Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-643/2024-36

U I M E R E P U L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu tog suda Sanji Oroz kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Nenadu Sladakoviću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika HAMAG-BICRO, HRVATSKA AGENCIJA ZA MALO GOSPODARSTVO, INOVACIJE I INVESTICIJE, OIB 25609559342, iz Zagreba, Ksaver 208, zastupanog po punomoćniku ĐT, dipl. pravniku, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, nakon javne glavne rasprave zaključene 15. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika stranka, 21. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Pljenidba i prijenos tražbine tuženika prema tužiteljici temeljem bjanko zadužnice ovjerene 24. rujna 2015. od strane javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule pod br. OV-12120/15 proglašavaju se nedopuštenim."

II Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u bitnom tvrdi da je rješenjem Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Rovinju posl. br. Ovr-686/2022-2 od 19. prosinca 2022. upućena da pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Pred Trgovačkim sudom u Pazinu pod posl. br. St-439/19 da se vodio stečajni postupak protiv stečajnog dužnika RIBON d.o.o., u kojem postupku da tuženik nije prijavio svoju tražbinu sukladno zakonu, niti opravdao osnovanost svoje tražbine, a zbog čega da je u cijelosti njegova tražbina osporena, pa da je tuženik upućen na pokretanje parnice radi utvrđivanja osnovanosti osporene tražbine, nakon čega da je isti pokrenuo taj postupak, pa da je presudom Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. P-3/2021 od 7. svibnja 2021., njegov tužbeni zahtjev odbijen da se utvrdi osnovanom njegova tražbina prema dužniku RIBON d.o.o., koja presuda da je potvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda u zagrebu posl. br. Pž-3163/2021-2 od 10. kolovoza 2021., što da znači da je utvrđeno da potraživanje tuženika prema RIBON d.o.o. ne postoji. Nakon donošenja te odluke Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu tuženik da je neosnovano pokrenuo postupak prisilne naplate protiv tužiteljica kao jamca dužnika RIBON d.o.o. na temelju bjanko zadužnice ovjerene 24. rujna 2015., od strane javnog bilježnika Nansi Kopić iz [adresa] pod brojem OV-12120/15 od strane tužiteljice kao jamca glavnog dužnika RIBON d.o.o. Naime, potraživanje tuženika prema tužiteljici, jamcu da je prestalo kada je prestalo i potraživanje prema glavnom dužniku RIBON d.o.o. Navedeno da proizlazi iz čl. 160. Zakona o obveznim odnosima. Znači, utvrđivanjem neosnovanim potraživanja tuženika (ovrhovoditelja) prema RIBON d.o.o. kao glavnom dužniku da je prestala i obveza tužiteljice kao jamca. FINA kada pokreće prisilnu naplatu prema tužiteljici unatoč ranije navedenim odlukama te unatoč tome zaključuje da dug postoji

- da postupa protivno zakonskim odredbama. Koji je razlog da je tražbina tuženika proglašena neosnovanom u stečajnom postupku da je apsolutno nebitno jer da je bitno samo postoji li tražbina ili ne, a kako je - ranije opisanim odlukama Trgovačkog suda i Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu - utvrđeno da potraživanje tuženika prema RIBON d.o.o. ne postoji da ne može postojati ni potraživanje tuženika prema jamcu RIBON d.o.o., ovdje tužiteljici (ovršenici). Slijedom navedenog, potraživanje tuženika i postupak pljenidbe i prijenosa koji se vodi u postupka izravne naplate pred Financijskom agencijom po prijedlogu tuženika protiv tužiteljice na temelju bjanko zadužnice ovjerene 24. rujna 2015., od strane javnog bilježnika Nansi Kopić iz [adresa] pod brojem OV-12120/15 da je u cijelosti nedopušteno radi čega predlaže donošenje presude sadržaja citiranog u točki I izreke presude.

1.1. Na ročištu koje je održano 10. listopada 2023. tužiteljica je istaknula kako je tuženik prema tužiteljici pokrenuo ovršni postupak zbog ugovora o kreditu kojeg je RIBON d.o.o. podignuo od HABOR-a, a tuženik HAMAG-BICRO je imao pravni odnos s HABOR-om da u slučaju neotplate kredita od strane dužnika RIBON d.o.o. otplati njegov dug te kasnije je imao pravo od dužnika RIBON d.o.o. potraživati isplatu isplaćenog iznosa po tom kreditu. Tuženik u ovom predmetu da je imao ugovor o jamstvu gdje je jamčio za obveze RIBON d.o.o. prema HABOR-u, dakle da je bio jamac za tražbinu HABOR-a prema RIBON d.o.o. Isto tako da je i tužiteljica bila jamac za tražbinu RIBON d.o.o. prema HABOR-u, no međutim tuženik da je ispunio tražbinu HABOR-u i stupio na njegovo mjesto, ali u stečajnom postupku da nije uspio prijaviti svoju tražbinu prema RIBON d.o.o. Kako je nad (glavnim) dužnikom RIBON d.o.o. otvoren stečajni postupak to da je ovdje tuženik imao pravo svoje potraživanje prijaviti sukladno zakonskim odredbama za vođenje stečajnog postupka. Kako isti navedeno svoje potraživanje nije prijavio u zakonskim rokovima to da je sud u stečajnom postupku posl.br. St-439/19 utvrdio kako njegovo potraživanje nije osnovano i uputio ga u parnicu u kojem je trebao potraživati utvrđivanje osnovanim svog potraživanja, što je ovdje prisutan tuženik i učinio te je pred Trgovačkim sudom u Pazinu vođen postupak posl.br. P-3/2021 u kojem je utvrđeno kako se odbija tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje osnovanom tražbine tuženika. Navedena presuda da je i potvrđena od VTS-a Pž-3163/2021. Kako je tužiteljica također bila jamac RIBON d.o.o., sukladno ZOO-a obveza jamca prestaje u slučaju prestanka i nepostojanja obveze glavnog dužnika. Kako je prestala i ne postoji obveza glavnog dužnika RIBON d.o.o. da je prestala i obveza jamca, ovdje tužiteljice. Tuženik u svom odgovoru na tužbu da pogrešno želi usmjeriti sud da je odbijen s tužbenim zahtjevom u parničnom postupku P-3/2021 iz procesnih razloga jer je zapravo njegova tražbina neosnovana budući su protekli prekluzivni rokovi za prijavu njegove tražbine u stečajnom postupku.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, te ističe da je netočno da bi presudom Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. P-3/2021 od 07. svibnja 2021., te presudom i rješenjem Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-3136/2021 od 14. kolovoza 2021. bilo utvrđeno da tražbina tuženika prema RIBON d.o.o. ne postoji i posljedično tome ni tražbina prema tužiteljici, a obzirom na to da je tužiteljica bila jamac platac u pravnom poslu glavnog dužnika (RIBON d.o.o.) i Hrvatske banke za obnovu i razvitak (dalje: HBOR). Naime, tuženik da je tijekom trajanja stečajnog postupka isplatio HBOR-u dio potraživanja kojeg je ovaj imao od glavnog dužnika RIBON d.o.o., pa da je na temelju zakonske subrogacije stupio u pravni položaj "glavnog dužnika" (vjerovnika-op.a.). Sud da je neosnovano tuženika izostavio iz položaja stečanog vjerovnika i nije prihvatio tražbinu tuženika pa je stoga tuženik pokrenuo postupak radi utvrđivanja pravnog položaja stečajnog vjerovnika i priznavanja tražbine u stečajnom postupku nakon čega je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. P-3/2021 od 7. svibnja 2021. odbijen sa zahtjevom da njegova tražbina bude priznata u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Pazinu pod posl. br. St-439/2019, ali zbog procesnih nedostataka. Ta presuda, međutim, da ne utječe na potraživanje tuženika prema tužiteljici već jedino da utječe na način na koji će tuženik namiriti svoje potraživanje, dakle ne više protiv glavnog dužnika u stečajnom postupku nego jedino postupkom protiv tužiteljice. Tuženik da je podnio zahtjev za izravnu naplatu zadužnice javnog bilježnika Nansi Kopić iz [adresa] posl. br. Ov-12120/15 od 24. rujna 2015., Financijskog agenciji, obzirom da je to jedina mogućnost kako tuženik može ostvariti svoju tražbinu. Naime, prethodno navedena presuda da ne utječe na postojanje tražbine tuženika prema tužiteljici niti je navedenom presudom utvrđeno da je zadužnica stavljena izvan snage pa da je stoga tuženik osnovano podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju važeće i ispravne osnove. Sukladno odredbi čl. 271. Stečajnog zakona pravomoćna odluka kojom se utvrđuje da tražbina ne postoji, djeluje prema stečajnom dužniku i svim stečajnim vjerovnicima, ali ona da ne djeluje prema trećima, odnosno u ovom slučaju prema jamcu platcu-tužiteljici. Tim člankom da je izričito predviđeno odstupanje od načela akcesornosti (posljedica akcesornosti je da je obveza jamca redovito jednaka obvezi glavnog dužnika). Ovo iznimno zakonsko odstupanje opravdava se dobrovoljnim preuzimanjem rizika od strane jamca i jamstvo kao sredstvo osiguranja štiti vjerovnika od rizika nesposobnosti i nemogućnosti (insolvetnosti) glavnog dužnika podmiriti obvezu. S obzirom da vjerovnik nije odustao od svog potraživanja u odnosu na jamca platca, s aspekta prisilne naplate zadužnica da se naplaćuje s računa jamca platca neovisno o statusu glavnog dužnika. Jednako tako prema članku 114. st. 2. Zakona o obveznim odnosima smanji li se obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ili u postupku preustroja to isto da ne povlači i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze. Jamčeva obveza i dalje ostaje u nesmanjenom opsegu bez obzira na to što je zbog stečaja ili preustroja smanjena obveza glavnog dužnika. Jamac platac da odgovara vjerovniku kao i glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca platca ili od obojice u isto vrijeme. Stoga da je tuženik svoje potraživanje mogao ostvariti u stečajnom postupku i/ili podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji. Tuženik da se odlučio za oboje, međutim nakon pravomoćne presude, postupak pred FINA-om da je ostala jedina preostala mogućnost. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku pročitano je: presuda i rješenje VTSRH posl.br. 11 Pž- 3163/2021-2 od 10. kolovoza 2021., presuda Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. 1 P- 3/2021-6 od 07. svibnja 2021., rješenje i zaključak Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno posl. br. Ovr-686/2022-2 od 19. prosinca 2022. (str. 37-52, 185-189, 192-196), podnesak vjerovnika HABOR (str. 53-54), stručni članak "Jamstva nakon otvaranja predstečajnog i stečajnog postupka" (str. 117-123), zadužnica (str. 124-126), Dodatak 1. Ugovora o kreditu broj: ZP-D-256/14 (str. 128-132), jamstvo na prvi poziv od 28. svibnja 2014. (str. 133-134), ugovor o jamstvu na prvi poziv od 23. svibnja 2014. (str. 135-149), ugovor o kreditu broj Z-D-256/14 (str. 151-159), žalba tužitelja protiv presude TS u Pazinu od 07. svibnja 2021. posl. br. P-3/2021 (str. 182- 184), zapisnik posl. br. 10 St-439/2019-41 od 10. rujna 2020. (str. 190-191), zapisnik posl. br. 10 St-439/2019-18 od 26. svibnja 2020. (str. 198-200), zapisnik posl. br. 10 St-439/2019-23 od 18. lipnja 2020. (str. 201-203), rješenje VTS RH posl. br. 61 Pž- 4354/2020-4 od 09. prosinca 2020. (str. 204-208), rješenje posl. br. 10 St-439/2019- 10 od 09. ožujka 2020. (str. 209-211), rješenje posl. br. 10 St-439/2019-26 od 19. lipnja 2020. (str. 217-218), rješenje posl. br. 10 St-439/2019-7 od 29. siječnja 2020. (str. 219- 221), rješenje posl. br. 10 St-439/2019-45 od 10. rujna 2020. (str. 223-225), tužba u predmetu TS u Pazinu posl. br. 1 P-3/2021 (str. 227-229), žalba stečajnog vjerovnika od 14. rujna 2020. (str. 230-231), zadužnica od 23. svibnja 2014. (str. 232-234).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Naime, među strankama nije sporno da se pljenidba i prijenos tražbine putem FINE vrši s računa tužiteljice na račun tuženika na temelju bjanko zadužnice ovjerene 24. rujna 2015. od strane javnog bilježnika Nansi Kopić iz [adresa] pod brojem OV- 12120/15. Tijekom postupka je tužiteljica osporila postojanje ovršne isprave koja bi ovdje tuženiku prema tužiteljici davala svojstvo ovrhovoditelja. Naime, zadužnica jest isprava na kojoj je javno ovjerovljen dužnikov potpis i kojom on daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi.

6. Zadužnica je po svojoj pravnoj prirodi pravni posao kojim dužnik očituje svoju volju tako da radi naplate tražbine dopušta da se novčana sredstva zaplijene s njegovih računa kod banaka i izravno s računa isplate vjerovniku (sada tuženiku – op.a.).

7. Čitanjem zadužnice od 01. rujna 2015. (str. 124-126) utvrđeno je da je tužiteljica bila jamac platac za naplatu tražbine vjerovnika ovdje tuženika prema RIBON d.o.o. kao dužniku za iznos 547.200,00 kuna s pripadajućim kamatama i troškovima. Ista je predmetnom zadužnicom dala suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika, ovdje tuženika, u iznosu 547.200,00 kn, zaplijene svi njezini računi kod banaka, te da se novac s tih računa u skladu s njezinom izjavom u toj zadužnici, isplaćuje vjerovniku, ovdje tuženiku.

8. Među strankama nije sporno da je tuženik bio jamac vezano za pravni posao HBOR-A i RIBON d.o.o., pa da je isti tijekom trajanja stečajnog postupka isplatio HBOR-u dio duga kojeg je RIBON d.o.o. imao prema HBOR-U, pa da je tuženik vezano za tu isplatu (namirenje duga) stupio na mjesto HBOR-A, ali da nije u stečajnom postupku uspio prijaviti svoju tražbinu prema RIBON d.o.o.

8. Sporno među strankama je to je li s obzirom na ove okolnosti i donesenu pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. 1 P 3/2021-6 od 07. svibnja 2021. prestala obveza tužiteljice kao jamca RIBON d.o.o. i to iz razloga što je prestala tražbina tuženika spram RIBON d.o.o., kako to tvrdi tužiteljica, pa nastavno na to i njezino jamstvo.

9. Ovo su i razlozi na koje upućuje zaključak Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju posl. br. Ovr-686/2022-2 od 19. prosinca 2022., a radi kojih je tužiteljica u tom postupku upućena na ovu parnicu (to je također među strankama nesporno).

10. Čitanjem presude Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. 1 P-3/2021-6 od 07. svibnja 2021. (str. 37-41), a koja je postala pravomoćna 10. kolovoza 2021. (kako to nedvojbeno proizlazi iz presude i rješenja Visokog trgovačkog suda RH posl. br. 11 Pž-3163/2021-2) odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tražbina drugog višeg isplatnog reda tužitelja (ovdje tuženik) u iznosu od 412.448,18 kn priznata od strane stečajnog upravitelja, a osporena od strane tuženika (SPACOLINA d.o.o. u ime i za račun RIBON d.o.o. u stečaju) u stečajnom postupku pred trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. 12 St-249/2012 osnovana.

10.1. U tom je parničnom postupku utvrđeno da je ondje tužitelj (ovdje tuženik) tvrdio da je ondje tuženik osporio tražbinu tužitelja (ovdje tuženika) jer da isti nije prijavio tražbinu u predmetni stečajni postupak, niti postoji ovršna isprava iz koje proizlazi tužiteljeva tražbina. Tužitelj (ovdje tuženik) da je kao izdavatelj jamstva sklopio 23. svibnja 2014. sa stečajnim dužnikom (RIBON d.o.o.) ugovor o jamstvu na prvi poziv, pa da je jamstvo na prvi poziv, a prema nalogu stečajnog dužnika RIBON d.o.o. aktivirano u korist HABOR-a, sve sukladno instrumentima osiguranja potraživanja iz ugovora o kreditu od 19. svibnja 2014. i dodatka tom ugovoru od 11. rujna 2015. koji su sklopljeni između RIBON d.o.o. kao korisnika kredita i HABOR kao kreditora. Sukladno čl. 12. Ugovora o jamstvu stečajni dužnik RIBON d.o.o. da je uručio tužitelju (ovdje tuženiku) jednu zadužnicu potpisanu od ovlaštene osobe i potvrđene kod javnog bilježnika mr. sc. Joze Rotima 27. svibnja 2014. pod brojem OV-4658/14 na iznos 547.200,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate i pripadajuće troškove. Tužitelj (ovdje tuženik) da je 17. ožujka 2020. stečajnom upravitelju dostavio zahtjev jamca za osiguranje iznosa kojim traži da se za njegov račun u predmetnom stečajnom postupku osigura iznos 547.200,00 kn koji je utvrđen ugovorom o jamstvu i jamstvom na prvi poziv, a tom zahtjevu da je priložio i zadužnicu koju opisuje u tužbi. Dana 06. travnja 2020. tužitelj da je isplatio HABOR-u 412.448,18 kn kao jamac za dug RIBON d.o.o. sukladno ugovoru o kreditu i pripadajućim dodacima. HABOR da je podneskom od 02.lipnja 2020. obavijestio sud o izvršenoj uplati od strane ovdje tuženika, te da će tužitelj, ovdje tuženik, stupiti u pravni položaj HABOR-a u visini isplaćenog iznosa. Dakle, u trenutku isplate po jamstvu tražbina u iznosu 412.448,18 kn da je ex lege prešla s HABOR-a na tužitelja (ovdje tuženika) pa da je on postao novi vjerovnik stečajnog dužnika za taj iznos. U trenutku otvaranja stečajnog postupka 09. ožujka 2020. tražbinu prema RIBON d.o.o. imao je HABOR, te ju je 08. svibnja 2020. uredno i prijavio, a tužitelj (ovdje tuženik) kao jamac da tu obvezu prijave tražbine u stečajnom postupku nema propisanu zakonom, pa da ju nije bio dužan niti prijaviti. Dakle, to su sve bili navodi ovdje tuženika u tom parničnom postupku.

10.2. Tuženik u tom parničnom postupku (SPACOLINA d.o.o., u ime i za račun stečajnog dužnika RIBON d.o.o. u stečaju, zastupan po stečajnom upravitelju Bogdanu Veselinoviću) je tvrdio da je zakonska subrogacija nastala u trenutku kad je HABOR obavijestio ovdje tuženika da aktivira svoje jamstvo, a ne u trenutku plaćanja od strane ovdje tuženika kao jamca. To da znači da je ovdje tuženik saznao prije otvaranja stečajnog postupka za obvezu plaćanja jamstva, što da znači da je ta obveza i dospjela prije otvaranja stečajnog postupka. Iz tog razloga sukladno odredbi čl. 137. Stečajnog zakona ovdje tuženik da je već u trenutku otvaranja stečajnog postupka imao status vjerovnika stečajnog dužnika, ali da tu svoju tražbinu je propustio prijaviti u propisnom roku.

10.3. Nastavno na ove navode stranaka sud je u tom parničnom postupku utvrdio da ondje tuženik nije pasivno legitimiran, te da stoga tužbeni zahtjev nije osnovan jer da je pasivno legitimiran stečajni dužnik na način da ga zastupa onaj vjerovnik koji je osporio tražbinu (osporavatelj), a ne osporavatelj.

11. Stečaj je poseban izvanparnični sudski postupak koji se provodi radi skupnog namirenja svih vjerovnika stečajnoga dužnika i to unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima. Čitanjem gore navedene presude Trgovačkog suda u Pazinu stoga nije utvrđen prestanak tražbine ranije vjerovnika HBOR-a prema dužniku RIBON d.o.o., a nije utvrđeno niti to da je prestala tražbina sada tuženika koji je stupio na mjesto HBOR-a prema RIBON d.o.o, nego je tom presudom utvrđeno da nije osnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tražbina drugog višeg isplatnog reda tuženika u iznosu od 412.448,18 kn priznata od strane stečajnog upravitelja, a osporena od strane tuženika (SPACOLINA d.o.o. u ime i za račun RIBON d.o.o. u stečaju) u stečajnom postupku pred trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. 12 St-249/2012 osnovana, što konkretno znači da ovdje tuženik HAMAG-BICRO nije dobio ovlaštenje skupno se namiriti kao vjerovnik stečajnog dužnika RIBON d.o.o. kroz stečajni postupak za iznos svoje tražbine 412.448,18 kuna. To u ovom postupku tuženik također tvrdi i stav je suda da je ta njegova tvrdnja osnovana.

12. Čitanjem Dodatka 1. Ugovora o kreditu broj: ZP-D-256/14 (str. 128-132), utvrđeno je da su predmetni sklopili Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR ili kreditor), RIBON d.o.o. (korisnik kredita), ST (dosadašnji jamac platac I), KT (dosadašnji jamac platac II) i PT (jamac platac) – ovdje tužiteljica, pa da su istim ugovorili kako je HABOR, kao kreditor, dana 19. svibnja 2014. s RIBON d.o.o. kao korisnikom kredita i dosadašnjim jamcima platcima ST i KT zaključio ugovor o kreditu broj ZP-D-256/14 na iznos 684.000,00 kn, pa da je HABOR dao suglasnost za promjenu vlasničke strukture društva RIBON d.o.o. na način da umjesto dosadašnje vlasnice i osobe ovlaštene za zastupanje ST, nova vlasnica i osoba ovlaštena za zastupanje postane PT (ovdje tužiteljica), po uvjetom ugovaranja PT kao jamca platca, pa da se PT člankom 2. predmetnog Dodatka obvezala HABOR-u dostaviti jednu zadužnicu na iznos odobrenog kredita uvećanog za pripadajuću kamatu, naknade i troškove, te jednu bjanko zadužnicu na iznos do 500.000,00 kn i dvije bjanko zadužnice na iznos do 100.000,00 kn, te da je preuzela solidarnu odgovornost HABOR-u za obvezu korisnika kredita, te obvezu da će u cijelosti namiriti sva dospjela i nepodmirena potraživanja po osnovnom ugovoru kao i korisnik kredita.

13. Čitanjem jamstva na prvi poziv od 28. svibnja 2014. (str. 133-134), utvrđeno je da je Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HABOR) kao korisnik jamstva od HAMAG-BICRO (ovdje tuženik), primila jamstvo na prvi poziv u okviru jamstvenog mehanizma za MSP/Platforma kreditnih jamstava br. 45/6791, a koje je HAMAG- BICRO (posrednik) izdao 28. svibnja 2014. po zahtjevu RIBON d.o.o. (nalogodavac) u korist HABOR (korisnik jamstva). Tim se jamstvom utvrđuje da su korisnik jamstva i nalogodavac 19. svibnja 2014. sklopili ugovor o kreditu broj ZP-D-256/14 na iznos 684.000,00 kn, pa se tim jamstvom HAMAG-BICRO obvezao HABOR-u na prvi poziv isplatiti do 80% nenaplaćenih potraživanja po glavnici kredita iz ugovora o kreditu, odnosno za najviši iznos jamstva 547.200,00 kn. Također je ugovoreno da se prava i/ili obveze po tom jamstvu mogu prenijeti uz pisani sporazum između HAMAG-BICRO i korisnika jamstva – HABOR-a. Na prava i obveze iz tog jamstva da se primjenjuju uvjeti iz sporazuma o poslovnoj suradnji od 10. prosinca 2012., Dodatka I Sporazumu o poslovnoj suradnji od 10. svibnja 2013. o Dodatka II Sporazumu o poslovnoj suradnji od 02. siječnja 2014., te ugovora o suradnji u okviru jamstvenog mehanizma MSP/Platforma kreditnih jamstava od 27. veljače 2014., sklopljenih između Hamag Invest i korisnika jamstva, kao i uvjeti iz jamstvenog programa "EU Početnik" (NN 153/13).

14. Čitanjem ugovora o jamstvu na prvi poziv od 23. svibnja 2014. (str. 135- 149), utvrđeno je da su isti sklopili HAMAG-BICRO kao izdavatelj jamstva/posrednik i RIBON d.o.o. kao poduzetnik/nalogodavac jamstva/krajnji korisnik, pa da je tim ugovorom (čl. 7.) ugovoreno da će HAMAG-BICRO preuzeti obvezu sukladno ranije opisanom jamstvu na prvi poziv od 28. svibnja 2014. (str. 133-134). Odredbom čl. 10. predmetnog ugovora ugovoreno je da ukoliko HAMAG-BICRO temeljem izdanog jamstva izvrši isplatu bilo kojeg iznosa korisniku jamstva, tako isplaćeni iznos da se smatra dospjelim potraživanjem HAMAG-BICRO na dan isplate, te dospjeloj obvezom poduzetnika (RIBON d.o.o.) koju se on obvezuje podmiriti HAMAG-BICRO u roku 15 dana od dana dostave preporučene pisane obavijesti poduzetniku o izvršenoj isplati po jamstvu. Obavijest da će se smatrati dostavljenom danom predaje preporučene pošiljke na poštu.

15. Čitanjem ugovora o kreditu broj Z-D-256/14 (str. 151-159), žalbe tužitelja protiv presude TS u Pazinu od 07. svibnja 2021. posl. br. P-3/2021 (str. 182-184), zapisnika posl. br. 10 St-439/2019-41 od 10. rujna 2020. (str. 190-191), zapisnika posl. br. 10 St-439/2019-18 od 26. svibnja 2020. (str. 198-200), rješenja VTS RH posl. br. 61 Pž-4354/2020-4 od 09. prosinca 2020. (str. 204-208), rješenja posl. br. 10 St- 439/2019-10 od 09. ožujka 2020. (str. 209-211), rješenja posl. br. 10 St-439/2019-7 od 29. siječnja 2020. (str. 219-221), rješenja posl. br. 10 St-439/2019-45 od 10. rujna 2020. (str. 223-225), tužbe u predmetu TS u Pazinu posl. br. 1 P-3/2021 (str. 227-229), žalbe stečajnog vjerovnika od 14. rujna 2020. (str. 230-231), nisu utvrđene sporne, a odlučne činjenice u ovom postupku.

15.1. Naime, u ovom je postupku zapravo sporno, a odlučno je li tuženik ovlašten na temelju ranije opisane zadužnice od 01. rujna 2015. (str. 124-126) provoditi pljenidbu i prijenos tražbine prema tužiteljici, budući:

- da je nad dužnikom po predmetnoj zadužnici RIBON d.o.o. proveden stečajni postupak, što među strankama nije sporno,

- da je po predmetnoj zadužnici tužiteljica jamac platac, što također nije sporno, te

- da ovdje tuženik kao vjerovnik RIBON d.o.o. (a koji je to postao temeljem ranije opisanog jamstva na prvi poziv od 28. svibnja 2014. (str. 133-134) i ugovora o jamstvu na prvi poziv od 23. svibnja 2014. (str. 135-149)), što također među strankama nije sporno – nije prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku koji se kod Trgovačkog suda u Pazinu vodio pod posl. br. St-439/2019, što također među strankama nije sporno.

15.2. Sporno je i kako je ranije rečeno, postoji li tražbina tuženika prema tužiteljici vezano za presudu Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. 1 P-3/2021-6 od 07. svibnja 2021., ali o tome je ranije rečeno.

16. Imajući u vidu odredbe članka 111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 – dalje ZOO) jamac platac odgovara vjerovniku kao i glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca platca ili od obojice u isto vrijeme.

16.1. Prema članku 114. st. 1. ZOO-a vjerovnik glavnog dužnika dužan je prijaviti svoju tražbinu u stečaj i o tome obavijestiti jamca, jer ne postupi li tako odgovara jamcu za štetu koju bi ovaj imao zbog propuštanja jer ako nemaran vjerovnik ne prijavi u stečaj jamstvom osiguranu tražbinu koju ima prema glavnom dužniku, posljedice bi snosio jamac, jer ako se vjerovnici ne bi mogli namiriti iz stečajne mase, mogli bi se namiriti od jamca, a jamčevo regresno pravo prema dužniku ne bi se moglo ostvariti.

16.2. Dakle, u pravu je tužiteljica kada tvrdi da je tuženik svoju tražbinu trebao prijaviti u stečajnom postupku, međutim kako to nije učinio, pa tužiteljica nije mogla u stečajnom postupku ostvarivati svoja prava koja je imala na temelju subrogacije, isto ipak ne znači da je tužiteljica oslobođena od svoje obveze po predmetnoj zadužnici kao jamac platac (riječ je o zadužnici od 01. rujna 2015. (str. 124-126) jer se pljenidba i prijenos tražbine tuženika prema tužiteljici vrši temeljem te zadužnice od dana 01. rujna 2015., a koja je ovjerena 24. rujna 2015. po javnom bilježniku Nansi Kopić iz [adresa] broj Ov-12120/15 i tu pljenidbu i prijenos tražbine tužiteljica u ovom postupku traži proglasiti nedopuštenom, a ne po zadužnici od 23. svibnja 2014. (str. 232-234) koju je zadužnicu tuženiku bio izdao dužnik RIBON d.o.o. i koja je zadužnica bila ovjerena po javnom bilježniku mr. sc. Jozi Rotimu broj Ov-4658/14 i koja nije predmetom ovršnog postupka, ni ovog postupka). Dakle, tuženik je temeljem zadužnice od dana 01. rujna 2015., a koja je ovjerena 24. rujna 2015. po javnom bilježniku Nansi Kopić iz [adresa] broj Ov-12120/15 ovlašten neovisno o svemu navedenom na naplatu od jamca platca (ovdje tužiteljice) kroz ovršni postupak i to na temelju ovršne isprave kojom raspolaže zadužnice, ali će s obzirom na ranije navedenu odredbu čl. 114. st. 1. ZOO-a tužiteljica protiv njega moći potraživati naknadu štete koja se sastoji u iznosu koji bi dobio da je tražbina bila prijavljena tijekom stečajnog postupka, za što će biti potrebno utvrditi koji se iznos novca dijelio prilikom diobe i koliko bi od tog iznosa bio dobio jamac (tužiteljica) da je prijavila svoju tražbinu u stečajnom postupku (za što tužiteljica nije imala mogućnost, jer ni tuženik nije prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku). Naime, ako nemaran vjerovnik ne prijavi u stečaj jamstvom osiguranu tražbinu koju ima prema glavnom dužniku u stečaju, posljedice snosi jamac, jer jamac ostaje odgovoran vjerovniku makar je nad glavnim dužnikom otvoren stečaj i dužan je ispuniti obvezu vjerovniku, a istodobno ima regresno pravo prema glavnom dužniku koje zapravo ne može ostvariti zbog pravnog položaja dužnika u stečaju. S druge strane, kad vjerovnik prijavi tražbinu u stečaj, odnosno da je to tuženik učinio, bio bi se namirio iz stečajne mase kao i drugi vjerovnici u istom stečajnom redu, pa bi se za toliko smanjio dug jamca, a ako stečajna masa ne bi bila dostatna za namirenje i vjerovnik se ne bi namirio. Smanje li se obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ili na temelju stečajnog plana, to istodobno ne povlači i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, ona ostaje u nesmanjenoj svoti, bez obzira što je zbog stečaja ili preustroja smanjena obveza glavnog dužnika. U tim je slučajevima iznimno odstupljeno do načela akcesornosti jamstva, jer obveza jamca nije dijelila pravnu sudbinu obveze glavnog dužnika. To konkretno nije slučaj, međutim ukazuje na to da obveza tužiteljice kao jamca nije prestala samim time što je nad dužnikom RIBON d.o.o. otvoren stečaj i što tuženik kao vjerovnik nije prijavio svoju tražbinu u stečajni postupak. S obzirom da vjerovnik nije odustao od svog potraživanja u odnosu na jamca platca, s aspekta prisilne naplate, zadužnica se naplaćuje s računa jamca platca, neovisno o statusu glavnog dužnika.

17. Slijedom svega navedenog, a kako je točna tvrdnja tuženika da na jamca koji je namirio vjerovnikovu tražbinu prelazi ta tražbina sa svim sporednim pravima i osiguranjima njezina ispunjenja (čl. 110. ZOO), pa tako i prema predmetnoj ranije navedenoj zadužnici, valjalo je odlučiti kao u točki I izreke presude, a to stoga što obveza tužiteljice po jamstvu nije prestala, naime nije u stečajnom postupku takvo što utvrđeno protivno tvrdnjama tužiteljice iz razloga kako je navedeno ad 11.

18. Dalje, prigovor zastare istaknut po tužiteljici nije osnovan, jer nije protekao desetogodišnji rok zastare, budući je zadužnica solemnizacijom dobila svojstvo javnobilježničkog akta i na istu se primjenjuje desetogodišnji zastarni rok sukladno odredbi čl. 233. st. 1. ZOO, pa kako je pljenidba i prijenos tražbine koja je predmetom ovog postupka pokrenuta nedvojbeno unutar tog roka, zastara nije nastupila.

19. Ovdje se valja osvrnuti na tvrdnju tužiteljice da ovdje tuženik ne raspolaže ovršnom ispravom koja bi mu davala svojstvo ovrhovoditelja, međutim tome nije tako iz razloga kako je gore navedeno, a u stečajnom postupku nad RIBON d.o.o. koji se kod Trgovačkog suda u Pazinu vodio pod posl. br. St-439/2019, takvu je tvrdnju iznio stečajni upravitelj, međutim isto se odnosilo na prednika tuženika HABOR u odnosu na stečajnog dužnika RIBON d.o.o., a takvo što nije utvrđivano za ovdje tuženika u odnosu na tužiteljicu (zapisnika posl. br. 10 St-439/2019-23 od 18. lipnja 2020. (str. 201-203) i rješenja posl. br. 10 St-439/2019-26 od 19. lipnja 2020. (str. 217-218)). Ovršna isprava je ranije opisana zadužnica od 01. rujna 2015., a koja je ovjerena 24. rujna 2015. po javnom bilježniku Nansi Kopić iz [adresa] broj Ov-12120/15.

20. Tuženik nije tražio trošak, pa o istom nije ni odlučivano, dok je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi parnični trošak neosnovan u smislu odredbe čl. 154. st.1. ZPP.

U Poreču, 21. studenog 2025.

S u d a c:

Sanja Oroz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave.

Dna:

1. Tužiteljica p.p.,

2. Tuženik.