REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-539/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marije Živković, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv prvooptuženog RF i drugooptužene ČF, zbog dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi prvookrivljenika RF, izjavljenoj po branitelju po službenoj dužnosti Krešimiru Kmet, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Kv- 67/2025-33 od 3. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Odbije se žalba prvooptuženog RF kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Kv-67/2025-33 od 3. studenog 2025. nakon podignute optužnice protiv prvooptuženog RF je na temelju članka 123. stavka 1. točka 1. i 3. ZKP/08 određen istražni zatvor koji se počinje računati od 3. studenog 2025. u 13,45 sati koji može trajati najdulje do proteka rokova iz članka 133. ZKP/08, s tim što je sud dužan, na temelju članka 131. stavak 3. ZKP/08, svaka dva (2) mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora. Istražni zatvor izvršavat će Zatvor u Osijeku i žalba protiv navedenog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio prvooptuženi RF po branitelju po službenoj dužnosti Krešimiru Kmet, odvjetniku iz Slavonskog Broda uvodno najavljujući žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Smatra da nisu ispunjene pretpostavke za istražni zatvor naveden u članku 123. ZKP/08 jer je upitno postojanje osnovane sumnje kao osnovni razlog za određivanje istražnog zatvora, a osporava se i postojanje posebnih pretpostavki. Osporavajući postojanje osnovane sumnje žalitelj ističe da je prema činjeničnom opisu optužnice prvooptuženom stavljeno na teret da je i naknadno preko telefona u zatvoru prijetio policijskim službenicima na način da je to govorio supruzi pa da bi se radilo o neizravnoj prijetnji za koju policijski službenici nisu znali, te da se spominje nekakav požar o kojem nema nikakvog službenog dokumenta. Osporavajući postojanje posebne pretpostavke i to osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo ističe da premda je on ranije kazneno osuđivan u odnosu na ta djela je nastupila rehabilitacija zbog čega ne egzistira istražnozatvorski razlog iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08, a glede osporavanja istražnozatvorskog razloga iz članka 123. stavka 1. točka 1. ZKP/08 ističe da on ima prebivalište u [adresa], gdje mu živi i maloljetno dijete te prima mirovinu u iznosu od 1.100,00 eura, a kazna na koju je osuđen u drugom kaznenom predmetu koji je usko vezan uz ovaj predmet gotovo da je izdržana. S obzirom na visinu zapriječene kazna za kaznena djela u ovom predmetu o kazne koju može očekivati nakon provedenog postupka koja kada se spoji sa kaznom u predmetu gdje je nepravomoćno osuđen i uz uvjetni otpust i nije toliko velika da bi se zbog toga upustio u bijeg i ugrozio svoju egzistenciju bijegom. Smatra da je bilo oportuno prema njemu primijeniti mjere opreza kao što su oduzimanje putne isprave i redovno javljanje u policijsku postaju jednom tjedno, a da samo rješenje nema dostatno obrazloženje zašto se prema njemu ne mogu primijeniti mjere opreza već se samo paušalno navodi da se mjerama opreza ne bi mogla ostvariti svrha. Predlaže se pobijano rješenje preinačiti na način da se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza.

3. Žalba prvooptuženog RF nije osnovana.

4. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da nije bilo osnova za produljenje istražnog zatvora, jer da nisu ispunjene pretpostavke za produljenje istražnog zatvora navedene u članku 123. stavak 1. ZKP/08. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio i obrazložio kako postoji osnovana sumnja kao prvi i osnovni uvjet za određivanje istražnog zatvora i u dovoljnoj mjeri je utvrdio postojanje osobitih okolnosti koje ukazuju na to da bi boravkom na slobodi prvooptuženi RF mogao ponoviti kazneno djelo i da bi mogao pobjeći .

5. Visoki stupanj osnovane sumnje da je prvooptuženi RF počinio dva kaznena djela iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 te kazneno djelo iz članka 327. stavka 1. KZ/11, koja mu se optužnicom stavljaju na teret, proizlazi iz CD snimke razgovora prvooptuženog RF i drugooptužene ČF s prijepisom razgovora, zapisnika o ispitivanju oštećenika kao svjedoka ŠF, zapisnika o ispitivanju oštećenika kao svjedoka JF, zapisnika o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa Policijske uprave Brodsko-posavske, Službe kriminalističke policije broj 511-11-13-4/6-/25 od 26. veljače 2025., zapisnika o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa Policijske uprave Brodsko-posavske, Službe kriminalističke policije broj 511-11-13-4/6-/25 od 27. veljače 2025., zapisnika o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa Policijske uprave Brodsko-posavske, Službe kriminalističke policije broj 511-11-13-4/6-/25 od 27. veljače 2025. pretragom kojih mobitela je pronađeno više poruka koje je drugookrivljena ČF dana 6. siječnja 2025. putem aplikacije Facebook Messenger sa svog profila pod nazivom "Lor Antee Chove Pern – Aiden" uputila ZF, a koje poruke se odnose na iskaz koji je ZF dao policijskim službenicima. Osim toga rješenjem optužnog vijeća poslovni broj Kov-121/2025-20 od 21. svibnja 2025. potvrđena je optužnica protiv prvooptuženika zbog prethodno navedenih kaznenih djela što dodatno potvrđuje postojanje osnovane sumnje.

5.1. Nakon uvida u spis i po ocjeni ovog vijeća postoji osnovana sumnja da bi prvooptuženi počinio inkriminirana kaznena djela čime je ostvaren prvi uvjet iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. Osnovana sumnja uvijek se mora odnositi na određenu osobu kao počinitelja kaznenog djela pri čemu iz prikupljenih podataka i dokaza moraju proizlaziti svi elementi osnovane sumnje, odnosno svi objektivni i subjektivni sastojci obilježja kaznenog djela. Slijedom toga, zaključak o postojanju osnovane sumnje u konkretnom slučaju predstavlja zaokruženu cjelinu i ozbiljniju razinu sumnje koja upućuje upravo na okrivljenika kao počinitelja kaznenih djela jer je iz do sada prikupljenih dokaza vjerojatnost počinjenja utvrđena u dovoljnom stupnju da bi na taj način bila ispunjena osnovna zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 koja je preduvjet za određivanje, odnosno produljenje istražnog zatvora.

5.2. Pritom valja napomenuti da je za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatno postojanje osnovane sumnje da je okrivljena počinila kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, dok izvanraspravno vijeće kao ni ovo vijeće prilikom utvrđivanja osnova za određivanje istražnog zatvora nisu ovlašteni utvrđivati činjenice, ocjenjivati dokaze ni odlučivati o kaznenoj odgovornosti okrivljenika, već je tu ocjenu isključivo ovlašteno dati raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

5.3. Dakle, osnovana sumnja kao prvi i osnovni uvjet za određivanje istražnog zatvora je po izvanraspravnom vijeću u dovoljnoj mjeri obrazložena te pravilno i potpuno utvrđena.

6. Što se tiče osobitih okolnosti koje ukazuju na to da bi prvooptuženi RF boravkom na slobodi ponovio isto kazneno djelo prvostupanjski sud ih u dovoljnoj mjeri obrazlaže te pravilno i potpuno utvrđuje pod točkom 5. pobijanog rješenja, a koje obrazloženje i utvrđenje prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće, te radi izbjegavanja ponavljanja, na njih upućuje žalitelja. Prvooptuženi je osnovano sumnjiv da je počinio dva kaznena djela prijetnje smrću na štetu policijskih službenika i dogovarao utjecaj na svjedoka ZF, na način da je to učinio tijekom nadziranog telefonskog razgovora sa drugooptuženom dok se nalazio u istražnom zatvoru, dakle znajući da se razgovor nadzire nije se ustručavao od poduzimanja nedopuštenih radnji čime je pokazao veliku dozu drskosti i bezobzirnosti, kao i ustrajnosti u kriminalnoj volji. Imajući u vidu da prvooptuženi RF prethodno bio presudom Županijskog suda u Splitu broj: K-31/01 od 5. srpnja 2001. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavka 2. KZ/97 te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 2 godine i 6 mjeseci; presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 26. ožujka 2007. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavka 2. KZ/97 i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 311. stavka 1. KZ/97 te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 6 godina i 4 mjeseca; presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: K-17/14 od 24. listopada 2018. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. u vezi članka 36. stavka 2. i članka 51. KZ/11 te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 2 godine i 8 mjeseci; te je presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj: K-98/17 od 5. ožujka 2021. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, da su nepravomoćno okončan kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu kazneni postupak koji se protiv njega vodio zbog kaznenog djela iz članka 190. stavaka 2. KZ/11 u kojem je proglašen krivim, sve to prema mišljenju vijeća kvalificira postojanje onih osobitih okolnosti koje s iznimno visokom razinom vjerojatnosti upućuju na opasnost da bi puštanjem na slobodu optuženik mogao nastaviti s činjenjem kaznenih, a moguće i drugih kažnjivih djela, zbog čega mu je istražni zatvor valjalo odrediti iz zakonske osnove propisane člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08.

7. Nadalje, osnovano je prvostupanjski sud utvrdio i postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi prvooptuženik mogao pobjeći i tako opstruirati vođenje kaznenog postupka protiv njega. Postojanje tih osobitih okolnosti proizlazi iz činjenice da je prvooptuženi RF osim što je državljanin Republike Hrvatske on i državljanin Bosne i Hercegovine koja nije država članica Europske unije i nema obvezu svoje državljane izručivati drugim državama, pa tako ni Republici Hrvatskoj, radi kaznenog progona pa u okolnostima kada je nepravomoćno proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca i da je u tom postupku u istražnom zatvoru proveo od 5. siječnja 2025. do 3. studenog 2025., a da je po ukidanju istražnog zatvora u tom predmetu došlo do određivanja istražnog zatvora u ovom predmetu, u cilju da opstruira vođenje ovog kaznenog postupka i osudu za tri kaznena djela, a nakon višemjesečnog boravka u istražnom zatvoru u drugom predmetu postoji realno predvidiva opasnost da bi mogao pobjeći na teritorij Bosne i Hercegovine i tako postati nedostižan za vođenje kaznenog postupka.

8. Mišljenje je i ovog drugostupanjskog suda da se, s obzirom na prethodno navedene okolnosti, koje s visokom razinom vjerojatnosti upućuju na opasnost od bijega optuženika kao i na postojanje opasnosti od ponavljanja djela, svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti određivanjem optuženiku niti jedne od mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08, pa tako primjerice niti mjerom privremenog oduzimanja putne ili druge isprave za prijelaz državne granice jer je notorno da se državna granica, koja se nalazi u neposrednoj blizini ilegalno može prijeći i bez takvih isprava.

9. Kako ovaj sud drugog stupnja nije našao postojanje razloga zbog kojih se pobija rješenje i kako nema povreda odredaba kaznenog postupka i kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje sud pazi po službenoj dužnosti (članak 494. stavak 4. ZKP/08), to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 21. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić