima NU niti pravo naplate njegovih potraživanja prema njima.

10. Iz prethodno opisanih odredaba nagodbe prema stavu ovog suda proizlazi da UU ima novčana potraživanja prema svim nasljednicima NU, a da ovom nagodbom rješava svoja potraživanja prema BU kao jednom od tih nasljednika pri čemu mu dio njegovog duga (oko 60 %) oprašta. Netočan je zaključak tuženika/protutužitelja da iz sadržaja ove nagodbe proizlazi da su njom obuhvaćena sva novčana potraživanja koja je UU imao prema NU obzirom je navod da ova nagodba nema utjecaj na odnos GU prema drugim nasljednicima NU niti pravo naplate njegovih potraživanja prema njima tome izričito suprotan, a točnost ovog zaključka prema stavu ovog suda ne dokazuje niti činjenica da je stvarna vrijednost dijela nekretnine čije je vlasništvo ovom nagodbom preneseno višestruko veća od 40 % vrijednosti ukupnog duga NU prema tužitelju, a koju navodi tuženik/protutužitelj. Naime, stranke ove nagodbe su vrijednost prenesenog vlasništva u odnosu na vrijednost duga i opisale kao „otprilike“ određenu čime su sasvim očito dozvolile i mogućnost da je vrijednost prenesene nekretnine i veća od tako određene, a već sama činjenica da su sklopile nagodbu potvrđuje da su uzajamno popustile u svojim zahtjevima i postigle kompromisno rješenje koje, dakle, ne odražava stvarne vrijednosti predmeta nagodbe već predstavlja potpuno proizvoljan sporazum stranaka o istima. Da su se ovdje tužitelj/protutuženik i BU upravo tako sporazumjeli prema ocjeni ovog suda jasno, iscrpno, logično i stoga uvjerljivo su iskazali i tijekom postupka saslušani kao svjedok BU i tužitelj/protutuženik UU, a i na prijedlog tužitelja/protutuženika saslušan kao svjedok RU, odvjetnik koji je zastupao BU pri sklapanju ove nagodbe iskazavši u bitnom potpuno jasno i suglasno da su tužitelj/protutuženik i BU ovom nagodbom rješavali samo dugove BU kao nasljednika NU prema ovdje tužitelju/protutuženiku te da on nije jedini nasljednik NU. Ni samo navođenje u ovoj nagodbi ovdje predmetnog založnog prava tužitelja/protutuženika kao niti samo navođenje u istoj svih tražbina koje isti ima prema NU pored prethodno utvrđenog ne dokazuje da ova nagodba obuhvaća i rješava sve tražbine tužitelja/protutuženika prema NU. Tužitelj/protutuženik je, pak, saslušan kao stranka prema ocjeni suda sasvim jasno, logično i suglasno sa prethodno navedenim iskazao da su njegova preostala potraživanja prema NU i danas veća od ovdje utuženih, no da pristaje na djelomično namirenje, a i da smatra da ni u vrijeme sklapanja nagodbe sa BU nije bilo realno tražiti ostvarenje njegovih potraživanja u cijelosti jer su vrijednosti nekretnina NU bile male.

11. Saslušana kao svjedokinja DU je, pak, prema ocjeni ovog suda, nejasno i kontradiktorno iskazala da zna da jedino BU treba riješiti sve dugove koji su ostali iza NU, no da je ovdje tužitelj/protutuženik pri susretu sa njom, a uoči sklapanja ovdje predmetne nagodbe, vjerojatno računao i na nju pri sklapanju iste, a da je pretpostavila da BU nije ispoštovao dogovor sa njim, da je ostao dug NU prema JU i da je ona taj dug riješila tako što je JU prenijela vlasništvo stana koji je naslijedila od NU. Iz ovakvog iskaza proizlazi da je ova svjedokinja ipak podmirila neki dug NU, iako je smatrala da je sve njene dugove dužan podmiriti BU što je samo po sebi kontradiktorno, a svjedokinja nije podrobnije objasnila razloge takvog postupanja već je iskazala i da sa BU nije ni u kakvim odnosima i da svatko živi svoj život što njeno izvršavanje njegove obveze čini još nelogičnijim. Nije jasan niti njen iskaz o tome na koji se dug NU odnosi njen prijenos vlasništva naslijeđene nekretnine JU obzirom je istodobno navela i da je NU bila dužna i JU, a i da je ona JU po prijenosu vlasništva rekla da on sam riješi dug prema ovdje tužitelju/protutuženiku VU što bi ukazivalo na zaključak da je na ovdje tuženika/protutužitelja prenijela dug NU prema ovdje tužitelju/protutuženiku, a ne da je njemu njegov dug namirila. Suprotno tome je, međutim, saslušan kao stranka iskazao tuženik/protutužitelj JU (da se nije DU obavezao podmiriti dug prema ovdje tužitelju/protutuženiku), a i iz sadržaja isprave koju je sudu dostavio tuženik/protutužitelj JU (list 109 do 111 spisa) jasno proizlazi da je NU imala i dug prema njemu i da je upravo taj dug riješen prijenosom prava vlasništva DU na nekretnini koju je od NU naslijedila, a ne dug koji je NU imala prema ovdje tužitelju/protutuženiku.

12. Prema stavu ovog suda proizvoljan je i neutemeljen zaključak tuženika/protutužitelja JU o kojem je kao stranka iskazao - da se ovdje tužitelj/protutuženik UU već dvostruko naplatio za ono što u ovom postupku od njega traži i to stoga što mu je BU (ovdje predmetnom nagodbom) prepustio nekretninu. Naime, tuženik/protutužitelj je kao i svjedokinja DU prema ocjeni suda sasvim nelogično i kontradiktorno iskazao da mu je DU rekla da će mu ona riješiti dug od NU prema ovdje tužitelju/protutuženiku, a zbog kojeg je upisan teret na nekretnini koju mu prepušta u vlasništvo i da su se zato njih dvoje nagodili, a i da mu je DU rekla da je BU dužan riješiti sve dugove NU ovdje tužitelju/protutuženiku jer, kao i iskaz DU, govori da je DU nagodbom sa tuženikom/protutužiteljem podmirila dug BU, iako je smatrala da je to upravo dug ĆU što nema smisla. Iskaz, pak, tuženika/protutužitelja vezan uz ovdje predmetnu nagodbu BU i tužitelja/protutuženika da „u cifre neće ulaziti“, no da zna da je BU ovdje tužitelju/protutuženiku prepustio vlasništvo nekretnine prema stavu ovog suda potvrđuje da tuženik/protutužitelj o sadržaju dogovora između BU i ovdje tužitelja/protutuženika ne zna dovoljno precizno, a da bi pravilno zaključio da je upravo istim podmiren i ovdje predmetan dug.

13. Uvidom u ispravu koju mu je dostavio i predložio čitati tužitelj/protutuženik (list 35 do 37 spisa) sud je utvrdio da su nasljednicima NU utvrđeni BU, DU, ĐU i IU, kako su predmetnom nagodbom utvrdili i ovdje tužitelj/protutuženik i BU, da su BU i DU uručene nekretnine NU na ovdje predmetnoj adresi, što među strankama i nije sporno, a i da rješenjem o nasljeđivanju NU nije određeno da bi samo jedan od ovih nasljednika odgovarao za njene dugove koje je utvrđenje, a uvažavajući i izričite odredbe čl. 139. st. 1., 2. i 3. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) da za dugove ostavitelja odgovaraju svi njegovi nasljednici (koji su nasljedstvo prihvatili) do visine vrijednosti imovine koju su naslijedili, učvrstilo sud u uvjerenju da je zaključak ovdje tuženika/protutužitelja JU (i svjedokinje DU) da samo BU odgovara za dugove NU pa da se ovdje predmetnom nagodbom sa tužiteljem/protutuženikom nagodio o svim njenim dugovima pogrešan. Uvidom u sadržaj ove isprave sud je utvrdio i da je BU iza NU na temelju njene oporuke naslijedio i "sva prava i obveze u svim započetim postupcima pred nadležnim sudovima i drugim tijelima upravne ili izvršne vlasti". Navedeno prema stavu ovog suda nisu dugovi NU u smislu prethodno navedenih zakonskih odredaba, a nije niti ostavinska imovina u smislu odredaba čl. 5. st. 3. ZON-a već isključivo pravo i obveza BU da se u odnosu na njega kao nasljednika NU u smislu odredaba čl. 215. st. 1. ZPP-a nastave sudski postupci u kojima je ista za života sudjelovala kao stranka, a koje utvrđenje prava i obveza, međutim, ne određuje način na koji će ti postupci u odnosu na BU biti dovršeni pa tako niti hoće li u istima BU biti naloženo platiti kakav dug.

14. Tuženik/protutužitelj JU, dakle, u ovom postupku nije uspio sudu dokazati činjenicu koju je sudu naveo - da je tražbina tužitelja/protutuženika GU koja je predmet tužbenog zahtjeva namirena/prestala prijenosom prava vlasništva 1/4 dijela u tužbi navedene nekretnine sa BU na tužitelja/protutuženika i to na temelju nagodbe koju su tužitelj/protutuženik i BU sklopili 30. svibnja 2017., a jer su istom obuhvaćane sve tražbine tužitelja/protutuženika prema NU dok druge činjenice na temelju kojih bi sud utvrdio da ova tražbina tužitelja/protutuženika ne postoji nije niti naveo. Stoga je sud primjenjujući odredbe čl. 7., čl. 219. st. 1. i čl. 220. ZPP-a na temelju svega prethodno navedenog nedvojbeno utvrdio da novčana tražbina tužitelja/protutuženika GU navedena u tužbi postoji i to kako njena glavnica tako i zakonske zatezne kamate u zatraženom tijeku od dana podnošenja ove tužbe do isplate uvažavajući da tuženik/protutužitelj nije izričito osporio da je ova tražbina dospjela. Pri tome valja reći da ukupna visina tražbina tužitelja/protutuženika prema NU za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva prema stavu ovog suda nije odlučna obzirom tužitelj/protutuženik tužbenim zahtjevom ne zahtjeva namirenje tih tražbina u cijelosti, a ovo utvrđenje ne bi utjecalo niti na prethodno utvrđenje suda o sadržaju nagodbe koju su o tim tražbinama sklopili tužitelj/protutuženik i BU jer je isti, kako je već obrazloženo, rezultat sporazuma stranaka i ne odražava stvarne vrijednosti tih tražbina. Sud stoga ukupnu visinu tražbina tužitelja/protutuženika prema NU nije utvrđivao ovom odlukom na temelju sadržaja ovom spisu priklopljenih spisa niti uz stručnu pomoć vještaka financijske struke, a prema prijedlogu stranaka.

15. Uvažavajući, pak, da među strankama nema spora o tome da je zasnovano založno pravo tužitelja/protutuženika na u tužbi navedenoj nekretnini koja je vlasništvo tuženika/protutužitelja, a tuženik/protutužitelj osporava pravo tužitelja/protutuženika da namiri svoju novčanu tražbinu iz vrijednosti tog zaloga, sud je primjenom odredaba čl. 336., čl. 339. i čl. 340. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZVDSP) osnovanim ocijenio tužbeni zahtjev da tuženik/protutužitelj trpi namirenje prethodno navedene tražbine tužitelja/protutuženika iz cijene ostvarene sudskom prodajom nekretnine koja je radi namirenja ove tražbine založena pa je odlučio kao u toč. I. izreke ove presude pri čemu je sadržaj ove izreke oblikovao sukladno navedenim zakonskim odredbama uvažavajući granice postavljenog tužbenog zahtjeva i naznačio stvaran datum podnošenja predmetne tužbe (tužitelj je očitom omaškom naveo pogrešan datum) dok je neosnovanim ocijenio protutužbeni zahtjev da utvrdi da je prethodno navedena tražbina tužitelja/protutuženika namirena i da naloži brisanje založnog prava tužitelja/protutuženika upisano radi namirenja iste pa je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude. Neosnovan je zaključak tužitelja/protutuženika da se protutužbenim zahtjevom zahtijeva utvrđenje činjenice obzirom je prema stavu ovog suda nedvojbeno riječ o zahtjevu za utvrđenjem postoji li pravo tužitelja/protutuženika na naplatu novčane tražbine iz vrijednosti založene nekretnine pa je takav zahtjev sukladno odredbama čl. 187. ZPP-a, uvažavajući sadržaj tužbenog zahtjeva koji sam po sebi tuženiku/protutužitelju daje pravni interes za zahtijevano utvrđenje, dopušten.

16. Po zahtjevu tužitelja/protutuženika da sud naloži sudsku prodaju založene nekretnine moguće je postupiti u skladu sa odredbama Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) i prema pravilima izvanparničnog postupka pa je u odnosu na isti kao i u odnosu na sa njim vezan dio tužbenog zahtjeva da sud odredi da se tuženik/protutužitelj ove sudske prodaje može osloboditi ako namiri tražbinu tužitelja/protutuženika radi koje je ovaj zalog osnovan ovaj parnični postupak u skladu sa odredbom čl. 19. ZPP-a valjalo obustaviti i riješiti kao u izreci.

17. Tužitelju/protutuženiku je primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a, a obzirom je uspio sa glavnim zahtjevom u ovom sporu, priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjeren u skladu s dostavljenim troškovnikom, prema vrijednosti predmeta spora i u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; u daljnjem tekstu: OT) i to trošak sastava tužbe od 759 bodova (tbr. 7/1), sastava podnesaka od 4.2.2025., 24.2.2025., 9.4.2025. i 7.10.2025. od po 759 bodova za svaki (tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima 6.3.2025., 17.4.2025., 18.9.2025. i 9.10.2025. od po 759 bodova za svako (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 6831 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 17.077,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,81 EUR i presudu u iznosu od 663,61 EUR pa mu je tako ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 18.072,92 EUR, a na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude. Zahtjev tuženika/protutužitelja za naknadom parničnog troška ocijenjen je neosnovanim obzirom isti u ovom sporu nije uspio pa je stoga odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu, 21. studenog 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju/protutuženiku VU po punomoćniku

2. Tuženik/protutužitelju JU po punomoćniku