Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-387/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Mladena Radičevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. GJ, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj K-113/2019-22 od 17. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaća žalba opt. GJ, preinačuje se prvostupanjska presuda kojom je opt. LJ proglašen krivim zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i st. 4. KZ/11 u odluci o zamjeni radom za opće dobro i izriče da se uzimaju kao pravilno utvrđene po prvostupanjskom sudu kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci za svako kazneno djelo, kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci te se uz daljnju primjenu čl. 56. KZ/11 opt. GJ izriče uvjetna osuda tako što se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, u koju mu se uvjetnu osudu na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme uhićenja od 28. siječnja 2018. do 29. siječnja 2018.

II/ U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj K-113/2019-22 od 17. srpnja 2025., opt. LJ proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisana u čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, a kažnjiva po čl. 139. st. 2. KZ/11 u vezi članka 51. KZ/11 pa je na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 opt. GJ za djelo počinjeno na štetu GJF utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za djelo počinjeno na štetu DJ GJF kazna zatvora u trajanju šest mjeseci te je opt. LJ na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. GJ je u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme uhićenja od 28. siječnja 2018. do 29. siječnja 2018.

1.2. Na temelju čl. 55. st. 1. i 3. KZ/11 opt. GJ kazna zatvora zamijenjena je radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

1.3. Ako se optuženik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Ako okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP), opt. LJ je dužan u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura, troškove vještačenja u iznosu od iznosu od 238,90 eura te putne troškove svjedoka u ukupnom iznosu od 43,33 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. LJ putem branitelja Nevena Gotala, odvjetnika iz Zagreba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. ZKP) te zbog odluka suda o kazni (čl. 471. ZKP), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati je na ponovno odlučivanje, a podredno da preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne uvjetnu kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba opt. GJ je djelomično osnovana.

6. U žalbi opt. LJ upire da je prvostupanjski sud zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da se u radnjama optuženika stječu elementi dva kaznena djela prijetnje. Ponavljajući navode iz svoje obrane traži preocjenu izvedenih dokaza predlažući drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je dao prvostupanjski sud. Smatra da je prvostupanjski sud trebao pozornije cijeniti iskaz oštećenica kćeri optuženika DJ i tadašnje supruge optuženika GJF koje različito opisuju razlog sukoba s optuženikom (preglasna glazba koja je ometala ošt. ĐJ, tada GJF da uči ili nesuglasice oko njenog prijevoza do kolodvora), kao i mjesto u kući gdje se dogodio događaj (kuhinja ili potkrovlje kuće). Povrh toga, ukazuje da se radi o situaciji "riječ protiv riječi" kada je sud trebao primijeniti pravilo in dubio pro reo.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika pravilno je prvostupanjski sud nakon pozorne i savjesne ocjene izvedenih dokaza, ocijenio obranu optuženika nevjerodostojnom i neistinitom, usmjerenom izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti, dok je suprotno tome iskaze oštećenica DJ (sada ĐJ) i GJF ocijenio uvjerljivim, okolnosnim te međusobno usuglašenim kada su iskazivale o istim, a odlučnim činjenicama. Naime, optuženik u cijelosti poriče počinjenje kaznenih djela navodeći da je po dolasku kući zatekao kći DJ i sina G u dnevnom boravku, da je upalio televizor i slušao tradicionalnu bosansku muziku nakon čega ga je kći DJ počela napadati, nakon čega joj je on rekao da ode u svoju sobu, nakon čega ga je napala i supruga GJF koja ga je vrijeđala raznim pogrdnim riječima na koje on nije reagirao nego je izašao iz kuće. S druge strane, ošt. UJ na raspravi 18. ožujka 2025. iskazivala je o lošim odnosima u braku koji su prethodili kritičnim događajima, da je toga dana DJ trebala ići na vlak za Osijek ali ju je optuženik odbio odvesti vrijeđajući je da kurva kao i majka, da je vozi onaj koji je j..., a da im je osim toga upućivao riječi prijetnje da će ih ubiti. Ista je detaljnije iskazivala o događaju tijekom dokaznog ročišta na Županijskom sudu u Sisku 23. veljače 2018. što je i logično jer je iskazivala mjesec dana nakon događaja kada je iscrpno i s puno detalja opisala događaj koji je započeo verbalnom prepirkom s kćeri koju je pritom i vrijeđao govoreći da kada dobije potvrdu da je hrvatski branitelj da će joj tu potvrdu staviti na čelo, da će oni doći i pobiti ih i očistiti hrvatsku od takvih osoba. Također i ošt. ĐJ na raspravi 11. lipnja 2025. iskazala je suglasno navodeći da ju je otac učestalo nazivao kurvom, uvijek je nešto bila kriva, često je majci, bratu i njoj govorio da će ih ubiti, da s njim ne želi imati kontakt niti javiti mu se, a nakon što joj je prezentiran njen iskaz od 23. veljače 2018. prisjetila se kritičnog događaja od kojeg je prošlo više od sedam godina, navodeći da je okrivljenik rekao da će ih ubiti, da je okrivljenik unazad pet godina od događaja znao fizički nasrnuti na majku, da je bio liječen u bolnici u Popovači, da je pio lijekove, a nakon što ih je prestao piti i konzumirati alkohol zbog kojeg bude živčan i nervozan bezrazložno viče na članove obitelji, a tako je bilo i kritičnog dana kada je učila u dnevnom boravku te negodovala kada je glasno upalio televizor. Kada je otišla u kuhinju otac je došao za njom vrijeđajući je, govoreći joj da ju na kolodvor vozi tko ju j..., da je kurva, da je kopile, da ne zna tko ju je napravio, da će kad dobije potvrdu da je hrvatski branitelj nalijepiti je načelo majci i ubiti ih.

6.2. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje bitno je da su upućene riječi objektivno podobne da kod onoga kome su upućene izazovu osjećaj nesigurnosti, ugroženosti i straha, a riječi koje je kritične zgode optuženik uputio tadašnjoj supruzi UJ i kćerki ĐJ na način kako je to navedeno u činjenično opisu prvostupanjske presude i po nalaženju ovog suda objektivno su bile podobne da kod oštećenica izazovu upravo takve osjećaje, odnosno promjene u njihovom afektivnom životu u vidu osobne ugroženosti i straha. Pri tome nije odlučno je li optuženik prijetnje mislio ostvariti, već da su oštećenice njegove riječi ozbiljno shvatile i istih se uplašile. Da je tome tako proizlazi iz njihovih iskaza, kao i činjenice da su o događaju izvijestile policiju.

6.3. Optuženik se žali i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje nalazi u tome što je sud odbio prijedlog obrane za izvođenjem dokaza u vidu financijske dokumentacije kojom bi se utvrdila teška financijska situacija njegove supruge koja je bila prezadužena osoba, a sve na okolnost vjerodostojnosti njegove obrane da je pravi razlog njihovih razmirica bila teška financijska situacija supruge, njeno zaduživanje u većem broju banaka, pri čemu on nije mogao od nje dobiti odgovor na što troši taj novac. No, suprotno takvim žalbenim navodima, činjenica koja bi se eventualno mogla utvrditi prihvaćanjem od strane prvostupanjskog suda takvog dokaznog prijedloga, ne predstavlja odlučnu činjenicu koja bi bila od utjecaja na opstojnost inkriminiranih kaznenih djela.

6.4. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud pozornom ocjenom iskaza ošt. GJF i DJ (sada ĐJ) dovodeći ih u vezu s ostalim izvedenim dokazima u vidu dokumentacije Centra za socijalnu skrb Novska od 29. srpnja 2013. (iz koje proizlazi da je Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. RJ dostavljen podatak o saznanju o nasilnom ponašanju optuženika prema članovima obitelji), dopisa Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot, Popovača, nalaza i mišljenja psihologa iste bolnice te liječničke dokumentacije na ime optuženika (iz koje proizlazi da se optuženik liječio u toj ustanovi od 27. srpnja 2013. do 20. kolovoza 2013. zbog poremećaja ličnosti, poremećaja prilagodbe, alkohola i akutnog opitog stanja), a koji potvrđuju navode iz iskaza oštećenica, suprotno žalbenim navodima optuženika, pravilno utvrdio da je opt. LJ počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i st. 4. KZ/11, a kažnjiva po čl. 139. st. 2. KZ/11.

6.5. Stoga, nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice, kako u odnosu na kaznena djela za koja ga je proglasio krivim, tako i odgovornosti optuženika. Pri tome je za naglasiti da je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je optuženik osoba sa zamjetnim karakteristikama pasivno agresivne osobnosti uz paranoidne narcističke crte i elemente psihopatologije, niske tolerancije na frustraciju, bezobziran prema bliskim osobama, bez iznošenja osjećaja krivnje ili srama, vrlo slabe kontrole agresivnih poriva koja pod utjecajem alkohola još više slabi i koji je tempore criminis bio sposoban vladati svojom voljom i shvatiti značenje svog postupanja, koje su bile smanjene u manjem opsegu. O svemu tome prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne, argumentirane i iscrpne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a žalbeni navodi optuženika kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

7. Iako optuženik ne pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona, u žalbi upire da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju trebao primijeniti načelo "in dubio pro reo", a kojim žalbenim navodima sadržajno ukazuje na predmetnu žalbenu osnovu. No, takav žalbeni navod optuženika nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, već predstavlja tzv. posrednu povredu kaznenog zakona budući je usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, a onda s tim u vezi i sugeriranja drugačijeg zaključka u pogledu donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno.

8. Međutim, u pravu je optuženik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o zamjeni radom za opće dobro smatrajući da izrečena kaznena sankcija prestroga, neodgovarajuća ličnosti optuženika, načinu počinjenja i posljedicama kaznenih djela, posebice što je kaznenopravna sankcija stroža od one koju je u optužnici predložio državni odvjetnik (jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci uz izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja od tri godine), a da pri tome prvostupanjski sud nije cijenio da je optuženik tempore criminis bio neosuđivana osoba, da je propustio kao olakotno cijeniti činjenicu njegove smanjene ubrojivosti, korektno držanje pred sudom, da je na sve rasprave dolazio iako živi u [adresa], da su sadašnji međusobni odnosi s oštećenicama korektni te da bi izvršenje rada za opće dobro bilo komplicirano s obzirom bi morao boraviti u zajedničkoj kući s oštećenicom jer nema drugu mogućnost smještaja u Republici Hrvatskoj budući je umirovljenik s mirovinom od 700,00 eura.

9. Naime, doista je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti na strani optuženika imajući u vidu da je riječ o starijoj osobi (72 godine), umirovljeniku koji živi u [adresa], ocu petero djece, koji je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, koji se unatoč što živi u [adresa] uredno odazivao pozivima suda, što upućuje na njegovo uvažavanje suda i korektno držanje, kao i protek vremena od počinjenog kaznenog djela. Sve navedene brojne olakotne okolnosti, i po mišljenju ovog žalbenog vijeća, prvostupanjski sud je podcijenio, istovremeno precijenivši značaj utvrđene otegotne okolnosti u vidu dosadašnje osuđivanosti zbog istog kaznenog djela – prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11.

10. Imajući u vidu prethodno navedeno, po nalaženju ovog suda pravilno je prvostupanjski sud optuženiku utvrdio kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci u odnosu na ošt. MJ i ošt. GJF, a primjenom odredbi za stjecaj iz čl. 51. KZ/11 i kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci. Međutim, ovaj sud, a prihvaćaju žalbu optuženika umjesto zamjene kazne zatvora radom za opće dobro pod uvjetima i na način iz čl. 55. KZ/11 također smatra da je takva kaznenopravna sankcija prestroga imajući u vidu sve utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika. Stoga, polazeći od stupnja krivnje, društvene opasnosti djela, uz sve prethodno navedeno, ovaj sud drži da optuženik i bez izvršenja (jedinstvene) kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela, zbog čega mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

11. Upravo takva vrsta i mjera kaznene sankcije, prema ocjeni ovog suda, primjerena je počinjenom kaznenom djelu, stupnju optuženikove krivnje, dostatna da utječe na optuženika da u budućnosti više ne čini kaznena djela i shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te da navedena kaznenopravna sankcija u sebi sadrži dostatnu količinu moralne osude, dakle, da će se istom ostvariti ciljevi specijalne, ali i generalne prevencije, u vidu jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava kako to propisuje odredba čl. 41. KZ/11.

12. Uslijed prethodno navedenog, a kako ispitivanjem ožalbene presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovo vijeće nije utvrdio da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. GJ na temelju odredbe čl. 486. ZKP/08 preinačiti prvostupanjsku presudu (toč. I/), a u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrditi prvostupanjsku presudu (toč. II/ izreke).

Osijek, 21. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec