Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-442/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 21. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 7.734,37 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na iznos od 6.855,03 EUR počev od dana 1. listopada 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.

II. U preostalom dijelu preko iznosa navedenog pod točkom I. izreke presude tužbeni zahtjev koji se odnosi na plaćanje zateznih kamata na iznos zatezne kamate od 879,34 EUR počev od 1.10.2015. godine do isplate se odbija.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 4.265,90 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2025. godine, po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da je sa prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek, zaključio Ugovor o kreditu broj: 5140030242 – 630001143226/2005, kreditna partija broj: 25309367, te da je tim ugovorom pravni prednik tuženika kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti valute CHF.

2. Za trajanje otplate kredita kamatna stopa je sa početne koja je navedena u ugovoru više puta mijenjana na štetu tužitelja i to jednostranom odlukom banke kako je to bilo navedeno u ugovoru, a koja odredba je utvrđena nepoštenom i ništetnom.

3. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4.7.2013. godine u dijelu točaka 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je među inim tuženik, odnosno njegovi pravni prednici u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/14-02 od 9.4.2015. godine.

Ugovor iz ove tužbe je osim sa promjenjivom kamatnom stopom zaključen i sa valutnom klauzulom u švicarskim francima (dalje: CHF).

Odlukom VTS RH od 14.6.2018. godine, broj: Pž-6632/17 utvrđeno je da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

O ugovaranju valutne klauzule svoje tumačenje je dao i Ustavni sud u svojoj odluci broj: U-III-2521/2015 i dr., kao i u rješenju broj: U-I-3685/2015 i dr., a temeljem navedenih tumačenja donijeta je i odluka VTS RH od 14.6.2018. godine.

4. Čl. 502. toč. C Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati se na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. istog Zakona da su u određenim postupanjima, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09 – dalje: ZZP) koji određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

5. Tužitelj je sa tuženikom odnosno pravnim prednikom zaključio i Aneks Ugovoru o kreditu koji je zaključen u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju, no međutim tužitelj provedbom konverzije nije obeštećen za preplaćene iznose nastale kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope i valute CHF.

6. Naime, u vrijeme zaključenja Aneksa Ugovoru nije još bila donesena odluka VTS RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. godine kojom je pravomoćna utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanjem glavnica uz valutu CHF. Ova činjenica nije uzeta u obzir prilikom tuženikove izrade prijedloga konverzije, jer bi u suprotnom matematički rezultat preplate bio u bitnome drugačiji.

7. Posljedica koju na konkretan predmet imaju utvrđenja iz pravomoćnih odluka VTS RH u predmetu "Franak", odnosno utvrđenje ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli CHF je stav da se u konkretnom slučaju ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa kroz cijelo vrijeme otplate kredita i to na kunsku protuvrijednost kredita prema početnom tečaju CHF (kunski iznos koji je tužitelju stavljen na raspolaganje). Tužitelj nije bio u mogućnosti odrediti tužbeni zahtjev za isplatu u ovome predmetu iz razloga što mu je tuženik na njegov zahtjev u odnosu na kredit iz ove tužbe odbio dati dokumentaciju i to Ugovor o kreditu, dodatak ili Aneks Ugovoru o kreditu, koji je zaključen u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju (Aneks iz konverzije), pregled promjena kamatnih stopa, odnosno odluke o promjeni kamatne stope, knjigovodstvenu karticu predmeta, tj. pregled uplata i promet po kreditu, kao i sve otplatne planove. Da bi tužitelj postavio konkretan tužbeni zahtjev za isplatu potrebna mu je ta dokumentacija kao i izračun konverzije. Osim toga za određivanje visine tužbenog zahtjeva potrebno je provesti i financijsko knjigovodstveno vještačenje, a što tužitelj nije bio u mogućnosti jer nije posjedovao potrebnu dokumentaciju.

8. Tužitelj preplaćene iznose i njihov izračun potražuje do zaključno sa danom 30.9.2015. godine, odnosno do okončanog postupka konverzije.

9. S obzirom da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđena ništetnost ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 10.9.2003 do 31.12.2008. godine, kao što su nepoštenim određene i odredbe o ugovaranju valutne klauzule, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora, sve to u vezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a.

10. Tužitelj je potom nakon provedenog vještačenja postavio tužbeni zahtjev kao u izreci.

11. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je tužitelj pravo čije ostvarenje traži u ovome postupku već ranije u cijelosti ostvario pa mu se stoga osporava pravni interes za vođenje ovog postupka. Ističe kako su tužitelj i tuženik sklopili Aneks uz Ugovor o kreditu kojim su konvertirali kredit, a sukladno za tuženika prisilnim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015, dalje: ZIDZOPK). Spomenuti Zakon predstavlja snažnu i izvanrednu intervenciju države kojom je prije svega uspostavljen ravnopravan odnos korisnika kredita denominiranih u CHF s onima čiji krediti su bili denominirani u EUR, uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana i kojim je zakonodavac cjelovito riješio pitanje restitucije potrošača.

12. Navedenim ZIDZOPK u čl. 19.b određeno je načelo konverzije kredita koje određuje da se konverzija kredita denominiranog u CHF provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR. Ističe kako za nepoštenu odredbu mora smatrati načelno kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala, a što je ostvareno kroz primjenu ZIDZOPK i sklapanje Aneksa uz Ugovor o kreditu.

13. ZIDZOPK je u pogledu presumirano nepoštenih i time ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, a čija ništetnost jest predmetom raspravljanja u ovom postupku naložio tuženiku, ali i ostalim bankama ponuditi tužitelju i ostalim potrošačima konvertiranje istih u poštene i to s ex tunc učinkom. Stoga sve i da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF te o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, takva ništetnost djeluje ex tunc i smatra se da iste nije nikada niti bilo, a strane Ugovora o kreditu su je zamijenile dopuštenom odredbom o valutnoj klauzuli i uredili sve posljedice u smislu restitucije tužitelja, upravo tužiteljevim prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu.

14. Stoga se ne može raspravljati o ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu za koje je prisilni propis presumirao ništetnost i naložio zamjenu istih dopuštenima kroz Aneks uz Ugovor o kreditu, a koji radi navedenoga ne postoje. Naime, cilj utvrđivanja pojedinih odredbi Ugovora o kreditu nepoštenima i posljedično ništetnima, jest restitucija potrošača, ovdje tužitelja, a upravo je isto učinjeno ZIDZOPK prihvatom izračuna konverzije od strane tužitelja i sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu, kojim se upravo tužitelj suglasio s ukupnim iznosom kojega je tuženiku uplatio po osnovi otplate kredita s valutnom klauzulom u CHF, a u kojem iznosu su uključeni i iznosi koje sada tužitelj potražuje ovom tužbom (radi povećanja kamatne stope i radi rasta tečaja CHF), te korištenjem toga iznosa za namirenje anuiteta po konvertiranom kreditu čija valutna klauzula (EUR) je dopuštena. Pri tom, sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu nisu konvalidirane iz perspektive zakonodavca presumirano ništetne odredbe Ugovora o kreditu, već su iste sukladno prisilnom propisu zamijenjene dopuštenima s retroaktivnim učinkom, ex tunc.

15. Tuženik dodatno naglašava kako je pored dopuštene valutne klauzule u EUR- ima, Aneksom uz Ugovor o kreditu ugovorena i kamatna stopa na način da je definiran parametar koji tuženik prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima, kvalitativno i kvantitativno su razrađene uzročno – posljedične veze kretanja parametra i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i određeno je u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja).

16. Kako je zakonodavac navedenim prisilnim propisom uredio način potpune restitucije potrošača, kao posljedicu presumirano ništetnih odredbi Ugovora o kreditu (koje se odnose na valutnu klauzulu, a posredno i odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi), to tužitelj nema pravni interes za vođenje ovoga postupka. Naime, pravo koje tužitelj traži ovom tužbom isti je ostvario kroz konverziju kredita na način da je suglasnošću volja ugovornih strana kao posljedicu prisilnog propisa sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu, a koji po svojim učincima predstavlja res iudicatu u smislu nepostojanja procesnih pretpostavki za dalje raspravljanje u ovome predmetu. Jer u čemu bi se sastojao pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredbe koja ne postoji, kao i tražiti povrat nečega, a koji povrat su ugovorne strane svojim sporazumom uredile na drugačiji i dopušten način.

17. Kondemnatorni zahtjev koji je predmetom raspravljanja u ovom postupku je u potpunosti konzumiran prihvaćanjem izračuna konverzije i sklapanjem aneksa uz Ugovor o kreditu. Upravo je iznos kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku tuženik uzeo u obzir prilikom izračuna konverzije i za taj iznos (kao i za sve iznose određene ZIDZOPK koje je tužitelj uplatio radi namirenja anuiteta u CHF) umanjio obveze po konvertiranom kreditu u EUR. Sve navedeno kao posljedicu prisilnih odredbi ZIDZOPK, a što je dodatno izraženo kroz volju ugovornih strana sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu.

18. Kada bi tužitelj uspio sa svojim tužbenim zahtjevom za isplatu, upravo bi za taj iznos nastao manjak kod konvertiranog kredita jer je za isti iznos tuženik umanjio obveze tužitelja po konvertiranom kreditu, a pri tom tuženik ne bi na raspolaganju imao sredstvo da ostvari povrat više priznatih uplata tužitelja. Radi navedenog tužitelj ne može tražiti povrat onoga što je uplatio do dana sklapanja Aneksa uz Ugovor o kreditu.

19. U tom smislu potrebno je sagledati ne samo iznos preplate ili manjka na dan 30.9.2015. godine kao dana konverzije, nego i stanje glavnice izraženo u kunama prije i poslije provedene konverzije.

20. Sukladno navedeno, svi učinci presumirano nepoštenih ugovornih odredaba koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i posredno na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji se odnose na ništetnost i restituciju potrošača, anulirani su provedbom ZIDZOPK od strane tuženika. Ističe da je ZIDZOPK bio predmetom ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom RH koji je rješenjem broj: U-I-3685/2015 i dr. od 4.4.2017. godine, potvrdio suglasnost istog s Ustavom RH. Kako je Ustavni sud RH potvrdio suglasnost ZIDZOPK s Ustavom RH, kao sistemskog propisa kojim su obuhvaćeni svi potrošači – korisnici kredita s valutnom klauzulom u CHF i kojima se konačno rješava pitanje problematike valutne klauzule u CHF, usvajanje tužbenog zahtjeva bi značilo da se ZIDZOPK za koji je Ustavni sud RH utvrdio suglasnost s Ustavom odnosio na nepostojeće potrošačke kredite i da je zakonodavac naložio bankama da ponudi konverziju kredita uz valutnu klauzulu u CHF iako isti nema, jer je takva valutna klauzula ništetna, prema navodima tužitelja.

21. Radi svega navedenoga, predmetom postupka može biti samo ispravnost izračuna konverzije, odnosno postupanje tuženika u skladu sa ZIDZOPK. Dakle, jedini egzistentni odnos između parničnih strana jest onaj koji proizlazi iz Aneksa uz Ugovor o kreditu.

22. Tuženik opreza radi ističe prigovor zastare.

23. Na kraju predlaže da se tužba odbaci radi nedostatka pravnog interesa, te da se obveže tužitelj naknaditi tuženiku troškove postupka.

24. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja (list 530-531 i 715-716), stalnu sudsku vještakinju Bernardu Hunjadi dipl. oec. (list 529-530) i svjedokinju ČŽ (list 779-780) te je izvršio uvid u odgovor na zahtjev za izdavanje dokumentacije po kreditu od 23.5.2019. godine (list 5), u zahtjev za izdavanje dokumentacije po kreditu (list 6), u Aneks Ugovora o kreditu broj: 5140030242 – 63000114326/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 16-18), u izračun konverzije kredita denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u švicarskom franku (list 19-21), u specifikaciju uplata (list 22-26), u obavijest o provedenoj konverziji (list 30-31), u otplatni plan (list 32), u obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 36-37), u popis uplata (list 38-39), u obavijest o ukupno plaćenoj glavnici, redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima za razdoblje od 1.10.2015. do 10.6.2019. godine (list 40-41), u otplatni plan za kredit (list 42-44), u specifikaciju uplata (list 45), u pregled prometa za klijenta (list 46-81), u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 (list 82-85), u presudu i rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev-249/14-2 (list 86-105), u presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda RH broj: 43 Pž-7129/13-4 (list 106-107), u presudu i rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev-2245/17-2 (list 108-113), u presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev-3142/2018-2 (list 114-117), u rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev- 2868/2018-2 (list 118-119), u presudu Visokog trgovačkog suda RH broj: 43 Pž- 6632/2017-10 (list 120), u sažetak odluke Ustavnog suda RH broj: U-III-2521/2015 i dr. (list 121-122), u sažetak i rješenje Ustavnog suda RH broj: U-I-3685/2015 i dr. (list 123-128), u presudu i rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/2018-11 (list 129- 142), u presudu Županijskog suda u Rijeci broj: Gž-380/2018-3 (list 143-148), u rješenje Županijskog suda u Zadru broj: Gž-1435/2016-2 (list 149-151), u presudu Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-794/2018-2 (list 159-166), u članak objavljena u publikaciji "Pravo i porezi" mr. sc. GŽ (list 167-188), u Ugovor o kreditu broj: 5140030242 – 63000114326/2005 (list 192-202), u Aneks Ugovora o kreditu (list 204-209), u specifikaciju uplata (list 210-214), u otplatni plan (list 215-229), u pregled prometa za klijenta (list 230-252), u obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 253-255), u otplatni plan (list 256-259), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 260), u otplatni plan (list 261-263), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 264), u otplatni plan (list 265-267), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 268), u otplatni plan (list 269-270), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 271), u otplatni plan (list 272), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 274), u otplatni plan (list 275-276), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 277-278), u otplatni plan (list 279), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 281), u otplatni plan za kredit (list 282-284), u obavijest o parametrima kamatne stope (list 285), u otplatni plan (list 287-288), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Bernarde Hunjadi dipl. oec. od 27.3.2020. godine (list 290-299), u stvarni i simulirani otplatni plan (list 312-318), u rješenje Vrhovnog suda RH broj: Gos 1/2019-36 (list 319-325), u izvod iz zapisnika Građanskog odjela, Vrhovnog suda RH od 5.3.2004. godine, u rješenje Vrhovnog suda RH broj: Gos 1/2019-36, u presudu Županijskog suda u Karlovcu broj: Gž-73/2019-5, u presudu Županijskog suda u Puli

– Pola broj: Gž-9/2019-2, u presudu Županijskog suda u Puli – Pola broj: Gž-925/2017- 2, u presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj: Gž- 794/2018-2, u presudu Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-3486/2019-2u presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž-385/2017-4, u presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu broj: Gž-2460/2017-2, u presudu Županijskog suda u Sisku broj: Gž-604/2017- 8, u presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž-1354/2018-2, u presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž-1520/2019-2, u metodologiju promjene kamatnih stopa, u preslik Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse iz godišnjaka 21, u odluku VS RH broj: Rev-895/2003-2, u odgovore na često postavljena pitanja iz područja zaštite potrošača i tržišnog natjecanja, u random walk model kretanja tečaja, u presudu od 20.9.2017. godine u predmetu ŽŽE i dr. protiv Banca Romaneasea, u mišljenje nezavisnog odvjetnika Nilsa Wahla od 27.4.2017. godine, u presudu i rješenje Vrhovnog suda RH broj: Revt 249/2014-2 , u rješenje Vrhovnog suda RH broj: Revt 575/16-5, u bilten Hrvatske narodne banke i Hypo – Alpe – Adria Bank d.d., u rješenje Ustavnog suda RH uz preslik stranice Prava i porezi (list 510- 522), u izvod iz zapisnika Građanskog odjela, Vrhovnog suda RH (list 523), u zapisnik sa 27. sjednice kreditnog odjela – fizičke osobe održane 10.8.2005. godine (list 532- 536), u zahtjev za kredit (list 537), u očitovanje vještakinje Bernarde Hunjadi dipl. oec. od 22.9.2020. godine (list 538-543), u presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž- 172/2020-2 (list 546-550), u zahtjev za prethodnu odluku Suda Europske unije, Vrhovnog suda RH broj: Rev-1042/2017-3 (list 598-617), u presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj: Gž-1172/2018-2 (list 618-623), u presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž-1520/2019-2 (list 625-632), u presudu Županijskog suda u Zagrebu broj: 40 Gž-3944/2017-9 (list 633-643), u presudu Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-5157/04-3 (list 644-647), u rješenje Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6944/2011-3 (list 648- 651), u rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj: Gž- 893/2017-2 (list 652-654), u rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj: 22 Gž- 4736/2019-2 (list 655-658), u odluku Ustavnog suda RH broj: U-III-2233/2019 (list 659- 666), u odluku Ustavnog suda RH broj: U-III-2922/2018 (list 667-680), u dopunski nalaz i mišljenje sudske vještakinje Bernarde Hunjadi dipl. oec. iz Osijeka od 20.2.2025. (list 722-736).

25. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu broj: 5140030242 – 63000114326/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 17.8.2005. godine (list 192-200), solemniziranog kod javnog bilježnika Mate Krpačića iz [adresa] dana 22.8.2005. godine, pod brojem: OU-364/05 (list 202), utvrđeno je da je Slavonska banka d.d. Osijek pravni prednik tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb i Hypo – Alpe – Adria Bank d.d., s tužiteljem ŽŽ kao korisnikom kredita i založnim dužnikom te s RŽ iz [adresa] kao sudužnikom i založnim dužnikom, zaključio Ugovor o kreditu kojim se je banka obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos od 54.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan korištenja kredita. Kredit je odobren za adaptaciju kuće i zatvaranje kredita u Slatinskoj banci d.d. i Privrednoj banci Zagreb d.d., a rok vraćanja je 18 godina. Na kredit u kunskoj protuvrijednosti zaračunavaju se kamate od 5,25 % godišnje dekurzivno. Efektivna kamatna stopa (EKS) odnosno realna godišnja kamatna stopa (RGKS) iznosi 5,59 % godišnje. Otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju za CHF Slavonske banke d.d. dan plaćanja. Prva rata dospijeva 1.10.2005. godine, a dospijeće svakog sljedećeg anuiteta je svakog prvog dana u mjesecu. Kamatna stopa je promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama banke.

26. Nakon podizanja predmetnog kredita pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio se spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača po tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, Ljudevita Posavskog 48, protiv tuženika osam banaka, među kojima je 5. tužena bila ovdje pravna prednica tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d.

27. U tome postupku donesena je presuda broj: 26.P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, kojom je pod točkom 5. utvrđeno da je 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. u razdoblju od 1.6.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 96/03) u razdoblju od 1.6.2004. godine do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.9.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 5. tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku 5. tužene Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003. godine do 6.8.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

28. Potom je drugostupanjski sud – Visoki trgovački sud Republike Hrvatske povodom žalbi tuženika protiv navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu donio presudu broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je preinačio između ostalog i presudu u dijelu točke 5. koja se odnosi na 5. tuženu Hypo – Alpe – Adria Bank d.d., na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je 5. tužena Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

29. Dakle, povodom uložene žalbe Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je presudu broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine u kolektivnom sporu gdje je pravomoćno je odlučeno da je Hypo – Alpe – Adria Bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

30. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. godine pravomoćno je utvrđeno da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine, gdje je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

31. Vrhovni sud RH je povodom uložene revizije donio odluku broj: Rev-2221/2018- 11 od 3. rujna 2019. godine kojom je potvrđeno da su banke među kojima je i tužena Addiko Bank d.d. u potrošačkim ugovorima koristile tijekom 2004. do 2008. godine nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

32. Predmet ovoga spora je zahtjev za isplatu s osnova izvršene preplate temeljem ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjive kamate i promjene tečaja CHF po Ugovoru o kreditu broj: 5140030242 – 63000114326/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 17.8.2005. godine, zaključenog između tužitelja i prednika tuženika (list 192-200).

33. Kako se tužitelj izričito pozvao na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na ovdje tuženika Addiko Bank d.d., odgovarajućom primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015 i 14/2019 – dalje: ZZP) te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP) te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjive kamatne stope iz predmetnog ugovora. Stoga nije bilo nužno u ovome postupku ponovno provoditi dokaze na okolnosti utvrđenja ništetnosti promjenjivih kamatnih stopa i valutne klauzule vezane za CHF.

34. Tijekom postupka sud je unatoč navedenom zaključku saslušao tužitelja (list 530-531 i 715-716) i svjedokinju ČŽ (list 779-780) koji su u svojim iskazima potvrdili da se nije posebno pregovaralo o promjenjivosti kamatnih stopa i o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, da su se krediti odobravali po sistemu "uzmi ili ostavi", da je tečaj CHF formirala centrala banke tako da se u podružnicama na njega nije moglo utjecati te da su se kamatne stope također utvrđivale u odjelima banke. Banka je imala pripremljene šprance Ugovora i korisnici kredita u okviru tih špranci nisu mogli mijenjati uvjete Ugovora, što ukazuje na ništetnost navedenih odredbi ugovora utvrđene u kolektivnom sporu.

35. Stoga je sud sukladno odluci Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž- 7129/13-4 od 13.6.2014. godine, odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt- 249/14-2 od 4.7.2013. godine, odluci Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž- 6632/2018-10 od 14. lipnja 2018. godine i odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, utvrdio da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva s jednostranom odlukom banke o kojima se nije pregovaralo.

36. Kako je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26 P-1401/2012 od 4.7.2013. godine koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43.Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine utvrđena ništetnost odredbe ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate, te koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu gdje je utvrđena ništetnost ugovorene valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a tužitelj je tuženiku temeljem tih ništetnih povećanih kamatnih stopa i ništetne valute vezane za švicarski franak otplaćivao kredit, temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

37. U ovome slučaju osnova plaćanja promjenjivih kamata i valute vezane za CHF temeljena na Ugovoru o kreditu je otpala utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1115. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

38. Prema nalazu i mišljenju sudske vještakinje Bernarde Hunjadi dipl. oec. od 27.3.2020. godine (list 290-299), očitovanju vještakinje od 22.9.2020. godine (list 538- 543) i dopune nalaza i mišljenja od 20.2.2025. godine (list 722-736) te prema njenom iskazu danom na glavnoj raspravi (list 529-530) tužitelj je tuženiku temeljem povećanih kamatnih stopa koje su bile iznad početne od 5,25 % godišnje i kretale su se do 6,75 % godišnje i temeljem promjene tečaja vezanog za CHF, koji je bio iznad početnog tečaja od 4,744575 kn za 1 CHF tijekom otplate kredita koji se je otplaćivao u razdoblju od 1.8.2005. godina pa do 30.9.2015. godine, kada je izvršena konverzija kredita iz CHF u EUR, uplatio više, tj. preplatio ukupan iznos od 9.135,31 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama do konverzije. U konverziji je tužitelju priznata preplata na dan 30.9.2015. godine u iznosu od 1.443,98 EUR, tako da je preostala tražbina tužitelja u iznosu od 7.734,37 EUR. Preostala tražbina se sastoji od više plaćene kamate do dana konverzije u iznosu od 1.776,65 EUR, od više plaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF za razdoblje od početka otplate do konverzije u odnosu na početni tečaj u iznosu od 5.078,38 EUR, te od zakonskih zateznih kamata na preplaćene iznose obračunatih do dana konverzije u iznosu od 879,34 EUR. Kako stranke na utvrđeni iznos vještaka nisu imale primjedbi, sud je nalaz prihvatio u cijelosti. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev koji se odnosi na preplatu temeljem promjene kamate, temeljem promjene tečaja CHF i obračunate zakonske zatezne kamate do konverzije u iznosu od 7.734,38 EUR.

39. Kako tužitelj ima pravo na iznos više plaćenih kamata zbog promjene kamatnih stopa u iznosu od 1.776,65 EUR i na iznos više plaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF nastalog povećanjem tečaja u odnosu na početni tečaj do konverzije u iznosu od 5.078,38 EUR, što ukupno iznosi 6.855,03 EUR, tužitelj na navedeni iznos svakako ima pravo sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) i na zakonske zatezne kamate počev od dana konverzije 1.10.2015. godine pa do isplate. Temeljem čl. 31. st. 2. ZOO tužitelj nema pravo na zatezne kamate na obračunate zatezne kamate do konverzije u iznosu od 879,34 EUR, te sud u tome dijelu nije prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Stoga je sud u dijelu usvojio precizirani tužbeni zahtjev postavljen nakon provedenog vještačenja i odlučio kao pod točkom I. izreke. Dakle, tužitelj svakako ima pravo na ukupan iznos preplate s zateznim kamatama do 30.9.2015. godine u iznosu od 7.734,37 EUR, te na zakonske zatezne kamate na iznos preplate od 6.855,03 EUR počev od 1.10.2015. godine do isplate.

40. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev koji se odnosi na plaćanje zakonskih zateznih kamatama na već obračunate zakonske zatezne kamate u iznosu od 879,34 EUR do isplate, sud je odbio te odlučio kao pod točkom II. izreke.

41. Vještakinja je u svome nalazu utvrdila da je po predmetnom kreditu vršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, da je konverzija ispravno provedena te da je sačinjena u skladu sa zakonskim propisima. Sve uplate koje je tužitelj izvršio po predmetnom kreditu ušle su u konverziju te su iskorištene za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima. U konverziji očito nisu uzete u obzir činjenice ništetnosti promjenjivih kamatnih stopa i valutne klauzule vezane za CHF, ali je utvrđena preplata u iznosu od 1.443,98 EUR za koji iznos je umanjena preplata temeljem ništetne odredbe o promjenjivim kamatnim stopama i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli o CHF. Stoga je sud za navedeni iznos sukladno nalazu vještaka umanjio potraživanje tužitelja tako da preostalo potraživanje iznosi 7.734,37 EUR, kako je to utvrđeno pod točkom I. izreke presude.

42. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: 26.P-1401/2012 dana 4.4.2012. godine temeljem čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara predmetne tražbine i rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tome predmetu, danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: 43 Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine u odnosu na promjenjivu kamatu koja je utvrđena ništetnom, te danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF.

43. Od 13.6.2014. godine u odnosu na kamatu i od 14.6.2018. godine u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu 7.6.2019. godine nije protekao opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a u kojem zastarijevaju tražbine restitucijskog zahtjeva temeljene na odredbama stjecaja bez osnove, pa stoga prigovor zastare nije osnovan.

44. Pri donošenju navedene odluke sud je imao u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-2245/2017-2 od 20.3.2018. godine.

45. Nakon zaključenja prethodnog postupka tužitelj je dana 10.3.2025. godine dostavio podnesak kojim je precizirao tužbeni zahtjev (list 552-554). Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu u smislu čl. 186.b st. 3. i 4. i čl. 325.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje: ZPP), te je nakon što je tuženik dostavio potrebne podatke za provođenje vještačenja i nakon što je provedeno vještačenje, postavio određeni tužbeni zahtjev. U takvim okolnostima je temeljem čl. 190. ZPP-a dozvoljena preinaka tužbe.

46. Tijekom postupka je utvrđeno da je po predmetnom kreditu zaključen Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 5140030242 – 63000114326/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 11.2.2016. godine (list 204-207), sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – dalje: ZIDZOPK) te da je provedena konverzija kredita iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. godine i da je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, namirenjem budućih anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

47. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te se postiže sporazum iz čl. 19.c toč. 6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon.

48. Po ocjeni ovoga suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje Aneksa ugovora o kreditu između stranaka je od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, na način da se ima u vidu da se odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a niti ništetnost valutne klauzule vezane za CHF. Kako je nalazom vještaka utvrđena preplata u konverziji po predmetnom kreditu i ista je išla u korist tužitelja, sud je za navedeni iznos preplate iz konverzije umanjio potraživanje tužitelja temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF.

49. Nije prihvaćen prijedlog tuženika za provođenjem novog financijsko knjigovodstvenog vještačenja , jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.

50. U takvim okolnostima gdje je postupak konverzije prema nalazu vještaka ispravno proveden sukladno zakonu i Aneksu ugovora zaključenog između tužitelja i tuženika, stav je ovoga suda da tužitelj svakako ima pravo na novčano potraživanje izvršene preplate nastale temeljem ništetnih odredbi ugovora, a koje je utvrđeno nalazom vještaka i umanjeno za iznos preplate u konverziji.

51. Parnični troškovi tužitelja iznosili su 4.265,90 EUR, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, od troškova sastava četiri potrebna podneska od 11.10.2019., 13.5.2020., 10.3.2025. i 24.3.2025. godine u iznosu od 800,00 EUR, od troškova zastupanja na devet rasprava održanih 14.10.2019., 23.9.2020., 26.10.2020., 10.9.2024., 30.9.2024., 23.4.2025., 10.6.2025., 26.8.2025. i 14.10.2025. godine u iznosu od 1.800,00 EUR, od PDV-a u iznosu od 700,00 EUR, od troškova vještačenja u iznosu od 465,90 EUR, te od sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 300,00 EUR.

52. Kako je tužitelj u pretežitom dijelu uspio u sporu, tuženik mu je dužan temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a nadoknaditi navedene troškove postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja presude pa do isplate.

53. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 21. studenog 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz [adresa],

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. iz Zagreba, Bužanova 4.