Pr-128/2022-20
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27,
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženog Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, zastupan po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 2. listopada 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice IM i punomoćnika tuženika Ivice Zaradića, po objavi presude 21. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
" Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01. veljače 2017.g. do 03. kolovoza 2017.g. u ukupnom iznosu od 472,37 eura zajedno s pripadajućom:
zakonskom kamatom koja na iznos od 87,74 eura teče od 15. ožujak 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 80,31 eura teče od 15. travanj 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 64,65 eura teče od 15. svibanj 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 88,34 eura teče od 15. lipanj 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 72,59 eura teče od 15. srpanj 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 68,83 eura teče od 15. kolovoz 2017. zakonskom kamatom koja na iznos od 9,91 eura teče od 15. rujan 2017. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak."
II, Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.193,25 eura, sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
Obrazloženje
1.U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 27. veljače 2022. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara na Klinici za onkologiju i radioterapiju. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) da je propisano da zdravstveni radnik u jedinici intenzivne skrbi za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak da nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak da nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.
2. U svom odgovoru na tužbu na ročištu od dana 22. svibnja 2024. tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.
3.Tužiteljica je podneskom zaprimljenim dana 18. srpnja 2025., nakon provedenog vještačenja konačno precizirala tužbeni zahtjev kako to glasi u izreci ove presude.
4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem platnih lista i evidencija rada, Izvješće vještačenja od 15. ožujka 2025. vještaka za financije Marijana Jovića, saslušanje vještaka na ročištu od dana 10. srpnja 2025.
4.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4.2.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 1. veljače 2017. do 3. kolovoza 2017. s osnove prekovremenog rada te neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i za zdravlje ljudi , te po osnovi manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.
4.3.U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika radila na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara na Klinici za onkologiju i radioterapiju 8 sati dnevno.
4.4.Kao sporno ostalo je za raspraviti da li je tuženik tužiteljici isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao za prekovremeni rad dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje.
4.5.U svom Izvješću o vještačenju od dana 15. ožujka 2025. vještak za financije Marijan Jović navodi kako je prilikom izrade vještva izvršen uvid u priloženu dokumentaciju u spisu. Nalaz da je izrađen temeljem tužbenog zahtjeva tužiteljice po kojem da je trebala raditi 7 sati dnevno i evidencije rada po kojoj da je radila 8 sati dnevno. Tužiteljica u odnosu na redovno radno vrijeme da nije ostvarila prekovremene sate i s osnove otežanih uvjeta rada i da nije imala neplaćenih dodataka. Ukoliko je tužiteljica imala pravo na skraćeni rad i to 35 sati tjedno, a u praksi je radila 40 sati tjedno, tada da je svaki odrađeni sat dulje od 7 sati dnevno ili 35 sati tjedno prekovremeni rad kojeg tužiteljica nije bila u obvezi odraditi, odnosno da se radi o prekovremenom radu koji da joj uopće nije plaćen, a da ga je obračunao kao 1 sat dnevno kada je tužiteljica dolazila na posao. U tablici broj 1 u prilogu Nalaza da je izračunat iznos neplaćenog prekovremenog rada kojeg čini umnožak redovne satnice sa brojem sati prekovremenog rada i koeficijentom 1,50. U odnosu na dodatke za posebne uvjete rada i dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate provedene u tako dobivenom prekovremenom radu, da smatra kako su uredno plaćeni jer da su sporni sati uračunati u evidenciju redovnog rada tužitelja, a dodatci da su plaćeni bez obzira što sati kod kojih se obračunavaju nisu trebali biti odrađeni. Posljedično manje isplaćenim satima da je bilo potrebno utvrditi iznose manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje zbog povećanja plaće u tromjesečnom periodu koje prethodi obračunu naknada.
Na osnovi podataka i izvršenog obračuna, a temeljem tužbenog zahtjeva da je mišljenja da je u periodu obračuna plaće od 1. veljače 2017. do 3. kolovoza 2017. tuženik kao poslodavac nije tužiteljici isplaćivao:
- naknadu plaće za sate provede u prekovremenom radu u ukupnom iznosu od 342,03 eura,
- posljedično manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu 130, 34 eura,
što sveukupno čini bruto iznos od 472,37 eura.
Mjesečni iznos ukupno manje plaćenih sati i naknada na plaću su prikazani u Tablici br. 3. stupac br. 5.
4.6. Tuženik se podneskom od 12. svibnja 2025. očitovao na zaprimljeno pisano vještvo vještaka za financije Marijana Jovića te istakao kako je vještak neovlašteno, s pozicije vještaka, polazi od pretpostavke da je sve što tužiteljica radi preko 7 sati dnevno prekovremeni rad. Vještak financijske struke da nema ovdje što pretpostavljati, da se radi o pravnom pitanju i utvrđenju činjenice za utvrđenje koje nije ovlašten vještak financijske struke. Naime, tužiteljica da nema pravo na skraćeno radno vrijeme i to da je već pravomoćno utvrđeno u parničnom postupku koji da se kod ovog suda između istih stranaka vodio pod poslovnim brojem Pr-1145/20 koji spis da se predlaže pribaviti i pregledati u ovom postupku.
4.7. Na ročištu od 10. srpnja 2025. vještak Marijan Jović saslušan navodi da je mjerodavno vještvo koje je izradio za ovaj predmet ono koje je dostavljeno 15. ožujka 2025. sa brojem 54/25. Ukoliko je uz povrat spisa od 17. ožujka 2025. još nešto dostavljeno da se radi o čistoj omašci jer da drugo vještvo za ovaj predmet nije izradio. Tuženik da prigovara kako vještak nema što pretpostavljati da je rad preko 7 sati prekovremeni rad, već da je riječ o pravnom pitanju, a u nastavku podneska potvrđuje da je tužiteljica radila osam sati dnevno. U svom nalazu da je već istaknuo da nije ulazio u činjenicu da li je tužiteljica imala pravo na sedmosatni dnevni rad, već da je samo izračunao rad dulji od sedam sati, kao prekovremeni rad što da je logično, ako isti nije trebala raditi. Stoga u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja od 15. ožujka 2025. O tome je li utvrdio pregledom dostupne dokumentacije da bi rad tužiteljice u toj dokumentaciji bio evidentiran kao skraćeni, isti da to nije uočio, osim što je evidentno da je radila na citostaticima. O tome koliko je u utuženom periodu tužiteljica radila sati dnevno, da se može zaključiti da je radila osam sati dnevno. O tome je li utvrdio da je ikad radila duže od osam sati dnevno u utuženom periodu, isti navodi da nije. O tome je li tuženik za potrebe vještačenja dostavio evidenciju o radu koja sadrži točno vrijeme početka i završetka rada kako bi se utvrdio točan broj odrađenih sati, odnosno jesu li svi ti sati plaćeni, tuženik da nije dostavio evidenciju rada jer u načelu da KBC Split nema takvu evidenciju.
4.8. Tužiteljica je pismenim podneskom od 18. srpnja 2025., sukladno vještvu Marijana Jovića uredila tužbeni zahtjev za razdoblje od 1. veljače 2017. do 3. kolovoza 2017. te zatražila isplatu na ime razlike manje isplaćene bruto plaće za otežane uvjeta rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjega odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 472,37 eura.
5.U konkretnom slučaju u spornom periodu tužiteljica u ovom postupku, unatoč navedenom, nije dokazala da je ostvarila kod tuženika kao poslodavca pravo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati u smislu čl. 31. KU - a, što vještak pri izračunu nije ni utvrđivao jer se radi o pravnom pitanju. Primitak plaće za osmosatno radno vrijeme govori u prilog tome da se nije radilo o prekovremenom radu jer nije ni bilo stvarnog skraćivanja radnog vremena zbog razloga iz čl. 31. KU - a. Dakle tuženik je evidenciju o radu za sporni vremenski period vodio na način da se tužiteljici vodilo osmosatno radno vrijeme, koliko je je stvarno i radila i za koje se radno vrijeme tužiteljici isplaćivala plaća i u utuženom periodu, a kako tužiteljica nije dokazala da se tome protivila ili u tom smislu tražila od tuženika zaštitu svojih prava, odnosno skraćeno radno vrijeme u smislu čl. 31 KU-a, to ukazuje da ni u spornom periodu, njezino radno vrijeme nije bilo skraćeno. Dakle, tužiteljica je nesporno cijelo vrijeme obavljala isti rad, na istom odjelu i u istim uvjetima, iako bi bilo bi logično da je u takvoj situaciji, navodne izloženosti 2/3 radnog vremena izvorima otvorenog zračenja i rada u prostorijama gdje se daje intravenozna citostatska terapija, tražila od poslodavca da joj se radi uvjeta rada vodi i odobri skraćeno radno vrijeme, ali u ovom postupku to nije dokazala. Slijedom navedenog kako je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica u spornom vremenskom periodu radila 8 sati dnevno koji rad joj je u cijelosti plaćen, a izvan toga nije radila prekovremeno po utvrđenju vještaka Jovića, te kako tužiteljica nije dokazala da je ostvarila pravo na skraćeno radno vrijeme u smislu čl. 31. KU-a, što bi automatizmom ukazivalo i na osnovu za isplatu prekovremenog rada i dodataka u smislu čl. 65. st. 1. i 2. KU-a, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.
6.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška tuženika. Tuženiku je priznat trošak: za sastav podneska od 12. svibnja 2025., 25. srpnja 2025 – za svaki po 75 bodova, za pristup na ročišta od 2. lipnja 2025. , 10. srpnja 2025. i 2. listopada 2025. – za svako 75 bodova, za pristup na ročište za objavu 37,5 bodova, odnosno ukupno 412,5 bodova( vrijednost 1 boda= 2,00 eura), što daje iznos od 825,00 eura uvećano za 25% PDV-a, daje iznos od 1.031,25 eura, te uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 162,00 eura, tako da ukupno obistinjen trošak tuženiku iznosi 1.193,25 eura kako je odlučeno i u točci II izreke ove presude. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 1.listopada. 2025., jer se u istom ponavljaju navodi iz ranijih podnesaka i ne navode se nove činjenice bitne za postupak, a sve sukladno čl. 155 ZPP-a.
Split, 21. studenog 2025.
Sudac
Jelena Kvarantan Karuza
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.
