REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-2631/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 13. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 21. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 73, Zagreb, OIB: 38922958547 da tužitelju HZMO iz Zagreba, A. Mihanovića 3, plati iznos od 17.951,74 kn uz pripadajući zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od osam (8) dana.

Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 73, Zagreb, OIB: 38922958547 da tužitelju HZMO iz Zagreba, A. Mihanovića 3, plati iznos od 2.764,78 € /20.831,26 kn uz pripadajući zateznu kamatu od podnošenja tužbe pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od petnaest (15) dana.",

u cijelosti kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 da isplati tuženom Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71 prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.312,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 62,50 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi da se 29. svibnja 2006. dogodila prometna nezgoda u kojoj je teško ozlijeđen DŽ, osiguranik HZMO-a koji je stradao kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka]. Nesreću je skrivio ŠŽ koji je upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) marke "Audi B4" broj police D/5472/KR 37306053. Zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi u omjeru od 30% i bolesti u omjeru od 70% osiguraniku tužitelja DŽ priznato je pravo na invalidsku mirovinu. Tužitelj navodi da je odgovornost tuženika utvrđena u parnici koju je DŽ vodio povodom štetnog događaja protiv tuženika pred Općinskim sudom u Zlataru u predmetu broj P-95/08 i to presudom od 20. ožujka 2009. Navedenom presudom DŽ dosuđen je daljnji iznos odštete, preko isplaćenog nespornog iznosa, za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za pretrpljenu imovinsku štetu, zakonska zatezna kamata te renta na ime tuđe pomoći u mjesečnim iznosima kao i parnični trošak. DŽ pokrenuo je protiv tuženika i novi sudski postupak kojim traži naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade a koji je vođen pred Općinskim sudom u Zlataru pod brojem P-719/09. Za prethodno razdoblje isplate invalidske mirovine u tijeku je i parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji se vodi pod brojem P-977/19 (za razdoblje od 1. studenog 2016. do 31. listopada 2019. Tužitelj navodi da daljnjom isplatom invalidske mirovine DŽ trpi štetu koja za razdoblje od 1. studenog 2018. do 30. rujna 2020. iznosi 17.951,74 kn, a za razdoblje od 1. listopada 2020. do 31. listopada 2022. iznosi 2.764,78 € /20.831,26 kn, što je 30% od punog iznosa invalidske mirovine s osnova ozljede izvan rada u navedenom razdoblju. Kako je se tuženik oglušio na zahtjev tužitelja za naknadom predmetne štete u mirnom postupku, tužitelj traži od suda da pozivom na odredbu čl. 161. do 167. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19.) obveže tuženika na isplatu iznosa od 17.951,74 kn i iznosa od 2.764,78 € /20.831,26 kn sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju tuženika, ali osporava da bi umirovljenje osiguranika tužitelja bilo u vezi s predmetnim štetnim događajem. Osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, već smatra da je za donošenje meritorne odluke u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika (ovdje tuženika) radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je u primjeni od 1. siječnja 2006., a koji u čl. 27. propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Pri tome se stvarnom štetom smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji, koji se razmjerni iznos određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, obveza tuženika za naknadu eventualne štete tužitelju, postojala bi samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćivani kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne prometna nezgoda za koju je odgovoran tuženik. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te ga obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od 1.375,00 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu Klasa 141-02/07-01 od 25. veljače 2008. (list 4 – 5 spisa), u izvješće MUP-a PUZ Policijske postaje Zaprešić od 29. svibnja 2006. u obračun isplata na teret HZMO-a od 19. listopada 2020. i 9. studenog 2022. (list 10 i 149 spisa), u zahtjev za naknadu štete od 23. listopada 2020. sa povratnicom i od 10. studenog 2022. s povratnicom (list 11 – 14 i 146 – 148 spisa), u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9685/2014-3 od 5. lipanja 2017. (list 27 – 31 spisa), u zapisnik Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-3167/13 od 6. studenog 2014. (list 32 spisa), u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1970/2019-2 od 16. rujna 2020. (list 33 – 36 spisa), u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2662/2019-2 od 18. svibnja 2020. (list 37 – 40 spisa), u spis Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu broj P-977/19 i njemu priklopljene spise Općinskog suda u Zlataru broj P-95/08 i P- 719/09, proveo dokaz prometnim vještačenjem po sudskom vještaku mr.sc. Robertu Spudiću dipl. ing. od 21. srpnja 2025. (list 203 – 209 spisa).

4. Uvidom u rješenje Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu Klasa 141-02/07-01 od 25. veljače 2008. utvrđeno je da je osiguraniku DŽ određena invalidska mirovina počevši od 5. prosinca 2007. zbog nastale profesionalne nesposobnosti za rad, zbog bolesti 70% i ozljede van rada 30%.

5. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za promet mr. sc. Roberta Spudića dipl. ing. od 21. srpnja 2025. koji je svoj nalaz dao temeljem raspoložive dokumentacije raspoložive u spisu proizlazi da je osiguranik tužitelja DŽ upravljao osobnim vozilom marke Opel Astra reg. oznake [registarska oznaka] desnom stranom kolnika županijske ceste ŽC 2196 u smjeru juga, a osiguranik tuženika ŠŽ osobnim vozilom marke Audi 80, reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) desnom stranom kolnika županijske ceste ŽC 2196 u smjeru sjevera, a do nesreće je došlo kada je osiguranik tuženika u zanošenju prešao na lijevu stranu kolnika. Međusobnom usporedbom oštećenja na vozilima i njihovim smjerovima kretanja vještak je zaključio da je osobni automobil osiguranika tužitelja (Opel Astra) prednjim više desnim dijelom vozila naletio na prednju desnu bočnu stranu osobnog automobila osiguranika tuženika (Audi 80), a mjesto kontakta je bilo na desnoj strani kolnika Županijske ceste ŽC 2196 za smjer kretanja osobnog automobila osiguranik tužitelja. Brzina kretanja osobnog automobila tužitelja u trenutku kontakta iznosila oko 72 km/h. Da se osobni automobil tužitelja zaustavljao intenzivnim kočenjem po mokrom i skliskom kolniku, mogao se pri brzini od oko 72,0 km/h zaustaviti na putu od oko 40,8 m. Brzina kretanja osobnog automobila osiguranika tuženika (Audi) u trenutku kontakta iznosila je oko 38,5 km/h. Prometno tehnička analiza prometne nesreće je pokazala da u trenutku zanošenja osobnog automobila osiguranika tuženika po kolniku, osobni automobil tužitelja je od mjesta kontakta bio udaljen oko 36,0 m, a kako je zaustavni put osobnog automobila tužitelja kočenjem iznosio oko 40,8 m, kontakt je bio neizbježiv. Sudski vještak je zaključio da do prometne nesreće ne bi došlo da osobni automobil osiguranika tuženika nije prešao na suprotnu (lijevu) stranu kolnika niti da se tužitelj s osobnim automobilom kretao pri svim brzinama do 63,4 km/h.

6. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka a prihvatio ga je i sud ocijenivši da je izrađen u skladu sa svim pravilima struke.

7. Temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđeno je da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak prometne nezgode s obzirom da je u kretanju kolnikom županijske ceste ŽC 2196 u smjeru sjevera prešao na suprotnu lijevu stranu kolnika, zbog čega je došlo do naleta osobnog automobila osiguranika tužitelja (Opel Astra) prednjim više desnim dijelom vozila na prednju desnu bočnu stranu osobnog automobila osiguranika tuženika (Audi 80), u smislu odredbe čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO).

8. Međutim, između stranaka je prije svega sporna primjena prava. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala isplatama invalidske mirovine osiguranici prema odredbama čl. 161. u svezi sa čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. - dalje: ZOMO), dok je tuženik stava da je odluku o osnovanosti zahtjeva potrebno donijeti primjenom odredbe čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. – dalje: ZOOP).

9. Sud Europske unije je u svojoj odluci poslovni broj C-371/12 od 23. siječnja 2014. iznio pravno shvaćanje prema kojem se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila. Taj sud razlikuje građanskopravnu odgovornost za štetu uzrokovanu motornim vozilima, koju definira i jamči zakonodavstvo Unije i opseg naknade štete oštećenicima na ime građanskopravne odgovornosti osiguranika.

10. Ovaj sud je na stajalištu da je za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a takav je stav izražen i u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice Rev- 1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020, Rev-388/2018 od 15. kolovoza 2020, Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-68/19 od 1. ožujka 2022. i dr. 11. Nije sporno da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. U konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

12. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

13. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak tako da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je uređen i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.

14. Prema tome, u ovoj pravnoj stvari o visini štete potrebno je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

15. Odredbom čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a propisana je obveza Društvu za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Pri tome se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

16. Prema tome, obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

17. Prema stavu suda teret dokaza kako osnove tako i visine tužbenog zahtjeva je na tužitelju. Kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem nije niti dokazao činjenice bitne za donošenje odluke o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti, kako je to odlučeno u toč. I izreke presude.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a tako što je sud priznao tuženiku pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje OT) i to za sastav odgovora na tužbu od 10. lipnja 2021. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za sastav podneska od 30. listopada 2023. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4 OT), za zastupanje na ročištima 15. ožujka 2022., 30. listopada 2023., 16. travnja 2024. i 13. listopada 2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.1 OT), uvećan za PDV od 25% ili ukupno 1.312,50 eura.

U Zagrebu, 21. studenog 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.