REPUBLIKA HRVATSKA

P-701/2023

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2 LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po pun. Vesna Vučetić odvj. u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupan po z.z. Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u Splitu, radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, nakon glavne i javne rasprave održane dana 24. listopada 2025. god., u prisustvu pun. tužitelja pod 1 i pod 2 Vesna Vučetić odvj. u Splitu i zamj. z.z. tuženika PN dipl. iur., dana 21. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"- Utvrđuje se da su tužitelji ad 1 ) NN iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad2) LN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnici za po 1/2 (jednu polovinu) djela cijeloga stana položenog u Splitu, u potkrovlju stambene zgrade anagrafske oznake [adresa], izgrađene na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to stana površine 76, 74 m2, a koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje sa blagovaonicom, spreme, kupaonice, hodnika, spavaće sobe, radne sobe, pomoćne prostorije i stubišta, označenog kao potkrovlje – samostalna uporabna jedinica - stan S4/PK, a utvrđen kao samostalna uporabna cjelina Potvrdom o utvrđivanju samostalnih uporabnih cjelina u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], (katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica]), kojom potvrdom se potvrđuje da jedan posebni dio stambene zgrade u [adresa], izgrađenoj na nekretnini zemljišno-knjižne oznake čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica]) u skladu sa Rješenjem o izvedenom stanju od 27.02.2018. god., Klasa: UP/I-361-03/13-04/09282, UR.BROJ: 2181/01-03-02/14-16-9 od 25. 03. 2016. god., a koje je pravomoćno dana 23. 06. 2016. god., predstavlja za sebe samostalnu uporabnu cjelinu, te se ovlašćuju tužitelji zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva – suvlasništva na prednje označenom stanu na jednake dijelove, svako za po ½ (jednu polovinu) dijela cijeloga, uz istodobni upis brisanja toga prava sa imena dosada upisanog vlasnika.

- Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima troškove ovog parničnog postupka." II Dužni su tužitelji pod 1 i pod 2 u roku od 15 dana, i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 600,00 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. studenog 2025. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

Tužitelji pod 1 i pod 2 su dana 23. veljače 2023. god., podnijeli ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navode da su shodno odredbama čl.186 a. Zakona o parničnom postupku dana 26.07.2022.god., podnijeli zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu, a koji zahtjev je odbijen, odnosno ocijenjen kao neosnovan obaviješću od 15.09.2022. god., pod poslovnim brojem N-DO-259/2022.

Tužitelji su supružnici. Tužitelj ad1 LN DN je sin LN EN rođene ĆN. LN BN, njen brata ĆN, te sestra KN su vlasnici tri stana u [adresa] položena u zgradi anagrafske oznake [adresa], izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], stojna kuća, te suvlasnici dvorišta i garaže označene kao čest. zem. [katastarska čestica], sve z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] . BN je svoj stan darovala svojoj kćerki FN rođ. LN.

Prednje označena čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], bile su vlasništvo sada pok. MN pok. ĆN, a koji je bio djed tužitelja ad1 NN i otac RN, ĆN i KN.

Prednje označene nekretnine bile su nacionalizirane Rješenjem o nacionalizaciji, Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Split, broj : N- 92/60-6 od 15.03.1960. godine. Rješavajući po zahtjevu ĆN, ĆN AN, VN i ČN, svi djeca pok. MN, za izuzimanje iz nacionalizacije dijelova nacionalizirane stambene zgrade, donijeto je Rješenje Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Split, broj : N-92/60-8 od 05.09.1960. god., kojim se izuzimaju od nacionalizacije kao posebni dijelovi zgrade i ostavljaju u vlasništvu:

- ČN ĆN , NNN iz [adresa], jedan stan na drugom katu, koji se sastoji od 4 sobe i sporednih prostorija, te jednu garažu urizemlju zgrade,

- ČN AN, LNN i VN, LNN, obje iz [adresa], jedan stan na prvom katu koji se sastoji od 4 sobe i sporednih prostorija, svakoj za po ½ dijela cijeloga,

- ČN, LNN, [adresa], jedan stan u prizemlju, koji se sastoji od 4 sobe i sporednih prostorija.

Prednje citiranim rješenjem nisu obuhvaćene druge prostorije u zgradi.

Pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga (verifificirani z.k. uložak) za čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], vidljivo je slijedeće:

-broj upisa 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), jedan stan na drugom katu, a koji se sastoji od 4 sobe i sporednih prostorija, vlasništvo za cijelo (1/1) ĆN,

- broj upisa 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), jedan stan na prvom katu, a koji se sastoji od 4 sobe i sporednih prostorija, a nalazi se zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], vlasništvo za cijelo (1/1) FN rođ. RN,

- broj upisa 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), jedan stan u prizemlju, a koji se sastoji od 4 sobe i sporednih prostorija, a nalazi se u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], vlasništvo za cijelo (1/1) KN, žena N, rođena ĆN,

- broj upisa 4.suvlasnički dio s neodređenim omjerom, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), jedna garaža za osobni automobil sagrađena na jugoistočnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] na površini od 46 m2, vlasništvo za cijelo, 1/1 KN žena N, rođ. ĆN,

- broj upisa 5. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), jedna garaža u prizemlju zgrade vlasništvo za cijelo, ĆN pok. MN.

U prednje označenoj stambenoj zgradi od njene izgradnje do danas je u potkrovlju postojao stan od 57,76 m2.

Od dana donošenja Rješenja Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Split, broj: N-92/60-8 od 05.09.1960. god., kojim se izuzimaju od nacionalizacije kao posebni dijelovi zgrade i ostavljaju u vlasništvu SN stan na drugom katu, AN i VN stan na prvom katu, te ČN stan u prizemlju, te su od dana 5.09.1960 godine isti u stvarnom i pravnom posjedu gore naznačenih stanova.

Nadalje, upravo radi gore iznesenog je nesporno da su ĆN, VN i ČN u kvalificiranom posjedu navedenih nekretnina.

Odmah po definitivnom razrješenju vlasničkih odnosa u označenoj zgradi sada pok. HN je usmenim dogovorom sa svojom djecom ĆN, RN rođ. ĆN i KN rođ.ĆN, stvarno dogovorio raspodjelu i korištenje ostalih dijelova zgrade na način kako je to učinio i u svojoj oporuci sačinjenoj dana 2.02.1984. god., a što znači da je prednica, majka tužitelja ad1 NN, RN bila u posjedu stana u potkrovlju, površine 57,76 m2 i 1/3 (jedne trećine) preostalog dijela potkrovlja predmetne zgrade.

Radi prednje iznijetih činjenica može se konstatirati da je posjed tužitelja i njihovih pravnih prednika neprekinut od izgradnje zgrade pa do danas. Naime za napomenuti je da su sva djeca pok. MN rođena u predmetnoj zgradi, te da od rođenja pa do danas i žive u toj zgradi, a izuzimanjem iz nacionalizacije tri stana, postali su i vlasnici istih, tj. od 5.09.1960. god., dok su istovremeno bili u posjedu ostalih dijelova zgrade.

Pok. HN i njegova supruga pok. HN L su bili vlasnici predmetne zgrade i zemljišta, a koji su kao roditelji SN, EN i LNN, sačinili oporuku dana 2.02. 1984. god., a kojom su oporukom u toč.6. stan površine 57,76, položen u potkrovlju ostavili kćerki RN rođ.SN, a koja je majka tužitelja ad1 RN DN, a preostali dio potkrovlja na jednake dijelove su ostavili SN ĆN, RN EN i KN .

Nasljednici iza pok. MN i L, tj. njihova djeca ĆN, BN i LNN su dana 8.08. 2002. god., sklopili „ Dogovor o podjeli okućnice, prizemlja i potkrovlja kuće [adresa]“, a koji je ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika Ivana Rajčića iz Splita, pod brojem: Ov- 11331/02 od 08.08. 2020. godine.

Prednje citiranim dogovorom nasljednici su potvrdili određenja oporuke na način da utvrđuju i potvrđuju te dogovaraju da stan u potkrovlju zgrade / toč.13.dogovora / pripada EN, površine 57,76 m2, dok se preostala površina potkrovlja dijeli na tri idealna dijela, i to SN, EN i KN.

BN kao darovateljica, s jedne strane i njen sin DN kao daroprimatelj s druge strane, sklopili su dana 28.12. 2012. god., Ugovor o darovanju stana u potkrovlju površine 57,76 m2 (koji se sastoji od kuhinje s blagovaonicom, dnevni boravak, hodnik, kupatilo, spavaća soba, sprema i radiona) i idealne trećine preostalog neuređenog dijela potkrovlja s pristupnim skalama u potkrovlju položenog u zgradi izgrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica], stojna kuća 185 m2, z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i Ugovor o darovanju čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

Oba Ugovora su ovjerena kod Javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić dana 28.12.2012. god., broj ovjere OV- 15095/12, te Ov-15092 /12 od 28.12.2012. godine.

Tužiteljica ad 2 LN je ishodila Rješenje o izvedenom stanju od Grada Splita, Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za graditeljstvo Klasa: UP/I-361-03/13-04/09282, URBROJ: 2181/01-03-02/14-16-9 od 25.03.2016.god., kojim rješenjem se ozakonjuje završeni rekonstruirani dio postojeće, zahtjevne, i građene stambeno – poslovno zgrade: prenamjena pomoćnog prostora u potkrovlju u stambenu jedinicu, izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

Tužiteljica ad 2 LN je ishodila Potvrdu o utvrđivanju samostalnih uporabnih cjelina u zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], (katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica]) od 27.02. 2018. god., kojom potvrdom se potvrđuje da jedan posebni dio stambene zgrade u [adresa], izgrađenoj na nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica]) u skladu sa Rješenjem o izvedenom stanju broj /13-04/09282, UR.BROJ: 2181/01-03-02/14-16-9 od 25. 03. 2016. god., a koje je pravomoćno dana 23.06. 2016. god., od 27.02. 2018. god., odnosno predmetni stan sa pripadajućim dijelovima predstavlja za sebe samostalnu uporabnu cjelinu.

Predmetni stan u potkrovlju zgrade ima površinu od 76,74 m2, a sastoji se od dnevnog boravka, kuhinje sa blagovaonicom, spreme, kupaonice, hodnika, spavaće sobe, radne sobe, pomoćne prostorije i stubišta.

Tužitelji su dakle u neprekinutom posjedu prednje označenog stana zajedno sa svojim prednicima sve od izgradnje predmetne zgrade tj. od 1938. god. pa do danas.

Tužitelji su u samostalnom posjedu predmetnog stana te u neprekidnom trajanju posjeda u vremenskom periodu dužem od 60 godina po čemu se ima utvrditi da su tužitelji u najmanju ruku pošteni posjednici.

Temeljem svega naprijed iznijetog, a pozivajući se na odredbe čl. 11. st.2., čl. 159, čl. 160, čl. 362 i čl. 367 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužitelji pod 1 i pod 2 su predložili naslovnom sudu da donese odluku pobliže opisnu u izreci presude.

U odgovoru na tužbu od 14. listopada 2025. god., tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi kao neosnovanoj, te predlaže tužitelje s tužbenim zahtjevom u cijelosti odbiti uz osudu na snašanje parničnog troška.

Navodi da se tužbom traži utvrđenje suda da su tužitelji suvlasnici za po ½ dijela na „stanu položenom u Splitu, u potkrovlju stambene zgrade anagrafske oznake [adresa], izgrađene na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 2016 k. o. [katastarska općina] i to stana površine 76,74 m2, a koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje s blagovaonicom, spreme, kupaonice, hodnika, spavaće sobe, radne sobe, pomoćne prostorije i stubišta, označenog kao potkrovlje-samostalna uporabna jedinica, stan S4/PK uz izdavanje ovlaštenja za upis tog prava u zemljišne knjige.

U obrazloženju tužbe, kao i u prethodno podnesenom zahtjevu za mirno rješenje predmeta spora se u bitnom navodi kako su Rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Split, broj: N-92/60-8 od 05.09.1960. godine u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], ZU 2016 koja je nacionalizirana, Rješenjem iste komisije br. N-92/60-6 od 15. ožujka 1960. godine, izuzeti od nacionalizacije kao posebni dijelovi zgrade i ostavljeni u vlasništvu tada NNN jedan stan na II katu i jedna garaža u prizemlju te zgrade, AN i PNN, jedan stan na I katu za po ½ i LNN jedan stan u prizemlju.

Istim rješenjem odbijen je zahtjev ranijih suvlasnika podnijet toj komisiji da im se ostavi u vlasništvu potkrovlje, drvarnica i praonica. Predmetna rješenja provedena su u zemljišnoj knjizi.

Dakle, upravo dio zgrade koji je nacionaliziran, odnosno za koji je odbijen zahtjev pravnih prednika podnositelja zahtjeva da im se ostavi u vlasništvu, ne može se steći uzurpacijom, pa makar se ista podvodila pod prenamjenu, odnosno ozakonjenje. Sama činjenica da je ishođeno Rješenje o izvedenom stanju ne znači da je osoba koja je isto ozakonila i vlasnik te nekretnine odnosno dijela iste, niti ozakonjenje ima bilo kakovog utjecaja na vlasništvo. Takav značaj nema ni činjenica da su utvrđene samostalne uporabne cjeline u zgradi, a sasvim nesporno je da su podnositelji zahtjeva, kao i njihovi pravni prednici bili svjesni da se ne radi o nekretnini na koja polažu bilo kakova prava, posebno ne vlasnička, slijedom čega su i nesavjesni. Uostalom, obzirom da im je predmetni prostor nacionaliziran, imali su mogućnosti pokrenuti postupak sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i u tom postupku štiti prava za koja smatraju da im pripadaju.

Tuženik stoga predlaže tužbu u cijelosti odbiti uz osudu tužitelja na snašanje troškova parničnog postupka.

Na pripremnom ročištu dana 24. listopada 2025. god., tužitelji navode da nema zakonskih zapreka da se vlasništvo utvrdi na način kako je to i predloženo u dostavljenoj tužbi, ukoliko su ispunjeni uvjeti stjecanja dosjelošću za društveno vlasništvo.

Tuženik na istom ročištu ponovno ukazuje na činjenicu da tužitelji za cijelo vrijeme posjedovanja koje također osporava, nisu bili pošteni posjednici obzirom da su isti dostavili Rješenje o nacionalizaciji kojima je ta nekretnina njihovim pravnim prednicima oduzeta.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora br. N-DO-259/2022 od 15. rujna 2022. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda – neslužbena kopija sa stanjem na dan 15.02.2023. god., Rješenje Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općina Split br. N-92/60-8 od 05. rujna 1960. god., Dogovor o nasljedstvu i raspodjeli nekretnina pok. MN od 08. kolovoza 2002. god., Oporuku Ferić HN i Ferić L od 02. veljače 1984. god., Ugovor o darovanju nekretnina od 28. prosinca 2012. god., Rješenje o izvedenom stanju Splitsko-dalmatinska županija, Grad Split, Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za graditeljstvo Kl. UP/I-361-03/13-04/09282, Ur. br. 2181/01-03- 02/14-16-9 od 25. ožujka 2016. god., Kopiju katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split od 16. 02. 2016. god., te Potvrdu Splitsko- dalmatinska županija, Grad Split, Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjek za graditeljstvo Kl. UP/I-361-08/18-01/38, Ur. br. 2181/01-03-02/01-18-3 od 27. veljače 2018. godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 30 st. 1 i st. 2, da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (st. 1). U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari (st. 2).

Nadalje je u odredbama čl. 114 ZV-a, propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona (st.1). Na temelju stavka 1 ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. (st.2).

Među parničnim strankama nije sporan sadržaj priloženog Rješenja Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općina Split br. N-92/60-8 od 05. rujna 1960. godine.

Pregledom priloženog Rješenja Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općina Split br. N-92/60-8 od 05. rujna 1960. god., utvrđeno je da je isto donijeto rješavajući o zahtjevima SN, AN, PNN i LNN, svi P iz [adresa], za izuzimanje od nacionalizacije dijelova nacionalizirane stambene zgrade, na temelju člana 54 Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevnog zemljišta (Sl. list FNRJ br. 4/59), na sjednici vijeća održanoj dana 05. rujna 1960. godine.

U predmetnoj stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], upisnoj u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koja je nacionalizirana rješenjem iste Komisije br. N-92/60-6 od 15. ožujka 1960. god., izuzimaju se od nacionalizacije kao posebni dijelovi zgrade i ostavljaju u vlasništvu predlagateljima, i to jedan stan na II katu SN [adresa], jedan stana na I katu AN, i jedan stan u prizemlju ČN (toč. I izreke).

Odbijen je zahtjev ranijih suvlasnika podnijet istoj Komisiji 10. ožujka 1960. god., u onom dijelu, u kome traže da im se ostavi u vlasništvu potkrovlje, drvarnica i praonica (toč. II izreke).

U obrazloženju rješenja se navodi da je donijeto na temelju odredaba člana 18 citiranog Zakona, a kojima je predviđeno da se u nacionaliziranoj zgradi ostavljaju u svojini ranijih suvlasnika samo stanovi, pa je na temelju tih odredaba donijeta odluka navedena u dispozitivu pod toč. II.

Prema tome, sasvim je jasno da je njihovim pravnim prednicima i tužiteljima pod 1 i pod 2 od donošenja priloženog Rješenja Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općina Split br. N-92/60-8 od 05. rujna 1960. god., kojim je odbijen zahtjev njihovih pravnih prednika kojim između ostaloga, traže da im se ostavi u vlasništvu sporno potkrovlje predmetne stambene zgrade, vrlo dobro poznato da sporno potkrovlje predmetne stambene zgrade nije u njihovom vlasništvu, a sve neovisno o tome što je eventualno potkrovlje zgrade u njihovom posjedu još od izgradnje predmetne zgrade tj. od 1938. godine do danas, a kako navode tijekom postupka.

Stoga u konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda ni u kojem slučaju ne mogu biti ispunjene zakonske pretpostavke stjecanja prava vlasništva spornog potkrovlja dosjelošću od strane njihovih pravnih prednika i tužitelja pod 1 i pod 2.

Naime, u odredbi čl. 388 st. 2 ZV-a, propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnog prava do stupanja na snagu ovoga Zakona, prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku, stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Predmetna nekretnina u vlasništvu tuženika je nakon 1945. god., zacijelo bila u režimu tzv. društvenog vlasništva, pa tako u konkretnom slučaju, a sukladno odredbama Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. god., (N.N. br. 73/91), valja procijeniti jesu li se ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, a sukladno tada važećem Općem građanskom zakoniku (Austrijski građanski zakonik OGZ).

Opći građanski zakonik (u daljnjem tekstu OGZ), u paragrafu 1472, propisivao je da proti fiskusu to jest, proti upraviteljima državnih dobara i državne imovine, ukoliko zastari ima mjesta (paragrafi 287, 289 i 1456 – 1457), također proti upraviteljima dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih zborova, nije dovoljno opće i redno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili služnosti i inih prava na pomenutim stvarima izvršivanih, i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed ima se produžiti kroz šest godina. Prava pomenute vrste koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige, i sva ina prava mogu se proti fiskusa i gore naznačenim povlaštenim osobama steći samo posjedom od četrdeset godina.

U paragrafu 1493 OGZ-a, bilo je propisano da tko načinom poštenim prima kakvu stvar od zakonitog i poštenog posjednika; taj ima pravo kao nasljednik da uračuna sebi vrijeme dosjelosti svojeg prednika (paragraf 1463). To isto valja također za vrijeme zastare. Glede dosjelosti od trideset ili četrdeset godina, može se ovo uračunanje učiniti i bez zakonitog naslova, a glede zastare u pravom smislu može se učiniti i bez dobre vjere ili nevinoga neznanja.

Nadalje je u paragrafu 1460 OGZ-a, bilo propisano da se kroz dosjelost stječe nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragraf 309, 316, 326 i 345).

Naime, u paragrafu 309 OGZ-a, bilo je propisano da tko stvar kakvu ima u svojoj vlasti ili sahrani, zove se njezin držalac. Ako držalac koje stvari ima volju zadržat je kao svoju, tad je njezin posjednik.

U paragrafu 316 OGZ-a, bilo je propisano da posjed stvari jest zakonit, ako se osniva na tvrdom naslovu, to jest, na pravnom kakvom temelju, po kojem se što steći može. Inače zove se nezakonit.

U paragrafu 326 OGZ-a, bilo je propisano da tko drži iz uzroka vjerojatnih, da je njegova stvar koju posjeduje, jest pošteni posjednik. Posjednik nepošteni jest onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti, da je tuđa stvar koju posjeduje. S toga, što se tko prevario u samom djelu, ili što ne zna propisa zakonitih, takav može biti nezakonit (paragraf 316) a pri svem tom pošten posjednik.

U paragrafu 345 OGZ-a, bilo je propisano da ako tko ulazi silom u posjed, ili se uvlači potajno s lukavstvom ili molbom, i nastoji pretvoriti u stalno pravo ono, što mu je dopušteno od jedne uslužnosti, bez obveze istu uslugu dalje mu činiti; posjed po sebi nezakonit i nepošten postaje suviše neistinit; inače smatra se kao istinit.

Osim toga, u paragrafu 380 OGZ-a, bilo je propisano da bez naslova i bez pravnog načina stečenja, ne može se zadobiti nikakva vlasnost.

U paragrafu 1463 OGZ-a, bilo je propisano da posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg (paragraf 1493).

Nadalje je u paragrafu 1464 OGZ-a, bilo propisano da posjed ima biti istinit. Ako tko posvoji kakvu stvar silom ili lukavstvom, ili ako se uvuče u posjed potajno, ili ako posjeduje stvar samo na izmoljeni način; ni on sam, ni njegovi nasljednici ne mogu dosjesti takvu stvar.

Konačno, u paragrafu 1477 OGZ-a, bilo je propisano da tko dosjelost svojeg posjeda osniva na vremenu od trideset ili četrdeset godina, taj nije dužan pokazati zakoniti naslov stečenja svojeg. Ali ako bi proti njemu bilo dokazano nepoštenje posjeda, tad ne biva dosjelost ni stečenjem pomenutog duljeg vremena.

Nema nikakve dvojbe da posjed spornog potkrovlja stečen potajno od strane njihovih pravnih prednika i tužitelja pod 1 i pod 2, nije zakonit jer se ne temelji na valjanom pravnom osnovu (potajno zauzeće), a nije ni pošten te samim time niti istinit jer je njihovim pravnim prednicima i tužiteljima pod 1 i pod 2, zacijelo bilo poznato da sporno potkrovlje od donošenja Rješenja o nacionalizaciji Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općina Split br. N-92/60-6 od 15. ožujka 1960. god., i Rješenja Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općina Split br. N-92/60-8 od 05. rujna 1960. god., više nije u njihovom vlasništvu.

Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl.list SFRJ br. 6/80 i 36/90, u daljnjem dijelu teksta ZOVO), koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (N.N. br. 53/91), propisivao je u odredbama čl. 28 st. 2 i st. 4, da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, te da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina.

Prema tome, i sukladno odredbama ZOVO-a, koji je stupio na snagu po prestanku važenja OGZ-a, za pravne učinke stjecanja prava vlasništva nekretnina dosjelošću, potrebno je da budu ispunjene točno određene zakonske pretpostavke tj. trajanje posjeda i kvalitet posjeda, pri čemu dakle, nije dovoljno samo posjedovanje nekretnine tijekom zakonom propisanog vremena, odnosno rokova dosjelosti, već je potrebno i da posjed ima potreban kvalitet, odnosno da je zakonit i savjestan, ili barem savjestan.

U odredbi čl. 72 st. 1 i st. 2 ZOVO-a, bilo je propisano da je posjed zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva, i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, te da je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

Nema nikakve dvojbe da posjed spornog potkrovlja stečen potajno od strane njihovih pravnih prednika i tužitelja pod 1 i pod 2, nije savjestan u smislu odredbe čl. 72 st. 2 ZOVO-a, jer je njihovim pravnim prednicima i tužiteljima pod 1 i pod 2 bilo poznato da potajno i samovlasno posjeduju sporno potkrovlje koje više nije u njihovom vlasništvu.

Jednako tako i sada važeći Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sukladno odredbama čl. 159 st. 3. i 4, kao pretpostavku za stjecanje nekretnina u vlasništvo dosjelošću traži barem pošten posjed, odnosno da posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18 st. 3 ZV-a).

Nema nikakve dvojbe da posjed spornog potkrovlja stečen potajno od strane njihovih pravnih prednika i tužitelja pod 1 i pod 2, nije zakonit jer nema valjani pravni temelj posjedovanja – pravo na posjed (potajno, samovlasno i bespravno zauzeće), nije istinit jer je pribavljan potajno, dakle bez znanja i odobrenja vlasnika, a nije ni pošten jer su pravni prednici tužitelja pod 1 i pod 2 i tužitelji pod 1 i pod 2 kao njihovi pravni slijednici, kada su ga stekli, odnosno eventualno zadržali u svojem posjedu, znali da im ne pripada pravo na posjed spornog potkrovlja koje više nije u njihovom vlasništvu, a sve imajući u vidu odredbe čl. 18 st. 1 - st. 3 sada važećeg ZV-a.

Na ovakav način kako to prikazuju sudu u tužbi i tijekom postupka, a na koje okolnosti bespredmetno predlažu i saslušanje svjedoka, njihovi pravni prednici i tužitelji pod 1 i pod 2, mogu predmetno potkrovlje držati u posjedu, ne četrdeset, već stotine godina i više, ali nikada neće moći steći pravo vlasništva jer njihov posjed nema potreban kvalitet – kakvoću za stjecanja prava vlasništva.

Tuženik stoga u odgovoru na tužbu osnovano ističe da je Rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općina Split br. N-92/60-8 od 05. rujna 1960. god., odbijen zahtjev ranijih suvlasnika i pravnih prednika tužitelja pod 1 i pod 2 podnijet toj komisiji da im se ostavi u vlasništvu sporno potkrovlje, drvarnica i praonica, pa dakle, upravo dio zgrade koji je nacionaliziran, odnosno za koji je odbijen zahtjev pravnih prednika tužitelja pod 1 i pod 2 da im se ostavi u vlasništvu, ne može se steći uzurpacijom, pa makar se ista podvodila i pod prenamjenu, odnosno ozakonjenje, jer sama činjenica da je ishođeno Rješenje o izvedenom stanju ne znači da je osoba koja je isto ozakonila i vlasnik te nekretnine odnosno dijela iste, niti ozakonjenje ima bilo kakovog utjecaja na vlasništvo, a takav značaj nema ni činjenica da su utvrđene samostalne uporabne cjeline u zgradi, i to sve obzirom da je sasvim jasno da su podnositelji zahtjeva i njihovi pravni prednici, kao i tužitelji pod 1 i pod 2 kao pravni slijednici bili svjesni da se ne radi o nekretnini na koju mogu polagati bilo kakova prava, posebno ne vlasnička, slijedom čega su i nesavjesni.

Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev je bez izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih u cijelosti odbijen kao neosnovan, te je donijeta odluka kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Odlučujući u okviru postavljenog zahtjeva tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora 100 bod., sastav odgovora na tužbu 100 bod., i pristup na jedno ročište 100 bod., sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Splitu, 21. studenog 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA: - pun. tužitelja pod 1 i pod 2

- z.z. tuženika