REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-595/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, temeljem pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu POTOČNJAK & PARTNERI d.o.o. u Zagrebu, Zadarska 77, protiv tuženika QUADRIFOLIUM NEKRETNINE d.o.o., Samobor, Ulica sv. Helene 2A, OIB: 50971849912, zastupanog po punomoćnici Velimiri Anibalović, odvjetnici u Zagrebu, Huga Ehrlicha 11, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 9. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 21. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Višnje Antoš, Zagreb, Maretićeva 15, Poslovni broj UPP/OS-Ovrv-86/2025 (Općinski sud u Novom Zagrebu, broj predmeta Ovrv-1625/2025) od 19. veljače 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.484,22 EUR s zateznim kamatama, i to na iznos od 2.527,24 EUR i na iznos od 1.956,98 EUR od 22. siječnja 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za pet postotnih poena, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog ka lendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 225,00 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 841,29 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 816,29 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Višnje Antoš, Zagreb, Maretićeva 15, Poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 86/2025 (Općinski sud u Novom Zagrebu, broj predmeta Ovrv-1625/2025) od 19. veljače 2025., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru navodi da u cijelosti osporava postojanje i visinu tužiteljeve tražbine i ističe prigovor nepostojanja pasivne legitimacije te prigovor zastare. Pobijano rješenje o ovrsi temelji se na dva izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ovrhovoditelja od 20. prosinca 2024. koji se odnose na dva računa izdana 7. siječnja 2022. i s datumom dospijeća 21. siječnja 2022.: računa broj 40148763-1 i računa broj 40148764-1.

Tužitelj traži naknadu za potrošnju vode za razdoblje od 9. siječnja 2016. do 31. prosinca 2021. Iz e-mail prepiske s tužiteljem od 15. veljače 2021. proizlazi da je tužitelj na taj dan na adresi [adresa] imao dva vodomjera: 0031765161 koji je glasio na Alphachrom d.o.o. i 0000002679 koji je glasio na Delata blato d.o.o. u stečaju, koji je ujedno i gradio predmetnu zgradu. Dakle u utuženom razdoblju tužitelj uopće nije imao tuženika zavedenog kao korisnika na utuženoj adresi. Iz povijesnog izvatka za Delta blato d.o.o proizlazi i to da je navedeno društvo prethodni vlasnik prostora o kojima je riječ u ovom postupku. Tuženik je sada zadužen za vodomjer broj [broj vodomjera] (nekretnina oznake BPP5 na adresi [adresa], površina 174,35 m2) i vodomjer broj [broj vodomjera] (nekretnina oznake BPP6 na adresi [adresa], površina 204,64 m2) i uredno podmiruje sve račune koje mu ovrhovodite lj dostavlja za potrošnju vode. Dakle, tužitelj je zadužio tuženika za potrošnju vode, usluge i naknade na temelju očitanja i procjene izvršene 23. prosinca 2021. prilikom ugradnje vodomjera serijskog broja [broj vodomjera] i 0002403919 (koji datum ugradnje se vidi iz tužiteljeve isprave „uvid u mjerno mjestoˮ). Ta činjenica je razvidna i iz računa koje je tužitelj dostavio u spis iz kojih proizlazi da je potrošanja vode na dan 9. siječnja 2016. bila 0, da bi sljedeće očitano stanje bilo otprilike šest godina nakon odnosno 23. prosinca 2021., kada su ugrađeni novi vodomjeri i kojoj je prilikom po prvi puta očitano stanje potrošnje vode po vodomjerima serijskog broja [broj vodomjera] i 0002403919. Tužitelj tuženika nije obavijestio o zamjeni vodomjera te je stanje prilikom zamjene jednostrano očitano.

Prema važećim Općim uvjetima isporuke vodnih usluga koji su 27. rujna 2024. objavljeni na Internet stanici ovrhovoditelja (www.vio.hr), korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno ili četveromjesečno, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika. S tim u vezi tuženik ističe da ni on niti zakupnici njegove nekretnine nikada nisu primili nijedan od utuženih računa, a po iznosima je jasno da se ti računi ne mogu odnositi na propisano obračunsko razdoblje. Ovršenik je od ovrhovoditelja dobio objašnjenje da zbog neuvrštenih vodomjera ovrhovoditelj nije vršio obračun potrošnje vode tijekom šestogodišnjeg razdoblja, za razdoblje od 9. siječnja 2016. do 31. prosinca 2021. godine, što je, kako sada proizlazi, u konačnici rezultiralo time da je ovrhovoditelj naknadno ovršenika u svojim poslovnim knjigama zadužio za iznose koje sada želi naplatiti prisilnim putem. Smisao propisa o zastari i rokovima zastare, koje rokove stranke ne mogu niti sporazumno mijenjati, je zaštita dužnika i disciplina ugovornih strana. Omogućavanje ovrhovoditelju da protivno propisima zaduži ovršenika naknadnim fakturiranjem za potrošnju vode koja se odnosi na razdoblje od 9. siječnja 2016. do 31. prosinca 2021. bi značilo izbjegavanje primjene propisa o zastari, što je nezakonito i nedopustivo, osobito imajući u vidu da je sve naprijed navedeno rezultat ovrhovoditeljevog neurednog poslovanja. Isto tako, budući da tuženikovi zakupnici više nisu u niti jednoj prostoriji za koju bi bila utužena voda u ovom postupku, tužitelj je nefakturiranjem doveo do toga da stvarna količina vode nije iskazana po mjesecima ni utvrdiva, i zbog toga za tuženika nije naplativa od njegovih prijašnjih zakupnika. Tuženik naposljetku osporava i tijek zatezne kamate i predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj u očitovanju na prigovor osporava tuženikove navode. Tužiteljevo potraživanje se odnosi na uslugu opskrbe vodom i povezane naknade za kupca šifre: 4422771, mjerno mjesto: 1065450, adresa mjernog mjesta: KARLOVAČKA CESTA 24, 10000 ZAGREB. Tuženik je zaveden kao korisnik usluge odnosno obveznik plaćanja od 9. siječnja 2016. (dakle i u utuženom razdoblju), kao vlasnik poslovnog prostora na navedenoj adresi iz uvida u kupca i iz uvida u mjerno mjesto i do današnjeg dana nije odjavljen. Stoga je on s tužiteljem u ugovornom odnosu sukladno članku 2. točki 17. Općih uvjeta isporuke vodnih usluga. Naime, korisnik usluge dužan je sukladno članku 70. stavku 4. Općih uvjeta isporuke vodnih usluga, u roku od 15 dana obavijestiti Isporučitelja usluge o promjeni korisnika te u prilog tome dostaviti vjerodostojnu dokumentaciju, te sukladno članku 70. stavku 3. Općih uvjeta isporuke vodnih usluga korisnik usluge ostaje u obvezi podmiriti pružene usluge sve dok tako ne postupi. Obzirom da tuženik kao korisnik usluge nije pravodobno obavijestio tužitelja o promjeni korisnika, tužitelj je temeljem članka 70. stavka 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga ispostavio tuženiku utuženi račun za isporučenu vodnu uslugu, a koje potraživanje tuženik nije podmirio. Prigovor zastare nije osnovan jer je datum dospijeća utuženih računa 21. siječnja 2022. a tužitelj je pokrenuo ovrhu 15. siječnja 2025. Tužitelj stoga predlaže održati na snazi platni nalog.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su: izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga- stanje na dan 17. prosinca 2024. (list 8. i 9. spisa), dostava povučenih faktura od 10. siječnja 2022. (list 18. spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora između Quadrifolium nekretnine d.o.o. i Minus5 d.o.o. od 12. rujna 2016. (list 24. - 29. spisa) s javnobilježničkom potvrdom privatne isprave (list 30. spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora između Quadrifolium nekretnine d.o.o. i Minus5 d.o.o. od 3. listopada 2012. (list 31. – 39. spisa), izvadak iz sudskog registra za društvo Minus5 d.o.o. (list 40. i 41. spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora između Quadrifolium nekretnine d.o.o. i Altamedix d.o.o. od 5. studenoga 2012. (list 42. - 51. spisa) s javnobilježničkom potvrdom privatne isprave (list 52. spisa), sporazumni raskid Ugovora o zakupu poslovnog prostora između Quadrifolium nekretnine d.o.o. i Altamedix d.o.o. od 2. rujna 2016. (list 53. spisa), obavijest o otkazu ugovora o zakupu poslovnog prostora od 30. listopada 2020. društva Minus5 d.o.o. društvu Quadrifolium nekretnine d.o.o. (list 54. spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora između Quadrifolium nekretnine d.o.o. i Infigo IS d.o.o. od 25. veljače 2021. (list 55. - 61. spisa) s javnobilježničkom potvrdom privatne isprave (list 62. spisa), izvadak iz zemljišne knjige na dan 25. veljače 2021. za br. zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] za poslovnu zgradu br. 24 i 24A, [adresa] i dvorište (list 63. i 64. spisa), izvadak iz sudskog registra za Qadrifolium nekretnine d.o.o. (list 65. -67. spisa), izvadak iz sudskog registra za Infigo IS d.o.o. (list 68. – 72. spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora između Quadrifolium nekretnine d.o.o. i Majur hotelski servis d.o.o. od 9. veljače 2021. (list 73. – 82. spisa) s javnobilježničkom potvrdom privatne isprave (list 83. spisa), dokument uvid u kupca, šifra kupca 4422771 (list 100. spisa), dokument uvid u mjerno mjesto broj 1065450 (list 101. i 102. spisa), izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga za broj računa 40148763-1, za šifru dužnika 4422771, za mjerno mjesto 1065450 stanje na dan 17. prosinca 2024. (list 103. spisa ), izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga za broj računa 40148764-1, za šifru dužnika 4422789, za mjerno mjesto 1065451 stanje na dan 17. prosinca 2024. (list 104. spisa), račun broj 40148763 za vodne usluge i naknade od 9. siječnja 2016. do 21. prosinca 2021. izdan 7. siječnja 2022. s dospijećem 21. siječnja 2022. za šifru kupca 4422771, za mjerno mjesto 1065450 (list 105.), račun broj 4014864 za vodne usluge i naknade od 9. siječnja 2016. do 21. prosinca 2021. izdan 7. siječnja 2022. s dospijećem 21. siječnja 2022. za šifru kupca 4422789, za mjerno mjesto 1065451 (list 107. i 108. spisa), email korespondencija između Vio informacije, reklamacije i Quadrifolium nekretnina d.o.o. od 15. veljače 2021. (list 113. i 114. spisa), e mail korespondencija ĆR i GR od 11. veljače 2021. i 4. ožujka 2021. (list 115. - 117. spisa), e mail korespondencija između ĆR, AR, DR i AR od 22. ožujka 2022. (list 118. i 121. spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška], katastarska Općina 9996 Blato Novo, posebni izvadak za katastarske čestice [katastarska čestica], suvlasnički udio redni broj 21. i 22. (list 122. – 131. spisa).

5. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet spora jest naplata navodno dugovanog iznosa za potrošenu vodu, vodne usluge i naknade u razdoblju od 9. siječnja 2016. do 31. prosinca 2021. na adresi [adresa].

7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva i je li tužbeni zahtjev zastario.

8. U dokumentu Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. naziva „uvid u kupcaˮ navedena je šifra kupca 442771 , naziva Quadrifolium nekretnine d.o.o. za adresu [adresa] površina 204.64 m2, kat/broj stana I/BPP6. Kao šifra mjernog mjesta navedena je 1065450. Kao datum kupca naveden je 9. siječnja 2016.

9. U dokumentu Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. naziva „uvid u mjerno mjestoˮ za mjerno mjesto 1065450 navedena je adresa [adresa], kat/broj stana I/BPP6. Kao serijski broj vodomjera naveden je 0002401673 s datumom ugradnje vodomjera 23. prosinca 2021. i datumom navrtanja 1. rujna 2016.

10. Uvidom u zemljišne knjige kao javni upisnik, a prema izvatku iz istih dostavljenom u spis za ZK uložak [broj ZK uloška], katastarsku općinu [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] za suvlasnički udio redni broj 20. i 21., sud je utvrdio da se suvlasnički dio E-20 odnosi na poslovni prostor oznake BPP/5 neto korisne površine 174,35 m2, dok se suvlasnički dio E-21 odnosi na poslovni prostor oznake BPP6 površine 204,64 m2. Oba prostora su etažirana i u vlasništvu su ovdje tuženika Quadrifolium nekretnine d.o.o. od 2013. godine.

11. Iz dva izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na dan 17. prosinca 2024., priložena uz ovršni prijedlog, proizlazi da se prvi izvadak odnosi na korisnika Quadrifolium nekretnine d.o.o., na adresi [adresa], šifra dužnika 4422771, mjerno mjesto 1065450 za račun broj 40148763-1 (s datumom izdavanja 1. prosinca 2021. i datumom dospijeća 21. siječnja 2022. te iznosom od 2.527,24 EUR), a drugi izvadak odnosi se na korisnika Quadrifolium nekretnine d.o.o., na adresi [adresa], šifra dužnika 4422789, mjerno mjesto 1065451 za račun broj 40148764-1 (s datumom izdavanja 1. prosinca 2021. i datumom dospijeća 21. siječnja 2022. te iznosom od 2.010,65 EUR, od čega je do 17. prosinca 2024. plaćeno 53,67 EUR pa ostaje za utužiti iznos od 1.956,98 EUR).

12. Račun broj 40148763 odnosi se na vodne uloge i naknade od 9. siječnja 2016. do 31. prosinca 2021. (izdan 7. siječnja 2022. s dospijećem 21. siječnja 2022. i iznosom od 19.041,16 HRK). Račun se odnosi na kupca Quadrifolium nekretnine d.o.o. na adresi [adresa], za šifru kupca 4422771 i mjerno mjesto 1065450. Na računu su naznačeni sljedeći vodomjeri: 0002386604 s datumom 9. siječnja 2016. i očitanim stanjem vodomjera 0 i potrošnjom vodomjera 0, zatim vodomjer broj [broj vodomjera] s datumom 23. prosinca 2021. s očitanim stanjem vodomjera 478 i potrošnjom vodomjera 478 i, naposljetku, vodomjer broj [broj vodomjera] s datumom 31. prosinca 2021. i procijenjenim stanjem vodomjera 236 i potrošnjom vodomjera 2.

13. Račun broj 40148764 odnosi se na vodne uloge i naknade od 9. siječnja 2016. do 31. prosinca 2021. (izdan 7. siječnja 2022. s dospijećem 21. siječnja 2022. i iznosom od 15.149,28 HRK). Račun se odnosi na kupca Quadrifolium nekretnine d.o.o. na adresi [adresa], za šifru kupca 4422789 i mjerno mjesto 1065451. Na računu su naznačeni sljedeći vodomjeri: 0002386605 s datumom 9. siječnja 2016. i očitanim stanjem vodomjera 0 i potrošnjom vodomjera 0, zatim vodomjer broj [broj vodomjera] s datumom 23. prosinca 2021. s očitanim stanjem vodomjera 367 i potrošnjom vodomjera 367 i, naposljetku, vodomjer broj [broj vodomjera] s datumom 31. prosinca 2021. i procijenjenim stanjem vodomjera 279 i potrošnjom vodomjera 1.

14. S obzirom da je tuženik osporavao utužene račune pozivajući se, među ostalim, na to da se račune i u njima naznačene vodomjere ne može povezati s vodomjerima za koje je tužitelj zadužio tuženika prema svojoj internoj dokumentaciji koju je dostavio u spis, sud će usporediti podatke iz izdanih računa, dokumenta „uvid u kupcaˮ i „uvid u mjerno mjestoˮ te podatke iz zemljišnih knjiga i utvrditi mogu li se izdani računi uopće povezati po mjernom mjestu i broju vodomjera s tuženikom, a nakon čega će se osvrnuti na prigovor zastare.

15. Prvi izdani račun broj 40148763 se po šifri kupca (4422771), mjernom mjestu (1065450) i trećem navedenom vodomjeru (0002401673) može povezati s podacima o tuženiku koje je tužitelj naveo dokumentima „uvid u kupcaˮ (šifra kupca 442771, mjerno mjesto 1065450) i „uvid u mjerno mjestoˮ (mjerno mjesto 1065450, vodomjer 0002401673), a koji potonji dokumenti se odnose na nekretninu površine 204,64 m2.

16. Tuženik je za nekretninu na adresi [adresa] za prostor BPP/6 (površine 204,64 m2) u zemljišnim knjigama zaveden kao vlasnik od 2013., a što je relevantno s obzirom na to da oba zakona koja su uređivala pitanje plaćanja cijene vodnih usluga (dakle usluga javne vodoopskrbe i javne odvodnje) u utuženom razdoblju od 2016. do 2021. odnosno Zakon o vodama (Narodne novine, broj: 153/2009., 63/2011., 130/2011., 56/2013., 14/2014., 46/2018., 66/2019, dalje: ZV) i Zakon o vodnim uslugama (Narodne novine, broj. 66/2019., dalje: ZVU) kao primarnog obveznika plaćanja cijene vodnih usluga navode vlasnika nekretnine (čl. 205. st. 2. ZV- a i čl. 3. st. 1. t. 6. ZVU-a), a tuženik nije dokazao da je on odjavljen i neki od njegovih zakupoprimaca u utuženom razdoblju prijavljen tužitelju kao korisnik usluga za predmetne nekretnine. S obzirom na to da je račun broj 40148763 izdan za razdoblje od 9. siječnja 2016. do 31. prosinca 2021. pa se stoga tuženika može povezati s tim računom prema naprijed navedenim podacima, ovaj sud će razmotriti može li ga se teretiti za izdatke navedene u tom računu.

17. Drugi izdani račun broj 40148764 se po šifri kupca (4422798), mjernom mjestu (1065451) i navedenim vodomjerima ne može povezati s podacima o tuženiku koje je tužitelj naveo dokumentima „uvid u kupcaˮ (šifra kupca 442771, mjerno mjesto 1065450) i „uvid u mjerno mjestoˮ (mjerno mjesto 1065450, vodomjer 0002401673). U tom smislu tužitelj u pisanoj dokumentaciji nije dostavio dokaz da se tuženika može smatrati zavedenim kao korisnika za nekretninu BPP/5 na adresi [adresa] (prostor površine 174,35 m2).

18. Međutim, sam tuženik u prigovoru navodi da je zadužen za vodomjer broj [broj vodomjera], a vodomjer tog broja je naveden kao treći u nizu na računu broj 40148764 s datumom 31. prosinca 2021. S obzirom na to da se tuženik po vlastitoj izjavi može povezati s vodomjerom navedenim na trećem računu, sud će u nastavku i za ovaj račun provjeriti može li se tuženika teretiti za tražbinu navedenu u tom računu.

19. U vezi s pitanjem može li se tuženika teretiti za iznose iz dva naprijed navedena računa, sud će razmotriti tuženikov prigovor zastare.

20. Vezano za zastaru, valja ukazati na to da oba utužena računa imaju dvije skupine stavki. Prva skupina se odnosi na uslugu opskrbe pitkom vodom, uslugu odvodnje otpadnih voda, uslugu pročišćavanja i fiksni dio cijene. Druga skupina odnosi se na naknadu za razvoj voda, naknadu za razvoj odvodnja, naknadu za razvoj pročišćivanja, naknadu za korištenje voda i naknadu za zaštitu voda.

21. Odredbom čl. 3. st. 1. t. 20. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine, broj: 66/2019., dalje: ZVU) propisao je da su vodne usluge usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje. Odredbom čl. 3. st. 1. t. 5. ZVU-a propisano je da je javna vodoopskrba djelatnost zahvaćanja podzemnih i površinskih voda u svrhu ljudske potrošnje i njihova kondicioniranja te isporuka do krajnjega korisnika vodne usluge ili do drugoga isporučitelja vodnih usluga ili do javne slavine putem građevina za javnu vodoopskrbu te upravljanje tim građevinama, kao i pokretna isporuka vode za ljudsku potrošnju (autocisternom, vodonoscem ili na drugi način), kad je to određeno tim zakonom ili zakonom kojim se uređuje način upravljanja razvojem hrvatskih otoka. Odredbom čl. 3. st. 3. t. 4. ZVU-a propisano je da je javna odvodnja djelatnost skupljanja komunalnih otpadnih voda, njihova pročišćavanja i ispuštanja u prirodni prijamnik putem građevina za javnu odvodnju te upravljanje tim građevinama; nadalje javna odvodnja je i djelatnost pražnjenja i odvoza komunalnih otpadnih voda iz individualnih sustava odvodnje, što uključuje i pražnjenje i odvoz mulja iz malih sanitarnih uređaja; a javna odvodnja ne uključuje pročišćavanje komunalnih otpadnih voda ako uređaj za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda nije u funkcionalnoj uporabi, a uključuje pročišćavanje ako je kolektor sustava javne odvodnje priključen na uređaj za pročišćavanje industrijskih otpadnih voda.

22. Dakle, prva skupina stavki iz utuženih računa normirana je ZVU-om. Taj zakon odredbom čl. 40. st. 1. propisuje da je javni isporučitelj vodnih usluga dužan donijeti Opće uvjete isporuke vodnih usluga i postupati u skladu s njima. Stoga je sud uzeo u obzir tužiteljeve Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 17/2013 od 24. srpnja 2013., dalje: Opći uvjeti isporuke).

23. Odredbom čl. 97. st. 1. Općih uvjeta isporuke propisano je da korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika. Odredbom čl. 98. st. 1. Općih uvjeta isporuke propisano je da je korisnik usluge dužan platiti uslugu najkasnije do datuma dospijeća naznačenog na računu.

24. Iz tužiteljevih tvrdnji i priloženih računa proizlazi da se oba računa odnose za razdoblje od 9. siječnja 2016. do 31. prosinca 2022. Znači da tužitelj već pri izdavanju tih računa nije poštovao mjerodavne propise o tome kada mora izdavati račune u odnosu na to na koje se razdoblje odnose. S tim u vezi valja uzeti u obzir da je točna tuženikova tvrdnja da tužitelj naknadnim izdavanjem računa ne može mijenjati odredbe zakona i propisa kojima je uređen način i vrijeme zastarijevanja tražbina, pa tako sebi u korist produžiti vrijeme zastare za tražbinu koju utužuje.

25. U kontekstu utvrđivanja dospijeća prema naprijed navedenim Općim uvjetima isporuke, ovaj sud smatra da je uobičajen i prihvatljiv način očitavanja potrošnje vode i ispostave računa na mjesečnoj razini, a koji način omogućuje tužitelju uredno izvršavanje njegovih ovlasti a tuženiku da prati svoju potrošnju i podmiruje svoje obveze. Stoga će se uzeti da je tužitelj tuženiku mogao i morao izdati račune na mjesečnoj razini.

26. Tijek zastare je određen odredbom čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023, dalje: ZOO) kojom je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Dakle, za svaki utuženi mjesec za koji su vodne usluge na mjesečnoj razini trebale biti utvrđene očitavanjem i za koje je trebao biti izdan račun, zastara tražbine je započela teći prvog dana sljedećeg mjeseca.

27. Odredbama ZVU-a, Općih uvjeta isporuke i Odlukom o cijeni vodnih usluga (službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 8 od 28. veljače 2023.) nije određen poseban rok zastare za tražbine vodnih usluga pa stoga valja uzeti da se primjenjuje zastarni rok iz odredbe čl. 226. ZOO-a, čijim je stavkom 1. propisano da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

28. Dakle, s obzirom na to da je zadnji dan utuženog razdoblja isporuke vodnih usluga 31. prosinca 2021. za oba računa, i uzimajući u obzir trogodišnji rok zastare, znači da su sve tražbine zastarjele istekom 1. siječnja 2025., dakle prije 15. siječnja 2025. kada je podnesen prijedlog za ovrhu u ovom postupku. Stoga dio tužbenog zahtjeva po oba računa koji se odnosi na vodne usluge valja odbiti jer je u odnosu na njega nastupila zastara.

29. Sud će se u nastavku osvrnuti na prigovor zastare za drugu kategoriju tražbina navedenu u oba računa. Odredbom čl. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine, broj: 153/2009., 90/2011., 56/2013., 154/2014., 119/2015., 120/2016., 127/2017., 66/2019., 36/2024., dalje: ZFVG) određeno je da je plaćanje vodnih naknada uređeno tim zakonom, dok je odredbom čl. 5. st. 1. ZFVG-a određeno da su vodne naknade kako slijedi: naknada za uređenje voda, naknada za korištenje voda, naknada za zaštitu voda, naknada za melioracijsku odvodnju, naknada za navodnjavanje, naknada za razvoj. Dakle, druga kategorija utuženih tražbina po oba računa o kojima je riječ u ovom postupku su po svojoj naravi vodne naknade uređene naprijed navedenim zakonom (utužene su, konkretno, naknada za korištenje voda, naknada za zaštitu voda i naknada za razvoj voda, razvoj odvodnja i razvoj pročišćavanja).

30. Odredbom čl. 74. st. 1. ZFVG-a propisano je da se na zastaru obračuna i izvršenja, odnosno ovrhe vodnih naknada, osim naknada iz st. 2. tog članka, primjenjuje Opći porezni zakon. Odredbom st. 2. tog članka ZFVG-a propisano je da pravo na obračun i ovrhu naknade za zaštitu voda i naknade za razvoj koje obračunavaju i naplaćuju isporučitelji vodnih usluga uz cijenu vodnih usluga zastarijeva kada prema propisu kojim se propisuje cijena vodne usluge zastarijeva cijena vodne usluge uz koju se naplaćuje.

31. Budući da se niti Općim uvjetima isporuke niti Odlukom o cijeni vodnih usluga (službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 8 od 28. veljače 2023.) ne propisuje zastarni rok za naknade za zaštitu voda i naknade za razvoj, valja utvrditi da se na te naknade primjenjuje zastarni rok od tri godine iz naprijed navedene odredbe čl. 226. ZOO-a.

32. Dakle, s obzirom na to da su u konkretnom slučaju naknade za zaštitu voda i naknade za razvoj obračunate uz cijenu vodnih usluga, na njih se primjenjuje trogodišnji zastarni rok i u odnosu na njih valja zaključiti isto što i za tražbine vodnih usluga, odnosno da su sve tražbine utužene po tim osnovama zastarjele i da dio tužbenog zahtjeva koji se na njih odnosi valja odbiti.

33. Naposljetku, vezano za utuženu tražbinu za naknadu za korištenje voda, valja razmotriti dva pitanja: tko je ovlašten obračunati tu tražbinu (i na koji način) i tražiti njezino plaćanje te koji zastarni rok bi se na nju primjenjivao.

34. Odredbom čl. 25. ZFVG-a propisano je da Hrvatske vode obračunavaju i naplaćuju od obveznika naknadu za korištenje voda. Dakle, budući da iz dostavljenih dokumenata u spisu ne proizlazi da su ovdje utuženu naknadu obračunale Hrvatske vode (Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama čiji je OIB 28921383001), a niti da su za takav obračun ili naplatu tražbine ovlastile Vodoopskrbu i odvodnju d.o.o. (OIB: 83416546499), ovdje tužitelja, valja utvrditi da se tužitelju niti ne može dosuditi dio tražbine koju potražuje po osnovi naknade za korištenje voda.

35. Nadalje, vezano za prigovor zastare u odnosu na tu tražbinu, s obzirom na to da ista nije obuhvaćena odredbom čl. 74. st. 2. ZFVG-a, na zastaru obračuna i izvršenja, odnosno ovrhe te naknade se u skladu s čl. 74. st. 1. ZFVG-a primjenjuje Opći porezni zakon.

36. Odredbom čl. 108. st. 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/2016., 106/2018., 121/2019., 32/2020., 42/2020., 114/2022., 152/2024., dalje. OPZ) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima. (čl. 108. st. 2. OPZ-a). Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

(čl. 108. st. 4. OPZ-a).

37. Valja razmotriti koja je posljedica primjene naprijed navedenih odredbi na utuženu tražbinu za naknadu za korištenje voda.

38. Iz odgovarajuće primjene odredbe čl. 108. st. 2. OPZ-a proizlazi da zastara prava na utvrđivanje naknade za korištenje voda počinje teći istekom godine na koju se odnosi ta naknada za korištenje voda. S obzirom na zastarni rok od šest godina i utuženo razdoblje od 9. siječnja 2016. do 31. prosinca 2021., valja utvrditi da je zastarjelo pravo na utvrđivanje naknade za korištenje voda za razdoblja zaključno s 31. prosinca 2018. (od 1. siječnja 2019. do 1. siječnja 2025. je proteklo šest godina).

39. Za ostale tražbine, koje se odnose na utužena razdoblja od 1. siječnja 2019. do zadnjeg utuženog dana 31. prosinca 2021., valja uzeti da ostaje mogućnost da nije zastarjelo pravo na njihovo utvrđivanje.

40. Međutim, s obzirom da tražbine za korištenje voda u navedenom razdoblju još nisu utvrđene od strane za to nadležnog tijela (Hrvatskih voda u skladu s odredbom čl. 25. ZFVG-a), ne može se prihvatiti zahtjev za njihovom isplatom, i jer se, među ostalim, bez rješenja navedenog nadležnog tijela ne može provjeriti jesu li pravilno obračunate, a u svjetlu tuženikovog prigovora visini tužbenog zahtjeva.

41. Čak i kad bi sud prihvatio utvrđivanje i izračun naknade za korištenje voda iz utuženih računa, uzimajući u obzir naprijed iznesena utvrđenja o zastari dijela tražbine, složenost izračuna po svakom utuženom računu s obzirom na brojnost stavki (devet stavki po svakom računu) i to da tužitelj nije predložio dokaz odgovarajućim vještačenjem, a da je tuženik osporio visinu tražbine, sud bez stručnog znanja vještaka (financijske ili druge odgovarajuće struke) ne može utvrditi kolika bi bila visina ovog eventualno nezastarjelog djela utuženih računa koji se odnosi na tražbine za naknadu za korištenje voda. Stoga dio tužbenog zahtjeva po oba računa koji se odnosi na vodne naknade valja odbiti jer je ili zastario ili je neutvrđen od strane nadležnog tijela, pri čemu se nezastarjeli dio tražbine iz računa koji se odnosi na naknadu za korištenje voda ni ne može utvrditi na temelju predloženih dokaza.

42. Slijedom svega navedenoga, uzimajući u obzir da je sud ocijenio da je dio utuženih tražbina po dvama računima u ovom predmetu zastario, da o dijelu tražbina odluku nije donijelo za njih nadležno tijelo niti se za njih može utvrditi visina jer nije predloženo izvođenje odgovarajućeg dokaza, sud je temeljem odredbe čl. 226. st. 1. ZOO-a, odredbe čl. 25. ZFVG-a i odredbe čl. 108. st. 1. OPZ-a te odredbe čl. 7. ZPP- a u vezi s odredbom čl. 250. ZPP-a i odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi povodom kojeg je vođena ova parnica i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

43. Odluka o troškovima parničnog postupka iz t. II. i III izreke temelji se na odredbama čl. 154., 155. i čl. 164. ZPP-a.

44. Sud je tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 4.484,22 EUR, našao osnovanim u sljedećem dijelu: trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 1. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 11. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj: 138/2023., dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 15. rujna 2025. u iznosu u od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu 9. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife). Na ukupni iznos dosuđenih troškova od 600,00 EUR, sud je tuženiku priznao PDV od 150,00 EUR u skladu s odredbom TBR. 46. Tarife i dosudio mu ukupno 750,00 EUR.

45. Sud je tuženiku priznao i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u skladu s odredbom čl. 4. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023.) i odredbom TBR.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.) u iznosu od 91,29 EUR, a za koji iznos iz spisa predmeta proizlazi da ga je tuženik i platio. Slijedom navedenoga sud je tuženiku na ime troškova parničnog postupka dosudio ukupno 841,29 EUR.

46. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud je u t. II. izreke odbio njegov zahtjev za naknadom troškova (250,00 EUR za tužbu, 250,00 EUR za ročište 9. listopada 2025., trošak ovršnog postupka u iznosu od 225,00 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 91,29 EUR, dakle ukupno 816,29 EUR).

U Zagrebu 21. studenoga 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

pisani prijedlog odluke izradila viša sudska savjetnica

Ivana Reljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku