REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Povrv-20/2023-21

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. (OIB: 29524210204) iz Zagreba, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnica Ermina Abdić Klisović, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika JP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi isplate, po dovršenom postupku, dana 10. studenog 2025. god.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća tužiteljev zahtjev i u skladu s tim, djelomično, na pravnoj snazi održava platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je, pod brojem Ovrv-1734/2022, 18. srpnja 2022. god., donijela Anja Pejković Vujčić, javni bilježnik u Makarskoj, i baš u onom dijelu, koji glasi:

"Nalaže se tuženiku JP (ostali važni osobni podatci u uvodu), u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o. (ostali važni podatci u uvodu) 2.16 eura/16,27 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za odnose iz netrgovačkih ugovora, teče, počev od 29.8.2022. god. pa do isplate"

II Za više traženo, dakle u odnosu na zahtijevanje isplate, na ime glavne stvari, novčanog iznosa 31,66 eura/238,56 kn, odbija se tužiteljev zahtjev i u tom dijelu ukida platni nalog opisan pod I.

III Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplati tužitelju, na ime troškova postup/a/ka (ovršnog i parničnog) 112,44 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja, po stopi opisanoj u st. I ove odluke, teče, počev od dana presuđenja pa do isplate.

Obrazloženje

1. U Prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je 10. svibnja 2022. god. podnio Anji Pejković Vujčić, javnom bilježniku u Makarskoj, tužitelj (tada ovrhovoditelj) je zahtijevao da promatrani javni bilježnik naloži tuženiku da mu taj ispuni novčanu tražbinu plaćanjem iznosa 238,56 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na sastavnice tog novčanog iznosa, te da, radi prisilne realizacije te tražbine, prema tuženiku odredi ovrhu.

2. Odlukom javnog bilježnika koja je opisana u izreci, u cijelosti su prihvaćena tužiteljeva zahtijevanja te je tuženik obvezan naknaditi tužitelju i troškove ovršnog postupka plaćanjem 281,25 kuna.

3. Budući je tuženik protiv promatrane javnobilježničke odluke podnio prigovor, javni bilježnik je spis predmeta dostavio ovršnom sudu ovog suda, a taj sud je, u odluci P Ovrv-20/2023 od 15. siječnja 2024. god., odlučio o stavljanju izvan snage onog dijela sagledavane odluke u kojem je prema tuženiku određena ovrha, te odredio da u stranačkoj pravnoj stvari postupanje ima nastaviti ovaj parnični sud i postupak provesti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3.1.Utoliko je u ovoj parnici valjalo odlučiti o zakonitosti pobijanog platnog naloga, a implicite tome – dakako i prvenstveno – i o pravnoj osnovanosti postavljenog tužiteljevog zahtijevanja.

4. Tužitelj je /odgovarajući na prigovor/ dopunio tužbenu osnovu.

4.1.Naveo je – u bitnome – da je u stranačkom odnosu, odnosu u kojem je on tuženiku pružao telekomunikacijske usluge spram njega nastao tuženikov dug u novčanom iznosu 238,56 kuna, odnosno 31,66 eura, a taj dug da mu tuženik nije podmirio po dospjeću. Stoga da je on/tužitelj bio primoran pravo na namirenje potraživanja ostvariti u sudskom ovršnom postupku.

4.2.Pak, nakon što je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi i obvezao tuženika da mu taj podmiri dugovanu tražbinu, tuženik da je tražbinu djelomično ispunio i to tako što da je ispunio onaj dug koji je spram njega/tužitelja imao na ime glavne stvari.

4.3.Utoliko da je nakon podmirenja tog glavnog duga zaostala njegova tražbina prema tuženiku na plaćanje iznosa koji tvori zbroj iznosa zakonskih zateznih kamata koje su tekle na sastavnice glavnog duga od njihovih dospjeća do dana podmirenja glavnog duga, dakle do 29. kolovoza 2022. god., a k tome još i tražbina na podmirenje troškova ovršnog postupka, postupka koji da je on nužno morao voditi radi namirenja njegovog potraživanja.

4.4.U konačnici je, u skladu s izloženim, zahtijevao da mu tuženik na ime glavnice glavnog duga isplati iznos označen u izreci s pripadajućim zateznim kamatnjakom, a u skladu s tim da taj dio pobijanog platnog naloga ostavi na pravnoj snazi te da na pravnoj snazi ostavi i ona određenja kojima je javni bilježnik odlučio o njegovom/tužiteljevom zahtijevanju naknade troškova ovršnog postupanja.

5. Tuženik u parnici, mada mu je sudjelovanje urednim pozivanjem na ročište bilo osigurano, nije sudjelovao pa je navode njegovog prigovora valjalo sagledavati i kao njegovo parnično činjenično raspolaganje.

5.1.On/tuženik je pak u okviru prigovora implicite priznao činjenicu da je njegov uparničeni dug spram tužitelja nastao i postojao, no, prilažući ispravu koja svjedoči o istinitosti njegovih navoda – Nalog za plaćanje iznosa 238,56 kuna na tužiteljev račun iznio je tvrdnju da je taj dug ispunio.

6. U dokaznom postupku pročitan je tuženikov Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa s tužiteljem od 24.4.2019. god., pročitan je tuženikov Zahtjev za prijenos broja/pokretna mreža od 24.4.2019. god., pročitani su tužiteljevi Opći uvjeti poslovanja, pročitana je tužiteljeva isprava – Izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga za korisnika JP od 10.5.2022. god., pročitan je račun br. 268/1/1 javne bilježnice Anje Pejković Vujčić od 18.7.2022. god., pročitana je isprava koju smo već opisali u okviru tuženikovog raspolaganja, pročitani su tužiteljevi računi adresirani na tuženika od 30.4.2021., 31.5.2021. i 30.6.2021. te je pročitana tužiteljeva obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa adresirana na tuženika 21.9.2021. god.

7. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza izvedenih u ovom postupku – zbog niže izloženih razloga – zauzeta su stajališta – ponajprije stajalište da tužiteljev zahtjev postavljen u ovoj parnici ima ne/kvalitetu djelomično pravno osnovanog zahtijevanja, a – potom i stajalište da pobijani platni nalog ima ne/kvalitetu djelomično zakonite nepravomoćne odluke nadležnog državnog tijela (uređujućeg javnog bilježnika).

8. U vrijeme podnošenja akta kojim je započeto postupanje u stranačkoj pravnoj stvari – implicite je to, u aktu podnošenjem kojeg je otpočeto postupanje u stranačkom uparničenom, tada ovršnom, odnosu, tvrdila tužiteljska strana u ovoj parnici – tužiteljevu tražbinu (a utoliko i tuženikovu obvezu) tvorili su novčani iznosi (govorimo o iznosima, jer je više pojedinačnih tražbina različitih vremena dospijeća, no i tada svih dospjelih tražbina tvorilo ukupan iznos tamo označene tražbine) na ime glavne stvari te iznosi zatezne kamate koja je na sastavnice tužiteljeve ukupne tražbine (te pojedinačne tražbine ponaosob) na ime glavne stvari tekla od dospijeća do dana podnošenja zahtjeva.

8.1.Da je izložena tvrdnja tužiteljske strane imala kvalitetu istinite tvrdnje, dakle da su baš te tužiteljeve tražbine prema tuženiku tada (u vrijeme podnošenja zahtjeva) i zbiljno postojale, tuženik nije niti osporavao (pa niti u podnijetom prigovoru na promatranu javnobilježničku odluku), a ta tvrdnja potvrđena je i sadržajem baš svih isprava u kojima se bilježi rezultat stranačkog odnosa na dan podnošenja promatranog akta.

8.2.U skladu s tim valjalo je donijeti zaključak da je u vrijeme donošenja promatranog akta javnog bilježnika postojao dužničko vjerovnički odnos stranaka baš u sadržaju zabilježenom u tom javnobilježničkom aktu koji je donijet 18.7.2022. god. 9. No, nakon donošenja javnobilježničkog akta, uslijedila su efektivna raspolaganja stranaka kojima je izmijenjen relevantni sadržaj stranačkog odnosa koji je postojao do nadnevka donošenja tog akta.

9.1.Naime, tuženik je, o čemu nema spora i o čemu svjedoče, kako u postupku pročitane isprave tako i priznanje te činjenice po tužitelju, 29.8.2028. god. učinio uplatu na tužiteljev račun iznosa 238,56 kuna, dakle uplatu sredstava u visini njegove obveze na plaćanje glavnog duga tužitelju.

9.2.Tužitelj je na takvo tuženikovo izvanpostupno raspolaganje reagirao kako verbalno (priznanjem da je takvo raspolaganje učinjeno), tako i realno na način što je u preciziranom tužbenom zahtjevu izostavio dotadašnje zahtijevanje plaćanja prethodno spomenutog iznosa na ime glavnog duga.

9.3.No, tužitelj je i nakon takvih raspolaganja ostao pri tvrdnji da mu je tuženik i nadalje dužan isplatiti sporedno traženje (zatezne kamate) koju da mu duguje zbog neplaćanja u roku onih obveza koje su do ispunjenja glavnog duga tvorile iznos tog glavnog duga.

9.4.U odnosu na takvo tužiteljevo raspolaganje i izloženu tvrdnju izostala je bilo kakva tuženikova reakcija, a prema ispravi koja svjedoči o tuženikovom ispunjenju obveze/a prema tužitelju, ispravi koju je – kako smo već kazali – baš tuženik predao u spis, proizlazi da ma koji iznos sredstava tuženik tada nije platio na ime podmirenja obveze na plaćanje sporednih potraživanja.

9.5.Utoliko je u skladu s ukupnosti netom izloženog, i valjalo zaključiti da je dana 29.8.2022. god. prestala tuženikova obveza na plaćanje tužitelju iznosa glavnog duga i da je zaostala obveza na plaćanje sporednog potraživanja/zateznih kamata na iznose pojedinačnih do 29.8.2022. god. neplaćenih sastavnica tog tada plaćenog glavnog duga.

9.6.Učinjeno je tako po strankama nespornim da je u vrijeme započimanja postojao i da u vrijeme okončanja ove parnice postoji je onaj dio ranije ukupnosti duga tuženika prema tužitelju sadržajno izložen pod I izreke ove odluke.

9.7.Učinjeno je tako po strankama nespornim da je u dio platnog naloga promatran pod I izreke ugrađeno pravno osnovano potraživanje tužitelja prema tuženoj i da to potraživanje i sada postoji.

9.8.Stoga je o tom dijelu tužiteljevog zahtjeva i odlučeno kao pod I izreke.

10.Pak, kako smo već prethodno kazali, u ovoj parnici utvrđeno da je prestao onaj dio tužiteljeve tražbine prema tuženiku opisan pod II izreke ove odluke (iznos ranije postojećeg glavnog duga), uslijedila je odluka o odbijanju tog dijela tužiteljevog zahtijevanja i – naposljetku – dokidanju tog dijela promatranog platnog naloga, dakle odlučeno kao pod II izreke.

11. Poodavno je sudska praksa zauzela stajalište da se parničnom presudom kojom se odlučuje o pravnoj osnovanosti platnog naloga koji je prethodno izložen u sadržaju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ima odlučiti ne samo o troškovima tog parničnog postupka, nego i o prethodno nastalim troškovima ovršnog postupanja.

11.1.Prema izloženom stajalištu, dakle, odluka o trošku ovršnog postupanja koje je naposljetku pretvoreno u parnično postupanje ne zadržava karakter platnog naloga pa se utoliko o tom dijelu formalno uobličenog platnog naloga u toj parnici ne može odlučivati u smislu njegovog ne/održavanja na pravnoj snazi.

11.2.Stoga je u konkretnom slučaju valjalo ispustiti odlučivanje o onom dijelu promatranog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji je formatiran u svrhu odlučivanja o snošenju troškova ovršnog postupka koji je prethodio ovoj parnici te o tom dijelu tužiteljevog zahtjeva odlučiti kroz cjelovitu odluku o dosudi/snošenju troškova nastalih u okviru ishođenja stranačke pravne zaštite vezane za /sada/ uparničeni odnos.

12. Kako je pak kroz određenja st.9. Tar. broja 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – 107/25) stipulirano da za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, kao u konkretnom slučaju, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, odnosno 100,00 eura, nakon pribrajanja tom iznosu iznosa troškova koji se ne odnose na trošak zastupanja u okviru tog ovršnog postupka, dakle iznosa 12,44 eura, naposljetku je tužitelju, koji je u cijelosti uspio zaštiti svoje potraživanje prema tuženiku, bilo nagnavanjem tuženika da mu taj pod pritiskom ovršnog postupka plati tražbinu glavnog duga, bilo da mu na osnovi određenja ove parnice isplati preostali dio neplaćenog duga, u skladu s određenjima čl. 154. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 155/23) u cijelosti valjalo dosuditi iznos izdataka koje je razložno učinio u postupku zaštite/ostvarenja njegove tražbine, dakle o dosudi/snošenju troškova ovršnog i ovog parničnog postupanja, presuditi kao u izreci.

U Imotskom 10. studenog 2025. god.

S U D A C :

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.

.