REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-265/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja SBK ART LLC, Rusija, Moskva, 6 Shodnenskaya Str, Int City Ter. EK Municipal District, OIB 43441435050, kojeg zastupa punomoćnik Darko Markušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika DK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o., Zagreb, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-389/2025-4 od 19. svibnja 2025., dana 21. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-389/2025-4 od 19. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova žalbe kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I. Odbacuje se prijedlog za ovrhu od 4. travnja 2025. kao nedopušten.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Velika Gorica upis zabilježbe odbačenog prijedloga za ovrhu na nekretninama upisanim u katastarsku općinu [katastarska općina] i to:

- zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], u naravi ORANICA RUPA U GORNJOJ LUKI, površine 169 čhv, 5. Vlasnički dio: 1/1 DK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

- zk ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], u naravi ORANICA RUPE U GORNJOJ LUKI, površine 63 čhv, kč. br. [katastarska čestica], u naravi ORANICA RUPE U GORNJOJ LUKI, površine 453 čhv, kč. br. [katastarska čestica], u naravi AUGUŠTANOVEC ORANICA AUGUŠTANOVEC, površine 2109 m2, kč. br. [katastarska čestica], u naravi AUGUŠTANOVEC, površine 4715 m2, DVORIŠTE površine 4319 m2, GOSPODARSKA ZGRADA, Auguštanovec, AUGUŠTANOVEC 155 površine 134 m2, POMOĆNA ZGRADA površine 32 m2, SPREMIŠTE površine 79 m2, SPREMIŠTE površine 151 m2, sveukupne površine 6824 m2, 3. Vlasnički dio: 1/1 DK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]

- zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], u naravi ORANICA RUPE U GORNJOJ LUKI,

površine 645 m2, 3. Vlasnički dio: 1/1 DK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

[adresa]

- zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], u naravi ORANICA RUPE U GORNJOJ LUKI,

površine 400 čhv, 2. Vlasnički dio: 1/1 DK OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

[adresa].“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i točke 11. ZPP te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno odredbu članka 2., članka 11. stavak 2. te ostale relevantne odredbe Uredbe Vijeća br. 269/2014 od 17. ožujka 2014. o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine (dalje: Uredba), Provedbenu uredbu Vijeća (EU)2022/2476 od 16. prosinca 2022., članak 2. Zakona o mjerama ograničavanja i članak 4. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji kada je donio pobijano rješenje. Osporava zaključak suda prvoga stupnja da zbog činjenice da je na popisu sankcioniranih osoba ne može ostvarivati nikakve zahtjeve prema ovršeniku, jer tvrdi da je takvo tumačenje Uredbe je preekstenzivno i nezakonito te svakako nije u skladu s Uredbom i hrvatskim Zakonom o mjerama ograničavanja. U pravcu svojih tvrdnji poziva se na odredbe članka 4. do 8. Zakona o mjerama ograničavanja te zaključuje da te zakonske odredbe zabranjuju premještanje, prijenos i pristup financijskim sredstvima, ali u članku 4. stavak 7. izričito propisuje da se ograničenja ne odnose se na priljev na zamrznute račune, pa da stoga ne postoji zapreka da ovrhovoditelj ostvari svoju tražbinu, odnosno provede ovrhu nad ovršenikovim nekretninama, a mjere ograničavanja se eventualno mogu primijeniti na iznos koji ovrhovoditelj dobije od prodaje predmetnih nekretnina na javnoj dražbi na kraju ovršnog postupka budući da će tek tada novčani iznosi za koji su predmetne nekretnine prodane postati vlasništvo ovrhovoditelja. Stoga da sud nema pravo sprječavati ovrhovoditelja u ostvarenju njegove tražbine prema ovršeniku. Donošenjem predmetnog rješenja da je sud povrijedio pravo ovrhovoditelja na pristup sudu i pravo na djelotvoran pravni lijek koja prava su zajamčena na ustavnoj i konvencijskoj razini. Također, sud je povrijedio načelo kontradiktornosti iz članka 5. stavka 1. ZPP time što je donio odluku prije nego što je ovrhovoditelju omogućio da se očituje na navode ovršenika iz podnesaka od 17. i 18. travnja 2025. a na taj način je počinjana i bitna povreda postupka. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetno rješenje preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da ga ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom ovrhovoditelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ).

3.1. U svom odgovoru na žalbu ovrhovoditelja, ovršenik se istoj u cijelosti protivi ističući da je neosnovana i predlaže njeno odbijanje. Potražuje troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odbacio je kao nedopušten prijedlog ovrhovoditelja za provođenjem ovrhe na nekretninama ovršenika pobliže opisanim pod točkom II. izreke, a radi naplate svoje novčane tražbine iz Naloga za naplatu putem trećih strana broj 1425/2023 od 4. kolovoza 2023. izdanog od strane Općeg građanskog suda na Malti, koji glasni na iznos od 40.000.000,00 eur, i predstavlja štetu koju je pretrpio nezakonitim radnja ovršenika.

5.1. To sve stoga što je sud utvrdio da se radi o zahtjevu koji je obuhvaćen člankom 1. stavak a) alinejom v. Uredbe Vijeća (EU) br. 269/2014 od 17. ožujka 2014. o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine (dalje u tekstu: Uredba 269/2014), odnosno da bi određivanje i provođenje predložene ovrhe bilo protivno zabrani iz članka 2. stavak 2. i članka 11. stavak 1. pomenute Uredbe, obzirom je ovrhovoditelj uvršten među subjekte navedene u Prilogu I. Uredbe 269/2014 na koje se primjenjuju mjere ograničavanja, time da ovrhovoditelj prilikom podnošenja predmetnog zahtjeva nije dokazao - što je bio dužan sukladno odredbi članka 11. stavak 2. Uredbe, da mu ispunjenje zahtjeva nije zabranjeno.

6. Takva odluka suda prvoga stupnja pravilna je i zakonita, jer je sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prijedlog ovrhovoditelja odbaci kao nedopušten.

6.1. Pritom, sud prvoga stupnja nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP, jer je rješenje razumljivo i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova pravilnost niti zakonitost.

6.2. Nije počinjena niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP na koju ukazuje ovrhovoditelj u svojoj žalbi, jer ovrhovoditelju nije nezakonitim postupanjem a osobito propuštanje dostave onemogućeno raspravljanje pred sudom.

6.3. Sud nije povrijedio niti načelo kontradiktornosti iz članka 5. stavka 1. ZPP, jer podnesak na koji ovrhovoditelj ukazuje u svojoj žalbi i to onaj od 18. travnja 2025. ne prileži predmetu pa mu ga nije niti mogao dostaviti na očitovanje, a u odnosu na podnesak od 17. travnja 2025. valja reći da on nesporno ovrhovoditelju nije dostavljen, ali na taj način ovrhovoditelju nije povrijeđeno pravo na koje se poziva niti je počinjena bitna povreda postupka koja utječe na pravilnost i zakonitost predmetne odluke, jer se radi o podnesku kojim ovršenik obavještava sud o nepravomoćnoj sudskoj odluci koja je između istih stranaka i u vezi istoga predmeta spora u međuvremenu donijeta od strane drugog nadležnog suda i tu odluku dostavlja u predmet.

6.4. Donošenjem predmetnog rješenja sud nije povrijedio ustavno i konvencijsko pravo ovrhovoditelja na pristup sudu (članak 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. stavka 1. Konvencije) i pravo na djelotvoran pravni lijek, jer je ovrhovoditelj ostvario pristup sudu podnošenjem predmetnog prijedloga, o njegovom prijedlogu i navodima se raspravljalo u postupku koji je prethodio donošenju predmetne odluke, a podnošenjem predmetne žalbe protiv prvostupanjske odluke ovrhovoditelj je ostvario i pravo na žalbu (članak 18. Ustava Republike Hrvatske), a time i pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčen člankom 13. Konvencije.

7. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja i po pravnom shvaćanju ovoga suda drugoga stupnja, ovrhovoditelj kao pravna osoba koja je uvrštena u Prilog I. Uredbe a na temelju Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2022/2476 od 16. prosinca 2022. o provedbi Uredbe 269/2014, i čiji ovršni prijedlog predstavlja zahtjev u smislu članka 1. stavak a) iste Uredbe, bio je dužan dokazati već u trenutku podnošenja svog prijedloga, da ispunjenje njegova zahtjeva nije zabranjeno, što nije učinio.

7.1. Ta obveza ovrhovoditelja proizlazi iz članka 11. stavak 2. Uredbe 269/2014 koja je obvezujuća i izravno se primjenjuje u Republici Hrvatskoj, a kojom je propisano da je u svim postupcima za izvršenje zahtjeva teret dokazivanja da ispunjenje zahtjeva nije zabranjeno snosi fizička ili pravna osoba, subjekt ili tijelo koji traže izvršenje tog zahtjeva. Dakle, kako tu okolnost ovrhovoditelj nije dokazao, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je donio predmetno rješenje.

7.2. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja koji se u osnovnom svode na tvrdnju da je predmetna odluka u suprotnosti s odredbama Zakona o mjerama ograničenja („Narodne novine“ broj 133/2023.), jer taj Zakon zabranjuje premještanje, prijenos i pristup financijskim sredstvima, ali je u članku 4. stavak 7. izričito propisano da se ograničenje ne odnosi na priljev na zamrznute račune, pa da stoga ne postoji zapreka da ovrhovoditelj ostvari svoju tražbine te provede ovrhu nad ovršenikovom imovinom, a mjere ograničenja se eventualno mogu primijeniti na iznos koji ovrhovoditelj dobije od prodaje predmetnih nekretnina a koji iznos će postati vlasništvo ovrhovoditelja, valja reći, da se ta odredba ne može primijeniti u predmetnom slučaju, jer je istom propisano da se ograničenje iz stavaka 5. ovoga članka (kojim je propisano da zamrzavanje financijskih sredstava, u smislu ovoga Zakona, među ostalim, znači sprječavanje svakog premještaja, prijenosa, izmjene ili upotrebe financijskih sredstava, pristupa financijskim sredstvima ili poslovanja s financijskim sredstvima na bilo koji način koji bi za posljedicu imao bilo kakvu promjenu njihove količine, iznosa, lokacije, vlasništva, posjedovanja, naravi, odredišta ili drugu promjenu kojom bi se omogućila uporaba tih financijskih sredstava, uključujući upravljanje portfeljem) ne odnosi se na priljev na zamrznute račune na osnovi kamata odnosno drugih prihoda tih računa, pod uvjetom da se na svaku takvu kamatu odnosno prihod i dalje primjenjuje odredba stavka 4. točke 1. ovoga članka. To stoga što se u predmetnom slučaju ne radi o tražbini koja se odnosi na kamate odnosno druge prihode tih računa, već se radi o tražbini koju ovrhovoditelj temelji na postojanju Naloga za naplatu Općinskog građanskog suda na Malti.

7.3. Ovdje se dodatno ističe - na što je ovršenik ukazivao tijekom postupka i što ponavlja u svojoj žalbi, da iz stanja predmeta ne proizlazi da ovrhovoditelj ima tražbinu prema ovršeniku, onu na kojoj temelji svoj prijedlog za ovrhu a koja proizlazi iz ovršne isprave - Naloga za naplatu putem trećih osoba broj 1425/2023 od 4. kolovoza 2023. izdan od strane Općeg građanskog suda na Malti, jer iz dokumentacija koja prileži predmetu ukazuje da se radi o Nalogu koji je donesen u postupku osiguranja tražbine, a njegovim sadržajem nije naloženo ovršeniku da ispuni predmetnu tražbinu ovrhovoditelju.

7.4. Ostali žalbeni navodi ovrhovoditelja ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja.

8. Obzirom na navedeno, žalbu ovrhovoditelja valjalo je odbiti kao neosnovanu, te temeljem odredbe članka 380. stavak 2. ZPP u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

9. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ.

10. Ovrhovoditelju ne pripada trošak odgovora na žalbu, jer se radi o trošku koji nije bio potreban za odluku o žalbi (članak 155. ZPP u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ).

U Puli-Pola 21. studenoga 2025.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić