REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4831/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Mateje Marjanović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: ĆT, državljanin Obale Bjelokosti, rođen **.**.1980., OIB: [osobni identifikacijski broj], smješten u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska cesta 41, zastupan po opunomoćenici ČT, pravnici u Udruzi „Bez granica“, Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8C, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi poništavanja rješenja, 21. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/2409, URBROJ: 511-01-212-24-10 od 18. listopada 2024. godine.

II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u postupku međunarodne zaštite te se tuženiku nalaže da u roku od 15 dana pružatelju besplatne pravne pomoći, ČT, pravnici iz udruge „Bez granica“, Zagreb, nadoknadi troškove ovog upravnog spora od 1.500,00 €.

III. Odbija se odobravanje besplatne pravne pomoći u preostalom dijelu.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenje od 18. listopada 2024. godine, kojim mu je kao strancu (državljaninu Obale Bjelokosti) odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

Tužitelj u tužbi iznosi nekoliko prigovora koji će biti navedeni u nastavku ove presude.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela, a također je saslušao tužitelja, uz prisutnost stalnog sudskog tumača za francuski jezik.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužitelj je nesporno Obalu Bjelokosti kao državu svog porijekla legalno napustio još 2021. godine i otišao u Tunis, gdje je radio do 2023. godine, nakon čega je otišao u Italiju. Tužitelj je potom nakon devet mjeseci prebačen u Republiku Hrvatsku u programu relokacije te je odmah po dolasku izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu.

Tužitelj je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio na zapisnik 14. veljače 2024. godine. U tom zahtjevu je naveo da mu je supruga s troje djece i dalje u Obali Bjelokosti, kao i tri brata i jedna sestra. Tužitelj je tada naveo i ekonomske razloge za napuštanje svoje zemlje, a osim toga je naveo da su mu članovi njegove obitelji počeli prijetiti jer je jedini u obitelji bio obrazovan pa su se zbog toga bojali za nasljedstvo. Zato je iz mjesta svog stanovanja otišao u grad [adresa] te je izjavio da je tamo živio s jednim bratom i bratovom obitelji, a u nastavku je rekao da je tamo živio s prijateljima. Tužitelj je također izjavio da su mu članovi obitelji počeli prijetiti zato što bi bio homoseksualac. Izjavio je da nije bio tučen niti maltretiran. Tužitelj je rekao da je 2023. godine bez dokumenata napustio Tunis jer se u Tunisu pojavio rasizam. Prilikom saslušanja 13. lipnja 2024. godine je tužitelj naveo da su mu polubraća i polusestra (otac mu je bio poligaman) prijetili i tukli ga zbog straha od gubitka nasljedstva, što se događalo i u [adresa]. Tužitelj je sada izjavio da je u [adresa] postao homoseksualac, iako je musliman, zbog čega je također primao prijetnje. Potvrdio da se uopće nije obraćao policiji za pomoć. Tužitelj je sada izjavio da je u [adresa] živio s tri prijatelja, a nakon toga je izjavio da je živio sa svojom suprugom i djecom. Naveo je da homoseksualci u Obali Bjelokosti mogu biti ubijeni, ali je onda naveo da mu je partner i dalje ostao u zemlji jer nije musliman. Tuženik je osporavanim rješenjem od 18. listopada 2024. godine odbio tužiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu.

Tuženik nije prihvatio kao vjerodostojne tužiteljeve navode o problemima s njegovom obitelji, jer je utvrdio da je u Obali Bjelokosti moguće sastaviti oporuku, dok je inače propisano zakonsko nasljeđivanje, pa da zbog toga nije bilo razloga za njegov progon zbog pitanja nasljedstva. Tuženik je također utvrdio da je tužitelj u upravnom postupku navodio da se družio po proslavama s članovima svoje obitelji, koji su ga navodno proganjali, te da uopće nije tražio zaštitu policije.

Tuženik također nije prihvatio kao vjerodostojne tužiteljeve navode o njegovoj homoseksualnosti te je naveo da ga na proslavama s članovima njegove obitelji nitko nije napadao zbog toga što je homoseksualac, iako se znalo za to. Tuženik je dalje naveo da je iz više neovisnih izvora utvrđeno kako je baš Obala Bjelokosti utočište za homoseksualne osobe te da homoseksualnost u toj zemlji nije kriminalizirana. Tuženik je utvrdio i to da je tužitelj kontradiktorno iskazivao s kim je živio u [adresa]. Tužitelj je u tužbi najprije naveo da je u osporavanom rješenju navedeno nešto što uopće nije izjavio. Iako je to točno, sud utvrđuje da se radi o okolnostima koje nisu relevantne za rješavanje ovog upravnog spora, jer se radi o nebitnim detaljima u tužiteljevim iskazima u upravnom postupku.

Tužitelj tvrdi da nikada nije izjavio da je bio na obiteljskim proslavama, ali se to u osporavanom rješenju nije ni tvrdilo; suprotno tome, tuženik je u svom rješenju naveo da se radilo o proslavama na kojima je tužitelj bio prisutan zajedno s članovima svoje obitelji, a ne da se radilo o tužiteljevim obiteljskim proslavama. Tužitelj je u tužbi naveo da je još prilikom podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu izjavio da je homoseksualac. Sud ne može prihvatiti tu tužiteljevu tvrdnju, jer je on na zapisnik od 14. veljače 2024. godine u tom smislu samo izjavio da su drugi počeli govoriti da je on homoseksualac. Tužitelj je potom u ovom upravnom sporu naveo da uopće nije niti bitno kada je naveo da je homoseksualac.

Tužitelj je dalje u tužbi i u toku upravnog spora opširno ukazivao na probleme u prevođenju u upravnom postupku. Sud je zbog toga prihvatio prijedlog za provedbu dokaza saslušanjem tužitelja u upravnom sporu, uz prisustvo ovlaštenog sudskog tumača za francuski jezik.

Tužitelj je u iskazu pred sudom izjavio da je svoju zemlju napustio i otišao u Tunis 12. siječnja 2021. godine, a razlozi su bili obiteljski problemi, kao i njegova homoseksualna orijentacija. Potvrdio je da je po vjeri musliman i da svoje vjerske običaje ovdje ne prakticira u džamiji, već se moli kod kuće. Potvrdio je da je homoseksualizam zabranjen u islamskoj vjeri, ali je naveo da tu svoju orijentaciju nije birao. Na pitanje je li i heteroseksualac, s obzirom na to da ima suprugu i troje djece, tužitelj navodi da je nakon kontakta s osobom istog spola otkrio svoju homoseksualnost. Navodi da je njegova pozicija homoseksualca u Obali Bjelokosti još ozbiljnija zbog činjenice da je musliman. Navodi da u njegovoj zemlji homoseksualnost nije izričito zabranjena te je propisano poštivanje svačije slobode, ali da u praksi postoji fizičko nasilje prema homoseksualcima. U tom smislu na daljnje pitanje suca o tome gdje mu je partner navodi da je on i dalje u Obali Bjelokosti, ali ne izlazi puno iz stana i kreće se taksijem. Napominje da u [adresa] postoje sigurnije i manje sigurne četvrti za život homoseksualaca. On je iz svog mjesta došao u [adresa], jer je upisao fakultet i tamo je onda upoznao svoju suprugu pa su se i djeca tamo rodila. U jednom trenutku je pretrpio fizički napad nakon što je s partnerom izlazio iz taksija, a tada je još stanovao s obitelji, ali je supruga samo naslućivala za njegovu homoseksualnu orijentaciju. Nakon tog napada se zbog osjećaja nesigurnosti odlučio preseliti u drugu četvrt [adresa], to inače nije sigurnija četvrt, ali su mu tamo živjeli prijatelji i u toj četvrti ga nisu poznavali. Tada je prestao živjeti zajedno sa suprugom. Na pitanje suca tužitelj navodi da bi u slučaju dobivanja azila pozvao suprugu da dođe ovdje, a na daljnje pitanje navodim da mu djeca imaju 19, 16 i 11 godina. Na pitanje zašto bi pozvao suprugu ovdje tužitelj navodi da bi to napravio iz poštovanja prema njoj. Pretpostavlja da u njegovoj zemlji ima još homoseksualaca muslimana, ali ih sve ne poznaje. Nakon napada na sebe nije tražio policijsku zaštitu, to nema svrhe jer policija u takvim slučajevima ne pruža zaštitu homoseksualcima. Pokušao je u Tunisu raditi, ali se nakon nekog vremena pojavio rasizam prema crncima, jer je predsjednik Tunisa izjavio da će crnci okupirati Tunis, pa su svi izbačeni iz svojih domova te su morali spavati po maslinicima. Nije znao da je u Tunisu homoseksualnost zabranjena, ali je točno da je to mogao pretpostaviti, jer je riječ o arapskoj zemlji. U Tunisu nije iskazivao svoju seksualnu orijentaciju, a na pitanje suca je li tako mogao postupati i u svojoj zemlji tužitelj navodi da je u Obali Bjelokosti već imao partnera s kojim je bio u odnosu i prema njemu je imao osjećaje. Sud na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka u cijelosti prihvaća ocjenu tuženika o općoj nevjerodostojnosti tužiteljevih navoda, kako u pogledu njegovih navodnih problema s članovima svoje obitelji, tako i u pogledu navoda o ugroženosti u Obali Bjelokosti zbog njegove navodne homoseksualne orijentacije.

Po pitanju tužiteljevih navodnih problema s članovima svoje obitelji zbog nasljedstva, sud ukazuje na to da je tužitelj tek prilikom saslušanja 13. lipnja 2024. godine naveo da su ga polubraća i polusestra tukli zbog straha od gubitka nasljedstva, dok je prilikom podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu 14. veljače 2024. godine izjavio da nije bio tučen niti maltretiran.

S obzirom na to da se radi o preciznim iskazima u vezi sasvim precizne okolnosti je li bio ili nije bio tučen, sud u tom pogledu ne može prihvatiti tužiteljeve navode o problemima u prevođenju u upravnom postupku.

Nadalje, tuženik je prije donošenja osporavanog rješenja proučio i utvrdio sadržaj propisâ o nasljeđivanju u Obali Bjelokosti i u tom pogledu utvrdio da je sustav nasljeđivanja u bitnom propisan na isti način kao i u Republici Hrvatskoj. Osim toga, tužitelj je u upravnom postupku sâm navodio da se sa članovima svoje obitelji družio po proslavama te je naveo da nikada nije tražio zaštitu policije. Tužitelj se uostalom u jednom trenutku interno preselio u Obali Bjelokosti iz svog mjesta u veliki grad [adresa] te je u upravnom postupku kontradiktorno iskazivao po pitanju s kim je živio u [adresa], pri čemu je najprije u zapisniku od 14. veljače 2024. godine naveo da je tamo živio upravo s jednim bratom i bratovom obitelji. Zbog svega navedenog ni sud ne prihvaća vjerodostojnost tužiteljevih navoda vezanih uz navodne probleme s članovima njegove obitelji po pitanju nasljedstva. Sud ne prihvaća kao vjerodostojne niti tužiteljeve navode vezane uz njegovu navodnu homoseksualnost.

Pritom sud ukazuje na cjelovitu situaciju vezanu uz tužitelja koja se odnosi na činjenicu da u Obali Bjelokosti ima suprugu i troje djece, na činjenicu da je musliman (a islamska vjera strogo brani i ni na koji način ne tolerira homoseksualnost) te na činjenicu da je iz Obale Bjelokosti najprije otišao raditi u Tunis, za koji je i sâm u iskazu pred sudom naveo da je mogao pretpostaviti da je upravo tamo za razliku od Obale Bjelokosti homoseksualnost zabranjena. Uostalom, tužitelj po vlastitim navodima Tunis nije napustio zbog toga što bi bio proganjan zbog svoje homoseksualnosti, već zbog toga što se tamo navodno pojavio rasizam prema crncima.

Sud smatra da je tužitelj Obalu Bjelokosti napustio zbog ekonomskih razloga, koje je i sâm spomenuo prilikom podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu 14. veljače 2024. godine, te da je zbog toga otišao raditi u Tunis, a potom je također zbog ekonomskih razloga otišao u Italiju, na što ukazuje i činjenica da je Tunis napustio bez vlastitih dokumenata.

Zbog činjenice da je sud utvrdio opću nevjerodostojnost tužiteljevih iskaza - pa i po pitanju njegove homoseksualnosti - ocjena je suda da dalje nije bilo potrebno razmatrati status homoseksualaca i odnos prema njima u Obali Bjelokosti. Tuženik je u tom pogledu na temelju nekoliko nezavisnih izvora utvrdio prihvatljiv status homoseksualne zajednice u Obali Bjelokosti, dok je tužitelj to osporavao dostavljajući veliku količinu neprevedene dokumentacije. U vezi toga je sud najprije tužitelja rješenjem od 09. prosinca 2024. godine pozvao na dostavu prevedene dokumentacije, a potom je na raspravnom ročištu 21. srpnja 2025. godine prisutnu opunomoćenicu tužitelja upozorio na to da je na temelju čl. 14. st. 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 - ZMPZ) primarno na tražitelju međunarodne zaštite dužnost dostave prijevoda stranih isprava, a ukoliko tražitelj za potrebe prevođenja ne raspolaže dovoljnim novčanim sredstvima, tada je imao mogućnost obraćanja tuženiku radi osiguravanja prevođenja (čl. 14. st. 8. ZMPZ-a). Tužitelj nije postupio niti u skladu s upozorenjem na raspravnom ročištu 21. srpnja 2025. godine, pa je na raspravnom ročištu 17. studenog 2025. godine odbijen tek tada postavljen tužiteljev zahtjev da se od tuženika zatraži prijevod obimne dostavljene dokumentacije.

Uostalom - kako je već i navedeno u ovoj presudi - sud niti ne smatra relevantnim utvrđivanje statusa homoseksualaca u Obali Bjelokosti, s obzirom na činjenicu utvrđenja opće nevjerodostojnosti tužiteljevih navoda u vezi njegove navodne homoseksualnosti.

Imajući u vidu opću nevjerodostojnost tužiteljevih navoda, tužitelj se u tužbi bez osnove poziva na blagodat sumnje iz čl. 29. ZMPZ-a, jer je na temelju čl. 29. t. 1. ZMPZ-a primjena blagodati sumnje moguća samo u slučaju utvrđivanja opće vjerodostojnosti iskaza tražitelja međunarodne zaštite.

Sud zaključno smatra da je tužitelj sukcesivnim mijenjanjem navoda u vezi pojedinih okolnosti vezanih uz navodne probleme s članovima njegove obitelji i u vezi njegove navodne homoseksualnosti zapravo pažljivo birao put za isticanje upravo onih razloga za traženje međunarodne zaštite koji se ne bi mogli odnositi ni na koga drugog iz njegove obitelji, a koja je cijela (i uža i šira obitelj) ostala u Obali Bjelokosti. Zbog svega navedenog sud smatra pravilnom i zakonitom ocjenu tuženika iz osporavanog rješenja o tome da u konkretnom slučaju ne postoje uvjeti za priznavanje azila iz čl. 20. ZMPZ-a, kao ni uvjeti za priznavanje supsidijarne zaštite iz čl. 21. ZMPZ-a.

Zbog toga je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog tuženikovog rješenja od 18. listopada 2024. godine kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.

Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenica tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na dva ročišta, također u visini od po 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € sveukupno iznosi 1.500,00 €.

Zahtjev za naknadu troškova sastava podnesaka od 08. srpnja 2025. godine i 13. studenog 2025. godine je odbijen, jer po ocjeni suda ti podnesci po svom sadržaju nisu bili potrebni za vođenje ovog upravnog spora.

U Zagrebu, 21. studenog 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje osporavanog rješenja.

DNA:

1. FT, udruga „Bez granica“, Zagreb, Ulica Milana Šenoe 8c

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335