Povrv-454/2022-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CRIVAC ZAVRŠNI RADOVI d.o.o., Solin, Zvonimirova 75, OIB: 19921597470, zastupana po zz EI, [adresa], 55, a ovaj po punomoćniku Jurici Tomiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika KI, [obrt], obrt za građevinarstvo, [adresa], 21 311 Podstrana, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dne. 16. rujna 2025. god. u nazočnosti pun tužitelja i tuženika, dne 21. studenoga 2025. god.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-2256/2022 (UPP/OS-Ovrv-86/2022) kojeg je 17. ožujka 2022. god. donio javni bilježnik u Splitu, Jasna Matačić, u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku, u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 1.592,67 EUR- a (12.000,00 Hrk), zajedno s odmjerenim troškovima ovršnoga postupka u iznosu od 24,89 Eur (187,50 Hrk).

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.353,09 Eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. studenoga 2025. god. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja podnio pred javnim bilježnikom Jasnom Matačić, iz Splita dne 02. veljače 2022. god. ovršni prijedlog protiv tuženika kao ovršenika radi isplate. U ovršnom prijedlogu se navodi da je tuženik, temeljem vjerodostojne isprave računa broj 38/FIN/2 od 23. ožujka 2020. god. obvezan platiti tužitelju tražbinu u iznosu od 12.000,00 Hrk (1.592,67 Eur).

2. Rješenjem o ovrsi broj Ovrv-2256/2022 (UPP/OS-Ovrv-86/2022) kojeg je 17. ožujka 2022. god. javni bilježnik Jasna Matačić odredila je predloženu ovrhu.

3. Protiv citiranog rješenja tuženik je izjavio prigovor u kojem navodi da se, sukladno dogovoru s tužiteljem, isplata trebala izvršiti nakon okončanoga obračuna s investitorom, gospodinom ĐI i nakon otklanjanja uočenih nedostataka na izvedenim radovima od strane tužitelja. Kako još nije došlo do ispostavljanja okončane situacije investitoru da je jasno da je rješenje o ovrsi neosnovano i preuranjeno.

4. Odlučujući povodom prigovora tuženika, ovaj sud je rješenjem od 07. travnja 2022. god. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom računa Crivac završni radovi d.o.o. broj 38/FIN/2 od 23. ožujka 2020. god., konta kartica od 01.01.2020. god. do 31.12.2021. god., izvatka iz registra Trgovačkog suda u Splitu priloženoga spisu, preslušanjem svjedoka NI i CI te preslušanjem zz tužitelja i tuženika.

6. Tužitelj je zatražio trošak postupka.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 1.592,67 Eur (12.000,00 Hrk), prema vjerodostojnoj ispravi-računu broj 38/FIN/2 od 23. ožujka 2020. god..

9. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenoga zahtjeva.

10. Tužitelj je u spis dostavio svoj račun br. 38/FIN/2 od 23. ožujka 2020. god. u kojemu je navedeno da za radove na obiteljskoj kući u [adresa] ka k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], prema specifikaciji u prilogu toga računa tuženik treba na račun tužitelja uplatiti iznos od 119.884,00 kn. Dostavio je konto kartica za razdoblje od 01.01. 2020 god. do 31.12.2021. god. u kojemu je navedeno da je tuženik 25. ožujka 2020. isplatio tužitelju iznos od 71.884,00 Hrk, dne 30. ožujka 2020. god. iznos od 20.000,00 Hrk i 10. travnja 2020.g od. iznos od 16.000,00 Hrk, sve po računu br. 38/FIN/2 od 23. ožujka 2020. Ukupno je tuženik s navedene osnove tužitelju isplatio 107.884,00 Hrk. Ostao je, prema konto kartica po računu br. 38/FIN/2 od 23. ožujka 2020. god., obvezan isplatiti još 12.000,00 Hrk.

11. U svome iskazu danom sudu zz tužitelja EI naveo je da je tužitelj za tuženika izvodio građevinske radove na obiteljskoj kući u [adresa]. Investitor je bio ZI, a radovi su vršeni od kraja 2019. god do veljače 2020. god.. Usmeno su dogovorili izvođenje fasaderskih i gips kartonskih radova. Tužitelj je sve radove izveo do kraja, po dogovoru. Cijena radova bila je dogovorena prije početka izvođenja, a ukupna cijena izvedenih radova, ugrađenog materijala, skela iznosila je oko 120.000,00 Hrk. Iznos koji tužitelj potražuje od tuženika razlika je između odog što je tuženik platio na ime izvršenih radova i materijala i ukupne cijene izvedenih radova i materijala. Tužitelj je tuženiku, nakon izvršenih radova, a prije ispostave računa, dostavio građevinsku knjigu u kojoj su bili navedeni svih iznosi utrošenoga materijala i izvršenih radova te dokazi za izvršene radove. Po dogovoru, tuženik je trebao izvršiti isplatu nakon što tužitelj završi radove, skine skele i dostavi račun. Nakon ispostave račua tuženik je tužitelju isplatio nešto više od 107.000,00 Hrk, a ostao je dužan ispaliti još 12.000,00 Hrk. S isplatom toga iznosa je odugovlačio iako nije prigovarao ni izvedenim radovima ni ugrađenom materijalu, kako za vrijeme izvođenja radova, tako ni nakon završetka radova, a ni nakon ispostave računa. Ni u telefonskim razgovorima koje je vodio zz tužitelja s tuženikom ovaj nije iznosio nikakve prigovore vezano za bilo kakve nedostatke na izvedenim radovima od strane tužitelja. Tužitelj je kao izvođač radova dostavio tuženiku račun i s time je završen odnos pa je tuženik, po računu, trebao izvršiti isplatu tužitelju.

12. Tuženik je u svome iskazu naveo da su građevinski radovi vršeni na objektu obiteljske kuće investitora ĐI u [adresa], u [adresa]. Njegov obrt [obrt] bio je glavni izvođač za grube građevinske radove. Gospodin ZI podigao je namjenski krediti za radove na svojoj obiteljsko kući u iznosu od oko dva milijuna kuna. Banka koja mu je dala kredit zahtijevala je da 50 % iznosa kredita bude uplaćeno na račun firme koja izvodi radove na kući, a 50 % iznosa isplaćeno je na račun ĐI. On je s obrtom tuženika sklopio ugovor o poslovnoj suradnji po kojemu je ostatak iznosa kredita, dakle 50 %, isplaćeno na račun tuženikova obrta. S tim iznosom moga je raspolagati ZI, ali tek nakon što podmiri troškove radova. Nadzorni inženjer građevinsko-zanatskih radova bio je CI, koji je postavljen od strane investitora. U fazi izvođenja fasaderskih radova Abram je angažirao tvrtku Crivac završni radovi. CI je s tužiteljem sačinio ugovor po kojemu je tuženik sa svoga računa trebao isplatiti, po nalogu investitora, na račun tužitelja iznos od 119.000,00 Hrk. Taj je iznos u sebi trebao uključivati i PDV, pa je s PDV-om iznos treba biti 119.884,00 Hrk. Međutim, na taj ukupan iznos tužitelj je dodao još jedan PDV, odnosno napravili su prijenos porezne obveze na obrt tuženika koji je veće ranije platio PDV te je tužitelju bio obvezan isplatiti iznos od 119.884,00 Hrk umanjen za 25%, što je iznos od 95.097,00 Hrk. S računa tuženika isplaćeno je tužitelju 25. ožujka 2020. iznos od 71.884,00 Hrk i 30. ožujka 2020. god. još 20.000,00 Hrk, ukupno 91.884,00 kn. Obrt je ostao dužan isplatiti tužitelju još oko 3.000,00 Hrk. Tužitelj i tuženik sklopili su ugovor za izvođenje radova odnosno o izvođenju fasaderskih radova.

13. Svjedok ĆI zaposlenik je tužitelja. Izvodio je fasaderske i gips kartonske radove na objektu tuženika u [adresa] i bio zamjenik voditelja radova. Na objektu je bio od početka pa do kraja izvođenja radova, a oni su vršeni krajem 2019.i početkom 2020.god i izvedeni su do kraja. Koliko se sjeća sklopljen je pisani ugovor s tuženikom. Stvarno izvedeni radovi i utrošen materijal iznosili su oko 120.000,00 Hrk. Za vrijeme izvođenja radova ni tuženik ni investitor nisu prigovarali izvedenim radovima i ugrađenom materijalu, a nisu prigovarali ni nakon završetka radova. Po završetku građevinskih radova, tužitelj je tuženiku dostavio građevinsku knjigu u kojoj su navedeni svi izvedeni radovi i ugrađeni materijali. Nakon toga tuženiku je dostavljen i račun, a on je veći dio iznosa s računa isplatio, ostao je dužan 10.000,00 do 15.000,00 Hrk.

14. Svjedoku CI poznati su i tužitelj i tuženik kao izvođači građevinskih radova na ovome prostoru. Radi kao nadzorni inženjer za što ga angažiraju investitori pa je više puta bio nadzorni inženjer na gradilištima na kojima su radili ili tužitelj ili tuženik. U korektnim je odnosima s oboje. Bio je glavni nadzorni inženjer i na stambenom objektu investitora ĐI u [adresa]. Građevinski su radovi trajali od 2018. god. ili 2019. god. do 2022. god.. Glavni izvođač radova na objektu bio je tuženik dok je tužitelj bio podizvođač i izvodio fasaderske radove, postavljanje knaufa, bojao unutarnje zidove i postavljao estrih. Radovi su u potpunosti dovršeni i objekt je dobio uporabnu dozvolu u uplanu. Tužitelj i tuženik bili su u korektnim odnosima dok je trajalo izvođenje radova. Tuženik je, prije početka izvođenja radova, isplatio tužitelju avans u iznosu koji svjedoku nije poznat. Svjedoku je poznato da je nakon što su izvedeni radovi nastao neki problem oko jednog iznosa od oko 2.000,00 Eura, a što mu je poznato iz priče stranaka. Vršio je kontrolu građevinske knjige i vodio računao o uloženim materijalima, a cijene je prepuštao izvođaču. O uračunavanju PDV-a ne zna ništa jer su to stvari izvođača radova i investitora. Na rad tužitelja bilo je nekih sitnih pritužbi ali je tužitelj radove izveo odlično kao što je svoj dio odlično odradio i tuženik.

15. Uzevši u obzir dokumentaciju koju je u spis priložio tužitelj te iskaze svjedoka NI i CI, koji iskazi potvrđuju navode tužitelja i iskaz njegova zakonskog zastupnika, sud smatra da je tužitelj doista za tuženika izveo građevinske radove i ugradio materijal, na objektu, obiteljskoj kući ĐI u vrijednosti 119.884,00 kn. Svjedoci potvrđuju da je tužitelj izvršio sve ugovorene radove, u rokui bez nedostataka. Osobito je bitan iskaz svjedoka CI koji nije zaposlenik ni tužitelja ni tuženika, koji je bio glavni nadzorni inženjer na objektu, angažiran od investitora, koji je nadgledao izvođenje svih radova i ugradnju materijala, vršio kontrolu radova i građevinske knjige. On potvrđuje navode tužitelja da je sve radove dovršio bez nedostataka.

16. Tuženik je u odgovoru na tužbu (prigovoru protiv rješenja o ovrsi) tvrdio da tužitelju nije izvršio isplatu jer je dogovoreno da će se ona izvršiti nakon okončanog obračuna s investitorom i nakon uklanjanja uočenih nedostataka na izvedenim radovima od strane samog tužitelja, a do ispostavljanja okončane situacije investitoru još nije došlo. U svom iskazu danom sudu tvrdio je da je iznos koji je trebao isplatit tužitelju, po nalogu investitora, iznosio 119.000,00 Hrk i da je u sebi trebao uključivati PDV, te je s PDV-om iznosio 119.894,00 Hrk. Na taj ukupan iznos tužitelj da je dodao još jedan PDV odnosno napravio je prijenos porezne obveze na njegov obrt koji je već ranije platio PDV pa je tužitelju trebao isplatiti iznos od 119.884,00 Hrk umanjen za 25 %. Stoga je s računa obrta na račun tužitelja isplaćeno ukupno 91.884,00 Hrk, a tužitelju je ostao dužan isplatiti još oko 3.000,00 Hrk.

17. Tuženik je dakle, u odgovoru na tužbu i svome iskazu iznio različite tvrdnje odnosno razloge zbog kojih tužitelju nije isplatio cjelokupni iznos iz računa br. 38/FIN/2 od 23. ožujka 2020. god.. U postupku nije dokazao ni jednu od svojih tvrdnji. Naime, nedostataka na radovima koje je izveo tužitelj nije bilo, a za tobožnje dvostruko uračunavanje PDV-a tuženik nije ni predložio izvođenje bilo kakvih dokaza a kamo li da je dokazao tu svoju tvrdnju.

18. S druge strane, tužitelj je dokazao da je sve radove, koje je bio obvezan izvršiti, izvršio, da nije bilo nedostataka u završenim radovima niti u ugrađenom materijalu, da nije bilo nikakvih prigovora sa strane investitora na izvršene radove, a dokazao je i vrijednost izvedenih radova i ugrađenoga materijala. Nije prijeporno da mu je tuženik po računu broj 38/FIN/2 od 23. ožujka 2020. god. isplatio iznos od 107.884,00 Hrk i da nije isplatio preostalih 12.000,00 Hrk odnosno 1.592,67 Eur.

19. Tuženik je, kao sudionik u obveznom odnosu dužan, sukladno odredbi č. 9. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18), ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

20. Sud je radi svega navedenoga održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnoga broja Ovrv-2256/2022 (UPP/OS-Ovrv-86/2022) kojeg je 17. ožujka 2022. god. donio javni bilježnik u Splitu, Jasna Matačić, u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.592,67 Eur (12.000,00 Hrk) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

21. Ostavljen je na snazi platni nalog i u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

23. Tužitelju je priznat trošak pristupa na četiri ročišta (11.06.2024., 02.10.2024., 04.12.2024., 16.09.2025.) i sastav podneska od 02.05.2022. po 100 bodova te za pristup na dva ročišta (04.03.2025., 27.05.2025.) po 50 bodova . Ukupno je tužitelju priznato 650 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, i uvećano za 53,09 EUR troška pristojbe presude, daje dosuđeni iznos od 1.353,09 EUR. Tužitelj nije zatražio PDV.

U Splitu, dne 21. studenoga 2025. godine

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis