REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3961/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Dajane Mihelčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Erste&Steiermärkische Bank d.d., [adresa], OIB: 23057039320, zastupan po članovima uprave RS, GS, ŽS, ZS, CS i AS, svi na adresi [adresa], a koji su zastupani po opunomoćeniku Tomislavu Čaviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Čavić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 269d, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na kuće za odmor, 21. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-15/23- 01/74, URBROJ: 513-04-24-2 od 10. lipnja 2024.
II Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije, Ispostava Jastrebarsko KLASA: UP/I-410-15/2023-01/01460, URBROJ: 513-07-22-004-2023-01 od 14. lipnja 2023.
III Nalaže se tuženiku OIB: 18683136487, da tužitelju nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 62,50 EUR-a (šezdesetdva eura i pedeset centi) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-15/23- 01/74, URBROJ: 513-04-24-2 od 10. lipnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačka županija, Ispostave Jastrebarsko KLASA: UP/I-410- 15/2023-01/01460, URBROJ: 513-07-22-004-2023-01 od 14. lipnja 2023.
2. Poreznim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 14. lipnja 2023. tužitelju se utvrđuje za 2023. godinu porez na kuće za odmor na adresi objekta LIJEVO SREDIČKO, I. ODVOJAK VIKENDAŠKE ULICE 4, površine 120,00 m2 (dalje: Nekretnina), u iznosu od 159,60 EUR/1.202,51 kn. Porezni obveznik, ovdje tužitelj dužan je platiti porez u roku od 15 dana od dana dostave rješenja na račun naznačen u rješenju. Na nepravodobno uplaćeni iznos poreza obračunava se i plaća zatezna kamata. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
3. Tužitelj u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe kako nije sporno da je vlasnik predmetne Nekretnine koju je stekao u ovršnom postupku temeljem pravomoćnog rješenja o dosudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Ovr-1985/2016. od 4. listopada 2019. te da plaća režijske troškove u manjem paušalnom iznosu, koliko je nužno za održavanje predmetne Nekretnine. Ističe da se od 2020. ne nalazi u posjedu predmetne Nekretnine obzirom istu bez pravnog temelja posjeduje treća osoba, slijedom čega istu nije niti mogao koristiti u 2023. godini. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela uz naknadu troškova upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.
5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a, s obzirom da tužitelj osporava samo primjenu prava i nije izričito zatražio održavanje rasprave.
6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je poreznim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 14. lipnja 2023. temeljem članka 25. Zakona o lokalnim porezima ( "Narodne novine", br. 115/16, 101/17, 114/22 – dalje: ZLP) i članaka 2. i 13. Odluke o porezima Općine Pisarovina ("Narodne novine" 61/2017, 107/2017, 125/2019 - dalje: Odluka), tužitelju utvrđen za 2023. godinu porez na kuće za odmor za predmetnu Nekretninu. Tuženik je odbio žalbu tužitelja uz obrazloženje kako je u ovom slučaju vidljivo da se predmetna Nekretnina nije koristila za stanovanje u 2023. godini te da tužitelj plaća paušalne iznose za struju, vodu, komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda, ali da se radi o povremenom korištenju Nekretnine te da pritom djelatnost kojom se tužitelj bavi i motivi radi kojih je pribavio predmetnu Nekretninu nisu od utjecaja na utvrđivanje poreza na kuće za odmor te da je prvostupanjsko porezno tijelo osnovano utvrdilo da predmetna Nekretnina s poreznog aspekta predstavlja kuću za odmor na koju se plaća porez na kuće za odmor.
9. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetne Nekretnine.
10. Međutim, sporno je da li je tužitelj u konkretnom slučaju dužan platiti porez na kuće za odmor kako je to određeno osporenim rješenjem.
11. Sukladno članku 25. ZLP-a porez na kuće za odmor plaćaju domaće i strane, pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. U smislu tog zakona, kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski.
12. Sukladno članku 26. stavku 1. ZLP-a porez na kuće za odmor plaća se godišnje od 0,66 do 1,99 eura/m² korisne površine kuće za odmor te je stavkom 2. istog članka propisano da visinu poreza na kuće za odmor propisuje svojom odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.
13. Sukladno članku 2. Odluke općina uvodi i pripadaju joj sljedeći porezi: prirez porezu na dohodak, porez na potrošnju i porez na kuće za odmor.
14. Člankom 13. Odluke propisano je da se porez na kuće za odmor plaća godišnje, u iznosu od 10,00 kuna po jednom četvornom metru korisne površine kuće za odmor.
15. Predmet ovog spora je plaćanje poreza na kuće za odmor za 2023. za predmetnu Nekretninu tužitelja koju je stekao u ovršnom postupku temeljem pravomoćnog rješenja o dosudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr- 1985/2016. od 4. listopada 2019. Uvidom u spis tuženika, Sud nalazi kako istome prileže režije za 2023. godinu, da se u 2023. godini predmetna Nekretnina nije koristila za stanovanje te da je tužitelj plaćao režije u paušalno određenom iznosu za struju, vodu, komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda, a što tuženik niti ne spori.
16. ZLP propisuje da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. Kuća za odmor, u smislu tog Zakona, je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski (izuzev gospodarstvenih zgrada koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora). Porez na kuće za odmor prihod je jedinice lokalne samouprave na čijem području se kuća za odmor nalazi te iznos tog poreza propisuje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave (odlukom, u granicama utvrđenima ZLP-om). Nadalje, prilikom utvrđivanja je li određena nekretnina kuća za odmor u smislu ZLP-a, od odlučnog je značenja način korištenja nekretnine, a ne njezin naziv, odnosno razvrstavanje na temelju građevinskih propisa (Odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Usž-1326/23-2, od 13. travnja 2023.). Slijedom navedenog, povremeno ili sezonsko korištenje nekretnine pretpostavka je za postojanje obveze poreza na kuće za odmor.
17. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj banka koja je predmetnu Nekretninu stekla u ovršnom postupku zbog neplaćanja tražbine ovršenika, te se sukladno odredbi članka 25. ZLP-a ne može zaključiti da ista predstavlja kuću za odmor, jer tužitelj, iako nesporno da je vlasnik, predmetnu Nekretninu ne koristi ni povremeno niti sezonski, niti ju je stekao radi povremenog, odnosno sezonskog korištenja. Također, unatoč činjenici da je takva nekretnina stavljena u funkciju i da je pogodna za stanovanje te da tužitelj samo plaća paušalne troškove nužnog održavanja do prodaje trećim osobama, ne može se protumačiti na način da mu ista služi za povremeno odnosno sezonsko korištenje, već je uvjet da se ona doista u tu svrhu i koristi. ( Odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Usž-2981/16-2 od 22. rujna 2016., Usž-2798/16- 2 od 9. studenog 2016.).
18. Slijedom navedenog, tuženik je strogim formalističkim tumačenjem naprijed citirane odredbe povrijedio zakon na štetu tužitelja.
19. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao u točkama I i II izreke.
20. Budući da je tuženik izgubio spor dužan je tužitelju nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika. Tužitelju je kao opravdan izdatak u smislu odredbe članka 144. ZUS-a priznat trošak za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 50,00 EUR uvećano za pripadajući PDV, u sveukupnom iznosu od 62,50 EUR uz primjenu Tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).
21. Stoga je, temeljem članka 148. stavka 4. odlučeno kao u točki III izreke presude.
U Zagrebu 21. studenoga 2025.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Tomislav Čavić, Zagreb, Ulica grada Vukovara 269d
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV
3. U spis
