Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-23/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u građanskopravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz OD Hanžeković i partneri, Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tuženika SŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne rasprave 21. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetničke vježbenice ĆŽ i tuženika, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku SŽ da tužitelju Croatia osiguranje d.d. Zagreb isplati iznos od 2.375,09 eura (slovima: dvijetieućetristosedamdesetpeteurai devetcenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 16. travnja 2019. do isplate, a koje se izračunavaju od 16. travnja 2019. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku SŽ nadoknaditi tužitelju Croatia osiguranje d.d. Zagreb trošak postupka u iznosu od 1.789,86 eura (slovima: tisućusedamstoosamdesetdeveteuraiosamdesetšestcenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 21. studenog 2025. do isplate, a koje se izračunavaju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. siječnja 2021. podnio tužbu kojom potražuje isplatu iznosa od 17.895,10 kuna (2.375,09 eura konvertirano po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 u današnju valutu) uvećanog za zakonske zatezne kamate. U tužbi navodi da se 3. studenog 2018. oko 21:05 sati u mjestu [adresa] dogodila prometna nesreća u kojoj je osobni automobil registracijske oznake [registarska oznaka], a kojeg je vozio MŽ, naletio na konja u vlasništvu tuženika. Konj je izletio s desne strane s uzvisine, a do sudara je došlo prednjim dijelom automobila. Na temelju sklopljene police kasko osiguranja broj 14004145080575 koja je vrijedila od 22. prosinca 2017. do 22. prosinca 2018. tužitelj je vlasniku vozila isplatio iznos štete od 17.895,10 kuna. Zbog toga tužitelj nakon izvršene isplate naknade štete, odnosno osigurnine oštećenom vlasniku vozila na temelju čl. 963. ZOO-a ima pravo potraživati povrat isplaćenih iznosa od osobe koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 61 spisa) navodi da njegov konj 19. studenoga 2018. bio na ispaši u ograđenom prostoru kad ga je van potjerala divljač (vuk). O tom je obavijestio policijsku kontrolu i lovce. Bio je na očevidu i stavio primjedbe o nepreglednosti ceste na mjestu sudara, brzini vozila prilikom sudara i prometne znakove životinja na putu i ograničenje brzine na 40 km/h, ali te primjedbe nisu ušle u zapisnik. Smatra da u tim okolnostima i pri brzini vožnje od do 40 km/h ne bi moglo doći do nezgode. Smatra da je vozač vozio daleko većom brzinom. Ždrijebe je od nesreće uginulo.

3. Tijekom postupka pročitani su potvrda o prometnoj nesreći PP Vrbovsko od 19. studenog 2018. (list 8-10 spisa), podatci o prometnoj nezgodi (list 12 i 13 spisa), izjava vlasnika oštećenog vozila od 8. studenog 2018. (list 14 spisa), polica osiguranja automobilskog Kaska broj 004145080575 (list 15 spisa), preslika vozačke dozvole MŽ (list 16 spisa), preslika prometne dozvole za automobil registracijske oznake [registarska oznaka] (list 17 i 19 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 3. studenog 2018. (list 18 spisa), izvid štete 14-AK-41829/2018 (list 20 - 22spisa), račun broj 356-01-91 društva Auto Teskera d.o.o. Velika Mlaka od 3. travnja 2019. (list 24 spisa), nalog za doznaku po šteti 14 AK 41829 2018/1 od 15. travnja 2019. (list 26 spisa), izvod po transakcijskom računu (list 28 spisa), pregledane su fotografije oštećenja (list 30-46 spisa), pročitana je prijava štete i odštetni zahtjev iz osiguranja automobilskog Kaska od 8. studenog 2018. (list 48 i 49 spisa), uvjeti za osiguranje automobilskog Kaska tužitelja (list 50-53 spisa), pregledane su fotografije koje je tuženik priložio (list 73-75 spisa), pročitana je preslika spisa PP Vrbovsko (list 86-106 spisa), saslušan je svjedok MŽ (list 107 i 108 spisa) kao i tuženik (list 108 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Srećka Hišća, dipl. ing. Prometa od 24. ožujka 2025. (list 120-125 spisa) te je saslušan vještak Hlišć (list 141 i 142 spisa)

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U postupku nije sporno da se 3. studenog 2018. dogodila prometna nesreća u mjestu [adresa] u kojoj se vozač automobila osiguranog kod tužitelja policom kasko osiguranja sudario s konjem u vlasništvu tuženika. Pri tom je nastala šteta u utuženom iznosu koju je tužitelj kao osiguratelj isplatio oštećenom vlasniku.

6. U postupku je sporno je li za štetu koju je tužitelj platio odgovoran vozač automobila zbog neprilagođene brzine kretanja vozila ili tuženik.

7. Iz priloženih fotografija koje je tuženik predao na pripremnom ročištu 1. listopada 2024. na listovima 73-75 spisa su vidljivi, redom, znak opasnosti "životinje na cesti" u dužini od 650 metara iza znaka, zatim blagi zavoj u desno s povišenjem s desne strane odmah iza znaka naseljenog mjesta "Vrbovsko" te konačno cesta s ograničenjem brzine od 30 km/h u duljini od narednih 3000 metara.

8. Iz zapisnika o očevidu od 3. studenog 2018. (list 86-91 spisa) je vidljivo da se nesreća dogodila na nepreglednom zavoju na kojem je brzina ograničena prometnim znakom na 50 km/h.

9. Iz obveznog prekršajnog naloga broj 000519473647 PP Vrbovsko od 3. studenog 2018. je vidljivo da je izdan ovdje tuženiku jer nije poduzeo sve mjere da konj ne izađe na cestu i prouzroči štetu, pa mu je izrečena novčana kazna od 1.300,00 kuna.

10. Na ročištu 4. veljače 2025. svjedok MŽ, vozač automobila koji je stradao u nesreći, je u bitnome izjavio da je nekih 100, pa do 300 metara prije mjesta sudara vidio odraslog konja koji je skočio na cestu s brine (povišenja) s desne strane ceste i pretrčao na lijevu stranu. Na to je usporio, ali je s brine skočilo i ždrijebe koje nije mogao izbjeći. U tom je trenutku vozio brzinom od 30 ili 40 km/h s upaljenim dugim svjetlima. Ždrijebe nije mogao ugledati jer je bilo na brini. Ne sjeća se je li kočio jer se svega prestrašio. Prije sudara je kroz šumu vozio brzinom od 50, pa možda do 70 km/h, ali je prije sudara usporio nakon što je ugledao prvog konja. Ne zna koliko je bilo ograničenje brzine na mjestu sudara, niti se sjeća znakova opasnosti od divljači, odnosno životinja na cesti.

11. Tuženik je na ročištu 4. veljače 2025. u bitnome izjavio da mu konji često znaju završiti izvan ograde, što zbog vukova, što zbog rušenja ograde. Zbog toga često obilazi to područje. Tako je te večeri tražio kobilu i ždrijebe koji su završili izvan ograde. Na mjestu nesreće ograničenje nije bilo 50 km/h već 30 km/h. Osim toga mjesto nesreće nije nepregledno kako je navedeno u zapisniku. Isprobao je voziti tom cestom i svaki put bi stao gotovo trenutačno nakon kočenja vozeći brzinom od 30 km/h. Osim toga, njegovi su konji navikli na promet i ne izlijeću tek tako na cestu.

12. U svom nalazu i mišljenju prometni vještak Hlišć je zaključio da se vozač kod reagiranja kočenja kretao brzinom od oko 47 km/h, dok je kod naleta brzina bila oko 40 km/h, s tim da je uz reagiranje kočenjem vozač poduzeo i izmicanje ulijevo na nailazak ždrijebeta s desne strane. Reagirao je oko 1,2 sekunde prije naleta. Na mjestu nesreće je brzina ograničena na 50 km/h. Zbog povišenog terena s kojeg je ždrijebe došlo na mjesto nesreće vozač u mraku pod svjetlima vozila nije mogao ranije vidjeti njegov nailazak, ali da je na prethodnom iskazan susret s odraslim konjem koji mu je skočio na kolnik s desne strane smanjio brzinu na praktično 30 km/h do naleta na ždrijebe ne bi došlo.

13. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u dijelu u kojem je naveo da bi nesreća bila izbjegnuta da je vozač automobila, nakon što je ugledao prvog konja usporio na 30 km/h. Tužitelju je nejasno zbog čega bi vozač smanjio toliko brzinu s obzirom da je raniji susret s odraslim konjem prošao bez ikakvih posljedica na način da je vozač prilagodio brzinu skretanja kad je ugledao konja. Drži da bi tako smanjenje bilo opasno za druge sudionike u prometu jer je brzina na mjestu nesreće bila ograničena na 50 km/h.

14. I tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka jer na mjestu nesreće nije vrijedilo ograničenje brzine od 50 km/h već 30 km/h gledajući iz pravca Ogulina u pravcu [adresa].

15. Vještak Hlišć se na ročištu 21. listopada 2025. očitovao na prigovore na njegov nalaz i mišljenje. Tako navodi da je s obzirom na analizu nastanka nesreće i smjer nailaska životinje brzina od 30 km/h bila brzina s kojom bi nesreća bila izbjegnuta uzevši u obzir iskaz o postojanju odraslog konja uz stradalo ždrijebe. Okolnost da je došlo do susreta s odraslim konjem ne znači da bi vozač trebao očekivati pojavu ždrijebeta, odnosno ako bi mogao očekivati tako nešto onda bi mogućnost izbjegavanja kontakta s ždrijebetom bila pri toj brzini. U odnosu na prigovor tuženika vještak se vodio navodom o brzini u javnoj ispravi. Nema saznanja je li se od nesreće 2018. godine do izrade nalaza i mišljenja 2025. godine promijenila regulacija prometa. Dodaje da nije imao zadatak da dodatno provjeri navode o ograničenju brzine, a što se tiče preglednosti, snop svjetala zbog povišenog terena s desne strane ne obuhvaća životinju koja bi se u noćnim uvjetima, za oblačnog vremena mogla vidjeti s njima. O visini povišenja može zaključiti jedino na temelju fotografija s očevida i reći da se povišenje nalazi negdje u području visine putnih svjetala osobnog vozila, odnosno na oko 0,8 metara iznad razine kolnika s time da je prema kolniku meki teren u blagome padu.

16. Nakon svih izvedenih dokaza sud zaključuje da tuženik nije dokazao da postoje neki od razloga zbog kojih bi bila isključena njegova odgovornost za predmetni regresni zahtjev.

17. Čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Međutim, životinja na cesti se, kako je ustaljeno u praksi sudova, smatra opasnom stvari jer od nje potječe povećana opasnost za okolinu, pa se na nju primjenjuje čl. 1045. st. 3. ZOO-a koji propisuje da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. (čl. 1064. ZOO-a) Čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a dopuštaju mogućnost vlasniku opasne stvari da se oslobodi odgovornosti za štetu ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

18. Na temelju navedenih normi jasno proizlazi da za odgovornost za štetu od opasni stvari odgovara njezin vlasnik. Da bi se oslobodio odgovornosti za štetu, vlasnik stvari, ovdje tuženik, bi trebao dokazati da postoji neki od egzoneracijskih razloga koji bi isključili njegovu odgovornost. Prvenstveno, navod tuženika da je konja na cestu potjerala divljač (vuk) ostaje nepoduprt ijednim dokazom. Isto tako tuženik nije dokazao da je za predmetnu nesreću odgovoran vozač automobila za kojeg tuženik tvrdi da je vozio prevelikom brzinom. Tuženi tvrdi da je cesta bila pregledna i da je vozač vozio brzinom iznad najveće dopuštene. Iako je kao dokaze predložio priložene fotografije na kojima je vidljiv znak ograničenja brzina od 30 km/h, kao i znak opasnosti "životinje na cesti" sud ne može dovesti te fotografije u vezu s mjestom nesreće. Tvrdnja da je ograničenje brzine na mjestu nesreće bilo 30 km/h je u izravnoj opreci s utvrđenjem iz policijskog zapisnika o očevidu u kojoj je i navedeno da je na mjestu prometne nesreće bio postavljen prometni znak ograničenja brzine od 50 km/h. U zapisniku također nisu navedeni nikakvi drugi prometni znakovi koji bi vrijedili na mjestu nesreće, time ni znak opasnosti "životinje na cesti". Zapisnik o policijskom očevidu je javna isprava u smislu čl. 230 st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), pa je njime dokazana istinitost navoda o ograničenju brzine. Taj se navod može osporavati ali tuženik nije predložio niti jedan adekvatan dokaz kojim bi osporio utvrđenje o ograničenju brzine iz te isprave. Sud ne može dovesti u vezu priložene fotografije s mjestom nesreće, niti se mogao neposredno uvjeriti koji su prometni znakovi postavljeni na mjestu nesreće jer uviđaj nije bio predložen, a sud je vezan dokaznim prijedlozima stranaka. Osim toga, sve da je sud i spoznao koji znak ograničenja brzine je danas postavljen na mjestu nesreće, to ništa ne govori o tome koje ograničenje brzine je vrijedilo na mjestu nesreće u trenutku kad se ona dogodila, prije više od 7 godina.

19. Vještak je jasno izračunao i logično i obrazložio kojom brzinom se vozač automobila koji je sudjelovao u prometnoj nesreći kretao neposredno prije sudara (47 km/h) i u trenutku sudara (40 km/h). Obje brzine su ispod ograničenja brzine od 50 km/h. Iako je vozač iskazao da je ugledao konja kako prelazi cestu prije ždrijebeta koje je udario, a zbog čega je navodno i usporio, sud ne smatra njegovu reakciju usporavanja na brzinu od 47 km/h neadekvatnom, odnosno reakciju koja bi se mogla smatrati uzrokom ove nesreće. Osim toga, mjesto prometne nesreće u trenutku nesreće nije bilo obilježeno znakom opasnosti "životinje na cesti" (tuženik nije dokazao suprotno). Činjenica da je odrasli konj ranije prešao cestu, i to 100 do 300 metara ispred automobila nije razlog zbog kojeg bi vozač automobila trebao usporiti do te mjere da je vozio brzinom manjom od 30 km/h, gotovo duplo manje od najveće dopuštene brzine. Prelazak jednog konja preko ceste ne znači nužno da će za njim naići i drugi konj. Zbog toga se ne može zaključiti da je vozač automobila vozio prevelikom brzinom koja bi bila uzrokom ove nesreće.

20. Vještak je logično objasnio zbog čega bi se moglo reći da je predmetna prometna nesreća nastala na nepreglednom dijelu ceste. Bila je noć i bilo je oblačno, a uzvisina na kojoj se nalazilo ždrijebe nije bila u dometu svjetala automobila koji je stradao u prometnoj nesreći – ždrijebe se nalazilo iznad snopa svjetala te je izašlo na cestu (unutar snopa) tek 1,2 sekunde prije sudara. Vozač je reagirao kočenjem i skretanjem u lijevo da bi izbjegao nesreću, ali to više nije bilo moguće. Reakcija vozača je po stajalištu suda bila primjerena, a mjesto nesreće uistinu nepregledno u noćnim uvjetima vožnje kako su zaključili i policijski službenik koji je vršio očevid, tako i sudski vještak na temelju svojim mjerenja i spoznaja.

21. Iz svega rečenog proizlazi da je tuženik kao vlasnik konja odgovoran za štetu iz predmetnog štetnog događaja. Posljedično, na temelju čl. 963. st. 1. ZOO-a koji propisuje da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, tužitelj (osiguratelj) ima pravo od tuženika regresno potraživati isplaćenu naknadu štete oštećenom vlasniku automobila do (nesporne) visine isplaćene osigurnine.

22. Tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate propisane čl. 29. st. 2. ZOO-a jer je tuženik zakasnio s ispunjenjem tražbine po dospijeću kako propisuje čl. 29. st. 1. ZOO-a.

23. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa ima pravo na naknadu troškova na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a:

- trošak pristupa ročištima 1. listopada 2024., 10. prosinca 2024. i 4. veljače 2025. od 200,00 eura po ročištu, u skladu s Tbr. 9. 1. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa), što ukupno iznosi 600,00 eura, uvećano za PDV 750,00 eura,

- trošak pristupa ročištu 29. listopada 2024. od 50,00 eura, u skladu s Tbr. 9. 5. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, uvećano za PDV 62,50 eura, dok se u preostalom dijelu do zatraženih 200,00 eura plus PDV tužitelj odbija jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja,

- trošak sastavljanja podneska od 17. travnja 2025. od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 8. 1. Tarife u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, što uvećano za PDV iznosi 250,00 eura,

- trošak prometnog vještačenja od 622,06 eura, dok se preostali dio do zatraženih 750,00 eura koliki je bio predujam obija jer će se višak iznad priznatih i plaćenih 622,06 eura vratiti s računa suda tužitelju,

- trošak pristojbe na tužbu od 35,10 eura (264,48 kuna), te

- trošak pristojbe na presudu od 70,20 eura,

pa je ukupni priznati trošak 1.789,86 eura.

24. Tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate na priznati trošak koje teku od dana donošenja presude.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 21. studenog 2025.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.