P-1139/2023-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ul. Ivana Gundulića 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Branki Šolić, u pravnoj stvari tužiteljice LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupana po punomoćniku Dariju Čaji, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika LLV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu 21000 Split, radi isplate, nakon provedene javne i usmene glavne rasprave zaključene dana 12.studenog 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, tuženika i zamjenika njegovog punomoćnika , na ročištu za objavu dana 21.studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

'' I Nalaže se tuženiku LLV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana tužiteljici LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 530,89 EURA / 4.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 20. listopada 2022.g. do dana 31. prosinca 2022.g. po stopi od 5,31 % godišnje, a od dana 1. siječnja 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženiku LLV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljici LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnični trošak uvećan za zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.''

II.Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime parničnog troška iznos od 750,00 EUR.

,

Obrazloženje

1.Dana 24.ožujka 2023. pred ovim sudom zaprimljena je tužba tužiteljice LL protiv tuženika LLV radi isplate iznosa od 560,89 EUR na ime dane pozajmice. Naime, tužiteljica tvrdi da je dana 21.lipnja 2018. pozajmila iznos od 4.000,00 kn na način da je sa svog računa navedeni iznos uplatila na račun tuženika s naznakom '' pozajmica''. Kao razlog davanja pozajmice tužiteljica navodi da je njen otac VL u vrijeme davanja zajma bio u bliskim osobnim, prijateljskim i poslovnim odnosima sa tuženikom. Tako je tuženik dana 21.lipnja 2018. nazvao oca tužiteljice navodeći da mu je hitno potreban novčani iznos od 4.000,00 kn za podmirenje neplaćene električne energije u stanu u [adresa] u protivnom da mu prijeti isključenje struje. Tužiteljica da je pristala dati zajam tuženik, ali nije ugovoren rok vraćanja upravo iz razloga postojanja osobnih i bliskih odnosa tuženika sa ocem tužiteljice. U međuvremenu odnosi između njenog oca i tuženika su se poremetili te više međusobno ne komuniciraju. Tužiteljica da je putem punomoćnika pozvala tuženika dopisom od 29.rujna 2022. da vrati zajam u roku od 15 dana, na koji se tuženik oglušio.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Potvrđuje da je primio iznos od 4.000,00 kn dana 21.lipnja 2018., ali osporava narav te isplate. Tvrdi da se radi o iznosu koji je uplatio VL za potrebe plaćanja smještaja tuženika i drugih radnika u Crnoj Gori gdje su se nalazili radi izvođenja radova u Podgorici na objektu ZETA TRANS. Pojašnjava da je VL bio poslovni partner u društvu G.A.Servis j.d.o.o. te je upravo IL u okviru poslovne potrebe uputio novčani iznos s računa tužiteljice u odnosu na koji račun je imao punomoć tužiteljice.

3.1.U dokazne svrhe sud je pregledao dokumentaciju koju su stranke priložile : potvrda o prometu po računu tužiteljice otvorenom kod ZAGREBAČKE BANKE d.d. Zagreb od 07. rujna 2022.g. za razdoblje od 01.06.2018. do 01.07.2018. poziv na isplatu od 29.9.2022. s povratnicom, G.A. servis- izvadak iz sudskog registra. Saslušani su svjedoci VL, CL, ŽL i DL. Sud je izveo i dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

3.2.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ( NN 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 530,89 EUR, ranije 4.000,00 kn. Među strankama je sporno radi li se o pozajmljenom iznosu s obvezom vraćanja ili o predujmljenim troškovima poslovanja ( smještaj i prehrana radnika).

5. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbama Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje : ZOO) kojima je reguliran ugovor o zajmu. Člankom 499. ZOO–a propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca.

6.Saslušan kao svjedok VL, otac tužiteljice, iskazao je da su tuženik i on suosnivači društva GA j.d.o.o. koje se bavilo servisom garažnih vrata dok se firma Aščić montaža d.o.o. bavila montažom istih. Svjedok je bio direktor društva GA j.d.o.o. i društva Aščić montaža d.o.o. dok je tuženik bio zaposlenik društva GA j.d.o.o., jednako kao i njegova supruga (tuženika) koja je obavljala administrativne poslove. Poslovanje se odvijalo tako da bi Aščić montaža d.o.o. dogovorila posao koji bi obavilo društvo GA j.d.o.o., ispostavljalo račun društvu Aščić montaža d.o.o. i tako bi se naplatili. Ukoliko bi se ukazala potreba, pomoć bi pružili radnici društva Aščić montaža d.o.o. (ŽL, DL, CL).

7.Svjedok navodi da je tuženik podizao novac sa računa društva GA j.d.o.o. radi čega društvo nije imalo sredstva za plaće radnika pa bi društvo Aščić montaža d.o.o. jednako kao i LL davali društvu pozajmice. Na koncu je društvo GA j.d.o.o. brisano uslijed stečaja, a nadležno državno odvjetništvo je podnijelo kaznenu prijavu protiv svjedoka i tuženika kao odgovornih osoba u tom društvu.

8.U odnosu na novčani iznos koji je predmet spora svjedok je naveo da ga je tuženik zatražio da mu pozajmi iznos od 4.000,00 kuna budući da je imao neplaćene račune struje te mu je već bilo isključilo struju. Istakao je da ga je dužnik već ranije više puta molio za novčanu pomoć te mu je tako dao iznos od negdje sveukupno 5.000,00 EUR koji nikad nije vratio zbog čega je pokrenuo odgovarajući postupak radi isplate, a koji iznos je dao tuženiku na ruke budući je račun svjedoka tada bio u blokadi. Navodi i da je upravo to razlog zbog čega je njegova kćerka isplatila tuženiku traženi iznos. Pojasnio je da je u periodu davanja pozajmica njegova kćerka (tužiteljica) bila u statusu studenta i radila preko student servisa cijeli period studiranja.

9.Što se tiče povrata zajma svjedok je naveo da je nakon mjesec dana od isplate tuženika pozvao telefonski da vrati pozajmljeni iznos. Iznos nije vraćen budući mu je tuženik rekao da nema novčanih sredstava. Nakon toga je dao kontakt svojoj kćeri koja ga je također par puta kontaktirala, ali bezuspješno.

10.Svjedok je naveo da je imao punomoć koja ga je ovlašćivala podizati sredstva računa tužiteljice dok token nije imao. Na račun tužiteljice je uplaćivao alimentaciju, a znao bi podizati novčana sredstva, ali nikad bez znanja tužiteljice. Posebno upitan, naveo je da je on kupio stan od SL, a kupoprodajna cijena je plaćena sa računa tužiteljice.

11.Svjedok CL, bivši zaposlenik društva GA j.d.o.o., pojasnio je društvu GA j.d.o.o. obavljao poslove elektronike, a bio je u radnom odnosu oko devet mjeseci. Sam posao se bio obavljao terenski na području Dalmacije, a dijelom na području Crne Gore. Naime, u Crnu Goru je išao tri puta sa tuženikom i sva ta tri puta smještaj i hranu bi platio tuženik, a to je bilo u periodu početkom i polovinom 2018. Nakon devet mjeseci rada dao je otkaz, sve plaće su mu bile uredno podmirene.

12.Svjedok DL, bivši zaposlenik društva Aščić montaža d.o.o., pojasnio je da je kod navedenog poslodavca proveo u radnom odnosu oko četiri godine, što je bilo prije jedno šest godina. Navodi da su zaposlenici društva Aščić montaža d.o.o. i društva GA j.d.o. zapravo zajedno na terenu obavljali poslove, s njima bi bio i tuženik, a posao se je jednim dijelom izvršavao i u Crnoj Gori gdje su bili u par navrata što bi obično trajalo pet do deset dana. Boravili bi u apartmanu, a smještaj radnici nisu plaćali, samo ponekad bi platili objed, a ponekad bi to učinio tuženik. Plaću je primao od društva Aščić montaža d.o.o. dijelom na račun, dijelom u gotovini na ruke. Istaknuo je da nije nikad primio uplate sa računa LL.

13.Svjedok ŽL naveo je da je u periodu od 2017. do 2024. godine bio zaposlen u društvu Aščić montaža d.o.o. gdje je montirao vrata. U firmi za montažu bio je glavni VL, a za servisiranje tuženik. Tijekom 2018. godine bili su par puta u Crnoj Gori, nekad bi išao sa tuženikom, a nekad sa VL. Troškove puta, smještaja i hrane plaćali bi oni.

14.Tužiteljica LL navela je da je tuženik prijatelj njenog oca IL te da ju je otac jednom prilikom bio nazvao da tuženiku hitno trebaju novci budući mu je struja isključena. Kako je osobni račun njenog oca bio u blokadi tako je ona po njegovom zahtjevu isplatila na račun tuženika iznos od 4. 000,00 kn koji mu je dao otac ne sumnjajući da taj iznos neće vratiti upravo zbog bliskosti njihovog međusobnog odnosa. Kako tuženik nije vraćao pozajmljeni iznos kontaktirala ga je par puta, obećao je da će vratiti. Kako se to nije dogodilo ustala je predmetnom tužbom. U odnosu na račun otvoren kod Zagrebačke banke navela je da je isti otvorila 2014. godine primarno iz razloga da joj otac uplaćuje alimentaciju. Nakon nekoliko godina majka i brat su se odselili u Irsku, dio svojih prihoda slali su upravo uplatama na navedeni račun. Također, izvor dijela sredstava uplaćivanih na račun jest obavljanje studentskih poslova. Dio sredstava na računu bila su dijelom i iz pozajmica koje su dijelom bile uplaćivane od strane osoba koje su bile u poslovnom odnosu sa njenim ocem, a dijelom od strane njoj bliskih osoba.

15.Navela je da je otac imao punomoć za predmetni račun i pin, a kada bi trebalo predići određena novčana sredstva sa računa bilo njenom ocu ili nekome trećem po njegovom kazivanju, otac bi ju uvijek prethodno kontaktirao. Što se tiče tih trećih osoba pojasnila je da s istim nije bila ni u kakvom poslovnom ili bilo kojem drugom odnosu. Spomenula je da su određena sredstva s tog računa bila isplaćena na ime pozajmice društvu GA j.d.o.o. po traženju njenog oca, kao i da je pozajmljeni iznos vraćen njoj na račun.

16.U stranačkom iskazu tuženik je opisao da je VL upoznao 2015. kada ga je isti angažirao da mu izvrši montažu garažnih vrata. U narednom periodu od dvije godine odrađivao je IL razne servise odnosno obavljao faktički rad, za što mu je on isplaćivao sredstva na ruke. Nakon perioda od 2 godine IL mu je predložio zajedničku poslovnu suradnju te su odlučili osnovati društvo GA j.d.o.o. Direktor tog društva bio je VL, a uz tuženika bili su su zaposleni i drugi radnici. Naveo je da je znao podizati sredstva sa računa radi plaćanja tekućih troškova poslovanja pa je tako opisao da je jednom prilikom isplatio dvije plaće radniku CL ''na ruke'' jer je radnik u početku imao problema sa osobnom iskaznicom, a novac je podigao sa računa društva u tu svrhu upravo po uputi IL. Naveo je da su karticu društva GA j.d.o.o. koristili i za privatne potrebe, kako on, tako i VL.

17.Društvo je djelatnost obavljalo i u Crnoj Gori te su tako jednom prilikom išli u [adresa] CL , ŽL , DL i on radi obavljanja dogovorenih poslova u trajanju od jedno 4-5 dana. Upravo radi podmirenja troškova smještaja i prehrane VL mu je prethodno uplatio iznos od 4.000,00 kuna preko računa tužiteljice, a koji je iznos upravo predmet postupka, ali nije vodio računa kako je opisana navedena uplata. Navodi da je tako i inače znao raditi s tim da bi mu znao i dati novac na ruke radi podmirenja troškova. Što se tiče pozajmica, iskazao je da mu je IL znao davati pozajmice koje je uredno vratio, a jednako tako da je i on IL davao pozajmice koje su također uredno vraćene.

18.Osporio da bi isplata iznosa predstavljala pozajmicu radi podmirenja duga po osnovi neplaćene isporuke električne energije navodeći da nije točno da bi mu bila obustavljena isporuka električne energije radi neplaćanja. Nije osporio primitak poziva za isplatu utužene pozajmice navodeći da na istu nije odgovorio jer je smatra neosnovanom.

19.Predmetni postupak vidi kao odmazdu VL budući je on, nakon što mu je prethodno uručen otkaz u društvu GA j.d.o.o.u studenom 2018., osnovao novo društvu Open door services j.d.o.o. te su određeni klijenti nastavili poslovnu suradnju sa novim društvom. Kao razlog prekida suradnje sa VL tuženik je naveo neozbiljnost IL u poslovanju. Na koncu, društvo GA j.d.o.o. da je prestalo sa radom u 5 mjesecu 2019.

20.Posebno upitan naveo je da društvo GA j.d.o.o. nije bilo u blokadi u periodu kada su se izvodili radovi u Crnoj Gori, a razlog zašto je IL sredstva isplaćivao na njegov račun, a ne račun društva jest što je sam IL tako odredio.

21.Iz iskaza saslušanih svjedoka kao i parničnih stranaka za zaključiti je da su tuženik i VL, otac tužiteljice od 2018. bili u poslovnom odnosu formaliziranom kroz poslovanje društva GA j.d.o.o. ( čiji su bili osnivači te tuženik i zaposlenik, a VL direktor) u suradnji sa društvom Aščić montaža d.o.o. na način da je potonje društvo obavljalo poslove montaže, a društvo GA j.d.o.servise garažnih vrata, pri čemu su radnici oba društva znali raditi zajedno na terenu, a osim područja Dalmacije, ugovoreni su i odrađeni poslovi u Crnoj Gori. Sve navedeno potvrđuju saslušani radnici oba društva svjedoci ŽL, DL i CL.

22.Tako su navedeni svjedoci suglasno iskazali da su radi obavljanja ugovorenih poslova par puta bili u Crnoj Gori, pa i u 2018. kao i da su troškove smještaja plaćali tuženik i VL, ovisno tko bi od njih išao, svakako radnici te troškove nisu snosili.

23.Nadalje, iz iskaza tuženika i svjedoka VL proizlazi da je krajem 2018. došlo da prestanka poslovne suradnje te je društvo GA j.d.o.o. prestalo postojati.

24.Iz iskaza tužiteljice, kao i iz iskaza svjedoka VL jasno je da je VL bio opunomoćenik za bankovni račun tužiteljice kod Zagrebačke banke. Nadalje, iz priloženog izvoda prometa po tekućem računu tužiteljice otvorenom kod Zagrebačke banke proizlazi da je dana 21.lipnja 2018. izvršen prijenos iznosa od 4.000,00 kn tuženiku sa naznakom '' pozajmica''

25.Prema završnom saldu priljeva i odljeva iz priloženog izvoda za period od 01.lipnja 2018. do 01.srpnja 2018. proizlazi da je u navedenom periodu na račun tužiteljice uplaćen iznos od 700.315,97 kn, a isplaćen iznos od 750.995,06 kn.

26.Analizirajući pojedine stavke odljeva/isplate sa računa proizlazi da je VL sredstva na računu koristio za podizanje gotovine sa bankomata (10.900,00 kn), plaćanja u trgovinama te za kupnju stana.

27.Naime, a kako je i sam naveo u svom iskazu, VL je dana 14.lipnja 2018. sa navedenog računa uplatio prodavatelju EL iznos od 400.000,00 kn za kupnju stanja, istog dana uplatio je na taj račun dodatni iznos od 200.000,00 kn te je tog dana nakon potonje uplate isplatio sa računa EL iznos od 268.700,00 kn.

28.Proizlazi i da su treće osobe vršile određene uplate na predmetni račun i to dana 08.lipnja društvo Multiigra d.o.o. prema javnobilježnički ovjerenom ugovoru o kupoprodaji OV-8092/2018 iznos od 150.000,00 kn, PL iznos od 300.000,00 kn po javnobilježnički ovjerenoj pozajmici. U svom iskazu tužiteljica je, pojašnjavajući o strukturi priljeva, navela da je dio sredstava na računu bio i dijelom i iz pozajmica koje su dijelom bile uplaćivane od strane osoba koje su bile u poslovnom odnosu sa njenim ocem. Cijeneći činjenicu da je tužiteljica u tom periodu bila u statusu studenta obavljajući studentske poslove, kao i visinu uplaćenih iznosa sud zaključuje da su navedene uplate izvršene u vezi poslovnih odnosa VL.

29.Nadalje, dana 12.lipnja 2018. sa predmetnog računa izvršen je prijenos iznosa od 1.500,00 kn na (drugi) račun tužiteljice opisan kao ''prijenos na vlastiti račun''.

30.Dana 06.lipnja 2018. evidentirana je isplata računa u korist društva Aščić montaža d.o.o. u iznosu od 40.000,00 kn.

31.Iz svega navedenog zapravo je razvidno da se je VL predmetnim računom odnosno sredstvima na istom, kako po pitanju uplata, tako i po pitanju isplata, zapravo koristio, ponašao i odnosio kao prema vlastitom računu. Navedeni zaključak dodatno se afirmira činjenicom da je osobni račun VL bio u blokadi kako je navela tužiteljica, pa je zapravo sve uplate i isplate vršio upravo preko navedenog računa za koji mu je punomoć ispustila tužiteljica.

32.Tvrdnjama tužiteljice u tijeku postupka da su upravo iz njenih sredstva sa ovog računa bila isplaćivane pozajmice drugim osobama, primjerice društvu Aščić montaža d.o.o. sud nije poklonio vjeru. Naime, u tom periodu tužiteljica je u financijskim statusu studenta koji obavlja studentske poslove koji nemaju financijsku potenciju osiguravati toliki priljev sredstva, čak ni ako se uzmu u obzir alimentacijski obroci o kojima je iskazala tužiteljica. Jednostavnije rečeno, nije životno logično i uvjerljivo da bi jedan student bio u financijskoj mogućnosti davati pozajmice u iznosu od 40.000.00 kn. Također, predmetni račun nije jedini račun tužiteljice, a ujedno u periodu za koji je izdan Izvod prometa po računu nije razvidna nijedna transakcija koja bi se mogla dovesti u vezi sa tužiteljicom, osim isplate izvršene dana 12.lipnja 2018. sa ovog na njen vlastiti račun. Štoviše, najveći dio stavki odnose se, i mogu se dovesti u vezi sa VL, ocem tužiteljice.

33.Slijedom navedenog sud utvrđuje da je stvarni korisnik računa sa kojeg je izvršena isplata tuženiku VL, a ne tužiteljica. Zaključuje se i to da je tužiteljica sve pozajmice koje su isplaćene sa računa u mjesecu lipnju 2018., a koje bi eventualno isplatila sama tužiteljica učinila to po nalogu VL da se izvrši uplata trećim osobama koje bi on označio, a sa kojima tužiteljica nije bila ni u kakvom poslovnom niti pravnom odnosu već da se radilo o poslovnim subjektima ( pravnim i fizičkim osobama) koje se može dovesti u relaciju sa VL ( Aščić montaža d.o.o. i VLV) .

34.Upravo iz navedenog razloga iznos koji je uplaćen (neovisno je li isplaćen od strane vlasnika ili opunomoćenika tog računa) dana 21. lipnja 2018.sud dovodi u vezi sa VL kao stvarnim isplatiteljem tog iznosa tuženiku te se radi o isplati koja proizlazi iz odnosa VL i tuženika, što zapravo ne spori ni sama tužiteljica kada kaže da je isplata sa računa izvršena jer joj je tako otac naložio.

35.Sukladno odredbi članaka 499. ZOO-a pravo zajmodavca kao osobe koja je isplatila određeni iznos novca jest nakon isteka roka tražiti povrat tog danog zajma.

36.Polazeći od iznijetog utvrđenog činjeničnog stanja sud zaključuje da tužiteljica nije aktivno legitimirana ostvarivati povrat iznosa od 4.000,00 kn isplaćenog tuženiku pa niti po osnovi zajma. S obzirom na iznijeti zaključak nije bilo potrebno analizirati narav te isplate.

37.Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I.izreke presude.

38.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154.stavka 1.ZPP-a, Tbr.7.t.1., Tbr.8.t.1., Tbr.9.t.1.,Tbr.46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23, 107/25, dalje Tarifa). Tuženiku su priznati troškovi odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznos od 750,00 EUR i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 125,00 EUR, trošak sastava podneska od 04.studenog 2025. u iznosu od 125,00 EUR, trošak zastupanja na ročištima od 08.srpnja 2025., 09.rujna 2025., 21.listopada 2025 i 12.studenog 2025., svako po 125,00 EUR. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II.izreke.

U Splitu, 21.studenog 2025.

SUDAC

Branka Šolić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl.354.st.t.3.ZPP-a. (čl.467.ZPP-a).

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika