Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-428/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MC zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. u Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24 dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika MC podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću pod brojem K-142/2025-4 od 4. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika MC kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Metkoviću, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MC radi kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11 produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove propisane u članku 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, odluka Ustavnog suda 143/12,56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) koji je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Kir-82/2025 od 8. veljače 2025., produljen rješenjima Županijskog suda u Dubrovniku broj Kir-588/2025 od 23. kolovoza 2025. i Općinskog suda u Metkoviću broj Kov-98/2025-7 od 18. rujna 2025., a koji se istražni zatvor se računa od dana lišenja slobode 21. kolovoza 2025. Po ovom rješenju istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, a najdulje do isteka trajanja izrečene kazne.

2. Protiv navedenog rješenja okrivljenik je, putem braniteljice Vedrane Belin, odvjetnice u Dubrovniku, podnio žalbu s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine i naloži jedna od blažih mjera opreza iz člana 98. ZKP/08.

3. Nakon što je spis dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Dubrovniku, prije dostave sucu izvjestitelju, temeljem odredbe članka 474. stavka 1. ZKP/08, isti je vraćen ovom vijeću.

4. Žalba nije osnovana.

5. Naime, suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje je na zakonu osnovano i po nalaženju ovog vijeća i dalje postoji zakonska osnova za istražni zatvor protiv okrivljenika MC iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

6. Tako je prvostupanjski sud osnovano zaključio i valjano obrazložio postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljeni MC, ukoliko bi se nalazio na slobodi, ponoviti istovrsno kazneno djelo ili ostvariti kazneno djelo kojim prijeti imajući u vidu način i okolnosti počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, a kojom prilikom je pri činjenju kaznenog djela optuženik iskazao izrazitu upornost, bezobzirnost, agresivnost i visoki stupanj kriminalne volje u postupanju, a posebno imajući u vidu raniju prekršajnu osuđivanost za protupravna ponašanja na štetu GC pa kada se sve te okolnosti ocjenjuju u kontekstu načina i dinamike počinjenja kaznenog djela za koja se tereti u ovom postupku ispravna je ocjena prvostupanjskog suda, a koju prihvaća i ovo vijeće da sve utvrđene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realne i konkretno predvidive opasnosti da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo ili ostvariti kazneno djelo kojim prijeti, zbog čega je i po ocjeni ovog vijeća mjera istražnog zatvora iz osnove predviđene u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 nužna.

7. Uvažavajući sve prethodno navedene okolnosti, vijeće je mišljenja kako mjeru istražnog zatvora nije moguće zamijeniti nekom drugom blažom mjerom i da je mjera istražnog zatvora nužna i jedino moguća kako bi se otklonila opasnost od ponavljanja djela na slobodi. Naravno da svaka radnja ili mjera ograničenja slobode ili prava mora biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju (članak 4. stavak 1. ZKP/08.) tako da i druga državna tijela pri odlučivanju o radnjama i mjerama ograničenja slobode ili prava po službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, međutim, imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, ocjena je vijeća da se utvrđena iteracijska opasnost na strani okrivljenika ne može učinkovito otkloniti blažom mjerom, već isključivo primjenom mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08

8. Kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju ispravnost i zakonska utemeljenost pobijane odluke, a ovo vijeće ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 nije utvrdilo povrede navedene u toj odredbi, na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Dubrovnik, 21. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž