Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Osijek
Broj: Pp-2344/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Bertok, uz sudjelovanje Mateje Mihačić kao zapisničarke, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VED 24 d.o.o. iz Osijeka pravne osobe i okrivljenika VRP iz [adresa], odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl.229.st.1.t.3. i st.2. Zakona o radu (Narodne novine, brojevi: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), čl.172.st.2.t.5. i st.3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, brojevi: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21) i čl.150.st.1. i 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, brojevi: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23) u povodu optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, klasa: 116-02/24-01/2429, urbroj: 443-02-01-11-24-10 od 5. srpnja 2024., nakon glavne i javne rasprave zaključene u odsutnosti drugookrivljenice i predstavnika pravne osobe i tužitelja te odluke javno objavljene 21. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl.183. Prekršajnog zakona
okrivljena pravna osoba VED 24 d.o.o., OIB: 04133592820, sa sjedištem u [adresa], prekršajno nekažnjavana,
okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi VRP, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći V i R, rođena **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavana,
k r i v i s u
a) što je od 1. ožujka 2024. do 7. svibnja 2024. u [adresa] za okrivljenu pravnu osobu kao poslodavca VR obavljala poslove njegovateljice za što je angažirana od strane direktorice društva VRP, a da okrivljenici nisu prije početka rada s imenovanom sklopili ugovor o radu u pisanom obliku, a niti su joj prije početka rada istog dana izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu,
II. dakle, u slučaju kada ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku okrivljenici nisu prije početka rada radnice istoj izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu,
III. time je okrivljena pravna osoba počinila prekršaj opisan u čl.14.st.3, a kažnjiv po čl.229.st.1.t.3. Zakona o radu, a okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi počinila prekršaj opisan u čl.14.st.3, a kažnjiv po čl.229.st.1.t.3. i st. 2. Zakona o radu,
IV. te im se na temelju citiranog članka navedenog Zakona, a primjenom odredbi iz čl.33. i čl.37. Prekršajnog zakona
u t v r đ u j e
okrivljenoj pravnoj osobi VED 24 d.o.o.
novčana kazna u iznosu od 1.040,00 eura
okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi VRP
novčana kazna u iznosu od 200,00 eura
b) što nisu izvršili prijavu tijelu obveznog mirovinskog osiguranja Područnom uredu Osijek za radnicu VR, koja je započela obavljati poslove njegovateljice, najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije s danom 1. ožujka 2024. prije samog početka rada,
V. dakle, kao poslodavci nisu za radnika u zakonskom roku podnijeli prijavu osiguranja tijelu mirovinskog osiguranja,
VI. time je pravna osoba počinila prekršaj opisan u čl.112.st.1.t.2, a kažnjiv po čl.172.st.2.t.5.Zakona o mirovinskom osiguranju, a odgovorna osoba u pravnoj osobi počinila prekršaj opisan u čl.112.st.1.t.2., a kažnjiv po čl.172.st.3. u sv.st.2.t.5. Zakona o mirovinskom osiguranju,
VII. te im se na temelju citiranog članka navedenog Zakona, a primjenom odredbi iz čl.33. i čl.37. Prekršajnog zakona
u t v r đ u j e
okrivljenoj pravnoj osobi VED 24 d.o.o.
novčana kazna u iznosu od 1.040,00 eura
okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi VRP
novčana kazna u iznosu od 200,00 eura
c) što kao poslodavci nisu izvršili prijavu tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja za radnicu VR koja je 1. ožujka 2024. započela s radom kod okrivljenika u zakonskom roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti na osnovu kojih se stječe status osigurane osobe tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno najkasnije 9. ožujka 2024.,
VIII. dakle, kao poslodavci nisu u zakonskom roku podnijeli tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja prijavu početka rada radnice,
IX. time je okrivljena pravna osoba počinila prekršaj opisan u čl.120.st.4., a kažnjiv po čl.150.st.1.t.2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi počinila prekršaj opisan u čl.120.st.4., a kažnjiv po čl.150.st.2. u sv.st.1.t.2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju
IX. te im se na temelju citiranog članka navedenog Zakona, a primjenom odredbi iz čl.33. i čl.37. Prekršajnog zakona
u t v r đ u j e
okrivljenoj pravnoj osobi VED 24 d.o.o.
novčana kazna u iznosu od 1.040,00 eura
okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi VRP
novčana kazna u iznosu od 200,00 eura
X. Na temelju čl.39.st.2.t.2. Prekršajnog zakona
i z r i č e s e
okrivljenoj pravnoj osobi VED 24 d.o.o.
ukupna novčana kazna u iznosu od 3.120,00 eura
(slovima: tri tisuće sto dvadeset eura)
okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi VRP
ukupna novčana kazna u iznosu od 600,00 eura
(slovima: šesto eura)
XI. Na temelju čl.33.st.11. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti novčanu kaznu u roku od dva (2) mjeseca po pravomoćnosti presude.
XII. Na temelju čl.183.Prekršajnog zakona okrivljenici se upozoravaju da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
XIII. Na temelju čl.138.st.2.t.3.a u sv.čl.139.st.3. Prekršajnog zakona svaki okrivljenik je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (slovima: pedeset eura) u roku od dva (2) mjeseca po pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio optužni prijedlog protiv okrivljenika broj gore navedeni, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude, a raspravni sud je proveo redovan postupak.
2. Sud je na zamolbu okrivljenice VRP, ujedno i predstavnice okrivljene pravne osobe odgodio ročište zakazano 2. travnja 2025. poradi pripreme obrane. Sljedeće ročište 9. srpnja 2025. održano je u odsutnosti uredno pozvanih okrivljenika iako je predstavnica zatražila odgodu ročišta zbog nemogućnosti prisustvovanja zbog poslovnih obveza u Austriji jer je na njezinu inicijativu prvo ročište odgođeno te je sud ocijenio zahtjev usmjerenim ka odugovlačenju postupka i izbjegavanju prekršajne odgovornosti. Okrivljenici su pozvani uredno i na ročište 17. studenog 2025., no nisu pristupili niti ispričali nedolazak, a kako su primili obavijest iz čl.109.a Prekršajnog zakona u kojoj su obaviješteni o mogućnosti održavanja ročišta i donošenja odluke i u njihovoj odsutnosti, sud je postupio na opisani način, cijeneći kako usmeno ispitivanje okrivljenika nije neophodno radi utvrđenja bitnih i odlučnih činjenica za postupak, vođen načelom ekonomičnosti i ne odugovlačenja postupka.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao u svojstvu svjedoka RR, višu inspektoricu rada te pročitao i izvršio uvid u: potvrde iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave za okrivljenike od 2. travnja 2025., zapisnik o zamolbenom ispitivanju svjedokinje VR Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp Pom-57/2025-2 od 5. rujna 2025. i zapisnik o ispitivanju svjedoka VR Državnog inspektorata PU Varaždin od 14. lipnja 2024.
4. Svjedokinja RR, viša inspektorica rada u iskazu je navela da je obavljala inspekcijski nadzor u razdoblju od 29. svibnja 2024. do 16. lipnja 2024. na temelju zaprimljene predstavke VR koja je tijekom nadzora ispitana u svojstvu svjedoka na zapisnik, a prije toga prethodno propisno upozorena pod kaznenom i materijalnom odgovornošću. Nadalje je navela kako je tom prigodom utvrđeno da je za okrivljenike imenovana VR obavljala posao njegovatelja od najmanje 1. ožujka 2024. do 7. svibnja 2024., a da poslodavac istoj s obzirom da s radnicom nije sklopio ugovor o radu u pisanim obliku, nije izdao prije početka rada pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu niti je imenovanu radnicu u zakonskim rokovima prijavio tijelima obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.
5. Svjedokinja VR je na zapisnik Općinskom sudu u Varaždinu, broj: Pp Pom-57/2025-2 od 5. rujna 2025. izjavila da radi kao njegovateljica, a prvookrivljena pravna osoba bavi se ustupanjem radnika u Austriji, odnosno surađuju s drugom agencijom u Austriji. Za okrivljene je saznala od kolegice, a isto tako bilo je na Facebooku objavljeno da traže njegovateljice pa se iz tog razloga javila II. okr. vezano za posao njegovateljice u Austriji. II. okr. VRP rekla joj je da ima jednu "štelu", odnosno mjesto gdje postoji potreba za njegovateljicom te ju je potom Vedranin suprug zajedno s nekolicinom njegovateljica odvezao u Insbruck. Nadalje, tamo ju je dočekala djelatnica agencije s kojom II. okr. surađuje i potom odvela u kuću u kojoj živi pacijentica o kojoj se ona skrbila. Na rad u Austriju uputila ju je VRP, odnosno I. okr. pravna osoba koje je smatrala poslodavcem, dok je u Austriji sklopila ugovor sa sinom žene o kojoj je skrbila s agencijom iz Austrije s napomenom da to nije bio ugovor o radu, već ugovor kojim se obvezala ostati raditi, odnosno njegovati tu gospođu dok joj ne dođe zamjena, a na ta udaljena mjesta se u pravilu ide na duži period, ona je konkretno išla na 4 tjedna. U Austriji nije bila sva četiri tjedna jer je završila u bolnici, a VRP joj je prilikom razgovora za posao samo rekla kolika je dnevnica i da je uobičajeno da joj tu dnevnicu isplaćuje obitelj u kojoj se radi, kao i putne troškove odlaska toj obitelji i povratka u Hrvatsku, što je bilo ukupno 240,00 eura. Nakon svakog turnusa radi se obračun, tzv. "honorar lista" i prema tom obračunu obitelj u pravilu isplaćuje u gotovini naknadu za obavljeni rad i isto tako joj je VRP rekla da će sve dogovoriti s agencijom u Austriji. Nikad ju nisu prijavili na mirovinsko niti na zdravstveno osiguranje, a nisu s njom sklopili ugovor o radu niti izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. Navela je da je imala problema sa sinom gospođe o kojoj se brinula jer joj isti nije htio isplatiti dnevnicu ni putne troškove, a isto tako nije joj želio vratiti osobne stvari, tako da se prtljaga još uvijek nalazi kod njih, s tim da su u toj prtljazi neki njezini osobni dokumenti, a i neke vrlo drage uspomene, kao i npr. narukvice njezinih blizanaca koji su umrli. VRP je kontaktirala vezano za probleme na koje je naišla vezane uz isplatu dnevnica, putnih troškova i povrata prtljage, no ista joj je rekla da se javi agenciji u Austriji i da njezin suprug Z neće voziti njezine stvari. Nadalje je navela da ju je najviše zaboljelo što joj VRP, a niti agencija u Austriji nisu osigurali adekvatnu zdravstvenu skrb, već su se "loptali" s njom između sebe i prebacivali odgovornost jedni na druge, a ona je imala velikih problema sa zubima, zbog čega je završila u bolnici u Insbrucku zbog sepse na zubu te je helikopterom prevezena u bolnicu jer je njezino zdravstveno stanje zahtijevalo hitnu hospitalizaciju. Nisu joj htjeli zvati ni liječnika, već se sama morala pobrinuti za sebe. Idući dan nakon operacije kada je po preporuci liječnika morala ostati u bolnici počele su prijetnje prvo od agenta iz agencije u Austriji koji joj je rekao da se odmah mora vratiti na rad u kuću u kojoj je bila i da si sama plati putne troškove, taksi od bolnice do kuće gdje je radila. Nakon tog je odlučila potpisati izlazak iz bolnice na vlastitu odgovornost te je u takvom stanju još ošamućena od lijekova tražila autobusnu postaju da se vrati u Hrvatsku. Nije imala niti dovoljno novaca za kartu za Zagreb te joj je gospodin koji je prodavao karte dao 4 eura koja su joj nedostajala za putnu kartu, a i drugi putnicu su dali 5-10 eura kako bi si kupila nešto za pojesti i popiti. Nakon tog događaja bila je psihički loše i nije bila u stanju raditi tri mjeseca. Dobila je račun da mora platiti helikopter koji je došao po nju, no nema za to novaca. Nakon dolaska u Hrvatsku više nije mogla stupiti u kontakt s II. okr. koja je odbijala njezine pozive i zatvorila firmu, a istu je sad otvorila na svoju tajnicu, a isto tako je napravila i agencija u Austriji s kojom VRP surađuje. Nikad nije otišla u Osijek, već se dogovor s VRP obavljao isključivo putem telefona. Nije jedina koja je tako prošla, no VRP i agencija iz Austrije uglavnom zapošljavaju C na tim poslovima. Tvrdi da je s VRP dogovorila da će s njezinom agencijom zasnovati radni odnos i da bi joj plaćala 100,00 eura kao paušal za pronađeni posao. Napominje da je na honorar listama o kojima je ranije govorila i stavka za Vedranin paušal koji joj se oduzima od plaće.
6. Ispitana na zapisnik inspekcije **.**.2024. VR je navela da je započela s radom kod poslodavca VED 24 d.o.o. Osijek u veljači 2024., ne zna točan datum početka rada, a da s poslodavcem prije rada nije sklopila ugovor o radu niti joj je izdana pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu te ju poslodavac nije prije početka rada prijavio na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u propisanim rokovima, tako da je cijelo razdoblje rada bila neprijavljena. Za posao je saznala kada je vidjela oglas na Facebooku, a za rad ju je angažirala direktorica VRP s kojom se dogovorila o početku rada i svim uvjetima rada. Za poslodavca je radila poslove njegovateljice u Republici Austriji za poslodavca koji se također zove VED 24 kojem je bila iznajmljena za rad, a koji je poslodavcu VED 24 d.o.o. iz Osijeka plaćao 2,00 eura po danu za njezi rad, koji iznos joj je ustegnut prilikom isplate plaće. Zadnje je radila kao njegovateljica starije ženske osobe u mjestu Lermoos u Austriji, Danielstrasse 5/1. Radila je do 7. svibnja 2024. kad je prestala zbog zdravstvenih problema i završila u bolnici. Za razdoblje njezinog rada isplaćeno joj je u dva navrata na ruke, prvi put 2.240,00 eura, drugi put 1.828,00 eura, a od tog iznosa je morao platit doprinose u Austriji i troškove prijevoza. Obračuni za isplaćene iznose su joj dostavljeni od strane tajnice iz agencije VED 24 u Austriji. Kod zadnjeg korisnika u Austriji ostale su joj osobne stvari i dokumentacija do koje ne može doći.
7. Analizirajući rezultate provedenog postupka, sud je na nepobitan način utvrdio da su okrivljenici počinili terećene prekršaje jer je od 1. ožujka 2024. do 7. svibnja 2024. u [adresa] za okrivljenu pravnu osobu kao poslodavca VR obavljala poslove njegovateljice za što je angažirana od strane direktorice društva VRP, a da okrivljenici nisu prije početka rada s imenovanom sklopili ugovor o radu u pisanom obliku, a niti su joj prije početka rada istog dana izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. Također, utvrđeno je da okrivljenici nisu izvršili prijavu tijelu obveznog mirovinskog osiguranja Područnom uredu Osijek za radnicu VR, koja je započela obavljati poslove njegovateljice, najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije s danom 1. ožujka 2024. prije samog početka rada i da kao poslodavci nisu izvršili prijavu tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja za radnicu VR koja je 1. ožujka 2024. započela s radom kod okrivljenika u zakonskom roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti na osnovu kojih se stječe status osigurane osobe tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno najkasnije 9. ožujka 2024.
8. Prekršajna odgovornost okrivljenika utvrđena je provedenim dokaznim postupkom, prije svega na osnovu iskaza svjedokinje VR danog pred zamoljenim Općinskim sudom u Varaždinu i inspekciji rada na zapisnik. Svjedokinja VR uvjerljivo je, detaljno i argumentirano opisala da je od strane poslodavca, okrivljenika angažirana za rad u svojstvu njegovateljice od 1. ožujka 2024. do 7. svibnja 2024. u Austriji, a poslodavac joj nije prije početka rada s obzirom da s njom nije sklopio ugovor o radu u pisanom obliku, uručio primjerak potvrde o sklopljenom ugovoru o radu niti ju je prijavio u zakonskim rokovima na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Dakle, poslodavac, okrivljena pravna osoba uputio ju je na rad u Austriji na njegovanje starije osobe, s poslodavcem se dogovarala isključivo putem telefona, izuzev što ju je suprug okrivljene odgovorne osobe odvezao u Insbruck u Austriju, gdje je dočekana od strane djelatnica agencije s kojom okrivljena odgovorna osoba surađuje.
9. U konkretnom slučaju ne može se raditi o ustupanju, odnosno privremenom rasporedu radnika, ovdje svjedokinje VR, drugom poslodavcu, točnije agenciji u Republici Austriji jer poslodavac može privremeno rasporediti radnika drugom poslodavcu samo u vrlo usko određenim okolnostima i pod točno opisanim uvjetima, a u svim drugim slučajevima takvo ustupanje radnika je nezakonito i podliježe prekršajnim sankcijama. Naime, poslodavac zbog privremenog nestanka potrebe za obavljanjem poslova kad nema posla za određenog radnika može svog radnika privremeno ustupiti isključivo povezanom poslodavcu u smislu Zakona o trgovačkim društvima na najduže šest mjeseci i to se ustupanje temelji na sporazumu između poslodavaca i na pisanoj suglasnosti radnika, a pisana suglasnost radnika smatra se dodatnim ugovorom o radu kod matičnog poslodavca.
10. Svjedokinja VR, radnica poslana u inozemstvo radi njege bez pisanog ugovora o radu nije postala samozaposlena niti ju je automatski zaposlila agencija u inozemstvu, već za nju sukladno Zakonu o radu odgovara okrivljena pravna osoba koja ju je poslala na rad. Naime, čl.4.st.2. Zakona o radu propisano je da je poslodavac pravna osoba koja zapošljava radnika i za kojeg radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove. U slučaju kad nije sklopljen ugovor o radu, smatra se da je riječ o radnom odnosu kada poslodavac radniku povjerava poslove u svojstvu poslodavca, a on ih obavlja.
11. Nadalje, agencija za privremeno zapošljavanje postaje poslodavac samo ako između nje i radnika, konkretno svjedokinje VR, postoji valjani ugovor o ustupanju radnika te ako je agencija upisana u evidenciju Ministarstva rada te je u tom slučaju agencija dužna radniku isplatiti plaću i ne smije radniku naplatiti naknadu za ustupanje sukladno čl.44. Zakona o radu.
12. Međutim, u konkretnom slučaju, okrivljena pravna osoba je radnicu VR poslala na rad u inozemstvo, a s njom nije sklopila ugovor o radu, ali joj je povjerila poslove njege starijih osoba te je time ostvareno obilježje radnog odnosa prema čl.10.st.2. Zakona o radu, zbog čega se radnica VR smatra zaposlenom upravo kod okrivljene pravne osobe. Agencija u inozemstvu nije poslala poslodavac jer nije sklopila ugovor o ustupanju i nije upisana u evidenciju agencije, a navodno ustupanje radnice bez pisanog ugovora o ustupanje predstavlja prekršaj. Dakle, iako je radnica VR obavljala poslove u inozemstvu i navodno kod agencije u inozemstvu, jedini pravi poslodavac je okrivljena pravna osoba koja ju je poslala s obzirom da je okrivljena pravna osoba zaposlila radnicu VR koja je za nju obavljala rad, dok bi agencija u inozemstvu eventualno bila korisnik radne snage bez statusa poslodavca.
13. Sud je okrivljenike proglasio krivima te je svakom okrivljeniku utvrdio novčane kazne uz primjenu instituta ublažavanja kazne, a potom izrekao i ukupnu novčanu kaznu, cijeneći da je kazna razmjerna stupnju krivnje, društvenoj opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. Za okrivljenu pravnu osobu sud je kao olakotnu okolnost cijenio prekršajnu nekažnjavanost, dok nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti. Za okrivljenu odgovornu osobu sud je kao olakotnu okolnost cijenio prekršajnu nekažnjavanost, dok nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti.
14. Na temelju čl.183.Prekršajnog zakona okrivljenici se upozoravaju da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
15. Sud je okrivljenike obvezao na plaćanje troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu razmjerno dužini trajanja postupka i njegovoj složenosti.
U Osijeku 21. studenog 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Mateja Mihačić
Dunja Bertok
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku iste. Žalba se može podnijeti ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.
DOSTAVITI:
1. Okrivljenicima,
2. Tužitelju,
3. Arhiv.
