- 1 -              I Kž 13/2023-4

Broj: I Kž 13/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika P. S. zbog kaznenog djela nedozvoljene polne radnje iz članka 182. stavka 2. u vezi s člankom 180. stavka 1. Krivičnog zakona Republike Srbije, odlučujući o žalbi izručenika P. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 12. rujna 2023. broj Kv I-29/2023-5 (Kir-210/2023.), u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2023.,

r i j e š i o j e :

              Odbija se kao neosnovana žalba izručenika P. S..

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 12. rujna 2023. broj Kv I-29/2023-5 (Kir-210/2023.) je, na temelju članka 56. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04., dalje: ZOMP), utvrđeno da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje u Republiku Srbiju stranca P. S., državljanina Bosne i Hercegovine, s prebivalištem u B., R. B. ..., B. i H., uhićenog 19. srpnja 2023., sada u istražnom zatvoru Zatvora u Požegi, radi izvršenja kazne zatvora od osam mjeseci na koju je osuđen presudom Osnovnog suda Stara Pazova broj K-467/2020 od 5. listopada 2022. zbog kaznenog djela nedozvoljene polne radnje iz članka 182. stavka 2. u vezi s člankom 180. stavka 1. Krivičnog zakona Republike Srbije. Pobijanim rješenjem je utvrđeno  da se stranac P. S. ne može kazneno progoniti, kazniti ili izručiti trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, ne može se ograničiti u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem te se ne može izvesti pred izvanredni sud niti se izvršiti druga kaznena sankcija osim one zbog koje je izručenje odobreno.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik P. S. po branitelju D. I., odvjetniku u S. B. „zbog svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) i člankom 81. ZOMP, spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

4.1. Nije u pravu izručenik kada tvrdi da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo izručenje jer da mu je „uskraćeno Ustavno pravo na obranu“, s obzirom da je kazneni postupak u kojem je osuđen „vođen bez njegovog znanja i u njegovoj odsutnosti“. Okolnost da je kazneni postupak koji je prethodio postupku izručenja vođen u odsutnosti izručenika, u konkretnom slučaju ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, kako to pogrešno smatra izručenik. Naime, odredbom članka 17. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije o izručenju od 29. lipnja 2010. (dalje: Ugovor) propisano je da će se dozvoliti izručenje osobe koja je pravomoćno osuđena u odsutnosti, ako država moliteljica dade garanciju da će kazneni postupak poslije izručenja ponovno provesti u prisutnosti izručene osobe. S obzirom da je Republika Srbija, kao država moliteljica, u zamolbi za izručenje dala garanciju sukladno citiranoj odredbi Ugovora, okolnost da je izručeniku suđeno u odsutnosti nije zakonska zapreka za njegovo izručenje Republici Srbiji radi izvršavanja kazne zatvora.

4.2. Nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da u pobijanom rješenju nisu dovoljno jasno obrazložene zakonske pretpostavke za izručenje izručenika, pri čemu očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, koja, međutim, nije ostvarena jer je prvostupanjski sud o svim odlučnim činjenicama dao potpune i jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Žalbeni prigovor izručenika da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije obrazložio na koji način je utvrdio da izručenik nije hrvatski državljanin ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja jer tu činjenicu izručenik, ni tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, a ni sada u žalbi, nije dovodio u sumnju budući da se tijekom ispitivanja pred prvostupanjskim sudom, dajući svoje osobne podatke, očitovao da je državljanin Bosne i Hercegovine. Stoga prvostupanjski sud nije ni bio dužan u obrazloženju pobijanog rješenja iznositi razloge na koji način je tu činjenicu utvrdio, kako to pogrešno smatra žalitelj.  Osim toga, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara izvršenja kazne po domaćem pravu (u pobijanom rješenju je evidentno očitom omaškom navedeno „zastara kaznenog gonjenja“). Naime, na temelju članka 83. stavka 1. alineje 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj  125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 144/22, dalje: KZ/11) izrečena kazna u konkretnom slučaju se zbog zastare ne bi mogla izvršiti kad od pravomoćne presude protekne šest godina, a s obzirom da je, prema podacima u spisu, presuda Osnovnog suda Stara Pazova broj K-467/2020 postala pravomoćna 10. siječnja 2023., potpuno je jasno da zastara izvršenja kazne zatvora u konkretnom slučaju nije nastupila pa je i taj žalbeni prigovor izručenika neosnovan. Žalbeni prigovor da u pobijanom rješenju prvostupanjski sud nije naveo je li nastupila zastara prema kaznenom zakonodavstvu Republike Srbije nema nikakvog utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja jer se izručenje, sukladno odredbi članka 35. stavka 1. točke 4. ZOMP, neće dopustiti ako je po domaćem pravu nastupila zastara kaznenog gonjenja ili zastara izvršenja kazne prije nego što je strani državljanin pritvoren ili kao okrivljenik ispitan.

5. S obzirom da u pobijanom rješenju nisu ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točka 2. ZKP/08. u vezi s člankom 81. ZOMP.

Zagreb, 10. listopada 2023.