Poslovni broj: P-4120/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKA

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Zagreb, Mihanovićeva 3, kojega iz rada zastupa punomoćnica GH, dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB: 26187994862), Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojega iz rada zastupa punomoćnica HH, dipl. iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 21. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 10.821,88 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 5. veljače 2025. do isplate, u roku od 15 dana."

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je osiguranik istoga AH stradao u prometnoj nezgodi od 21.5.2004., a koju nezgodu je skrivio UH upravljajući teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika, koji je ujedno i pravomoćno proglašen krivim za izazivanje predmetne nezgode. Rješenjem br. 505524 od 19.10.2005. spomenutom osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu. Po toj osnovi tužitelj je istom osiguraniku isplaćivao mirovinu pa je tako za razdoblje od 1.9.2022. do 31.12.2024. isplatio ukupno iznos od 10.821,88 EUR, a koji iznos za tužitelja u konkretnom slučaju predstavlja štetu. Tužitelj je odštetnim zahtjevom od tuženika zatražio naknadu naznačene štete, a što je tuženik otklonio. Slijedom toga, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti isplata gornjeg iznosa sa zateznim kamatama tekućim od 5.2.2025. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, kao i da je u predmetnom štetnom događaju osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede uslijed kojih je istom radi ozljede na radu priznata invalidska mirovina. No, osporava osnovu zahtjeva tužitelja, podredno visinu, a budući da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu sukladno čijim odredbama tužitelju ne pripada pravo potraživati štetu od tuženika kako to ovdje čini. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Zagrebu od 6.12.2006. br. Ks-130/2005, policijski zapisnik o očevidu, prijavu o ozljedi na radu, dopis PU zagrebačke od 17.7.2007., nalaz i mišljenje vještaka na ponovnom-kontrolom pregledu pri tužitelju, mišljenje Stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 25.4.2005., rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 19.10.2005. br. 505524, obračun izvršenih isplata s ispisom iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, odštetni zahtjev od 16.1.2025. s povratnicom, dopis tuženika od 24.1.2025.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je osiguranik tužitelja AH stradao u prometnoj nezgodi od 21.5.2004., a koju prometnu nezgodu je skrivio UH upravljajući teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika zbog čega je i pravomoćno proglašen krivim za izazivanje te nezgode.

7. Iz dostavljenog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 19.10.2005. br. 505524 utvrđeno je da je istim spomenutom osiguraniku tužitelja kod kojeg je zbog ozljede na radu (naznačena prometna nezgoda koja je i bila prijavljena kao ozljeda na radu) nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznato počev od 21.9.2005. pravo na invalidsku mirovinu u svoti od tadašnjih 848,41 kn mjesečno. Iz dostavljenog obračuna izvršenih isplata i ispisom iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja proizlazi da je tužitelj u skladu sa svojim rješenjem osiguraniku AH vršio isplate invalidske mirovine pa mu je tako za razdoblje od 1.9.2022. do 31.12.2024. ukupno isplatio iznos od 10.821,88 EUR (po razdobljima od 1.9.2022. do 31.12.2022. iznos od 1.318,96 EUR, od 1.1.2023. do 30.6.2023. iznos od 2.147,34 EUR, od 1.7.2023. do 31.12.2023. iznos od 2.327,28 EUR, od 1.1.2024. do 30.6.2024. iznos od 2.424,18 EUR te od 1.7.2024. do 31.12.2024. iznos od 2.604,12 EUR), a koji iznos tužitelj od tuženika potražuje u ovom postupku. Nesporno je i da se tužitelj tuženiku 20.1.2025. obratio s odštetnim zahtjevom potražujući isplatu tog iznosa, a koji zahtjev je tuženik otklonio.

7. Između stranaka prvenstveno je sporna osnova i visina zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta stranaka o propisima do čije primjene dolazi u ovoj pravnoj stvari i s tim povezanog pitanja opsega i visine odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju.

8. Prema odredbama čl. 161. st. 1. i 2. ovdje primjenjivog Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16. i 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO) tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu sve dok traje isplata obiteljske mirovine, bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjeta za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, kao i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

9. Međutim, ovdje tuženik je društvo koji se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a što je uređeno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP), zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika primjenjuje materijalno pravo koje regulira tu materiju, dakle ZOOP koji je i bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP- a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema odredbi st. 3. tog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

10. Kako je u konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog povrede na radu (štetnog događaja) te tužitelj upravo po toj osnovi potražuje predmetni iznos od tuženika, to u smislu odgovarajuće primjene citiranih odredbi čl. 27. ZOOP-a budući da se invalidska mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu, ne postoji razlika u visini mirovine koju bi tuženik eventualno bio dužan isplatiti tužitelju. S obzirom da se stoga utuženo potraživanje tužitelja u odnosu na tuženika već samim time u cijelosti ukazuje neosnovanim, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

11. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, a s obzirom da isti sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a nije određeno naveo troškove za koje potražuje naknadu.

U Zagrebu 21. studenoga 2025.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud, u roku od 15 dana od dana dostave presude putem ovog suda.

DNA:

tužitelju

tuženiku