- 1 -              III Kr 93/2023-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 93/2023-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Z. M. zbog kaznenog djela iz članka 315. stavaka 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018. i 126/2019. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 7. studenog 2022. broj K-376/2022-54 i presuda Županijskog suda u Zadru od 7. veljače 2023. broj Kž-508/22., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog Z. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 7. studenog 2022. broj K-376/2022-54 i presuda Županijskog suda u Zadru od 7. veljače 2023. broj Kž-508/22. Z. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela napada na službenu osobu iz članka 315. stavaka 1. i 4. KZ/11. te kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. te je, po utvrđenju pojedinačnih kazni za svako od tih djela, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora četiri godine i šest mjeseci. U tu mu je kaznu, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. lipnja 2022. pa nadalje.

 

1.1. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) Z. M. oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. kao i troška nagrade te nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti koji pada na teret proračunskih sredstava suda.

 

2. Protiv te pravomoćne presude osuđeni Z. M. je po branitelju, odvjetniku D. G., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) iz osnova propisanih u članku 517. stavku 1. točki 3. i stavku 2. ZKP/08., smatrajući da je "pravomoćno osuđen u drugostupanjskom postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom, i zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 487. ZKP/08, a te su povrede utjecale na presudu". Predlaže da ''Vrhovni sud Republike Hrvatske pravomoćnu presudu Općinskog suda u Karlovcu, broj K-376/22. i drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Zadru, broj Kž-508/22., ukine i predmet vrati na ponovno suđenje".

 

3. Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08.-22., prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 7. srpnja 2023. broj Ksm-DO-84/2023-2 podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predložilo njegovo odbijanje.

 

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. Podnositelj zahtjeva, pozivajući se na zakonsku osnovu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., tvrdi da je "u drugostupanjskom postupku, odnosno presudi, povrijeđeno (…) pravo na pravično suđenje i ostvarena (…) povreda prava na obrazloženu sudsku odluku". Prema tome, ovaj izvanredni pravni lijek podnosi zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je utjecala na presudu.

 

6.1. Obrazlažući takav stav podnositelj zahtjeva navodi da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbeni prigovor kojim se upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., kao i da je propustio navesti da, ispitujući presudu po službenoj dužnosti, nije našao povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. Pritom ističe "[k]ada drugostupanjski sud, unatoč žalbi, nije dao nikakve razloge na navode žalbe o žalbenom osnovu bitne povrede kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, time je obrani onemogućeno pravo na obrazloženu odluku suda, pravo na žalbu i pravičan postupak iz čl. 29. i 18. Ustava Republike Hrvatske, i čl. 6. i 13. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda".

 

6.2. Nadalje, podnositelj zahtjeva tvrdi da drugostupanjski sud nije obrazložio "zašto (…) smatra da je okrivljenik kritične zgode počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede". Pritom, upirući na sadržaj dokaza na kojima je prvostupanjski sud utemeljio zaključak o kaznenopravnoj odgovornosti osuđenika, navodi da se "[d]rugostupanjski sud (…) u svojoj odluci nije očitovao o naprijed navedenim i spornim činjenicama, već je smo potvrdio navode prvostupanjskog suda, te je u tom smislu drugostupanjska presuda ostala neobrazložena".

 

6.3. Konačno, tvrdi "(d)rugostupanjski sud u svojoj odluci nema razloga o navodima žalbe u odnosu na povrede članak 471. ZKP/08. Tako je propušteno odlučiti i dati ocjenu navoda žalbe u odnosu na utvrđene otegotne okolnosti od strane prvostupanjskog suda i zakonitost njihovih utvrđenja".

 

7. Razmatrajući tvrdnje iznesene u zahtjevu te sadržaj prvostupanjske i drugostupanjske presude, zajedno s prigovorima iznesenima u žalbi osuđenika podnesenoj protiv prvostupanjske presude, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je zahtjev osuđenika u cijelosti neosnovan. Naime, drugostupanjski je sud dao jasne i dostatne razloge u odnosu na sve relevantne prigovore istaknute u žalbi osuđenika te je, u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, razmatrao i eventualne povrede zakona.

 

8. Prije svega, nije u pravu osuđenik kada tvrdi da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode o (ne)postojanju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, drugostupanjski je sud vrlo vjerno prenio žalbeni prigovor osuđenika navodeći: "U odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 branitelj optuženika po službenoj dužnosti navodi da sud nije na valjan način obrazložio osnovu postojanja kaznenih djela koja su optuženiku stavljena na teret zbog čega pobijanu presudu nije moguće ispitati, ista je nerazumljiva i međusobno proturječna" (odlomak 8.).

 

8.1. Potom je drugostupanjski sud, odgovarajući na takav paušalan i neargumentirani prigovor kojim se u biti ne iznose nikakvi konkretni razlozi u čemu žalitelj nalazi ostvarenje bilo kojeg od oblika istaknute postupovne povrede, potpuno i pravilno odgovorio navodeći "[s]uprotno navodima žalbe …. Sud je prethodno utvrdio sve bitne činjenice na temelju valjano provedenih dokaza koje je cijenio zasebno te u njihovoj međusobnoj vezi, povezujući ih istovremeno s obranom optuženika, za što je dao valjane razloge i dostatno obrazložio pobijanu presudu. Stoga, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja se ističe u žalbi." (odlomak 7.1.). Također je, nasuprot daljnjim tvrdnjama iz zahtjeva, prvostupanjsku presudu, ispitao i po službenoj dužnosti, navodeći "… kako u pobijanoj presudi nisu nađene neke druge povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 476. st. 1. točka 1. ZKP/08" (odlomak 16.).

 

9. Nije osnovan ni navod iz zahtjeva vezano uz neobrazloženje žalbenih navoda o nedokazanosti kaznenog djela teške tjelesne ozljede. Naime, nakon što je korektno iznio navode žalbe kojima se osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja (odlomak 10.), drugostupanjski je sud u nastavku obrazloženja izložio rezultate dokaznog postupka provedenog pred prvostupanjskim sudom s naglaskom na odlučujuće dokaze optužbe za to djelo, osobito oštećenikov iskaz te potkrijepljenost tog iskaza liječničkom dokumentacijom i provedenim sudskomedicinskim vještačenjem (odlomak 11. i 12.). Potom je, kritičkim osvrtom dokazne građe, dajući argumente zbog čega smatra da iskaz oštećenika nije protivan nalazu i mišljenju vještaka, objasnio iz kojih razloga zaključke prvostupanjskog suda prihvaća kao pravilne i potpune te utemeljenim na pravilnom vrednovanju dokaza  (odlomak 13.).

 

10. Neosnovane su i daljnje tvrdnje iz zahtjeva da je drugostupanjski sud propustio ocijeniti žalbene navode vezane uz otegotne okolnosti utvrđene od strane prvostupanjskog suda. Naime, drugostupanjski je sud pod točkom 15. obrazloženja prihvatio po prvostupanjskom sudu utvrđene okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti) istaknuvši da je prvostupanjski sud pravilno optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora četiri godine i šest mjeseci. Pritom se u točki 14. obrazloženja osvrnuo i na u žalbi istaknutu okolnost višestruke kaznene osuđivanosti optuženika. Objasnio je da je riječ o osobi koja je prethodno osuđivana za različita kaznena djela među kojima dominiraju upravo kaznena djela protiv života i tijela kao i kaznena djela s elementima nasilja, uključujući i počinjenje istovrsnog kaznenog djela te dodao da su osuđeniku više navrata isticane bezuvjetne kazne zatvora koje očito nisu u dovoljnoj mjeri utjecale da se suzdrži od počinjenja kaznenih djela. Kraj takvog iznošenja jasnih i argumentiranih razloga o pravilnosti odluke o kazni, ne može se zaključiti da je drugostupanjski sud propustio ocijeniti žalbene prigovore iznesene u tom pravcu.

 

11. Prema tome, iz sadržaja drugostupanjske presude proizlazi da je drugostupanjski sud razmotrio i ocijenio sve žalbene navode osuđenika. Pritom je dao dostatne i relevantne razloge zbog kojih je prihvatio argumentaciju iz prvostupanjske presude, a time i razloge na temelju kojih je utvrđeno da je osuđenik počinio kaznena djela zbog kojih je proglašen krivim. Zato nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

12. Treba dodati da  osuđenik u nastavku zahtjeva upire na pravo na obrazloženu sudsku odluku kao neizostavan aspekt prava na pravično suđenje kao i da obveza suda na obrazlaganje odluke i pažljivo ispitivanje navoda stranke ima osobitu važnost kada je u pitanju korištenje prava na djelotvoran pravni lijek. Pritom osuđenik citira odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojima su kroz razmatranje (ne)postojanja povrede prava na obrazloženu sudsku odluku kao neizostavnu sastavnicu načela pravičnog postupka zajamčenog člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 55/01. – ispravak, 76/10., i 5/14. - Ustav) te člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) dana tumačenja pojma, opsega i sadržaja te povrede.

 

12.1. Međutim, osuđenik pritom ne daje konkretan osvrt na presude čija se pravilnost zahtjevom pobija u smislu (ne)primjene smjernica danih u tim odlukama. Drugim riječima, iz zahtjeva nije jasno kako i zašto bi se stajališta iz odluka u zahtjevu navedenih trebala primijeniti u ovom predmetu.

 

13. Neovisno o tome, treba naglasiti da prema praksi navedenih sudova, povreda prava na pravično suđenje postoji samo ako presuda nema uopće razloga, ako su razlozi proizvoljni ili očito nerazumni, a o tome ovdje očito nije riječ. Drugostupanjski sud je, kao što je to već naprijed navedeno, dao dostatne i razumne razloge za svoju odluku pa ti razlozi nisu proizvoljni. To što osuđenik nije zadovoljan takvim obrazloženjem je irelevantno s aspekta povrede prava na pravično suđenje kao i povrede dužnosti iz članka 487. stavka 1. ZKP/08. koja bi bila od utjecaja na presudu.

 

13.1. Naime, kada žalbeni sud odbija žalbu, tada načelno može jednostavno potvrditi razloge za odluku nižeg suda (v. odluku i rješenje Ustavnoga suda Republike Hrvatske broj: U-III-6870/2021., od 18. travnja 2023. te predmete Europskog suda za ljudska prava García Ruiz protiv Španjolske [Vv], br. 30544/96., § 29., presuda od 21. siječnja 1999.; Harisch protiv Njemačke, br. 50053/16., § 35., presuda od 11. travnja 2019.; te Mazahir Jafarov protiv Azerbajdžana, br. 39331/09, § 45., presuda od 2. travnja 2020.), a u nekim situacijama razlozi mogu proizlaziti i iz okolnosti predmeta (v. predmete Europskog suda za ljudska prava Harisch protiv Njemačke, navedeno, § 35.; te Sawoniuk protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 63716/00, odluka od 29. svibnja 2001.).

 

13.2. Osim toga, sadržaj ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava ograničen je na postupovna jamstva pravičnog suđenja. Pravo na pravično suđenje stoga obuhvaća postupovnu, a ne materijalnu pravičnost (v. rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3779/2022. od 30. studenoga 2022., odlomak 9.). U tom smislu pravo na pravičnost ne obuhvaća pravila o tome kako pojedini dokazi trebaju biti ocijenjeni (v. presudu Europskog suda za ljudska prava De Tommaso protiv Italije (Veliko vijeće) broj: 43395/09., od 23. veljače 2017.). 

 

14. Slijedom svega navedenog, a budući da zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.) koji se sada primjenjuje, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 10. listopada 2023.