Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pn-2/2025-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u građanskopravnoj stvari tužitelja GN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz ZOU HN i AN, [adresa], protiv tuženika Lovačka udruga „Gradina“, Breštani 27, Podlapača, Udbina, OIB: 99634466157, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 36, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave 21. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Vatroslava Šege i zamjeničkog punomoćnika tuženika odvjetnika Miljenka Mrakovčića, 21. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Lovačka udruga „Gradina“ Udbina da tužitelju GN isplati iznos od 4.262,45 eura (slovima: četiritisućedvjesto šezdesetdvaeuraičetrdesetpetcenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 21. studenog 2025. do isplate, a koje se izračunavaju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 4.262,45 eura koje teku od 10. siječnja 2025. do 21. studenog 2025.

III. Nalaže se tuženiku Lovačka udruga „Gradina“ Udbina nadoknaditi tužitelju GN trošak postupka u iznosu od 1.941,14 eura (slovima: tisućudevetstočetrdesetjedaneuroičetrnaestcenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 21. studenog 2025. do isplate, a koje se izračunavaju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. siječnja 2025. podnio tužbu kojom potražuje isplatu iznosa od 4.262,45 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate. U tužbi navodi da je 18. svibnja 2024. na državnoj cesti D1 na području općine Udbina sudjelovao u prometnoj nezgodi kada je upravljajući svojim vozilom Volkswagen Passat registracijske oznake [registarska oznaka] naletio na divljač na cesti (srnu) koja je istrčala iz lovišta ispred automobila tužitelja. Od posljedica siline udarca srna je na mjestu uginula i odbačena je neposredno uz zapadni rub kolnika. Nezgoda se dogodila na dijelu ceste koji graniči s lovištem kojim upravlja Lovačka udruga „GRADINA“ Udbina, čija je ovlaštena osoba, predsjednik ČN, nakon što je od policije u 8:59 informiran o nezgodi, izjavio da će preuzeti brigu o lešini divljači. Tužitelj je zatražio od stalnog sudskog vještaka Zorana Kneževića iz Banje Luke, Bosna i Hercegovina, stručnu procjenu cijene popravka imovinske štete na vozilu koji je procijenio na iznos od 8.336,32 BAM, odnosno 4.262,45 eura preračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Odredbom članka 76. st. 1. Zakona o lovstvu predviđeno je da je lovoovlaštenik, dužan poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini. Člankom 76. st. 2. istog zakona propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. S obzirom da Zakon o lovstvu za ovu situaciju ne propisuje bilo kakvo drugačije uređenje odgovornosti za štetu to se na konkretni slučaj imaju primijeniti pravila o odgovornosti za štetu propisana Zakonom o obveznim odnosima. U skladu s odredbom čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Odredbom čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Nema nikakve dvojbe da divljač u prometu predstavlja opasnu stvar. Budući da je šteta nastala naletom vozila na divljač u području lovišta kojim upravlja tuženik, u konkretnim okolnostima tuženik odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 54 spisa) navodi da ove tužbe više nisu u nadležnosti lovačkih udruga nego Hrvatskog lovačkog saveza i Ministarstva poljoprivrede. Polica osiguranja je u Hrvatskom lovačkom savezu.

3. U dopuni odgovora na tužbu (list 56 – 58 spisa) tuženik je dodao da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tužitelj nije dokazao pravno relevantnu činjenicu da bi tuženik bio lovoovlaštenik na čijem se području predmetni štetni događaj dogodio niti da bi divljač potekla iz lovišta tuženika. Tuženik napominje kako je u konkretnom slučaju pitanje odgovornosti za štetu na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač, uređeno odredbom članka 80. stavak 6. Zakona o lovstvu (NN: 99/18, 32/19 i 32/20): „Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

-vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

-lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.“

U vrijeme i na dan nastanka predmetnog štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene bilo kakve lovne aktivnosti pa posljedično ni u kojem slučaju nema ni odgovornosti tuženika za nastalu štetu. Zakon o lovstvu je lex specialis te njegove odredbe derogiraju primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa. Nadalje, divljač je dobro od interesa za RH (ustavna kategorija) te je pod njezinom osobitom zaštitom (članak 4. Zakona o lovstvu). Sve i kada bi divljač bila opasna stvar, a nije, u konkretnom bi se slučaju radilo o srazu dvaju opasnih stvari, tj. o konkurenciji dvaju objektivnih odgovornosti njihovih imatelja. O takvim situacijama sudska praksa je već zauzela stajalište te se iste rješavaju primjenom pravila o subjektivnoj odgovornosti – po principu krivnje. Odgovornosti se oslobađa onaj tko dokaže da štetu nije prouzročio namjerno ili nepažnjom (članak 1049. Zakona o obveznim odnosima), a slučajne štete spadaju na teret onoga kome su se dogodile. Ako tužitelj ne može dokazati krivnju tuženika tj. ako tužitelj ne može dokazati da se predmetna šteta dogodila namjerno ili nepažnjom tuženika, tada se odgovornost za štetu ne može prepisati tuženiku već ista šteta pogađa tužitelja kao vlasnika, sukladno načelu casum sentit dominus.

4. Nastavno, tuženik je provodio/provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako npr. uz cestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. Tuženik prigovara i visini tužbenog zahtjeva budući da za utvrđivanje visine navodne štete nisu dostavljeni adekvatni dokazi. Dostavljene su isprave na stranom jeziku i cijene su izražene u stranoj valuti pa se tuženik na iste nije u mogućnosti očitovati. Tuženik osporava da su oštećenja na vozilu/oštećenja označena u procjeni štete sudskog vještaka Zorana Kneževića od 6. kolovoza 2024. u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

5. Tijekom postupka pročitani su potvrda o oštećenju vozila od 18. svibnja 2024. (list 9 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu tužitelja od 18. svibnja 2024. (list 7 spisa), zapisnik o oštećenju vozila Nešković osiguranja a.d. od 21. svibnja 2024. (list 8 spisa), prijava za utvrđivanje štete pričinjene motornim vozilom iz osnova odgovornosti Nešković osiguranja a.d. od 22. svibnja 2024. (list 9 spisa), potvrda PGP Korenica od 2. srpnja 2024. (list 11 i 12 spisa), izjava tužitelja od 22. svibnja 2024. (list 13 spisa), odštetni zahtjev tužitelja upućen Hrvatskom lovačkom savezu od 7. kolovoza 2024. (list 14 spisa), e-mail Hrvatskog lovačkog saveza tužitelju od 30. kolovoza 2024. (list 15 spisa), procjena štete sudskog vještaka Zorana Kneževića (list 16 – 20 spisa, polica osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 21 spisa),preslika potvrde o registraciji (list 22 spisa), preslika vozačke dozvole (list 23 i 24 spisa), pregledane su fotografije oštećenja (list 25 – 29 spisa) i fotografije s mjesta nesreće (list 30 – 44 spisa), pročitani su dopis Hrvatskog lovačkog saveza od 4. travnja 2025. dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 3. travnja 2025. s kartama (list 108 – 110 spisa), saslušan je tužitelj (list 116 spisa), pročitani su nalaz i mišljenje sudskog vještaka Srećka Hlišća, dipl. ing. prometa (list 126-133 spisa), te je saslušan sudski vještak Srećko Hlišć (list 147-150 spisa).

6. Sud nije izveo predloženi dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika CN na okolnost je li divljač izletjela iz lovišta kojim gospodari tuženik jer isti nema neposrednih saznanja o dinamici nastanka prometne nesreće, pa nije adekvatno dokazno sredstvo za utvrđivanje te sporne činjenice. Nije potrebi niti da isti svjedoči o okolnosti je li tog dana bilo skupnog lova jer ta činjenica nije relevantna da bi se izveo zaključak o odgovornosti tuženika za štetu.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. U postupku nije sporno da se 18. svibnja 2024. u 8:20 sati dogodila prometna nesreća u kojoj je došlo do sudara između automobila u vlasništvu tužitelja, a kojeg je vozio tužitelj, i srne na cesti D1 u općini Udbina.

9. U postupku je sporno je li divljač istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik, je li bilo skupnog lova na dan nesreće, odgovara li tuženik ako nije bilo skupnog lova, dinamika nastanka prometne nesreće (je li vozač odgovoran za štetu) i visina štete.

10. Iz potvrde o oštećenju vozila PGP Korenica od 18. svibnja 2025. je vidljivo da su u nesreći koja se dogodila 18. svibnja 2024. na cesti D1 u 8:20 sati na automobilu marke Volkswagen 2.0 TDI registracijske oznake [registarska oznaka] oštećeni prednji branik, poklopac motora, ukrasna maska branika, lijevo i desno svjetlo za maglu s ukrasnim plastikama i desno putno svjetlo.

11. Iz zapisnika o oštećenju vozila Nešković osiguranja a.d. od 21. svibnja 2024. je vidljivo da su za zamjenu prednji oblog branika, prednja rešetka branika donja centralna, prednje lijeva i desna rešetka maglenke s krom lajsnom, prednja maska s krom lajsnom, desni far, poklopac motora, prednja prsa s bravom, lijevi i desni usmjerivač zraka, gornji šušpleh, hladnjak klime i prednji centralni nosač branika. Za popravak su označeni zamjena, lakiranje prednje obloge branika, zamjena, lakiranje poklopca motora i zamjena hladnjaka i punjenje klime.

12. Iz potvrde PGP Korenica od 2. srpnja 2024. je vidljivo da se nesreća dogodila tako da je iz trave i visokog raslinja s lijeve strane na kolnik istrčala srna koje je uginula van kolnika sa zapadne strane. Srna je istrčala iz područja kojim gospodari Lovačka udruga „Gradina“ Udbina, broj lovišta IX/121. Oštećeni su prednji branik, poklopac motora, ukrasna maska branika, lijevo i desno svjetlo za maglu s ukrasnim plastikama i desno putno svjetlo.

13. Iz procjene popravka sudskog vještaka Zorana Kneževića je vidljivo da je ukupni trošak popravka 8.336.62 BAM.

14. Iz dopisa Hrvatskog lovačkog saveza od 4. travnja 2025. je vidljivo da savez ne vodi službenu evidenciju o lovovima pojedinih ovlaštenika.

15. Uz dopis Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 3. travnja 2025. su dostavljene dvije karte lovišta IX/121 Udbina. Međutim, su ne raspolaže dostatnim znanjem da interpretira te karte na način da utvrdi podudara li se mjesto predmetne nesreće s područjem predmetnog lovišta.

16. Saslušan na ročištu 17. lipnja 2025., tužitelj je u bitnome iskazao da se nesreća dogodila nedugo nakon što je svanulo, u ljetno doba, misli da je bio svibanj. Vozio se ravnom dionicom ceste, ne sjeća se točno na kojoj lokaciji jer je tad prvi put vozio tom cestom, kad je s njegove desne strane na put iskočio srndać. Sjeća se da je s desne strane bio šumarak, a između šumarka i ceste je bila nekakva udubina poput kanala. G je iskočio bez da ga je uopće vidio dok nije udario u desnu stranu njegovog automobila. Ograničenje brzine je bilo 80 km na sat, a on je vozio oko 60 ili 70. Zakočio je tek po udaru, misli punom pedalom, ali se ne sjeća je li proklizao. Kad se zaustavio vratio se pješice unatrag i našao mrtvu srnu (tek je tad shvatio da je udario u srnu). Na automobilu su mu stradali hauba, maska, blatobran, hladnjak i desni far, koliko sam sam mogao primijetiti, ali pronađena su i druga oštećenja. Nije platio popravak, auto je prodao. Nije uočio znak opasnosti "divljač na cesti" na mjestu nesreće.

17. Sudski vještak Srećko Hlišć, dipl. ing. prometa, je sudu dostavio pisani nalaz i mišljenje u kojem je utvrdio da je do nesreće došlo tako što je divljač naletjela pred tužiteljev automobil s lijeve strane kolnika prolaskom kroz niz stabala četinara, na što je tužitelj tik pred nalet reagirao kočenjem pri kojem je od sredine prema desnoj strani prednjeg dijela osobnog vozila naletio na desnu bočnu stranu tijela srneće divljači koja je usmrćena, zatim pala dalje desno izvan kolnika. Vozilo se netom prije naleta i u trenutku naleta moglo kretati brzinom od oko 80 km/h koliko je bilo i ograničenje brzine. Tužitelj je reagirao kočenjem oko 5,2 metra ispred mjesta naleta. Nesreća se ne bi dogodila da je da se tužitelj kretao prosječnom brzinom od 64 km/h, a kočenjem se mogao zaustaviti ispred putanje prelaska srneće divljači preko kolnika za brzine od 38 km/h. Brzina kretanja tužitelja je, s obzirom na karakteristike kolnika i vremenske uvjete, bila prilagođena mjestu nesreće. Na oštećenom vozilu je nastala šteta dokumentirana uslužnim zapisnikom o očevidu i fotografijama. Fotografije u bitnom ukazuju na oštećenje koja se navode u opisanom dijelu izvida štete, s time da se ne navode oštećenja prednje registarske pločice s okvirima. Kalkulacija štete koju je izvršio vještak Zoran Knežević programom AUDATEX iznosi 4.262,45 eura koja predstavlja trošak popravka u zemlji registracije vozila. Kako je vozilo otišlo u zemlju registracije, s obzirom na povoljnije uvjete popravka taj se iznos može prihvatiti kao visina štete.

18. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka. Vještak u nalazu i mišljenju zaključuje kako je divljač na kolnik skočila s vozačeve lijeve strane što je suprotno iskazu tužitelja koji je naveo na raspravi da mu je divljač skočila s desne strane. Uz to, vještak je zaključio da je tužitelj poduzeo naglo kočenje tik prije naleta, dok je tužitelj iskazao da je zakočio tek po udaru. Zbog toga tuženik osporava sve izračune vještaka. Smatra da oštećenja na fotografijama ukazuju na to da divljač nije na kolnik došla s vozačeve lijeve već desne strane jer su oštećenja nastala na prednjoj desnoj strani vozila. Osim toga, iz fotografija je vidljivo da su komadi plastike počeli padati 50-ak metara prije položaja zaustavljenog vozila, a i divljač je izrazito ozlijeđena, pa je naletna brzina morala biti viša.

19. Na raspravi 21. listopada 2025. se vještak Hlišć očitovao na prigovore tuženika. Pojasnio je da ostaje pri svom zaključku da je divljač na kolnik došla s vozačeve lijeve strane i to nema utjecaj na položaj oštećenja. Naime, oblik deformacija ali kasnije i rasporedi tragova krhotina ukazuju na smjer kretanja s lijeva na desno. Šteta je nastala samo s desne strane automobila unatoč tome što je srna došla s lijeve strane gledajući smjer kretanja vozila jer se naletni preklop ostvario samo s prednjim desnim dijelom automobila. To znači da je srneća divljač bila pred izlaskom iz gabarita osobnog vozila, a ne u ulasku u gabarit, u kojem bi slučaju osobno vozilo udarilo prednjim lijevim dijelom. Priznaje da nije sa stručnog aspekta promatrao ozljede na divljači osim da je njezina stražnja desna noga bila u neprirodnom položaju. Veličina naletne brzine je takva da bi morala izazvati ozljede na trupu srneće divljači koje su izrazito opsežne, ali bi se o tome preciznije mogao očitovati vještak veterinar.

20. Vještak ne može zaključiti kolika je bila ranija brzina kretanja automobila s obzirom na to da je divljač uginula i da je odbačena metrima, ali može zaključiti samo kolika je bila naletna brzina jer na mjestu nesreće nisu pronađeni tragovi kočenja. Tragova kočenja ne mora biti čak ni u slučaju naglog reagiranja vozača kočenjem zbog sustava protiv blokiranja kotača. Naletna brzina od 80 km/h je vrlo velika i trebala je dovesti do opsežnih ozljeda tijela divljači.

21. Na pitanje jesu li naznačena oštećenja mogla nastati na nekom drugom mjestu, u drugo vrijeme i na drugačiji način pojasnio je da oštećenja odgovaraju po svom obliku naletu na prepreku kakav je trup životinje, dakle ne nužno srne već životinje istog oblika. Međutim, kako je uginula srna pronađena na mjestu događaja to je za zaključiti da je oštećenje nastalo naletom na srnu. Da se nesreća dogodila upravo tamo ukazuju, uz tijelo usmrćene divljači, i tragovi krhotina pronađenih na tom mjestu. Zbog toga vještak ne sumnja da je došlo do naleta na divljač upravo na tom mjestu.

22. Na prigovor tuženika o trenutku kočenja tužitelja vještak se očitovao da bi analiza tragova krhotina u odnosu na mjesto gdje se vozilo zaustavilo ukazivala na okolnost da je vozilo bilo kočeno tik prije mjesta naleta i samog naleta, vremenski oko 0,2 sekunde ranije. S tehničkog gledišta brzina kretanja vozila negdje prije naleta je mogla biti viša od naletnih 80 km/h, ali je naletna bila upravo tolika. I brzina kretanja prije poduzimanja radnje kočenja je praktički bila ista kao i naletna brzina.

23. O visini štete je zaključio na temelju izračuna na listu 16-20 spisa koji je izrađen verificiranim sustavom za obradu šteta Audatex koji je opće primjenjiv prilikom vještačenja, pa je i vještak Hlišć prihvatio taj izračun koji je napravljen prema nižim cijenama popravka u drugoj državi, a uzevši u obzir da automobil nikad nije ni popravljen.

24. Vještak je odgovorio na pitanje tuženika da je cesta na mjestu nesreće bila ravna s tim da se s lijeve strane nalaze bankine i zakrivljen teren nakon kojeg je drveće u obliku četinara. Udaljenost od drveća do ruba kolnika je po fotografijama s očevida bila raznolika. Jedno je stablo neposredno uz lijevu bankinu dok je niz stabala udaljen. Prema fotografijama udaljenost do drvoreda ne prelazi širinu vozne trake, odnosno 3,25 m.

25. Nakon što je sud izveo sve predložene dokaze osim saslušanja zz tuženika kao nepotrebnog, iz izvedenih dokaza proizlazi da je do nesreće došlo na način da je tužitelj naletio na srnu koja je na cestu iskočila s lovišta kojim gospodari tuženik, da je do nesreće došlo bez krivnje vozača, te da je nastala šteta u utuženom iznosu. No, prvenstveno o pravnom pitanju.

26. Čl. 80. st. 6. toč. 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, br. 99/18, 32/19 i 32/20, dalje: ZL) propisuje da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Ta odredba je specijalna u odnosu na odredbe općeg propisa koji regulira materiju naknade štete, odnosno odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO). Međutim, ZL u čl. 76. st. 2. propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije. Kako ZL kao specijalna norma regulira samo odgovornost za štetu u situaciji kad se provodi lov, u situacijama kad se ne provodi lov te divljači se primjenjuju opći propisi obveznog prava. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u npr. odluci Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024.) A to znači da u ovom predmetu nije niti odlučno je li se lov provodio ili ne.

27. Čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Međutim, divlja životinja na cesti se, kako je ustaljeno u praksi sudova, smatra opasnom stvari jer od nje potječe povećana opasnost za okolinu, pa se na nju primjenjuje čl. 1045. st. 3. ZOO-a koji propisuje da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu odluka poput Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022). Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. (čl. 1064. ZOO-a) Čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a dopuštaju mogućnost vlasniku opasne stvari da se oslobodi odgovornosti za štetu ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

28. Iako je tuženik osporio da je srna iskočila na cestu s lovišta kojim on gospodari, činjenica da se upravo tako dogodilo proizlazi iz potvrde PGP Korenica od 2. srpnja 2024. koja je javna isprava u smislu čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). On propisuje da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, ali je u st. 3. istog članka propisano da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. To znači da se činjenica utvrđena u potvrdi PGP Korenica o ovom postupku smatra oborivo dokazanom, čime teret obaranja istinitosti tog navoda pada na tuženika koji ga osporava. Tuženik je predložio da se zatraži od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva da dostavi podatak tko je 18. svibnja 2024. bio lovoovlaštenik predmetnog lovišta, kao i kartu tog lovišta, što je Ministarstvo i učinilo dopisom od 3. travnja 2025. Iz njega je vidljivo da je tuženik na taj dan gospodario lovištem IX/121 "Udbina". Međutim, iz dostavljene dvije karte sud ne može zaključiti je li mjesto nesreće uistinu bilo u granicama predmetnog lovišta jer nema dovoljno stručnog znanja da bi mogao točno locirati mjesto nesreće na karti. Osim toga, sud ne smatra da bi zz tuženika također imao takvo znanje. A sve i da ima, sud ne bi bezrezervno vjerovao zz tuženika koji ima interes da tuženik uspije u postupku. S obzirom na to da tuženik nije predložio adekvatne dokaze kojima bi oborio predmnjevu istinitosti činjenice utvrđene u javnoj ispravi, nije iznio svoj teret dokaza, pa sud zaključuje da je srna na cestu uletjela upravo iz njegovog lovišta. Iako se lovište ne prostire po javnoj cesti na temelju čl. 11. st. 2. toč. 5. Zakona o lovstvu, lovoovlaštenik odgovara zbog štete od divljači i koja nastane na javnoj cesti ako je divljač na cestu došla s lovišta. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama poput Rev-2642/2019-2 od 6. prosinca 2022.)

29. Iako tuženik smatra da se u ovoj situaciji radi o sudaru dviju opasnih stvari i da bi se u tom slučaju trebalo odlučivati o šteti po općem principu presumirane krivnje, taj bi se princip primjenjivao u slučaju obostranih zahtjeva za štetu. Međutim, kako ovdje štetu potražuje samo vlasnik oštećenog vozila, primjenjuje se princip objektive odgovornosti vlasnika opasne stvari, odnosno po čl. 80. st. 1. ZL-a lovoovlaštenik umjesto vlasnika, pa se tuženik može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoji neki egzoneracijski razlog propisan čl. 1067. ZOO-a.

30. U postupku nije dokazano da bi postojao iti jedan egzoneracijski razlog. Vozač je vozio u okviru dopuštene brzine od 80 km/h kolika je bila naletna brzina u trenutku sudara. Izbjegao bi nesreću da je vozio 64, odnosno 38 km/h, ali za vožnju tom brzinom po ravnoj cesti, za lijepog dana, na mjestu gdje je brzina ograničena na 80 km/h nije bilo razloga. Iako vještak dopušta mogućnost da je u nekom trenutku brzina vožnje bila i veća od 80 km/h, to nije u mogućnosti izračunati. Osim toga, i tragovi krhotina kao i oštećenja na divljači upućuju na toliku naletnu brzinu. Postoji, kako je tuženik pravilno primijetio, nesklad između iskaza samog tužitelja i zaključka vještaka. Prvi je u smjeru kretanja divljači, a drugi o trenutku kočenja. Vještak je logično objasnio zbog čega je srna na cestu ušla s lijeve, a ne s desne strane, pa čak i zbog čega je oštećen prednji desni dio automobila, a ne i lijevi. Isto tako je izračunao i logično objasnio zbog čega je zaključio da je vozač kočio neposredno, svega 0,2 sekunde prije trenutka sudara. Sud u cijelosti prihvaća zaključke vještaka koji su suprotni iskazima tužitelja jer je sam tužitelj pojasnio da uopće nije vidio srnu dok nije došlo do sudara na desnoj strani automobila. Isto je tako iskazao da je shvatio da je udario baš srnu tek kad se vratio do nje nakon što je zaustavio automobil. Iz toga proizlazi da je moguće da su trenutak percepcije opasnosti i trenutak reakcije vozača gotovo pa istovremeni, pa je sudu shvatljivo da vozač koji nije ni vidio srnu prije sudara, kao ni što nije mogao shvatiti da je pred njegovim očima bila upravo srna, o smjeru kretanja životinje zaključio i na temelju mjesta na kojem je nastala šteta na automobilu. Vještak je već pojasnio da je unatoč smjeru kretanja srne s lijeva na desno oštećen dalji, desni dio automobila, što se čini na prvu ruku nelogičnim, ali je na temelju oštećenja ipak vidljivo da se nesreća dogodila upravo tako. Osim toga, sud prihvaća zaključak vještaka istinitim i zbog navoda u potvrdi PGP Korenica od 2. srpnja 2024. u kojoj stoji da je srna istrčala na kolnik s lijeve strane, a ne desne. Zbog toga sud smatra da su svi zaključci vještaka istiniti, time i izračuni pravilni. Zbog toga nije došlo do nesreće krivnjom vozača jer je vozio unutar dopuštenog ograničenja brzine s prilagođenom brzinom uvjetima na cesti s obzirom da je vozio ravnom cestom za lijepog vremena.

31. U pogledu opsega i visine štete, vještak je zaključio na temelju fotografija s policijskog očevida i uslužnog zapisnika o oštećenju vozila Nešković osiguranja a.d. da su nastala oštećenja adekvatna naletu na divljač koje ima tijelo konstitucije srne, kao i da njemu vidljiva ozljeda, činjenica da je srna usmrćena i pronađena na mjestu nesreće, ali i tragovi krhotina, upućuju na to da se nesreća uistinu dogodila na tom mjestu, na takav način, kao i da su nastala popisana oštećenja. Potrebno je i dodati da se vanjska oštećenja s fotografija s očevida poklapaju s oštećenjima navedenima u potvrdi o oštećenju vozila PGP Korenica od 18. svibnja 2024., kao i vanjskom oštećenjima u zapisniku o oštećenju vozila Nešković osiguranja a.d. (ovaj zapisnik još navodi i neka unutarnja oštećenja u prednjem dijelu automobila). Navod tuženika da ne razumije zapisnik o oštećenju vozila jer je na stranom jeziku je nebitan jer su sve popisane ozlijede na listu 8 spisa napisane na latiničnom pismu i lako razumljive prosječnom govorniku hrvatskog jezika. Sud prihvaća i zaključak vještaka o visini štete koja bi, da je popravak vršen u Hrvatskoj, bila čak i veća. Međutim, činjenica da šteta nikad nije popravljena ne utječe na pravo oštećenika da potražuje naknadu te štete u novčano označenom iznosu jer je došlo do umanjenja njegove imovine. Ali, činjenica da automobil nikad nije popravljen utječe na tijek zakonskih zateznih kamata. Tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate propisane čl. 29. st. 2. ZOO-a jer je tuženik zakasnio s ispunjenjem tražbine po dospijeću kako propisuje čl. 29. st. 1. ZOO-a. Šteta koju je pretrpio tužitelj je tzv. nereparirana imovinska šteta. Na temelju čl. 1089. st. 2. ZOO-a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Ta je štete, dakle, dospjela danom presuđenja, danom kad je utvrđeno kolika je točna šteta koju je tužitelj pretrpio, a otkad teče i pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata.

32. Tužitelj nije uspio u parnici samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva (tijeku zakonskih zateznih kamata) zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa ima pravo na naknadu svih priznatih troškova na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a. Tužitelju se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a:

- trošak sastava tužbe od 200,00 eura, s skladu s Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa), uvećano za PDV 250,00 eura,

- trošak pristupa ročištima 20. ožujka 2025., 17. lipnja 2025. i 21. listopada 2025. od 200,00 eura po ročištu, u skladu s Tbr. 9. 1. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, što ukupno iznosi 600,00 eura, uvećano za PDV 750,00 eura,

- trošak sastavljanja podneska od 16. srpnja 2025. od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 8. 1. Tarife u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, što uvećano za PDV iznosi 250,00 eura,

- trošak sastavljan podneska od 26. lipnja 2025. od 50,00 eura, u skladu s Tbr. 8.4. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife, uvećano za PDV 62,50 eura,

- trošak prometnog vještačenja od 539,56 eura, dok se preostali dio do zatraženih 540,00 eura koliki je bio predujam obija jer će se višak iznad priznatih i plaćenih 539,56 eura vratiti s računa suda tužitelju,

- trošak pristojbe na tužbu od 44,54 eura, te

- trošak pristojbe na presudu od 44,54 eura,

pa je ukupni priznati trošak 1.941,14 eura.

33. Tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate na priznati trošak koje teku od dana donošenja presude.

34. Odbijaju se sljedeći troškovi kao nepotrebni za vođenje parnice:

- trošak sastavljanja odštetnog zahtjeva od 7. kolovoza 2024.: osim što podnošenje tog zahtjeva nije procesna pretpostavka podnošenja tužbe, zahtjev je podnijet Hrvatskom lovačkom savezu, i nema osnove da tuženik nadoknađuje zahtjev postavljen prema nekom drugom tijelu i kojem nije udovoljeno bez krivnje tuženika;

- trošak sastava podneska od 18. ožujka 2025. jer je dostavljen sudu manje od 8 dana prije održavanja ročišta 20. ožujka 2025., pa nije u uzet u obzir na temelju čl. 299.a st. 2. i 3. ZPP-a;

- materijalni troškovi pristupa na ročišta 20. ožujka 2025., 17. lipnja 2025. i 21. listopada 2025. osobnim automobilom uvećano za cestarinu Zagreb-Gospić- Zagreb jer u sjedištu suda postoje odvjetnici koji su mogli pružiti stručnu pravnu pomoć tužitelju u ovom postupku, pa nije bilo potrebno da angažira odvjetnike iz Zagreb i stvori trošak njihova dolaska iz Zagreba u Gospić koji je nastao isključivo diskrecijom tužitelja, pa ga i treba snositi sam tužitelj, a ne tuženik.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 21. studenog 2025.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.