Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-246/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKE HRVATSKE, Zagreb, OIB 52634238587, koju zastupa Milenko Perić, zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, protiv tuženika BOVIS d.o.o. Viškovci, Grobljanska 70, OIB 87538853023, koje zastupa punomoćnica Mirela Džoja Petrlić, odvjetnica u Osijeku, radi isplate iznosa od 11.376,64 eura, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 13. studenoga 2025. u nazočnosti zamjenika ŽDO i zamjenika punomoćnika tuženika Jelene Guljaš, odvjetnice u Osijeku, te objavljene presude 21. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 11.376,64 eura (jedanaest tisuća tristo sedamdeset šest eura i šezdeset četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 14. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 800,00 eura (osamsto eura) sa zakonskom zateznom kamatom od 21. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 11.376,64 eura (jedanaest tisuća tristo sedamdeset šest eura i šezdeset četiri centa) teku od 18. ožujka 2025. do 14. travnja 2025. veljače 2021. do 28. veljače 2024. po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom i tijekom postupka tvrdi da je stavkom 2 presude Trgovačkog suda u Osijeku broj P-257/2018 od 10. prosinca 2020. utvrđena obveza i naloženo plaćanje Republici Hrvatskoj iznosa od 48.632,75 kuna (glavna tražbina), te iznosa od 18.440,00 kuna (troškovi postupka) sa zateznim kamatama koje teku od 18. listopada 2016. na glavnu tražbinu odnosno od 10. prosinca 2020. na trošak postupka. Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-268/2021 od 17. siječnja 2022. ova presuda je u dosuđujućem dijelu potvrđena. Tužitelj je 4. travnja 2022. kao dužnik dobrovoljno ispunio svoju obvezu iz naprijed citiranih presuda uplatom iznosa od 85.717,29 kuna na račun BOVIS d.o.o. iz Viškovaca.

2. Tužitelj nadalje navodi da je Vrhovni sud RH presudom Rev-778/2023 od 9. listopada 2024. preinačio presudu VTS RH broj Pž-268/2021 od 17. siječnja 2022. i presudu Trgovačkog suda u Osijeku broj P-257/2018 od 10. prosinca 2020., te odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tužitelj navodi da su presude VTS RH Pž-268/2021 i Trgovačkog suda u Osijeku P-257/2018 u vrijeme plaćanja odnosno dobrovoljnog ispunjenja novčane obveze predstavljale valjanu pravnu osnovu, ali preinačavanjem i odbijanjem tužbenog zahtjeva presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-778/2023 ta osnova je otpala, pa je temeljem članka 1111. stavak 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima nastala obveza vraćanja navedenog iznosa.

3. Tužitelj nadalje navodi da je revizijska presuda zaprimljena u državnom odvjetništvu 18. ožujka 2025., pa se pod pretpostavkom da je isti zaprimljena i kod tuženika, od toga dana stjecatelj smatra nepoštenim, te je dužan pored glavne tražbine platiti i zateznu kamatu. Tužitelj je sukladno odredbi članka 186.a. stavak 8. ZPP-a dana 16. travnja 2025. tuženiku podnio zahtjev za mirno rješenje spora, ali se tuženik u propisanom tromjesečnom roku nije očitovao na zahtjev tužitelja tako da je 16. srpnja 2025. prestala procesna smetnja za pokretanje parničnog postupka u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj predlaže da sud sukladno odredbama članka 1111. stavak 1 i 3., te članka 1115. i 29. stav 2. ZOO donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu iznosa od 11.376,64 eura (85.717,29 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. ožujka 2025. do isplate.

4. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da je presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-257/2018 od 10. prosinca 2020. potvrđena presudom VTS RH broj Pž-268/2021 od 17. siječnja 2022., te da je Republika Hrvatska 4. travnja 2022. dobrovoljno izvršila obvezu uplatom iznosa od 85.717,29 kuna na račun tuženika. Tuženik čini nespornim da je Vrhovni sud RH presudom Rev-778/2023 od 9. listopada 2024. preinačio navedene presude i odbio tužbeni zahtjev.

5. Tuženik čini spornim postojanje obveze vraćanja zaprimljenog iznosa, jer je u trenutku uplate tuženik stekao sredstva temeljem pravomoćne i ovršne sudske odluke. Navodi da je sredstva primio u dobroj vjeri kao pošteni stjecatelj na temelju sudske odluke. Kasnija izmjena sudske odluke ne može imati za posljedicu da se stjecatelja smatra nepoštenim niti da se na njega retroaktivno primjenjuje obveza plaćanja zateznih kamata.

6. Iako je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora tuženik tvrdi da mu nije upućen valjan i sadržajan prijedlog koji bi omogućio postizanje nagodbe, te nije ispunjena svrha instituta iz članka 186a. ZPP-a, pa se ne može govoriti o urednom ispunjenju procesnih pretpostavki. Tuženik smatra da ne postoji zakonska pretpostavka za vraćanje iznosa isplaćenog temeljem pravomoćne i ovršne sudske odluke niti plaćanja zateznih kamata. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva, jer nije specificirao strukturu isplaćenog iznosa niti dostavio obračun iz kojeg bi proizlazilo što čini glavnicu, što kamate, a što troškove. Smatra da se sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a kamate vraćaju od dana stjecanja samo ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja tužbe. Kako tužitelj nije dokazao da je prije podnošenja tužbe ili zahtjeva za mirno rješenje spora zahtijevao vraćanje bez osnove smatra da tuženik prije podnošenja tužbe nije postao nesavjestan stjecatelj. Predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, te obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi parnični trošak.

7. Tužitelj se protivio navodima odgovora na tužbu u cijelosti, navodeći da tuženik krivo interpretira odredbe Zakona o obveznim odnosima. Također navodi da je u zahtjevu za mirno rješenje spora u skladu s odredbom članka 186a. stav 1 ZPP naveo sve podatke koje mora sadržavati i tužba. Također navodi da je struktura glavne novčane tražbine irelevantna, jer je stjecatelj dužan vratiti sve ono što je stekao.

8. U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: presuda Trgovačkog suda u Osijeku P-257/2018 od 10. prosinca 2020., preslika povratnice, presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-778/2023 od 9. listopada 2024., potvrda o zaprimljenoj uplati (str. 31 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-268/2021 od 17. siječnja 2022., zahtjev za mirno rješenje spora od 15. travnja 2025.

9. Tijekom postupka između stranaka nije sporno da je presudom Trgovačkog suda u Osijeku P-257/2018 od 10. prosinca 2020. tuženik Republika Hrvatska dužna tužitelju BOVIS d.o.o. Viškovci isplatiti iznos od 48.632,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 18. listopada 2016. po točno navedenim kamatnim stopama te nadoknaditi parniči trošak u iznosu od 18.440,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

10. Nije sporno da je naprijed citirana presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-268/2021 od 17. siječnja 2022. Nije sporno da je Republika Hrvatska na temelju presude broj P-257/2018 tuženiku BOVIS d.o.o. dana 4. travnja 2022. uplatila iznos od 85.717,29 kuna.

11. Nije sporno da je presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-778/2023 od 9. listopada 2024. prihvaćena revizija, te su preinačene presude VTS RH Pž-268/2021 od 17. siječnja 2022. i presuda Trgovačkog suda u Osijeku P-257/2018 od 10. prosinca 2020., te presuđeno da se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 15. travnja 2025. je vidljivo da je tužitelj pozivom na citirane presude iz tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, te uplatu od 4. travnja 2022. iznosa od 85.717,29 kuna pozvao tuženika temeljem odredbe članka 1111., 1115., te članka 29. stav 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje ZOO) na povrat iznosa od 11. 376,84 eura (85.717,29 kuna) s pripadajućim kamatama od 18. ožujka 2025. do isplate.

13. Imajući u vidu sadržaj zahtjeva za mirno rješenje spora od 15. travnja 2025. sud je mišljenja da isti ima propisani sadržaj u skladu s odredbom članka 186a. stavak 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje ZPP), te je prigovor tuženika o neadekvatnom sadržaju zahtjeva ocijenio neosnovanim. Kako je tuženik primio zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora, a po istome nije postupio, sud je mišljenja da je ispunjena procesna pretpostavka iz odredbe članka 186a. stavak 5. ZPP-a za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

14. Imajući u vidu nesporne činjenice o postojanju i sadržaju presuda ovoga suda broj P-257/2018, presuda VTS RH broj Pž-268/2021, te da je tužitelj tuženiku temeljem istih dana 4. travnja 2022. isplatio ukupni iznos od 85.717,29 kuna, sud je mišljenja da je tuženik u vrijeme stjecanja savjesni stjecatelj, jer je naprijed citirani iznos stekao na temelju valjane pravne osnove.

15. Prema odredbi članka 1111. stavak 2 ZOO-a kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

16. Kako su presudom VS RH broj Rev-778/2023 preinačene presuda ovoga suda broj P-257/2018 i presuda VTS RH broj Pž-268/2021, te odbijen tužbeni zahtjev tužitelja BOVIS d.o.o. za isplatom iznosa od 48.632,75 kuna s pripadajućim kamatama od 18. listopada 2016. po točno navedenim kamatnim stopama, kao i zahtjev za naknadom parničnog trošak u iznosu od 18.440,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude, sud je mišljenja da je iznos od 85.717,29 kuna, koji je uplaćen tuženiku dana 4. travnja 2022. od strane tužitelja stečen bez valjane pravne osnove. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 11.376,84 eura (85.717,29 kuna) ocijenio osnovanim, usvojio i presudio kao u izreci pod točkom I.

17. Sud je ocijenio neosnovanim prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao strukturu tužbenog zahtjeva koji uključuje glavni dug, pripadajuće kamate i parnični trošak, jer je tuženik učinio nespornim da mu je 4. travnja 2022. uplaćen iznos od 85.717,29 kuna, te je sud mišljenja da financijska struktura tužbenog zahtjeva nije od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, jer se po članku 1115. ZOO-a vraćaju se plodovi i zatezne kamate.

18. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

19. Kako je tužitelj REPUBLIKA HRVATSKA tuženiku dana 15. travnja 2025. podnio zahtjev za mirno rješenje spora zbog neosnovano naplaćenog iznosa temeljem presude prvostupanjskog suda broj P-257/2018 koja je potvrđena presudom VTS RH broj Pž-268/2021 a koje su preinačene presudom VS RH broj Rev-778/2023, sud je mišljenja da je tuženik od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 15. travnja 2025. postao nepošten posjednik, stoga je sud tužitelju priznao zakonsku zateznu kamatu na glavni dug od 15. travnja 2025., te je u skladu s odredbom članka 1115. i 29. stav 2 ZOO-a presudio kao u izreci pod točkom I.

20. Kako tužitelj tijekom postupka nije naveo niti jedan dokaz niti dokazao da je tuženik za sadržaj presude Vrhovnog suda RH broj Rev-778/2023 saznao 18. ožujka 2025., a sam je podnio prijedlog za mirno rješenje spora tuženiku 15. travnja 2025. sud je dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata u razdoblju od 18. ožujka 2025. do 15. travnja 2025. ocijenio neosnovanim, te presudio kao u izreci pod točkom II.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 ZPP-a, te je tuženik dužan tužitelju platiti parnični trošak u u iznosu od 800,00 eura, koji se odnosi na sastav zahtjeva za mirno rješenje spora iznos od 200,00 eura, sastav tužbe po Tbr. 7. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/2009., 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023., dalje OT) u iznosu od 200,00 eura, sastav jednog podneska po Tbr. 8. stav 1. OT u iznosu od 200,00 eura, pristup na jedno ročište po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od 200,00 eura. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata u skladu s odredbom članka 29. stav 1 i 2 ZOO, a koja teče od donošenja presude do isplate po članku 151. stavak 3. ZPP-a.

Osijek, 21. studenoga 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Darija Miličević

Dubravka Kuveždić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna

stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom

sudu RH, pismeno u roku od 15 dana

od dana objave, putem ovoga suda.