Poslovni broj: Us I-4284/2024-8

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Željki Babarović, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužiteljice FA iz [adresa], zastupane po opunomoćenici DA, iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 2, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, radi rasporeda na radno mjesto, dana 21. studenoga 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja tuženika Odbora za državnu službu Klasa: UP/II-112-07/22-01/769, Urbroj: 566-01/16-22-2 od 08. studenoga 2022. godine i rješenja Državnog inspektorata Klasa: UP/I-112-02/20-01/118, Urbroj: 441-01-02- 02-22-12 od 30. rujna 2022. godine.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu Klasa: UP/II-112-07/22- 01/769, Urbroj: 566-01/16-22-2 od 08. studenoga 2022. godine povodom žalbe tužiteljice poništeno je prvostupanjsko rješenja Državnog inspektorata Klasa: UP/I-112-02/20-01/118, Urbroj: 441-01-02-02-22-12 od 30. rujna 2022. godine kojim se tužiteljica

državna službenica FA, san. ing., u državnoj službi na neodređeno vrijeme, raspoređuje s danom 1. lipnja 2020. godine na radno mjesto tržišni inspektor II. vrste u Ispostavi Našice, Područni ured Osijek, Državni inspektorat, utvrđeno Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata, pod rednim brojem 4l7.a Sistematizacije radnih mjesta, na neodređeno vrijeme. Točkom 2. je utvrđeno da službenica ostvaruje pravo na plaću u visini umnoška koeficijenta složenosti poslova koji iznosi 1.164 uvećan za 4% za ostvarenih 27 godina radnog staža u državnim tijelima i osnovice za izračun plaće, uvećanog za 17.5% za navršenih 35 godina radnog staža, a točkom 3. da se plaća iz točke 2. izreke uvećava za 0.5% za svaku sljedeću navršenu godinu radnog staža službenice, bez donošenja posebnog rješenja. Dalje je točkom 4. određeno da se službenici utvrđuje dodatak na plaću za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada u visini od 5% na pripadajuću plaću radnog mjesta inspektor II. vrste. Također je u točki 5. utvrđeno da plaća po lom rješenju obračunava od I. lipnja 2020. godine, točkom 6. je utvrđeno je daje službenica dužna položiti državni ispit za tržišnog inspektora u roku od 6 mjeseci od dana rasporeda na radno mjesto. Prema točki 7. žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

2. Tužiteljica pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći kako je 1. travnja 2019. g. preuzeta iz Ministarstva zdravstva u Državni inspektorat Republike Hrvatske i to kao sanitarni inspektor. Na radnom mjestu sanitarnog inspektora radila je neprekidno od 1993. sa završenom višom stručnom spremom. Od dana preuzimanja u Državni inspektorat, 1. travnja 2019., tužiteljica je nastavila raditi poslove sanitarnog inspektora temeljem rješenja Ministarstva zdravstva, kao što je to radila prijašnjih godina. Sukladno Pravilniku o unutarnjem redu Državnog inspektorata, KLASA: 011-02/19-01/4, URBROJ: 443/10-19-5 od 10. srpnja 2019 i Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu KLASA: 011¬02/19-01/4, URBROJ: 443-01-16-02/01-20-11 od 27. travnja 2020. Državni inspektorat je donio rješenje o rasporedu na radno mjesto KLASA: UP/I-112- 02/20-01/118, URBROJ: 443-01-02-01¬01-20-1 od 1. lipnja 2020. g. kojim je tužiteljica raspoređena s danom 1. lipnja 2020. g. na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste u Ispostavi u [adresa] na neodređeno vrijeme, određena joj je plaća te je utvrđena obveza polaganja državnog ispita za tržišnog inspektora u roku od 6 mjeseci. Navedeno rješenje poništeno je rješenjem Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-112-07/20-01/472, URBROJ: 566-01/16-20-4 od 18. rujna 2020. i vraćeno na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu. U ponovljenom postupku Državni inspektorat je donio rješenje o rasporedu na radno mjesto KLASA: UP/I-112-02/20-01/118, URBROJ: 443-01-02-02/5-21-8 od 25. siječnja 2021. kojim je ponovno rasporedio tužiteljicu na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste obrazlažući u bitnome da se službenica raspoređuje na navedeno radno mjesto jer da ima višu stručnu spremu, a da su prema Pravilniku o unutarnjem redu, za višu stručnu spremu predviđena samo radna mjesta u djelokrugu tržišne i građevinske inspekcije. Rješenje o rasporedu poništeno rješenjem Odbora za državnu službu KLASA: UP/II-122- 07/21-01/263, URBROJ: 566-01/16-21¬2 od 29. travnja 2021. u kojem se navodi se odredba čl. 132. st. 1. Zakona o državnom inspektoratu koja omogućava preuzetim službenicima koji su do tada obavljali poslove u jednom inspekcijskom području da budu raspoređeni na te iste poslove i u slučajevima kada po tom istom Zakonu ne ispunjavaju uvjete za radno mjesto. Nadalje, da tužiteljica ne može biti raspoređena na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste budući da za isto ne ispunjava uvjet struke, odnosno, vrste obrazovanja. Tužiteljica je potom, 7. listopada 2022. podnijela i žalbu radi nedonošenja rješenja s obzirom da Državni inspektorat godinu i pol dana nakon rješenja Odbora za državnu službu kojim je poništeno rješenje o rasporedu, nije donio novo rasporedno rješenje u ponovnom postupku. Međutim, protivno uputi iz rješenja Odbora za državnu službu, Državni inspektorat i treći put, u ponovljenom postupku, donosi rješenje o rasporedu KLASA: UP/I-112-02/20-01/118, URBROJ: 443-01-02-02-22-12 od 30. rujna 2022. kojom tužiteljicu raspoređuje na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste te se opet ponavlja da se tužiteljica s obzirom na završeni stupanj obrazovanja (višu stručnu spremu) mora rasporediti samo na radno mjesto inspektora II vrste, a da je to predviđeno samo u djelokrugu tržišne i građevinske inspekcije Državnog inspektorata. Navedeno rješenje poništeno je i vraćeno na ponovni postupak rješenjem Odbora za državnu službu protiv kojeg tužiteljica podnosi tužbu. Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske je 24. svibnja 2021. podnio predstavku Ministarstvu pravosuđa i uprave, Upravi za pravosudnu i upravnu inspekciju, Sektoru Upravne inspekcije, Službi za inspekciju državne uprave predlažući da se radi prethodno opisanog, nezakonitog raspoređivanja provede upravna inspekcija kako bi se poduzele učinkovite radnje kojim bi se spriječio daljnji raspored službenika koji su preuzeti kao sanitarni inspektori na radna mjesta tržišnih inspektora II. vrste, odnosno da se poduzmu efikasne mjere s ciljem osiguranja zakonitog postupanja te omogućavanja rasporeda i rada službenika kako je to predviđeno odredbom 132. st. 1. Zakona o državnom inspektoratu. Državni inspektorat je povodom predstavke obavijestio SDLSN RH o poduzetom i utvrđenom te istaknuo kako je odlučivanje o rasporedu na radno mjesto upravna stvar o kojoj odlučuje čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari te da protiv rješenja o rasporedu državni službenik može izjaviti žalbu Odboru za državnu službu, a da protiv rješenja Odbora može pokrenuti upravni spor.

Kako bi ukazali na nedjelotvornost žalbe kao pravnog sredstva i duljinu postupka raspoređivanja službenika s obzirom da prvostupanjsko tijelo ne postupa po uputi Odbora za državnu službu te ponavljano donosi rješenja koja drugostupanjsko tijelo poništava što dovodi do toga da službenici (među kojima je i tužiteljica) ne mogu doći do konačnog rješenja o rasporedu na radno mjesto, Sindikat je podnio predstavku i Odboru za predstavke i pritužbe Hrvatskog Sabora u kolovozu 2022. Na navedenu predstavku Saborski odbor se do danas nije očitovao.Iz navedenog činjeničnog opisa postupka raspoređivanja tužiteljice na radno mjesto proizlazi da tužiteljica od lipnja 2020. bezuspješno pokušava doći do konačnog zakonitog rješenja o rasporedu na radno mjesto. Zatim, da Državni inspektorat namjerno i uporno ne uvažava upute iz rješenja Odbora za državnu službu kojima se poništavaju rasporedna rješenja te ponavljano donosi identična, arbitrarna rješenja o rasporedu.

Naime, odredbom čl. 34. st. 4. Zakona o državnom inspektoratu (dalje:ZDI) određeno je da poslove tržišnog inspektora II. vrste može obavljati osoba koja, osim zakonom utvrđenih uvjeta za prijam u državnu službu, ima preddiplomski sveučilišni ili stručni studij – sveučilišni prvostupnik (baccalaureus) iz područja društvenih znanosti, polja: ekonomija, pravo, područja tehničkih znanosti, polja: građevinarstvo, elektrotehnika, strojarstvo, grafička tehnologija, kemijsko inženjerstvo, tekstilna tehnologija, tehnologija prometa i transporta, područje biomedicine, polje: veterinarska medicina, područja biotehničkih znanosti, polja: poljoprivreda (agronomija), šumarstvo, biotehnologija, prehrambena tehnologija, nutricionizam, najmanje jednu godinu radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, položen državni stručni ispit za tržišnog inspektora, poznavanje rada na računalu i vozački ispit B kategorije. Iz navedeni zakonske odredbe jasno proizlazi da je prvostupanjsko tijelo pobijana rješenja donosi protivno odredbi čl. 34. st. 4. ZDI jer državna službenica ne ispunjava stručne uvjete za radno mjesto. Tužiteljica je sanitarni inženjer, što je medicinska struka, stoga ne ispunjava uvjete iz čl. 34. st. 4. ZDI jer nema obrazovanje iz polja: ekonomija, pravo, područja tehničkih znanosti, polja: građevinarstvo, elektrotehnika, strojarstvo, grafička tehnologija, kemijsko inženjerstvo, tekstilna tehnologija, tehnologija prometa i transporta, područje biomedicine, polje: veterinarska medicina, područja biotehničkih znanosti, polja: poljoprivreda (agronomija), šumarstvo, biotehnologija, prehrambena tehnologija, nutricionizam.

Nadalje, Uredbom o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi („Narodne novine“ broj: 77/2007, 13/2008 i 81/2008) potrebno stručno znanje je definirano kao stupanj obrazovanja, znanja, radnog iskustva, sposobnosti i vještina potrebnih za učinkovito obavljanje poslova određenoga radnog mjesta.

Tužiteljica ne zadovoljava uvjete u pogledu stručnog znanja, radnog iskustva, sposobnosti i vještina potrebnih za učinkovito obavljanje poslova tržišnog inspektora II. vrste budući da te poslove nikada nije radila i oni se u bitnom razlikuju od poslova sanitarnog inženjera, a koje poslove je skoro 30 godina uspješno obavljala.

Sukladno odredbi čl. 132.st. 1. Zakona o državnom inspektoratu, inspektori i drugi državni službenici koji su na dan stupanja na snagu tog Zakona zatečeni u obavljanju poslova u odgovarajućem području iz članaka 5-28. ovog Zakona nastavljaju obavljati te poslove i mogu biti raspoređeni na poslove iz članaka 34. -52. u odgovarajućem području i u slučaju neispunjavanja uvjeta u pogledu vrste i stupnja obrazovanja te vozačkog ispita prema odredbama tog Zakona.

Na dan stupanja na snagu ZDI-u tužiteljica je zatečena na radnom mjestu sanitarnog inspektora, nastavila je obavljati te poslove do zaprimanja rješenja o rasporedu iz lipnja 2020., te ju poslodavac opetovano odbija rasporediti na poslove koji su odgovarajući poslovima koje je do tada obavljala. I to unatoč tome što postoje upražnjena radna mjesta sanitarnih inspektora, te bi takva rješenja o rasporedu bila sukladna odredbi čl. 132. st. 1. Zakona o državnom inspektoratu i pravno obvezujućoj uputi rješenja Odbora za državnu službu. Tužiteljica bi trebala biti raspoređena na radno mjesto sanitarnog inspektora jer bi jedino takav raspored bio svrhovit s obzirom na potrebu službe i tada bi to bio raspored na poslove odgovarajućeg područja.

Sukladno čl. 63. st. 1. Zakona o državnim službenicima odlučivanje o rasporedu na radno mjesto upravna je stvar o kojoj odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu

poslova rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela. Protiv rješenja iz st. 1. tog članka službenik može izjaviti žalbu Odboru za državnu službu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (stavak 3.), a protiv rješenja Odbora za državnu službu državno tijelo i državni službenik mogu pokrenuti upravni spor (stavak 5.).

Tako iz čl. 63. Zakona o državnim službenicima proizlazi da tužiteljici kao legitimna sredstva za zaštitu njezinih prava stoje: žalba na rješenje o rasporedu Državnog inspektorata i upravni spor protiv Odbora za državnu službu. Tužiteljica je u žalbi od 25. listopada 2022. na rasporedno rješenje od 30. rujna 2022. navela sve prethodno istaknuto, odnosno navela je da Državni inspektorat donio 5 gotovo identičnih rasporednih rješenja, kao i to da se ta rješenja poništavaju rješenjima Odbora za državnu službu s gotovo identičnom uputom, te da se cijeli postupak samo vrti u krug. Stoga je tužiteljica u žalbi tražila od Odbora za državnu službu da samo riješi ovu upravnu stvar kako bi se donijelo konačno, ZAKONITO rješenje. Odbor za državnu službu kao posebno i neovisno tijelo nadležno za odlučivanje o žalbama državnih službenika u području službeničkih odnosa, odnosno, kao drugostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju imalo je mogućnost sukladno čl. 117. Zakona o upravnom postupku samo riješiti stvar, međutim to nije učinilo. Stoga tužiteljica temeljem čl. 63. Zakona o državnim službenicima podnosi ovu tužbu kako bi ostvarila svoje pravo na ZAKONITO rješenje o rasporedu na radno mjesto. Budući da je povodom svih tužiteljičinih žalbi na rješenja o rasporedu u ovom postupku Odbor za državnu službu, kao zakonom propisano drugostupanjsko tijelo nadležno za odlučivanje povodom žalbi, donio rješenja kojim poništava rasporedna rješenja te vraća na ponovni postupak, a da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku donosilo identična rasporedna rješenja i to suprotno jasnim uputama iz rješenja Odbora za državnu službu, a koje bi za prvostupanjsko tijelo trebale biti pravno obvezujuće, proizlazi da žalba nije efikasno pravno sredstvo kojim bi tužiteljica ostvarila pravnu zaštitu. Ponavljano se donose identična rješenja o rasporedu s istim obrazloženjima koja se potom, po žalbi, poništavaju s istom uputom, te se takav proces može nastaviti u nedogled jer ne postoji ograničenje po broju vraćanja u ponovni postupak, kao niti izričito zakonom propisana sankcija za prvostupanjsko tijelo koje postupa protivno uputama drugostupanjskog tijela. Stoga je bilo nužno da drugostupanjsko tijelo, odnosno tuženik samo riješi stvar, odnosno nužno je da to učini Upravni sud budući da je to tuženik propustio učiniti. Naime, dok cijeli taj rasporedni postupak traje, tužiteljica prima plaću tržišnog inspektora II. vrste (s znatno sniženim koeficijentom u odnosu na poslove sanitarnog inspektora), te evidentno proizlazi iz cijelog ovog postupka financijski oštećena, degradirana i obespravljena u smislu zaštite svog osnovnog prava iz radnog odnosa - primiti adekvatnu plaću za rad. Tužiteljici su opisanim postupanjem pri donošenju rasporednog rješenja povrijeđena Ustavom zajamčena prava iz odredbi čl. 19. i 29. Ustava Republike Hrvatske. Odredbom čl. 19. Ustava Republike Hrvatske propisano je da se zajamčuje sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koje imaju javne ovlasti, a čl. 29. Ustava propisano je da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama. U postupku raspoređivanja tužiteljica ne može ostvariti sudsku kontrolu zakonitosti rješenja o rasporedu jer o istom ne odlučuje sud već Odbor za državnu službu, a čije upute za prvostupanjsko tijelo, očito, nemaju nikakvu pravnu snagu. Budući da tužiteljica, ne svojom krivnjom i unatoč tome što se radi o radnom sporu koji je žurne prirode, do konačnog rasporednog rješenja ne može doći od 1. lipnja 2020., onemogućeno joj je da se u razumnom roku odluči o njezinom pravu. Tim više što se prethodno opisani postupak donošenja nezakonitih rješenja može, a za očekivati je i da će se, nastaviti u nedogled. Tužiteljica, kao što je prethodno opisano, nema na raspolaganju učinkovito pravno sredstvo jer niti žalba, niti upravna inspekcija, pa ni Saborski odbor joj ne mogu omogućiti donošenje zakonitog, konačnog rješenja, odnosno, tužiteljica nema na raspolaganju pravno sredstvo koje bi zabranilo prvostupanjskom tijelu donošenje nezakonitih rasporednih rješenja. Stoga se ovom tužbom traži da Upravni sud, sukladno čl. 58. Zakona o upravnim sudovima, sam riješi stvar na način da poništi rješenje Odbora za državnu službu i rješenje o rasporedu Državnog inspektorata i naloži prvostupanjskom tijelu da donese rješenje o rasporedu na radno mjesto na odgovorajuće poslove, sukladno dosadašnjem radnom iskustvu, stručnom znanju, sposobnostima i vještinama tužiteljica, a prema potrebama službe, imajući u vidu odredbu čl. 132. Zakona o državnom inspektoratu te činjenicu da je do preuzimanja u Državni inspektorat radila na poslovima sanitarnog inspektora.

Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko rješenje poništava prvostupanjsko rješenje od 30. rujna 2022. godine i kojim se predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje kao i to isto prvostupanjsko rješenje poništeno navedenim i tuženim drugostupanjskim rješenjem.

3. Tuženik odgovoru na tužbu navodi kako je tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-112- 07/22-01/769, URBROJ: 566-01/16-22-2 od 8. studenoga 2022. godine poništio rješenje Državnog inspektorata, KLASA: UP/I-112-02/20-01/118, URBROJ: 443-01-02-02-22-12 od 30. rujna 2022. godine, i predmet dostavio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Nadalje, s obzirom na prirodu upravne stvari, a što je u konkretnom slučaju raspored službenice nakon ustrojstvenih promjena sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o državnim službenicima, nužno je neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, stoga ovo drugostupanjsko tijelo ne može raspoređivati službenike unutar prvostupanjskog tijela. Napominje da sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o državnim službenicima kada se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika sukladno potrebama službe i stručnom znanju.. Slijedom navedenoga tužiteljica je morala biti raspoređena na slobodno radno mjesto, sukladno stručnom znanju službenice temeljem donesenog Pravilnika o unutarnjem redu. Dok se prvostupanjsko tijelo moralo pridržavati uputa drugostupanjskog tijela. Takav stav o nužnosti rješavanja prvostupanjskog tijela u konkretnom slučaju jer drugostupanjsko tijelo nije moglo samo riješiti upravnu stvar potvrdio je i Upravni sud u Splitu u presudi Poslovni broj: 14 Usl-l 158/22-6 od 26. rujna 2022. godine. Osobito se naglašava kako tužiteljica u tužbi ponavlja navode iz žalbe na rješenje o rasporedu, a iz kojeg razloga tuženik, u cijelosti ostaje pri navodima iz tuženog rješenja.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže da Sud donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Sud je dana 10. studenoga 2025. g. održao usmenu i javnu raspravu u prisustvu opunomoćenice tužiteljice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/2024).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.

Uvidom u osporavano drugostupanjsko rješenje Odbora za državnu službu Klasa:

UP/II-112-07/22-01/769, Urbroj: 566-01/16-22-2 od 08. studenoga 2022. godine Sud je utvrdio da je istim povodom žalbe tužiteljice poništeno prvostupanjsko rješenja Državnog inspektorata Klasa: UP/I-112-02/20-01/118, Urbroj: 441-01-02-02-22-12 od 30. rujna 2022. godine kojim se tužiteljica državna službenica FA, san. ing., u državnoj službi na neodređeno vrijeme, raspoređuje se s danom I. lipnja 2020. godine na radno mjesto tržišni inspektor II. vrste u Ispostavi Našice, Područni ured Osijek, Državni inspektorat, utvrđeno Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata, pod rednim brojem 4l7.a Sistematizacije radnih mjesta, na neodređeno vrijeme. Točkom 2. je utvrđeno da službenica ostvaruje pravo na plaću u visini umnoška koeficijenta složenosti poslova koji iznosi 1.164 uvećan za 4% za ostvarenih 27 godina radnog staža u državnim tijelima i osnovice za izračun plaće, uvećanog za 17.5% za navršenih 35 godina radnog staža, a točkom 3. da se plaća iz točke 2. izreke uvećava za 0.5% za svaku sljedeću navršenu godinu radnog staža službenice, bez donošenja posebnog rješenja. Dalje je točkom 4. određeno da se službenici utvrđuje dodatak na plaću za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada u visini od 5% na pripadajuću plaću radnog mjesta inspektor II. vrste. Također je u točki 5. utvrđeno da plaća po lom rješenju obračunava od I. lipnja 2020. godine, točkom 6. je utvrđeno je daje službenica dužna položiti državni ispit za tržišnog inspektora u roku od 6 mjeseci od dana rasporeda na radno mjesto. Prema točki 7. žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, s obrazloženjem kako je prvostupanjsko tijelo donijelo je pobijano rješenje ponovno u ponovnom postupku nakon što je Odbor za državnu službu rješenjem, KLASA: UP/II-112- 07/21-01/263, URBROJ: 566-01/16-21-2 od 29. travnja 2021. poništio rješenje Državnog inspektorata, KLASA: UP/I-112-02/20-01/118, URBROJ: 443¬01-02-02/5-21-8 od 25. siječnja 2021. godine i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o državnim službenicima, kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika sukladno potrebama službe i stručnom znanju, a prema stavku 3. istog članka, ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.

Temeljem odredbe članka 54. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, broj 66/419) i članka 37. Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave (Narodne novine, broj 85/20), Vlada RH je donijela Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspektorata (Narodne novine, broj 97/20 i 119/20). Sukladno članku 139. cit. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu, glavni državni inspektor je donio Pravilnik o unutarnjem redu Državnog inspektorata KLASA: 011-01/19-01/4, URBROJ: 443/10-19-5 od 10. srpnja 2019. godine i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Državnog inspektorata KLASA: 011-02/19-01/4, URBROJ: 443-01-16-02/01-20-11 od 27. travnja 2020. godine. Prema navedenom Pravilniku propisano je da poslove tržišnog inspektora II. vrste za koje su propisani stručni uvjeti završen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij - sveučilišni prvostupnik (baccalaureus) iz područja društvenih znanosti, polja: ekonomija, pravo, područja tehničkih znanosti, polja: građevinarstvo, elektrotehnika, strojarstvo, grafička tehnologija, kemijsko inženjerstvo, tekstilna tehnologija, tehnologija prometa i transporta, područje biomedicine, polje: veterinarska medicina, područje biotehničkih znanosti, polja: poljoprivreda (agronomija), šumarstvo, biotehnologija, prehrambena tehnologija, nutricionizam, najmanje jedna godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, položen državni stručni ispit za tržišnog inspektora, poznavanje rada na računalu i vozački ispit B kategorije.U obrazloženju rješenja prvostupanjsko tijelo navodi daje nesporno utvrđeno da imenovana ima diplomu o stečenoj višoj stručnoj spremi te je stekla stručni naziv sanitarni inženjer te je nesporno utvrđeno da ista ne ispunjava uvjete da bude raspoređena na radno mjesto sanitarnog inspektora. S obzirom na stupanj obrazovanja državna službenica mora se rasporediti na radno mjesto inspektora II. vrste, a to je prema Zakona o državnom inspektoratu i Pravilniku o unutarnjem redu Državnog inspektorata predviđeno samo u djelokrugu tržišne i građevinske inspekcije. Navode se uvjeti za radno mjesto tržišnog inspektora II vrste. Također se ističe da imenovana ispunjava stručne uvjete propisane Pravilnikom i njen raspored temelji se na slobodnoj ocjeni čelnika tijela da će imenovana s obzirom na stečeno radno iskustvo, stručna znanja, sposobnosti i vještine s uspjehom obavljati poslove navedenog radnog mjesta. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjsko tijelo osim pozivanja na propise nije izložilo utvrđeno činjenično stanje, niti je navelo konkretne razloge kojima se rukovodilo pri donošenju odluke, a koji bi, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućivali na zaključak daje žaliteljica raspoređena na radno mjesto prema potrebama službe i stručnom znanju. Dakle, prvostupanjsko tijelo je propustilo navesti činjenice zbog kojih je žaliteljica raspoređena na navedeno radno mjesto i zašto je to radno mjesto za nju odgovarajuće, a imajući u vidu njezino dosadašnje radno iskustvo, poslove koje je obavljala, stručno znanje, sposobnosti i vještine. Pri tome se napominje da, sukladno odredbi članka 3. Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi („Narodne novine", broj 77/07. 134/08 i 81/08), uvjet potrebnog stručnog znanja obuhvaća i stupanj obrazovanja službenika, znanja, radnog iskustva, sposobnosti i vještina potrebnih za učinkovito obavljanje poslova određenoga radnog mjesta. Prvostupanjsko tijelo nije navelo činjenice zbog kojih je žaliteljica raspoređena na navedeno radno mjesto i zašto je to radno mjesto za nju odgovarajuće. Posebice imajući u vidu činjenicu da je žaliteljica u trenutku stupanja na snagu Zakona o državnom inspektoratu, a samim time i preuzimanja u navedeno tijelo, bila raspoređena, prema pravomoćnom i izvršnom rješenju o rasporedu Ministarstva zdravstva, na radno mjesto sanitarnog inspektora, te da postupak prethodnog rasporeda u Državnom inspektoratu još nije okončan.

Člankom 63., stavkom I., Zakona o državnim službenicima određeno je da je odlučivanje o prijmu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje, ocjenjivanju te prestanku državne službe upravna je stvar o kojoj odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela. O tome se odlučuje u upravnom postupku u kojem je prethodno potrebno potpuno i pravilno utvrditi sve činjenice i okolnosti relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke. Naime, člankom 2., stavkom 1., Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj 47/09) određeno je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka, neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. O upravnoj stvari se, sukladno odredbi članka 96. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, odlučuje rješenjem, a prema odredbi članka 98. stavka 5. istog Zakona obrazloženje rješenja kojim se odlučuje o upravnoj stvari mora, između ostaloga, sadržavati utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Obrazloženje je obvezni sastavni dio rješenja, bit kojeg je u tome da iz činjeničnog dijela obrazloženja bude vidljivo sve što se odnosi na utvrđivanje činjenica koje su relevantne i koje su poslužile za primjenu odgovarajućih materijalno pravnih propisa. Uz navođenje primijenjenih materijalno pravnih propisa, potrebno je obrazložiti kako su oni protumačeni prilikom primjene. Određeno, jasno i potpuno obrazloženje rješenja je uvjet bez kojega se ne može osigurati ostvarenje zakonom zajamčenog prava na žalbu. Naime, žalitelju kojemu nisu poznati razlozi na kojima se temelji akt kojim je nezadovoljan, onemogućava se podnošenje učinkovite žalbe. Također, pravilno argumentirano obrazloženje nužan je preduvjet za učinkovitu provedbu nadzora zakonitosti i pravilnosti predmetnog rješenja. Jednako tako upravo je prethodni raspored žaliteljice jedan od kriterija rasporeda službenice na radno mjesto prema novom Pravilniku, jer se prilikom raspoređivanja službenika uzimaju u obzir i stručna znanja, koja obuhvaćaju stupanj obrazovanja službenika, znanja, radnog iskustva, sposobnosti i vještina. Prilikom rasporeda državnih službenika na radna mjesta potrebno je obrazložiti potrebu službu u odnosu na konkretnog službenika, a obrazloženje potreba službe ne može, niti smije, biti općenito i primjenjivo na bilo koju osobu, već točno konkretizirano i mora jasno upućivati na nužnost rasporeda upravo tog službenika. Čelnik tijela može, prema slobodnoj ocjeni uvažavajući potrebe službe, rasporediti državne službenike na radna mjesta sukladno propisanim uvjetima, ali svaka odluka o rasporedu službenika na radna mjesta mora biti činjenično utemeljena, odnosno sadržavati razloge za raspored te time otkloniti sumnju daje prilikom rasporeda na radno mjesto bilo elemenata arbitrarnog ili samovoljnog odlučivanja.

Nadalje, sukladno odredbi članka 3. stavka 1. točke 3. Pravilnika o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama (Narodne novine, broj 118/09, 82/12, 32/13 i 34/16) područje biomedicine i zdravstva obuhvaća polja temeljne medicinske znanosti, kliničke medicinske znanosti, javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, veterinarska medicina, dentalna medicina i farmacija.

Nastavno na izneseno, nesporno je da je cit. Pravilnikom za radno mjesto tržišni inspektor II. vrste kao je jedan od uvjeta navedeno da službenik mora imati odgovarajuću struku, između ostalog i iz područja biomedicine, međutim navedeno je izričito polje veterinarska medicina pa je u konkretnom slučaju osnovan žalbeni navod žaliteljice kako za radno mjesto iz izreke pobijanog rješenja ne ispunjava uvjet struke. Napominje se kako je obveza polaganja državnog ispita propisana je člankom 56., stavkom I. Zakona o državnim službenicima, kojom je određeno da je državni službenik dužan položiti državni ispit propisane razine za radno mjesto na koje je raspoređen najkasnije u roku od godine dana od dana početka rada u državnoj službi utvrđenog rješenjem o rasporedu na radno mjesto. Prema stavku 2. istoga članka, državni službenik koji se raspoređuje ili premješta na radno mjesto bez položenog državnog ispita ili s položenim državnim ispitom niže razine od propisane za to radno mjesto, dužan je položiti državni ispit propisane razine u roku od šest mjeseci od dana rasporeda ili premještaja na radno mjesto. Također, treba istaknuti da Zakon o državnim službenicima, na koji se prvostupanjsko tijelo poziva, razlikuje državni ispit za I. ili 11. razinu, ovisno o stupnju obrazovanja koji je uvjet za raspored na radno mjesto. S obzirom na to daje žaliteljica položila državni stručni ispit za sanitarnog inspektora prema tada važećem propisima te daje bila raspoređena na radno mjesto za koje je propisana viša razina obrazovanja od radnog mjesta na koje je raspoređena pobijanim rješenjem, nejasno je temeljem čega joj prvostupanjsko tijelo nalaže obvezu ponovnog polaganja državnog ispita. S obzirom na sve navedeno, razvidno je da se u konkretnom predmetu ne može primijeniti odredba članka 56. stavka 2. Zakona o državnim službenicima, na koju se prvostupanjsko tijelo poziva u obrazloženju pobijanog rješenja. Opetovano se u obrazloženju pobijanog rješenja ne obrazlaže zašto je potreba službe raspored službenice na radno mjesto za koje ne ispunjava uvjet struke, a posebno imajući u vidu daje ista cijeli radni vijek radila na poslovima sanitarnog inspektora te na tim poslovima stekla radno iskustvu. Nadalje netočno se u obrazloženju pobijanog rješenja utvrđuje da ista ispunjava stručne uvjete za tržišnog inspektora II vrste te da se ista mora rasporediti na navedeno radno mjesto s obzirom na završeni stupanj obrazovanja. Pri tome se opetovano negira odredba članka 132. stavka 1. Zakona o državnom inspektoratu prema kojoj postoji mogućnost nastavka obavljanja poslova inspektorima koji su zatečeni u obavljanju poslova, i to u odgovarajućem području u kojem su obavljali inspekcijske poslove do stupanja na snagu toga Zakona, a u situacijama kada isti ne ispunjavaju uvjete prema odredbama toga Zakona. Stoga, navedenom odredbom omogućuje se preuzetim službenicima koji su do tada obavljali poslove u jednom inspekcijskom području da iako ne ispunjavaju uvjete za radno mjesto u tome području iste i dalje obavljaju. Isto se ne odnosi na mogućnost da se preuzeti državni službenici raspoređuju u druga inspekcijska područja na kojim nisu radila i za koja ne ispunjavaju uvjete radnog mjesta propisane Pravilnikom o unutarnjem redu. Budući daje žaliteljica, kako i navodi u žalbi, u Ministarstvu zdravstva obavljala poslove radnog mjesta sanitarnog inspektora, ista nije mogla biti raspoređen na radno mjesto tržišnog inspektora II vrste ukoliko za isto ne ispunjava uvjet u pogledu vrste obrazovanja. Slijedom navedenog, s obzirom na to da potreba službe nije obrazložena, odnosno da rješenje ne sadrži obrazloženje sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, valjalo je temeljem odredbe članka I 17. stavka 2. toga Zakona, pobijano rješenje o rasporedu poništiti i predmet dostaviti na ponovno rješavanje tijelu prvog stupnja jer je po prirodi stvari neophodno rješavanje prvostupanjskog tijela, u kome je ono dužno utvrditi potpuno sve činjenice i okolnosti, kako na strani službenice, tako i osobito obrazložiti potrebu službe uslijed koje je raspored nužan, ovisno o tako potpunom činjeničnom stanju pravilno primijeniti odredbe materijalnog prava, te utvrđeno činjenično slanje navesti u obrazloženju rješenja i iznijeti razloge koji upućuju na zaključak daje takva odluka na zakonu utemeljena.

7. Sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o državnim službenicima, kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika sukladno potrebama službe i stručnom znanju, 8. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.

9. Sukladno odredbi članka 3. stavka 1. točke 3. Pravilnika o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama (Narodne novine, broj 118/09, 82/12, 32/13 i 34/16) područje biomedicine i zdravstva obuhvaća polja temeljne medicinske znanosti, kliničke medicinske znanosti, javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, veterinarska medicina, dentalna medicina i farmacija.

10. Sukladno oredbi članka 132. stavka 1. Zakona o državnom inspektoratu postoji mogućnost nastavka obavljanja poslova inspektorima koji su zatečeni u obavljanju poslova, i to u odgovarajućem području u kojem su obavljali inspekcijske poslove do stupanja na snagu toga Zakona, a u situacijama kada isti ne ispunjavaju uvjete prema odredbama toga Zakona. Stoga, navedenom odredbom omogućuje se preuzetim službenicima koji su do tada obavljali poslove u jednom inspekcijskom području da iako ne ispunjavaju uvjete za radno mjesto u tome području iste i dalje obavljaju.

11. Stavkom 4. istog članka propisano je da se premještaj po potrebi službe temelji na slobodnoj ocjeni čelnika tijela o potrebi da se državni službenik premjesti s jednog radnog mjesta na drugo, a osobito u slučajevima: popunjavanja upražnjenog radnog mjesta čiji se poslovi moraju obavljati bez prekida, potrebe povećanja broja izvršitelja zbog povećanog opsega posla, bolje organizacije rada, potrebe za angažiranjem drugog državnog službenika na određenom radnom mjestu radi pravodobnog i efikasnijeg obavljanja određenih poslova i zadataka. Potreba službe mora biti obrazložena.

12. Stavkom 5. istog članka propisano je da se državnog službenika ne može bez njegove suglasnosti premjestiti iz jednog u drugo mjesto rada, koje je udaljeno više od 50 kilometara od mjesta stanovanja državnog službenika ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike.

13. Odredbom članka 85. Zakona o državnim službenicima propisano je da državnog službenika se premješta po potrebi službe u pravilu na neodređeno vrijeme (trajni premještaj), (stavak 1.).

14. Stavkom 2. istog članka propisano je da iznimno od stavka 1. toga članka, državnog službenika može se po potrebi službe premjestiti na određeno vrijeme (privremeni premještaj) radi zamjene duže vrijeme odsutnog državnog službenika ili obavljanja privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao.

15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja Sud je utvrdio da je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede odredaba procesnog zakona koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja. Naime, tuženim tj. osporavanim drugostupanjskim rješenjem je usvojena žalba ovdje tužiteljice te je poništeno prvostupanjsko rješenje od 22. rujna 2022. godine i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, pa je dakle već u upravnom postupku poništeno prvostupanjsko rješenje od 22. rujna 2022. godine čije poništenje također u ovom upravnom sporu tužiteljica traži. Tužiteljica, dakle, nije podnijela tužbu zbog toga što smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela, odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku, kada bi i tužbeni zahtjev bio potpuno drugačije formuliran već potpuno nelogično i potpuno kontradiktorno svojim interesima traži poništenje drugostupanjskog rješenja kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje od 30. rujna 2022. godine i kojim se predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje kao i tog istog prvostupanjskog rješenja koje je već poništeno navedenim i tuženim drugostupanjskim rješenjem pa navodi tužbe tj. žalbe nisu mogli utjecati na donošenje drukčije odluke, te ovaj Sud smatra da je utemeljeno na zakonu odlučeno kao u izreci drugostupanjskog rješenja kojim je žalba ovdje tužiteljice usvojena što onda nikako ne može upućivati na to da su joj tuženim odlukama povrijeđeni prava i pravni interesi ovdje tužiteljice, nego se upravo suprotno udovoljilo njenom zahtjevu za poništavanjem odluke i donošenjem nove.

16. Stoga se tužbeni navodi tužiteljice ocjenjuju neosnovanima, a osporavano drugostupanjsko rješenje Sud ocjenjuje zakonitim, dok je prvostupanjsko rješenje ionako tim drugostupanjskim rješenjem već poništeno na traženje tužiteljice u izjavljenoj žalbi.

17. Zbog navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 21. studenoga 2025.

Sutkinja:

Željka Babarović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. Zakona o upravnim sporovima).

DNA:

1. DA, Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, [adresa] Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 2,

2. Odbor za državnu službu, [adresa] Zagreb, Palmotićeva 5,

3. U spis