REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1735/2018-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, na prijedlog sudske savjetnice Snježane Hrubec Totić, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojega zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojega zastupa punomoćnik Filip Gereci, odvjetnik u Zagrebu, Folnegovićeva ulica 6b, radi isplate, nakon provedene glavne rasprave zaključene 7. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 21. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.412,92 EUR (slovima: tisuću četiri stotine dvanaest eura i devedeset dva centa) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 28. lipnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 5. srpnja 2017. do 27. lipnja 2018. kao i u dijelu u kojem potražuje isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos koje teku od 28. lipnja 2018. do 31. prosinca 2022. iznad uvećanja od tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.904,64 EUR (slovima: dvije tisuće devet stotina četiri eura i šezdeset četiri centa) sa zateznim kamatama od 21. studenoga 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu, u iznosu od 539,81 EUR sa zateznim kamatama.

V. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.700,00 EUR.

Obrazloženje

1./ Tužitelj u tužbi navodi da se dana 10. svibnja 2017. dogodila prometna nesreća u Zagrebu, na kolniku ulice Mlinovi, na način da je DV upravljala automobilom reg. oznake [registarska oznaka] kolnikom ulice Mlinovi u smjeru sjeverozapada te je dolaskom do kbr. 72 sa prednjim više desnim dijelom vozila naletjela na divlju životinju- srnjak, koja je na kolnik istrčala iz grmlja koji se nalazi sa istočne strane kolnika ulice Mlinovi kod kbr. 72, preko nogostupa, u smjeru jugozapada te koja životinja je uginula na mjestu događaja. Tužitelj je temeljem police kasko osiguranja broj K06820210534 dana 5. srpnja 2017. isplatio vlasniku vozila VB LEASING d.o.o. iznos od 1.412,92 EUR (ranije 10.645,63 HRK). S obzirom da je tužitelj obvezan održavati javne prometne površine koje prolaze kroz područje Grada Zagreba , te time i prometnicu na kojoj se dogodila predmetna prometna nesreća, u stanju prikladnom za nesmetano odvijanje prometa, a što je predmetnog dana očito propustio učiniti, te se uslijed takvog propusta dogodila predmetna nesreća, tužitelj potražuje tužbom od tuženika naknadu iznosa od 1.412,92 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2./ Tuženik u odgovoru na tužbu (list 24. -26. spisa) osporava dinamiku nastanka štete, ističe prigovor isključive krivnje vozača vozila te prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da Grad Zagreb nije odgovoran za štete počinjene od strane divljači. Ujedno upućuje na odredbu čl. 83. Zakona o lovstvu kojom je propisano da za štetu koju divljač počini odgovara lovoovlaštenik lovišta. Poziva se i na čl. 50. Zakona o cestama kojim je propisana odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom. Nadalje, navodi da na spornoj dionici ceste postoji prometni znak ˝Divljač na cesti˝ te da je tužitelj postupao nesavjesno u odnosu na tuženika kad je pregovarao s oštećenikom bez da je i jednim dopisom obavijestio tuženika o mogućem regresu. Nesavjesnim postupanjem tužitelja isti nije mogao steći pravo regresa prema tuženiku, jer isti nije ni na koji način mogao istaknuti prigovore koje bi mogao istaknuti. Osim toga, tuženik tvrdi da nikada nije zaprimio odštetni zahtjev od tužitelja.

3./ Tužitelj podneskom od 2. kolovoza 2019. (list 27. -31. spisa) te u daljnjem tijeku postupka navodi da iz dokaza priloženih tužbi ne proizlazi da bi postojala bilo kakva odgovornost osiguranika tužitelja za nastalu nesreću i uzrokovanu mu štetu ; da na mjestu prometne nesreće nema lovišta pa tako ni lovoovlaštenika na čiju odgovornost upire tuženik te da je paušalna tvrdnja tuženika o postavljenom znaku upozorenja ˝divljač na cesti˝. Tužitelj upućuje da se u Potvrdi MUP-a ne navodi da je takav znak bio postavljen. Nadalje, netočna je tvrdnja tuženika da se tužitelj istom nije obratio regresnim zahtjevom, jer se takvim zahtjevom obratio 22. rujna 2017. Navodi nadalje da je tuženik bio dužan postavljanjem odgovarajuće signalizacije, kao i drugim mjerama, omogućiti sigurno prometovanje cestom u svome vlasništvu te je očito da tu svoju dužnost nije ispunio jer prometnica na kojoj se dogodila predmetna nesreća nije bila obilježena prometnim znakom ˝divljač na cesti˝ te nije imala odgovarajuću opremu koja bi spriječila izlazak divljači na prometnicu, zbog čega je na prometnicu istrčala divlja životinja- srnjak i prouzročila prometnu nesreću. S obzirom na to da je cesta na kojoj se nalazi divljač opasna stvar, a vlasnik predmetne ceste je Grad Zagreb, to je njegova odgovornost objektivna po pravilima odgovornosti za štetu od opasne stvari.

4./ Tuženik u podnesku od 26. rujna 2025. (list 75. -79. spisa) u bitnome navodi da ne odgovara za komunalnu djelatnost, odnosno održavanje nerazvrstanih cesta jer je tu nadležnost prebacio na drugo trgovačko društvo odnosno ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Nadalje, ne čini spornim da na predmetnom mjestu događaja nije ustanovljeno lovište. Međutim, i dalje ukazuje da srna nije vlasništvo Grada Zagreba.

5./ Tužitelj je tijekom ove parnice pokrenuo parnicu radi naknade iste štete iz istog štetnog događaja protiv ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., koja se vodila pred ovim sudom pod posl br. P-2039/2019, a pravomoćno je okončana na način da je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. jer u konkretnom slučaju nije utvrdio njegovu odgovornost.

6./ Uvidom u izvadak iz sudskog registra za tužitelja, utvrđeno je da je tužitelj tijekom postupka promijenio tvrtku društva (ranije kao u tužbi: JADRANSKO OSIGURANJE d.d., sada: ADRIATIC OSIGURANJE d.d.).

7./ Tijekom postupka izvršen je uvid u dostavljene isprave koje su ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP). Saslušana je svjedokinja DV (list 156. spisa) te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Igoru Jakopliću na okolnost dinamike štetnog događaja i visine štete, koji je svoj nalaz i mišljenje dao u pisanom obliku (list 173.-182. spisa) i usmeno se očitovao na prigovore tuženika u vezi s danim nalazom i mišljenjem (list 206. i 207. spisa). Sud nije pribavio službenim putem: očitovanje od ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o.-PODRUŽNICA ZAGREBAČKE CESTE ima li saznanja o štetnom događaju te jesu li na predmetnoj prometnici poduzete sve mjere radi sprječavanja nastanka štete od naleta divljači; kao ni očitovanje Gradskog upravnog tijela tuženika nadležnog za ceste vezano uz podatke iz jedinstvene baze podataka o nerazvrstanim cestama koje to tijelo vodi, niti je sud uputio službeni upit trgovačkom društvu Hrvatske ceste d.o.o. radi pribave podataka iz baze podataka o javnim cestama. Navedeni dokazi utvrđeni su kao nepotrebni za donošenje presude odnosno ne bi utjecali na donošenje presude drugačije od presude koja je donesena. Nisu saslušani policijski službenici predloženi po tuženiku (JV, PV i HV) jer je, s obzirom na predmetni prijepor i sporne činjenice koje proizlaze iz navoda stranaka, bilo nepotrebno izvoditi dokaze saslušanjem tih svjedoka pri čemu se posebno ističe da bi pribava adresa i osobnih podataka svjedoka u znatnoj mjeri pridonijela odugovlačenju postupka, a u postupku pred trgovačkim sudom, odluke se načelno temelje na pisanim dokazima i ispravama. Konačno, sud nije spojio parnice na prijedlog tužitelja odnosno odlučio o priklopu spisa P-2039/2019 jer se spajanjem ne bi ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi, sukladno čl. 313. st. 1. ZPP- a, s obzirom da u tom predmetu činjenice nisu bile sporne, već je bila riječ o pravnom pitanju.

8./ Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, a djelomično osnovan u pogledu sporednih traženja (tijeka i stope zateznih kamata te troškova parničnog postupka).

9./ Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 1.412,92 EUR na ime naknade štete nastale na vozilu njegovog kasko osiguranika u nesreći koja se dogodila 10. svibnja 2017. kada je predmetno vozilo oštećeno naletom divljači (srnjaka).

10./ Nije sporno da je predmetna prometnica (Ulica Mlinovi) kategorizirana kao nerazvrstana cesta te da na predmetnom mjestu događaja nije ustanovljeno lovište.

11./ Iz činjeničnih navoda stranaka proizlazi da je u postupku sporan nastanak štetnog događaja u vidu prometne nesreće 10. svibnja 2017. i dinamika nastanka štete. Sporna je pasivna legitimacija i odgovornost tuženika s obzirom na njegove navode da nije vlasnik stradalog srndaća, kao i navode o isključivoj krivnji vozača vozila te navode o postojanju znaka ˝divljač na cesti˝ . Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

12./ Uvidom u potvrdu MUP-a broj: 511-19-44/6-8-1845/2017 od 24. srpnja 2017. (list 5. i 6. spisa) proizlazi da se 10. svibnja 2017. u Zagrebu, Mlinovi 72, dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo ZG2863-FH, osigurano kod tuženika policom kasko osiguranja, kojim je upravljala DV, i divlja životinja- srnjak, u kojoj nije bilo ozlijeđenih osoba, no oštećeno je navedeno vozilo s opisom oštećenja: prednja više desna strana; branik sa svjetlom za maglu, vezni lim i poklopac motora , dok je divlja životinja- srnjak uginuo. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 10. spisa) kod vozačice nije nađena prisutnost alkohola u organizmu. Nadalje, uvidom u prijavu i zahtjev za naknadu štete (predmet 178203201482) (list 7.-9. spisa) proizlazi da je trgovačko društvo VB LEASING d.o.o. kao osiguranik dana 11. svibnja 2017. podnijelo taj zahtjev u odnosu na oštećeno vozilo reg. [registarska oznaka]. Iz potvrde o isplati štete (list 20. spisa) proizlazi da je tužitelj dana 5. srpnja 2017. isplatio štetu (pozivajući se pritom na isplatu po broju izvida 178203201482) osiguraniku (VB LEASING d.o.o.) u iznosu od 1.412,92 EUR (ranije 10.645,63 HRK).

13./ Svjedokinja DV iskazala je da se predmetnog dana vozila u smjeru Šestina kada je u jednom trenutku ispred njezinog automobila izletjela srna te da je potom pozvala policiju koja je izvršila očevid, koji iskaz je sud ocijenio kao istinit jer je uvjerljivo iskazivala o događajima koji nisu proturječni dokumentaciji iz sudskog spisa.

14./ Na temelju nalaza i mišljenja Igora Jakoplića, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila, od 31. listopada 2023. (list 173. -182. spisa), kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručnog i objektivnog, utvrđeno je da je do predmetne nesreće došlo čeonim naletom vozila ZG2683-FH na srndaća koji se kretao u Zagrebu preko kolnika ulice Mlinovi, od sjevera prema jugu; da je do naleta došlo u dnevnim uvjetima vožnje; da ispred mjesta nesreće nije bilo prometnog znaka opasnosti ˝divljač na cesti˝; da s obzirom na nađena oštećenja na vozilu naletna brzina na srndaća je iznosila 45-55 km/h; da je vozačica za reakciju imala vrijeme od oko 0,55 sekundi, što joj nije bilo dovoljno za dovođenje vozila u kočeno stanje; da bi nalet u konkretnim okolnostima bio izbježiv pri kretanju brzinama manjim od 24 km/h. Vezano uz visinu štete, vještak je naveo da trošak popravka vozila zajedno s uključenim PDV- om iznosi 2.781,29 EUR.

15./ Očitujući se na prigovore tuženika, na ročištu održanom 7. listopada 2025. sudski vještak Igor Jakoplić dao je usmeni iskaz, koji je sud također ocijenio nepristranim i stručnim, kojim je u bitnome objasnio da je vrijeme reakcije za vozačicu bilo prekratko; da je naletnu brzinu utvrdio na temelju nađenih oštećenja temeljem iskustva; da je tehnički moguće da su sva oštećenja s izvida štete nastala u predmetnom štetnom događaju, a ista ni u jednom dijelu nisu neobična za nalet na srnu niti preopširna; a glede razlike u visini štete utvrđene od strane prometne policije u odnosu na stvarnu štetu vještak je pojasnio da prometna policija u pravilu na licu mjesta štetu procjenjuje samo okvirno, a da se na većini zapisnika unaprijed ograđuju da bi se radilo o točnoj visini štete.

16./ Suština spora između stranaka odnosi se na pitanje pasivne legitimacije i odgovornosti u situaciji koja postoji u konkretnom slučaju- odnosno kada je štetu na vozilu koje se kretalo nerazvrstanom cestom uzrokovao nalet divljači.

17./ Najprije se ističe da je divljač u pokretu opasna stvar. O tom pitanju stav je zauzela sudska praksa u brojnim odlukama (Rev-1057/14, Rev-2902/16, Rev-352/22 itd.). Do štete je došlo uslijed sudara dvije opasne stvari- motornog vozila u pokretu i divljači, pa se smatra da šteta potječe od tih stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete (čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br, 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje: ZOO). Sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, koji se oslobađa odgovornosti ako dokaže postojanje kojeg od razloga za djelomično ili potpuno oslobođenje od odgovornosti propisanih u čl. 1067. ZOO-a. Umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu (čl. 1066. st. 1. ZOO-a)

18./ U konkretnom slučaju, do štetnog događaja je došlo izvan lovišta, koja činjenica u postupku nije sporna. Sukladno čl. 12. t. 7. 2. 2. 5. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o donošenju Prostornoga plana Grada Zagreba (˝Službeni glasnik Grada Zagreba˝ br. 22/17) na površinama izvan lovišta divljač se štiti, između ostalog, i programom zaštite divljači.

19./ S obzirom da utužena šteta potječe od divljači izvan lovišta, za štetu odgovara tuženik kao provoditelj programa za zaštitu divljači na području izvan lovišta, gdje je nastala šteta, kao osoba koja je inače dužna da je nadgleda u smislu odredbe čl. 1066. ZOO-a. Ovakav zaključak izvodi se i iz odredbe čl. 73. st. 1. Zakona o lovstvu (Narodne novine Narodne novine br. 140/2005, 75/2009, 153/2009, 14/2014, 21/2016, 41/2016, 67/2016, dalje: ZL) (koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja), koja propisuje da ulovljena, ranjena i uginula divljač te njezini dijelovi pripadaju lovoovlašteniku, ako prema lovnogospodarskoj osnovi uzgaja tu vrstu divljači u lovištu, a na površinama izvan lovišta pripada osobi koja provodi zaštitu divljači na tim površinama.

20./ Što se tiče paušalnog navoda tuženika o postojanju na predmetnoj prometnici znaka ˝divljač na cesti˝ te s druge strane, navoda tužitelja o njegovom nepostojanju, treba ukazati na sljedeće. Iako je u postupku uzgredno utvrđeno da na predmetnoj prometnici nije bio postavljen znak ˝divljač na cesti˝, ta činjenica nije od važnosti za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, ukazuje se da navedeni znak predstavlja jedan od znakova opasnosti iz čl. 16. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, dalje: ZSPC), a služi da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom mjestu, odnosno dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti. Isti znak, dakle, nije znak izričite naredbe iz čl. 16. st. 2. ZSCP -a, kojim se sudionicima u prometu na cesti stavljaju do znanja zabrane, ograničenja i obveze. Pri tome treba ukazati da tuženik niti ne navodi da bi, uz znak ˝divljač na cesti˝ bio postavljen i znak ograničenja brzine (kao znak izričite naredbe).

21./ Kako je u postupku dokazano da se predmetno vozilo kretalo 45-55 km/h, a da bi nalet u konkretnim okolnostima bio izbježiv pri kretanju brzinama manjim od 24 km/h, u ovom je konkretnom slučaju tužitelj dokazao da do štete nije došlo krivnjom vozač ice vozila.

22./ Dakle, tuženik je objektivno odgovoran za predmetnu štetu, a nije dokazao postojanje nekog od razloga za oslobođenje od odgovornosti propisanih odredbom čl. 1067. ZOO-a (viša sila, radnja oštećenika ili treće osobe) koje bi isključile njegovu odgovornost za štetu od opasne stvari (divljači).

23./ Sukladno odredbi čl. 101. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine br. Narodne novine br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, dalje: ZC) nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo (čl. 107. st. 1. ZC), dok jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta (čl. 107. st. 2. ZC).

24./ Imajući u vidu da je do štete došlo na nerazvrstanoj cesti u vlasništvu tuženika (što proizlazi iz Popisa nerazvrstanih cesta I. reda na području Grada Zagreba, list 41. - 58. spisa), da se na toj cesti, prema redovitom tijeku stvari kreću motorna i druga vozila, jasno je da osiguranik tuženika nije mogao niti spriječiti niti otkloniti mogućnost da divljač istrči na cestu, a prema nalazu i mišljenju vještaka, nalet nije mogao niti izbjeći. Nadalje, nerazvrstana cesta na kojoj se dogodila predmetna nesreća nije dio lovišta, stoga su paušalni, a time i neosnovani navodi tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji i odgovornosti lovoovlaštenika u smislu odredbe čl. 83. Zakona o lovstvu (Narodne novine br. 140/2005, 75/2009, 153/2009, 14/2014, 21/2016, 41/2016, 67/2016).

25./ Neosnovani su i navodi tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji s obzirom da je komunalnu djelatnost koja se odnosi na održavanje nerazvrstanih cesta prenio na ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Naime, prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge subjekte, tuženik se ne oslobađa odgovornosti za osiguranje pravilnog djelovanja tih osoba. O pravnom pitanju prenošenja javnopravnih ovlasti s Grada Zagreba na ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-944/2022.

26./ Po ocjeni ovog suda, nisu od utjecaja na donošenje odluke navodi tuženika o nesavjesnom postupanju tužitelja prema tuženiku u tijeku pregovora s oštećenikom , kao i navodi da time što ga tužitelj nije obavijestio tuženik nije mogao istaknuti sve prigovore. Suprotno navodima tuženika, isto nije od utjecaja na stjecanje prava regresa, jer je tužitelj po samom zakonu isplatom utuženog iznosa stekao sva prava njegova osiguranika prema tuženiku, sukladno odredbi čl. 963. ZOO-a, uključujući i pravo na zatezne kamate.

27./ S obzirom da odredbom čl. 963. ZOO-a nije propisano kada dospijeva regresni zahtjev osiguratelja prema osobi odgovornoj za štetu , valjalo je primijeniti odredbu čl. 183. st. 2. ZOO-a, kojom je propisano da ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze.

28./ Tužitelj tijekom postupka nije dostavio regresni zahtjev od 22. srpnja 2017. na koji se poziva u podnesku od 31. srpnja 2019. odnosno nije dokazao činjenicu da je navedenog datuma od kojeg potražuje i zatezne kamate na utuženi iznos, dospio njegov regresni zahtjev.

29./ Stoga je sud, imajući u vidu citirane odredbe ZOO-a, dospijeće regresnog zahtjeva vezao uz započinjanje ove parnice. S obzirom da je tužitelj podnio tužbu dana 28. lipnja 2018., od toga dana tužitelj ima pravo potraživati isplatu zateznih kamata pa je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata od 5. srpnja 2017. do 27. lipnja 2018.

30./ Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. S obzirom da se ne radi o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose, već se radi o regresnoj tražbini naknade štete, odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje teku od 28. lipnja 2018. do 31. prosinca 2022. iznad uvećanja od tri postotna poena.

31./ Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod t. I. i II. izreke presude.

32./ S obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, dok nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedna traženja (zatezne kamate), tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove parničnog postupka u cijelosti.

33./ Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te odredbi čl. 164. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, u granicama zahtjeva istaknutog u troškovniku (list 218. i 219. spisa), prema vrijednosti predmeta spora, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: OT) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23 dalje u tekstu: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka za sastav tužbe (T.br. 7.1 OT) u iznosu od 200,00 EUR; sastav podnesaka od 30. srpnja 2019. i 8. prosinca 2023. (T.br. 8.1. OT) u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak; zastupanje na ročištima 16. rujna 2019. i 16. listopada 2019. (T.br. 9.5. OT) u iznosu od 50,00 EUR za svako ročište; zastupanje na ročištima 19. studenoga 2019., 23. rujna 2022., 16. veljače 2023., 20. ožujka 2023., 28. travnja 2023. i 7. listopada 2025. (T.br. 9.1. OT) u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište , dakle ukupno 1.900,00 EUR, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46. OT) u iznosu od 475,00 EUR, što sveukupno iznosi 2.375,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 450,00 EUR. Nadalje, imajući u vidu da je odredbama čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23., dalje ZSP) propisana dužnost stranke pristojbu za odluke koje sud dostavlja, u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, platiti u roku od 3 dana od dana elektroničke dostave odluke, kada se pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom (u konkretnom slučaju za presudu 53,09 EUR / 2= 26,55 EUR, Tarifa br. 2.1.), trošak potreban za vođenje parnice, sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a je upravo trošak u visini polovice propisanog iznosa pristojbe. U preostalom dijelu, dakle u drugoj polovici propisanog iznosa pristojbe za presudu, tužitelj nema pravo na naknadu troška na teret protivne stranke, stoga je sud odbio njegov zahtjev za isplatom preostalog dijela troška sudske pristojbe na presudu (26,54 EUR). Navedeno tumačenje nije primjenjivo i glede zatraženog troška sudske pristojbe za tužbu, s obzirom je ista podnesena 28. lipnja 2018. odnosno prije stupanja na snagu ZSP/18 (1. siječnja 2019.) koji je propisao plaćanje određenih pristojbi u visini polovice propisanog iznosa, stoga je tužitelju priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 EUR (Tarifa br. 1.1.).

34./ Dakle, tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u dijelu koji prelazi priznati trošak do zatraženog iznosa od 66,36 EUR (razlika u iznosu od 13,27 EUR) . Osim dijela troška sudske pristojbe za presudu koji nije priznat tužitelju (26,54 EUR), tužitelju nije priznat niti trošak parničnog postupka za sastav podneska od 22. listopada 2019. (list 89.-121. spisa) kao ni trošak sastava podneska od 4. svibnja 2021. (list 133. i 134. spisa), u zatraženom iznosu od 250,00 EUR za svaki podnesak, jer istima ponavlja ranije navode koje je iznio u tužbi i u podnesku od 2. kolovoza 2019., iznosi pravna shvaćanja i predlaže spajanje parnica koje nisu spojene, zbog čega navedeni podnesci, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, nisu bili nužni za vođenje ove parnice.

35./ Slijedom navedenog, tužitelju su priznati troškovi parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 2.904,64 EUR, stoga je odlučeno kao pod t. III. izreke presude, dok mu nisu priznati troškovi parničnog postupka u iznosu od 539,81 EUR (t. IV. izreke presude).

36./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se odredba o stopi zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, pa su tužitelju priznate zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak od dana 21. studenoga 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Stoga je odlučeno kao pod t. III. izreke presude.

37./ Tuženiku koji je izgubio parnicu ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka, stoga je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a te je odlučeno kao pod t. V. Izreke presude.

U Zagrebu 21. studenoga 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Snježana Hrubec Totić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda uz korištenje informacijskog sustava eKomunikacije.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).