REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Sinju
Broj: Pp-4659/2025-11
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju po sutkinji Ombreti Bareza uz sudjelovanje Emilje Plazibat kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv 1.okrivljenika „Promet Sinj“ d.o.o. i dr., zastupanih po branitelju Mateu Barbiru u Vrgorcu, zbog prekršaja iz čl. 167.st.1.t.8. i st. 2. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine 84/21), po prigovoru okrivljenika na prekršajni nalog broj klasa:
UP/I-351-01/25-04/30, ur. broj: 443-02-03-13-25-3 od 10. ožujka 2025., Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije Split, u smislu čl. 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 118/18,114/22), na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 21. studenog 2025. u odsutnosti okrivljenika i branitelja,
p r e s u d i o j e
1.Okrivljenik: "PROMET SINJ" d.o.o. iz Sinja, Miljenka Buljana 2, OIB:88867996815, kao pravna osoba, nekažnjavani,
2.Okrivljenik: AN pok. A i R rođene P, iz [adresa], rođen **.**.1976. u [adresa], tehničar za elektrostrojarstvo, SSS, oženjen, četvero djece, dobrog imovnog stanja, zaposlen, OIB: [osobni identifikacijski broj], drž. RH, direktor pravne osobe, kao odgovorna osoba, nekažnjavan,
krivi su
što 28. veljače 2025. na k. č. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina] kao proizvođač i posjednik otpada, otpada nastalog rastavljanjem starih vozila-autobusa i to dijelova izvađenih sjedala iz starih autobusa, obloga s sjedala i drugog sitnog plastičnog i metalnog otpada kao i samih otpadnih vozila, ključni broj 16 01 04* (otpadnih autobusa), nisu osigurali obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom, te zbrinjavanjem otpada na siguran način u skladu s odredbama članka 5. Zakona što je utvrđeno inspekcijskim nadzorom na lokaciji dvorišnog prostora u ulici Put Ferate u Sinju, jugoistočno od lokacije na kojoj se nalazi sjedište tvrtke,
čime su počinili prekršaj iz čl. 21. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine 84/21), a kažnjiv po čl. 167. st. 1. t. 8. i st. 2. istog Zakona, te se temeljem istih odredbi, a primjenom čl. 33. Prekršajnog zakona okrivljenicima,
izriče
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 3.000,00 (tri tisuće) eura, za pravnu osobu,
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.000,00 (jednu tisuću) eura, za odgovornu osobu.
Izrečene novčane kazne okrivljenici su dužni platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, a u protivnom iste će se izvršiti u skladu sa čl. 34. Prekršajnog zakona.
Ako okrivljenici u navedenom roku uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da su novčane kazna u cjelini uplaćene.
Temeljem čl. 139. st. 3. i čl. 138. st.3. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od po 40,00 (četrdeset) eura, svaki na ime paušalnih troškova prekršajnog postupka a sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove odluke pod prijetnjom prisilnog izvršenja.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije Split, podnio je 09. travnja 2025., optužni prijedlog protiv 1.okrivljenika "Promet Sinj" d.o.o. i 2. okrivljenika AN, zbog prekršaja iz čl. 167.st.1.t.8. i st. 2. Zakona o gospodarenju otpadom, činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2. Prekršajni nalog po pravodobnom prigovoru okrivljenika stavljen je izvan snage i nastavljen je redovni prekršajni postupak.
3. Prvookrivljenik pravna osoba i drugookrivljenik odgovorna osoba po odgovornoj osobi ističu da se ne smatraju krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret. Naime, na navedenoj čestici zemlje da je bilo autobusa u vlasništvu pravne osobe "Promet Sinj" ali da je inspektor svojevoljno proglasio otpadom premda autobusi koji su tamo smješteni da nisu bili otpad . Naime, da su na nekim autobusima uklonjena sjedala ali da i dalje nisu otpad jer da se sjedala mogu zamijeniti ali da to nisu sjedala koja je tamo vidio. Isto tako da je naznačeno da u autobusima ima goriva i ulja i da su to opasne tvari ali pri tom da ni jedan autobus nije pregledan i da nije vidio da li u njima ima goriva ili ulja što da nema i da nisu opasni za okoliš. Da ne zna na koji način je inspektor procijenio da se ovdje radi o otpadu kad da se radi o autobusima u vlasništvu pravne osobe i kad se isti mogu popraviti, a sjedala zamijeniti i da autobusi budu ponovno u voznom stanju odnosno u upotrebi. Dakle, da nisu proizvođač otpada , a autobusi da nisu bili rastavljeni već samo na nekima da je nedostajalo nekih elemenata odnosno sjedala. Kad da se radi o oporabi i zbrinjavanju otpada da je osobno prije dolaska inspektora nazvao Čistoću Cetinske krajine i tadašnjoj direktorici rekao što imaju zbrinuti i pitao da li oni to rade pa da je odgovorila da će doći to ukloniti i da su to i učinili. Na upit ističe da ne zna da li su oni ovlašteni za zbrinjavanje ove vrste otpada ali kad mu je direktorica te pravne osobe rekla da to rade da nije propitivao niti sumnjao. U spis da ulaže 10-tak fotografije mjesta događaja kao dokaz da se radi o zemljištu koje koriste, a vlasnici da su "Auto prijevoz Sinj" i Osiguranje "Adriatic", te da su trenutno u postupku pred sudom za utvrđivanje vlasništva ili suvlasništva.
4. U dokaznom postupku svjedok viši inspektor zaštite okoliša RN iskazuje da je sporne prigode na zemljište pravne osobe "Promet Sinj" došao po prijavi ali da ne mora imati nalog za obaviti inspekcijski nadzor bilo koje pravne osobe nego da to može učiniti i po vlastitom nahođenju ako smatra potrebnim. Da je ustanovio da je "Promet Sinj" rastavljanjem starih vozila-autobusa i to dijelova izvađenih sjedala iz starih autobusa, obloga sa sjedala i drugog sitnog plastičnog i metalnog otpada odložio otpad na katarskoj čestici 1602/4 i 1602/1 obje K. O. [katastarska općina] , a da nisu osigurali obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom otpada što da je ustanovio 28. veljače 2025. Upoznat s obranom okrivljenika iskazuje da nije došao po ničijem nalogu već po anonimnoj prijavi, a na upit čije je vlasništvo nekretnina na kojoj je vršio očevid i čije su stvari na nekretnini ističe da vlasništvo nekretnine nije od utjecaja na prekršaje jer da je ustanovio da je sav otpad kojeg je pronašao iz autobusa vlasništvo pravne osobe i da je bio prisutan njihov predstavnik koji je uredno potpisao zapisnik i nije imao primjedbi na utvrđenje. Ističe da je ovog dana vršena kontrola , a da je bio i prethodno na istoj lokaciji i kontrolirao pronađeni otpad i tada da mu je rečeno da su dva autobusa prodana i da su iz njih morali izvaditi sjedala jer da je kupac imao namjeru koristiti autobuse za prijevoz pčela. Dakle, da su upravo okrivljenici proizveli otpad koji više nije mogao poslužiti za upotrebu , a da je izradio fotografije svega što je pronašao i da ih ponovno prilaže u spis te da je vidljivo da ima autobusa kojima nije ostala samo karoserija nego da imaju i dijelove koji služe pokretanju autobusa i odmah s tim u vezi da imaju zamašćenja koja se smatraju opasnim tvarima, a da je vidljivo da ima dosta otpada i u kontejneru pa da mu nije jasno kako nešto što je bačeno u kontejner može ponovno služiti svrsi. Da mu je poznata djelatnost "Prometa Sinj" i da zna da oni obavljaju tekuće popravke voznog parka odnosno manje automehaničarske radove što da nije od utjecaja na utvrđenje prekršaja odnosno pronalazak otpada jer da ono što je pronašao kao otpad nikako ne može poslužiti za ponovnu upotrebu ili eventualno korištenje u nekim drugim autobusima, a osim toga da je bilo vidljivo da ono što je pronašao kao otpad i izbačeno pripada "Prometu Sinj" jer da se radi o otpadnim dijelovima njihovih autobusa i doslovno ogoljelim autobusima za koje se i na prvi pogled može ustanoviti da više ne mogu biti popravljeni. Što da se tiče zaposlenih automehaničara, da oni doista vrše neke tekuće popravke jer da bi nerazumno za svaki i manji kvar ići u servis ali da ne vrše popravke na način da vade sjedala iz neupotrebljivih autobusa i da prepravljaju sjedala u drugim autobusima jer da to nije njihova djelatnost , a uz to da ne bi bilo isplativo. Na upit koliko je udaljena garaža za popravak vozila od mjesta gdje je vršio očevi ističe da je to širina dvorišta odnosno nekih 25 metara. Na upit da li je području Cetinske krajine vršio očevid automehaničarskih radionica ističe da je ali da ne može točno reći koliko je od tada prošlo vremena ali da misli da to nije od utjecaja na ono što je pronašao inspekcijskim nadzorom jer da se kontrole vrše prema potrebi i na raznim mjestima , a da on pokriva područje od Zadra do Dubrovnika. Da posebno ističe da je na ovom zemljištu pronađena stanovita količina otpada za koju da nije mogao ustanoviti čija je odnosno tko je taj otpad proizveo i odložio , a u slučaju takvog pronalaženja otpada da obavijeste odnosno da su obavijestili komunalno redarstvo koje je za to nadležno.
5. U dokaznom postupku pročitani su dopis Komunalnom redarstvu Grada Sinja od 02. travnja 2025., rješenje Državnog inspektorata klasa: UP/I-351-01/25- 04/30, od 07. ožujka 2025., fotografije mjesta događaja izrađene po tužitelju, ugovori o kupoprodaji autobusa od 19. studenog 2024. i 28. studenog 2024., fotografije mjesta događaja izrađene po okrivljenicima i izvadci iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
6. Na temelju ovako provedenog postupka, a cijeneći izvedene dokaze po slobodnom uvjerenju, sud smatra dokazanim da su okrivljenici počinili djela prekršaja upravo na način kako je to činjenično opisano i pravno označeno u izreci presude.
7. Sud je ovako odlučio temeljem obrane okrivljenika koji negiraju počinjenje prekršaja ističući da je inspektor svojevoljno zaključio i proglasio otpad ono što za njih nije bio otpad već da se radilo o uklonjenim sjedalima iz autobusa koja se mogu zamijeniti i da stoga nisu bili otpad. Da nije pogledao gorivo u autobusima pa da ne može govoriti o uljima koja bi bila opasna, a da su autobusi po zamjeni ili popravku pojedinih dijelova mogli ponovo biti u voznom stanju odnosno u upotrebi i da u tom trenutku nisu bili posjednici bilo kakvog otpada, a prije dolaska inspektora da su nazvali Čistoću Cetinske krajine i zbrinuli otpad. Premda u spis ulažu fotografije mjesta događaja koje su sami snimili, očito je da njihova obrana ne može biti prihvaćena jer je neuvjerljiva i nelogična budući su snimili na fotografijama ono što je njima odgovaralo, a fotografije koje je snimio inspektor na mjestu događaja i koje su uz optužni prijedlog uložene u spis govore nešto drugo. Naime, na priloženim fotografijama vidljivo je mnoštvo stvari koje su bačene i u kontejner, potom o autobusima koji su ogoljeni do karoserije, o dijelovima autobusa na kojima je ispisano Promet o uništenim sjedalima iz autobusa, a budući je sve to izbačeno na neuređeno dvorište, na zemlju i da po tome pada kiša i grije sunce onda je teško govoriti o prihvaćanju obrane okrivljenika da to nije otpad jer ako nije otpad, ako se radi o upotrebljivim stvarima zašto su izbačene, zašto nisu spremljene u skladište kako bi sačekale ponovnu upotrebu, odnosno kao što ističu okrivljenici da se radi o stvarima koje se mogu popraviti, prepraviti i upotrijebiti. Prema priloženim fotografijama koje su snimljene u vrijeme inspekcijskog nadzora jasno je i laiku da se radi o otpadu, a to što ističu okrivljenici da to nije otpad samo je pokušaj izbjegavanja prekršajne odgovornosti. Naime, čak i da se radi o upotrebljivim stvarima iste se ne mogu izbaciti na kako ističu okrivljenici zajedničko zemljište "Autoprijevoza Sinj" i "Adriatic osiguranja" jer kako samo jedan suvlasnik može izbacivati svoje "upotrebljive" stvari na zajedničko zemljište, a očito je da se radi o dijelovima iz autobusa okrivljene pravne osobe kad se ni takve stvari ne bi trebale odlagati u okoliš ako su upotrebljive i ako pravna osoba posjeduje svoje garaže gdje može spremiti autobuse koji "i dalje mogu biti u upotrebi". Sve prethodno izrečeno objektivizirano je iskazom svjedoka višeg inspektora zaštite okoliša koji ističe da je dobio anonimnu prijavu premda da na teren može ići i po vlastitom nahođenju ako smatra da je potrebno i da je na katarskih česticama 1602/4 i 1602/1 obje K. O. [katastarska općina] pronašao otpad ,a okrivljenici da nisu osigurali obradu otpada postupkom pripreme za ponovnu uporabu, recikliranjem ili oporabom otpada . Dakle, upravo posljednja rečenica izgovorena od strane svjedoka inspektora govori o tome da okrivljenici nisu postupili sukladno Zakonu odnosno čak i da su htjeli ponovno uporabiti stvari pronađene na označenim katastarskim česticama nisu iste pripremili za ponovnu uporabu, a posebno ističe svjedok inspektor da ako nema otpada zašto su stvari bačene u kontejner što je vidljivo na priloženim fotografijama. Posebno je istaknuti da pitanja iz podneska pristiglog za glavnu raspravu u vezi vlasništva čestice zemlje, da li okrivljenik vrši popravke u svojoj garaži i koja mu je djelatnost, da li zapošljavaju automehaničare i da li je inspektor vršio očevid u drugim automehaničarskim radionicama, nije od utjecaja na odgovornost za ovaj prekršaj jer je otpad može baciti i na tuđe zemljište, okrivljenici vrše popravke ali automehaničarske i nije im djelatnost popravak ili prepravak autobusa već samo popravak kvarova na istima, a to da li su vršeni očevidi u drugim automehaničarskim radionicama ne može biti osnova za bilo kakvo oslobađanje okrivljenika kad su očito prekršaj počinili. Naime, pregledom izvatka iz sudskog registra vidljivo je jedna od djelatnosti okrivljenika "tekuće održavanje i manje popravke voznog parka", iz čega je sigurno vidljivo da je prethodni zaključak odnosno svjedočenje inspektora sasvim osnovano i stoga prihvaćeno. Pogotovo ovakav zaključak slijedi nakon što je svjedok inspektor iznio da je prilikom inspekcijskog nadzora pronašao i otpad za kojeg nije mogao ustanoviti odakle potječe, a za takav otpad da je nadležna komunalna služba grada i da je stoga i uputio dopis komunalnom uredu Grada Sinja za zbrinjavanje otpada nepoznatog porijekla. Iskaz višeg inspektora zaštite okoliša prihvaćen je u cijelosti jer je isti dan jasno, okolnosno i uvjerljivo te nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza niti u istom ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u svezi s odlučnom činjenicom da su okrivljenici ove prigode skladištili otpad na česticama zemlje, dakle, bili su u najmanju ruku posjednici, a prema izgledu otpada oni su ga i proizveli što je nedvojbeno pa je stoga utvrditi da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se izrekom presude stavlja na teret te je donesena odluka kao u izreci.
8. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir postojeće okolnosti, težinu prekršaja, način počinjenja, nastale posljedice, imovno i obiteljsko stanje, držanje nakon djela, te je izrečena novčana kazna u navedenim iznosima, a kao olakotna uzeta je dosadašnja nekažnjavanost, premda je zaprijećena novčana kazna od 2.654,46 do 26.544,56 eura za pravnu osobu, a zaprijećena novčana kazna od 1.327,23 do 13.272,28 eura, za odgovornu osobu, a sutkinja smatra da su kazne primjerene počinjenom prekršaju, stupnju odgovornosti i vrsti prekršaja, očekujući da će se i na ovaj način postići svrha kažnjavanja, kako okrivljenici više ne bi bili počinitelji ovakvih ili sličnih prekršaja, a temeljem čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona određen je rok plaćanja novčane kazne te ukoliko dvije trećine izrečene novčane kazne okrivljenici uplate u predviđenom roku smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
9. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno okolnostima iz čl.138.st. 3. a u vezi čl. 139. st. 3. PZ-a, a sve obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka te imovne prilike okrivljenika.
10. Na temelju iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Sinju 21. studenog 2025.
Zapisničarka:
Sutkinja :
Emilja Plazibat v.r.
Ombreta Bareza v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 8 dana od dana primitka presude, a koja se podnosi u dva istovjetna primjerka putem ovog Suda, a za nadležni sud.
DN-a: -okrivljenicima
- branitelju
-tužitelju
-ovdje
