REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-364/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica BJ, zaposlenica tužitelja, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13a, OIB 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 15. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 21. studenom 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik UNIQA osiguranje d.d. Planinska 13a, Zagreb, OIB 75665455333 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB 84397956623 svotu od 3.610,99 eura uz pripadajuće zatezne kamate koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623 da tuženiku UNIQA osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13a, OIB 75665455333 namiri parnični trošak u iznosu od 750,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. studenog 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. ožujka 2025. podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu u kojoj navodi da je njegova osiguranica ĐJ **.**.2002. stradala u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika IJ upravljajući osobnim vozilom registracijskih oznaka [registarska oznaka] i da je protiv njega vođen prekršajni postupak. Dalje navodi da je odgovornost tuženika utvrđena presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6350/02 od 4. veljače 2008. Rješenjem tužitelja broj 404935 od **.**.2009. ĐJ je priznato pravo na invalidsku mirovinu od 12. veljače 2009. i to 60 % zbog ozljede pretrpljene u štetnom događaju, a 40 % zbog bolesti. Tužitelj navodi da se za prvo razdoblje isplate mirovine parnica vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-2079/2012 i da je ta tužba povučena jer je tuženik u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu, a nakon toga je tuženik plaćao štetu za pet razdoblja do 31. ožujka 2022. u mirnom postupku. Prema navodima tužbe tužitelj isplatom navedene mirovine trpi daljnju štetu pa je tako od 1. travnja 2022. do 31. ožujka 2025. isplatio iznos od 6.018,32 eura na ime invalidske mirovine. Budući da je predmetna prometna nesreća uzrok invalidnosti u omjeru od 60 %, tužitelj u skladu s čl. 161 i čl. 164 Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 – dalje: ZMO) od tuženika potražuje isplatu razmjernog iznosa od 3.610,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

2. U ovoj pravnoj stvari postupak je u skladu s rješenjem predsjednika Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 31 Su-198/2025-3 od 4. travnja 2025. nastavljen na Općinskom sudu u Sesvetama.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i osporava osnovanosti i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da nije sporno da je rješenjem tužitelja ĐJ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, no osporava tužiteljevo pravo da od tuženika regresno potražuje iznos invalidske mirovine isplaćen u utuženom razdoblju u iznosu od 3.610,99 eura. Tuženik tvrdi da je prema praksi Vrhovnog suda RH za odluku o tužiteljevom zahtjevu mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 – dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme kad je tužitelju nastala šteta isplatom pojedinih mirovina, a ne ZMO kako to smatra tužitelj. Navodi i da je ZOOP lex specialis koji uređuje odnose između stranaka jer je tuženik osiguratelj iz obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti i prema čl. 27 st. 1 do 3 ZOOP-a tuženik bi tužitelju bio dužan nadoknaditi stvarnu štetu koju predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osobe u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude od isplate.

4. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj u podnesku od 15. srpnja 2023. navodi da tuženik samo paušalno osporava visinu tužbenog zahtjeva jer su obračuni isplata mirovine koje je tužitelj dostavio javna isprava. Pojašnjava da ZMO u potpunosti uređuje materiju naknade štete nastale isplatom mirovine i da je on lex specialis koji isključuje primjenu Zakona o obveznim odnosima kao općeg zakona u skladu s čl. 170 ZMO-a pa se tada nijedan drugi zakon ne može primijeniti na tu materiju te dodaje da treba primijeniti samo ZMO za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva jer je čl. 27 st. 3 ZOOP-a u koliziji s čl. 164 st. 5 ZMO-a. Pojašnjava da je ZOOP specijalni propis za štete nastale u prometu, a ne za štete nastale umirovljenjem. Navodi i da je ZMO kasniji zakon jer je on stupio na snagu 1. siječnja 2019. dok je ZOOP iz 2005. i da revizijski sud nije zauzeo pravno stajalište o primjeni čl. 27 ZOOP-a nakon 1. siječnja 2014.

5. U podnesku od 28. kolovoza 2025. tuženik ističe da tužiteljev interni obračun isplate mirovine nije javna isprava i navodi da je Vrhovni sud RH zauzeo jasno stajalište da je za odluku u sporovima koje pokreće ovaj tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme kad je tužitelju nastala šteta odnosnu u trenutku kad su izvršene pojedine isplate mirovina.

6. Sud je pročitao isprave u spisu i to: zapisnik o uviđaju (str. 4-7), zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka (str. 8, 9), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6350/02 od 4. veljače 2008. (str. 10-18), rješenje tužitelja broj 404935 (str. 20-24), dopise (26, 28-30), izvješće o saldu duga (str. 27), obračun isplata (str. 31). Nije izvršen uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2079/2012 ni tužiteljev spis broj 404935 jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u sporu.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama nije sporno da je rješenjem tužitelja Klasa: 141-02/09-01 OB 0115015804, Urbroj: 341-25-05/3-09-006135, broj spisa 404935 od 1. rujna 2009. (str. 20-24) ĐJ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad koja je nastala zbog ozljede izvan rada u omjeru od 60 % i zbog bolesti u omjeru od 40 % od 12. veljače 2009. Sporni su osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Tužitelj potražuje od tuženika povrat 60 % iznosa koje je u razdoblju od 1. travnja 2022. do 31. ožujka 2025. isplatio ĐJ kao invalidsku mirovinu jer je stradala u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika IJ. Među strankama je sporno koji se pravni propis primjenjuje u ovom sporu jer tužitelj tvrdi da treba primijeniti čl. 161 i 164 ZMO-a, a tuženik da se primjenjuje čl. 27 ZOOP-a.

10. U takvoj situaciji obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika da tužitelju isplati štetu koju trpi zbog isplate invalidske mirovine se prosuđuje prema čl. 27 ZOOP-a kao zakona koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen (od 1. travnja 2022. do 31. ožujka 2025.), kao što je to i navedeno u odlukama Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-x-388/2018, Rev 1437/2021, Rev 12/2022 i dr.

11. Prema čl. 27 st. 1 ZOOP- a tuženik je kao društvo za osiguranje obvezno tužitelju kao zavodu koji obavlja poslove mirovinskog i invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom štetom se prema čl. 27 st. 2 ZOOP-a smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi u skladu s propisima o zdravstvenom osiguranju te razmjerni iznos mirovine oštećene osobe. Taj se razmjerni iznos mirovine prema čl. 27 st. 3 ZOOP-a određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i na tužitelju je teret dokaza da postoji ta razlika.

12. Tužitelj svoj zahtjev nije postavio u skladu s odredbama čl. 27 ZOOP-a i dostavio je obračun ukupno isplaćenih invalidskih mirovina u utuženom razdoblju, a nije predložio nikakav dokaz kojim bi se moglo utvrditi postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene njegovim rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu jer mu je tuženik dužan naknaditi štetu samo ako postoji ta razlika. Štoviše, tužitelj u podnesku od 15. srpnja 2025. u kojem se očituje na odgovor na tužbu predlaže da sud donese odluku na temelju stanja spisa.

13. Kako je tuženik u skladu s čl. 27 st. 3 ZOOP-a dužan nadoknaditi stvarnu štetu koju predstavlja razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a tužitelj nije dokazao postojanje te razlike, s tim da on ni ne tvrdi da ta razlika postoji, tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao da mu je uopće nastala šteta. Sud je stoga primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Odluka o trošku temelji se na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, a tuženikov trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 15. listopada 2025. Taj trošak obuhvaća nagradu za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje: OT), za sastav obrazloženog podneska od 28. kolovoza 2025. 200,00 eura prema Tbr. 8/1 OT i za zastupanje na ročištu 15. listopada 2025. 200,00 eura prema Tbr. 9/1 OT, odnosno ukupno 600,00 eura čemu treba pribrojati 25 % PDV-a u iznosu od 150,00 eura pa je tužitelju naloženo da mu namiri parnični trošak u iznosu od 750,00 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.

15. Tuženiku nije priznata nagrada za sastav podneska od 24. srpnja 2025. jer njime samo moli da mu se odobri podnošenja podneska koji je podnesen 28. kolovoza 2025. za kojeg mu je priznata nagrada.

16. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sesvetama 21. studenog 2025.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na Klasa: 140-01/20-29/372 MV, Urbroj: 341-99/25-07/1-25-12

2. odvjetnik dr. sc. Marko Rašica na UN 2135