REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5541/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Saši Bušić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] Donaueschingen, zastupane po punomoćnici Mireli Hajdarević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107 iz Zagreba, Horvatova ulica 82, zastupan po punomoćniku Matku Bogdanu, odvjetniku u Sinju, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, 21. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se tužiteljica u cijelosti s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I Pljenidba i prijenos sredstava u iznosu od 146.770,44 kn sa pripadajućom zakonskom kamatom, u postupku izravne naplate po Izjavi – običnoj zadužnici OV-7350/2009 od 09.11.2009. g. temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu od 04.08.2020. godine tuženika EOS MATRIX d.o.o., Horvatova ul. 82, Zagreb, OIB: 76674680107 protiv tužiteljice EF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] proglašava se nedopuštenom.

II Nalaže se Financijskoj agenciji Zagreb, Vrtni put 3, odmah po primitku ovog rješenja u Jedinstvenom registru računa brisati oznaku blokade računa i oznaku zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima, upisanih temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika od 04.08. 2020. g. koji se vodi po Izjavi – običnoj zadužnici OV-7350/2009 od 09.11.2009. protiv tužitelja EF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III Nalaže se tuženiku EOS MATRIX d.o.o., Horvatova ul. 82, Zagreb, OIB: 76674680107 da tužitelju EF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. "

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Zaključkom ovog suda posl. br Ovr-2019/2022-3 od 19.09.2022. g. upućen da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 10. i 11. Ovršnog zakona. Tužitelj je navedeni Zaključak primio 05.10.2022. g. te u ostavljenom mu roku od 15 dana podnosi ovu tužbu. Tuženik je dana 04.08.2020. godine Financijskoj Agenciji podnio Zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine, temeljem osnove za plaćanje Izjave-obične zadužnice OV-7350/2009 od 09.11.2009. Tuženik je ovršnu ispravu-osnovu za plaćanje i to Izjavu-običnu zadužnicu OV-7350/2009 od 09.11.2009. g. prvi puta predao FINI na naplatu 11.05.2012. g. Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima u čl.12. propisuje da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od tužitelja fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog tužitelja, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za tužitelja iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Prema čl. 33 istog zakona, Agencija je dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ispunjavaju uvjet iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona. Sukladno gore navedenim odredbama čl. 12. i čl. 33 ZPONS, FINA je 04.08.2018. g. iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje isknjižila Izjavu-običnu zadužnicu OV-7350/2009 od 09.11.2009. g. Dana 04.08.2020. godine tuženik je Financijskog Agenciji ponovno podnio Zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine, temeljem iste te osnove za plaćanje Izjave-obične zadužnice OV- 7350/2009 od 09.11.2009. g. Tužitelj osporava dopuštenost ponovne ovrhe temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine tuženika od 04.08.2020. g. a koja se traži temeljem iste te osnove za plaćanje Izjave-obične zadužnice OV-7350/2009 od 09.11.2009. g. iz sljedećih razloga jer je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik, ovdje tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (čl. 50. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona), te jer je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona), što je sve posljedica činjenice da je ta osnova za plaćanje u cijelosti prethodno isknjižena kod FINA-e te nije dopušteno predmetnu osnovu ponovno aktivirati na naplatu kod FINA- e. Naime, cilj zakonodavca pri donošenju izmijenjenih odredaba čl.12. ZOPNS-a bila je da se vremenski ograniči provođenje izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja isto kao što se i vremenski ograničila ovrha kod sudske ovrhe, a u slučaju nemogućnosti provedbe ovrhe. Kao dokaz tomu, tužitelj dostavlja odabrane dijelove Prijedloga ZOPNS-a podnesen od strane Vlade RH iz kojeg proizlazi intencija zakonodavca, a pri donošenju samih izmjena zakona, posebice u pogledu čl.12. koji se imaju primijeniti u konkretnom slučaju (izraženo na str.4., II. i III. pasus te str. 32- 33) u kojem je jasno izraženo stajalište da se citirani članak ima primijeniti i kod izvansudske ovrhe, naročito predmetne zadužnice. Budući da su u konkretnoj situaciji ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 12. ZPONS-a te je FINA isknjižila predmetnu osnovu za plaćanje iz Očevidnika osnova za plaćanje, to po istoj osnovi više uopće nije moguće provesti naplatu na računima tužitelja slijedom čega je pravilno sud prvog stupnja utvrdio nemogućnost provedbe ovrhe na računima tužitelja. U odnosu na podnesak tuženika od 20. kolovoza 2019. treba kazati da su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je istim predložio donošenje novog rješenja o ovrsi jer iz sadržaja predmetnog podneska proizlazi da je tuženik njime predložio da se isknjiženo rješenje o ovrsi vrati na provedbu FINI. Na sastanku predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom dana 27. studenog 2019. (Su-IV-245/2019) utvrđeno je da takav prijedlog tuženika da FINA, nakon što je na temelju odredbe članka 12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome, nije dopušten. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio prijedlog tuženika od 20. kolovoza 2019. a potom primjenom odredbe članka 67. stavak 2. OZ-a i obustavio ovrhu u ovoj pravnoj stvari. Predmetno rješenje o ovrsi dostavljeno je Financijskoj agenciji (dalje: Fina) na daljnju provedbu. Fina je podneskom od 16. ožujka 2020. izvijestila prvostupanjski sud o činjenici da je predmetna osnova isknjižena iz Očevidnika sukladno članku 12. stavku 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18, dalje: ZPONS ). Prije svega za navesti je da je postupak ovrhe u ovom predmetu pokrenut 17. siječnja 2014., a ZPONS je stupio na snagu 4. kolovoza 2018., međutim prijelaznom i završnom odredbom članka 33. ZPONS-a propisana je retroaktivna primjena članka 12. ZPONS-a na izvršavanje osnova za plaćanje po ranijem Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 91/10 i 12/12). Prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 72. stavka 2. OZ-a u vezi s člankom 12. stavkom 1. ZPONS-a obustavio predmetnu ovrhu s obrazloženjem da je ovrha postala nemoguća zbog toga što je osnova isknjižena iz Očevidnika. Prema tome, imajući u vidu naprijed navedene odredbe ZPONS/18, provedba ovrhe na novčanim sredstvima na bankovnim računima više se ne provodi bez vremenskog ograničenja, odnosno njena provedba je vremenski ograničena na tri godine od kada Agencija primi osnovu za plaćanje, u konkretnom slučaju rješenje o ovrsi, i navedeno ograničenje vrijedi i za one ovrhe koje su započele prije stupanja na snagu ovog zakona pod uvjetom da su se pretpostavke iz odredbe čl. 12. st. 1. ostvarile do 4. kolovoza 2018. U konkretnom predmetu navedenim uvjetima je udovoljeno jer je FINI rješenje o ovrsi iz ovog predmeta bilo dostavljeno još 2012. godine a tražbine tuženice nije u navedenom razdoblju koje je i dulje od tri godine u cijelosti naplaćenu niti je posljednjih šest mjeseci prije stupanja na snagu navedenog zakona bilo naplata sa računa tužitelja. Zaključno, ispunjenje tražbine iz ovršne isprave, Izjave-obične zadužnice OV- 7350/2009 od 09.11.2009. g. u postupku pred Financijskom agencijom onemogućeno je zbog činjenice koja je nastala nakon sastavljanja i potvrđivanja javnobilježničke isprave (čl. 50. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona). Stoga tužitelj smatra da je tuženikov zahtjev za izravnu naplatu od 04.08.2020. g. Izjave-obične zadužnice OV-7350/2009 od 09.11.2009. g. nedopušten. Pored navedenog, tražbina iz ovršne isprave je zastarjela. Naime, sukladno odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) na navedenu zadužnicu se ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina. Navedena zadužnica nije solemnizirana od javnog bilježnika već je na njoj ovjeren potpis ovršenika, te se na tražbinu iz zadužnice primjenjuje petogodišnji zastarni rok.

VI. Predmetna zadužnica je prvi puta predana FINI na izravnu naplatu 11.05.2012. g. Prekid zastare koji je nastupio prilikom prvog podnošenja ovršne isprave na naplatu 11.05.2012. g. smatra se da nije nastupio obzirom je FINA je navedenu osnovu za plaćanje isknjižila iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje 04.08.2018. g. temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Isknjiženje osnove za plaćanje ima učinak obustave postupka iz čl. 242. st. 2. Zakona o obveznim odnosima prema kojemu se smatra da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage. Pravna posljedica isknjiženja osnove za plaćanje/ovršne isprave od 04.08.2018. g. je nastavak tijeka zastarnog roka za tražbinu iz te osnove za plaćanje/ovršne isprave - Izjave-obične zadužnice OV-7350/2009 od 09.11.2009. g. kao da prekida zastare nije bilo, te je tražbina iz te ovršne isprave zastarjela najkasnije na dan 12.05.2017. g. U konkretnom slučaju kao nesporno utvrđeno je da temeljem predmetne osnove od 13. lipnja 2011. nije bilo daljnjih uplata iz čega bi proizlazilo da je u odnosu na tuženikovo potraživanje iz predmetne zadužnice u cijelosti nastupila zastara, kako to tužiteljica tvrdi u svojoj žalbi. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Konačno, tuženik naglašava kako je smisao ovršnog postupka naplata potraživanja ovrhovoditelja te se na više mjesta u Ovršnom zakonu navodi da ako se ovrhovoditelj ne uspije naplatiti može ponovno pokrenuti ovršni postupak. Slijedom svega navedenog, tuženik ističe kako su prigovor kao i sva dostavljena sudska praksa i razna tumačenja zakona koje tužiteljica dostavlja, u cijelosti neprimjenjivi i irelevantni za konkretan postupak budući da se u ovom postupku ne radi o postupku sudske ovrhe već o postupku izravne naplate. U odnosu na prigovor tužiteljice kojim ističe kako je za tražbinu koja je osigurana ovršnom ispravom - Zadužnicom posl. br.: OV-7350/2009, ovjerenom kod Javnog bilježnika Bože Markovića iz Malog Lošinja, od dana 09.11.2009. nastupila zastara, tuženik ističe kako je isti također u cijelosti neosnovan. Najprije, tuženik ističe kako ne spori da se u konkretnom predmetu ima primijeniti petogodišnji zastarni rok, međutim ističe kako je tužiteljica u cijelosti pogrešno računa tijek zastarnog roka. Također je nesporno kako je isti postupak obustavljen dana 04.08.2018. u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, budući da se tražbina iz osnove za plaćanje nije naplatila od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika. Tuženik naglašava kako razlog za obustavu navedenog postupka leži isključivo na ovršenici, budući da na računima nije bilo sredstava iz kojih je bilo moguće namiriti tražbinu koja je predmet ovog postupka. Tuženik ističe kako je zastara prekinuta pokretanjem postupka izravne naplate kod Financijske agencije dana 11.05.2012., a koji je prekid trajao skroz do okončanja postupka izravne naplate dana 04.08.2018. godine. Zastarni rok nikako nije mogao iznova početi teći od dana posljednje zaplijene i prijenosa novčanih sredstava kako to neosnovano navodi tužiteljica budući da taj postupak izravne naplate nije bio obustavljen u trenutku kada je izvršena posljednja zaplijena i prijenos novčanih sredstava, već u trenutku kada je Financijska agencija u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po navedenoj osnovi, odnosno kada je taj postupak bio pravomoćno obustavljen, a što je bilo dana 04.08.2018. godine. Dodatno, tuženik naglašava da kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže na ovršenici (kao što je to slučaj bio slučaj u postupku izravne naplate pokrenutom 11.05.2012. i okončanog 04.08.2018.) i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje tog ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno. Slijedom navedenog, jasno je kako je prekid zastare trajao od dana pokretanja postupka izravne naplate 11.05.2012. pa sve do njegova pravomoćnog okončanja 04.08.2018. te da je nakon navedenog datuma počeo teći iznova u novom zastarnom roku od 5 godina. Budući da je prije isteka novog zastarnog roka od 5 godina tuženik pokrenuo novi postupak izravne naplate te da je zastara iznova prekinuta, jasno je kako ista nije nastupila te je stoga i navedeni prigovor tužiteljice u cijelosti neosnovan. Zaključno, slijedom svega navedenog, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zaključak OGS ZG , posl. Broj Ovr- 2019/22 ,Potvrda OGS ZG o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena ,Zahtjev za izravnu naplatu od 4.8.2022. ,izjava obična zadužnica ,specifikacija izvršenja osnova za plaćanje fine od 6.4.2022. , potvrda fine o nemogučnosti izvršenja osnove za plaćanje od 12.5.2022. , ovršni prijedlog list 165.

4. Nesporno je među strankama da je tuženik dana 4.8.2020. podnio fini ,zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine , temeljem osnove za plaćanje , izjave-obične zadužnice OV-7350/2009 od 9.11.2009.Nesporno je tužitelj ,zaključkom ovog suda posl. Broj Ovr-2019/2022. od 19.9.2022., upućen da u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. Ovršnog zakona. Nesporno je među strankama da je tužitelj navedeni zaključak zaprimio 5. listopada 2022. godine te je podnio ovu tužbu. Sporno je da li je tuženik kao ovrhovoditelj bio ovlašten pokrenuti novi postupak izravne naplate kod Fine temeljem zadužnice broj OV-7350/200, a radi razloga budući da je Fina u ranije pokrenutom postupku prestala postupati po predmetnoj osnovi u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

5. Sud je zaključio da se u ovom predmetu ne radi o postupku sudske ovrhe već o postupku izravne naplate. U ovom slučaju se radi o zadužnici i postupku izravne naplate. Prema odredbi čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe, izravna naplata pokreće se podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Fini, te Fina prestane postupati po osnovi te ju isknjiži iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, a ovrhovoditelj može pokrenuti novi postupak izravne naplate, a radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje.

6. U odnosu na prigovor tužiteljice da je nastupila zastara, nije sporno da se u konkretnom predmetu ima primijeniti petogodišnji zastarni rok jer je nesporno da je prethodni vjerovnik društvo Erste & Steiermarkische banka d.d. dana 11. svibnja 2012. godine kod Fine pokrenula postupak izravne naplate temeljem predmetne zadužnice u roku od 5 godina.

7. Odredbom čl. 241. ZOO-a propisano je kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine. Zastara je prekinuta pokretanjem postupka izravne naplate kod Fine dana 11. svibnja 2012. godine, a koji je prekid trajao do okončanja postupka izravne naplate dana 4. kolovoza 2018. godine. Sud zaključuje da zastarni rok nije mogao iznova početi teći od dana posljednje zaplijene i prijenosa novčanih sredstava, budući da postupak izravne naplate nije bio obustavljen u trenutku kada je izvršena posljednja zapljena i prijenos novčanih sredstava nego u trenutku kada je Fina u skladu s odredbom čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po navedenoj osnovi, odnosno kad je taj postupak bio pravomoćno obustavljen, a to je bilo dana 4. kolovoza 2018. godine.

8. Prekid zastare kod aktivacija osnove temeljem zahtjeva za izravnu naplatu pri fini traje sve do isknjiženja osnove temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te nema zapreke da se zadužnica kao dobrovoljna osnova za izravnu naplatu, iznova aktivira pri Fini temeljem zahtjeva za izravnu naplatu, nakon isknjiženja iste.

9. Sud je odbio tužitelja s tužbom radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim jer se nisu ispunili uvjeti, a prema odredbi čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 21. studenog 2025.

Sudac:

Saša Bušić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 8 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun

- tuženiku po pun