Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-1274/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Bojani Skenderović, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Lovorki Vilenici, odvjetnici u Matuljima, protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., OIB: 46830600751, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, Elektroprimorje Rijeka, V. Cara Emina 2, Rijeka, OIB: 46830600751, zastupanog po zaposlenici MN dipl. iur., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici od 18. ožujka 2024. poslovni broj: P-849/2022, ispravljenog rješenjem od 3. srpnja 2024. poslovni broj poslovni broj: P-849/2022, dana 21. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika te se rješenje Općinskog suda u Crikvenici od 18. ožujka 2024. poslovni broj: P-849/2022, ispravljeno rješenjem od 3. srpnja 2024. poslovni broj poslovni broj: P-849/2022, potvrđuje u točci II izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
III. Nepobijane točke I i III izreke rješenja ostaju neizmijenjene.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem sud je pod točkom I izreke utvrdio da je tužba tužiteljice povučena. Ujedno je točkom II izreke naložio tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.588,53 EUR, dok je točkom III izreke odbio zahtjev tužiteljice za naknadom preostalog zatraženog troška parničnog postupka preko dosuđenog.
2. Protiv točke II izreke rješenja tuženik podnosi žalbu osporavajući da bi uopće bio u obvezi snositi troškove predmetnog postupka. Obrazlaže da se u ovom postupku nisu ispunile pretpostavke za primjenu iznimke iz čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/20., dalje ZPP) obzirom da on nije udovoljio tužbenom zahtjevu niti postoje drugi razlozi koji se mogu pripisati njemu. Tuženik u žalbi ističe i kako je rješenjem počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. i 12. ZPP-a budući iz obrazloženja rješenja proizlazi da je sud tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR uvećano za trošak PDV 50,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 88,53 EUR, što zbrojeno iznosi ukupno 338,53 EUR. Istodobno je tužiteljica zatražila naknadu prouzročenih parničnih troškova u iznosu od 615,00 EUR, dok je u izreci pobijanog rješenja sud naložio tuženiku da joj isplati iznos od 2.588,53 EUR, čime je po tuženiku počinio navedene povrede parničnog postupka. Konačno tuženik, osim što osporava da je u obvezi snositi troškove postupka osporava i visinu odmjerenih troškova tvrdeći da je sud pogrešno uzeo da je vrijednost predmeta spora 31.680,94 kn i sukladno tome obračunao troškove. Stoga predlaže ovome sudu preinačiti točku II izreke pobijanog rješenja i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom troškova, podredno preinačiti rješenje u točki II na način da pravilno odmjeri parnični trošak te da naloži tužiteljici da mu nadoknadi trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 36,49 EUR.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je pobijanu odluku u točki I izreke, kojom utvrđuje da je tužba povučena, donio pozivom na odredbu čl. 193. ZPP-a, dok je odluku u dijelu kojim je odlučivao o troškovima postupka temeljio na čl.158. ZPP-a. Obrazlaže da je tužiteljica protiv tuženika podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koja ovrha je određena rješenjem prvostupanjskog suda posl.br. Ovr-575/2019 od 31. siječnja 2019., a koji ovršni postupak je tuženik pokrenuo protiv tužiteljice, radi naplate duga od 30.120,84 kune, zajedno sa kamatama, troškovima ovrhe i kamatama na taj trošak. Sud je utvrdio i da je rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ovr-176/2023 od 8. veljače 2024. potvrđeno rješenje Općinskog suda u Crikvenici, posl.br.Ovr- 575/2019 od 4. listopada 2022. o obustavi predmetnog ovršnog postupka te da iz obrazloženja rješenja Općinskog suda u Crikvenici proizlazi da je postupak obustavljen pozivom na čl. 46. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine broj 73/17., dalje ZID OZ/17) jer je ovrhovoditelj tek nakon proteka tromjesečnog roka predložio nastavak ovrhe. Temeljem iznijetog sud zaključuje da je predmetni ovršni postupak obustavljen iz razloga na strani tuženika, pa je tuženik obvezan troškove postupak naknaditi tužiteljici.
6. Tuženik prvostupanjsku odluku pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točaka 11. i 12. ZPP-a, pa je ispitujući pobijanu odluku u pravcu istaknutih bitnih povreda, ali i po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio navedene povrede postupka.
7. Naime, prvostupanjski sud doista u izreci odluke nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi trošak u iznosu od 2.588,53 EUR dok iz obrazloženja proizlazi kako tužiteljici priznaje osnovanim trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za trošak PDV i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 88,53 EUR. Međutim, ovu pogrešku u računanju i pisanju sud prvog stupnja valjano je ispravio svojim rješenjem poslovni broj P-849/2022 od 3. srpnja 2024. u skladu s čl. 342. st. 1. ZPP-a koje je potvrđeno rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-1274/2024-2 od 21. studenog 2025.
8. Sud prvog stupnja osnovano je i prema ocjeni ovoga suda priznao tužiteljici trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR u smislu Tbr. 8. st.1. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23. dalje Tarifa), uvećano za trošak PDV po Tbr. 46 Tarife u iznosu od 50,00 EUR i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 88,53 EUR, što u zbroju daje iznos od 338,53 EUR, na čije plaćanje je osnovano nakon rešenja o ispravku postupka i obvezan tuženik.
9. U konkretnom slučaju, tužiteljica je rješenjem ovršnog suda upućena na pokretanje parnice radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom i to na temelju odredbe čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine 1112/12. i 93/14., dalje OZ). Odredbom čl. 158. st. 1. i st. 2. ZPP-a određeno je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, a iznimno od st. 1. ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.
10. U okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 158. st. 2. ZPP-a. Naime, tužiteljica je postupila prema rješenju ovršnog suda te je u roku podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Nakon toga je ovršni postupak bio obustavljen rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, posl.br. Ovr-575/2019 od 4. listopada 2022. koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ovr-176/2023 od 8. veljače 2024. upravo radi propusta ovdje tuženika, a tamo ovrhovoditelja. S obzirom na to da je odredba čl. 46. ZID OZ/17 stupila na snagu 3. kolovoza 2017., a rok od tri mjeseca je istekao 3. studenog 2017., ovrhovoditelj je u konkretnom slučaju propustio tromjesečni rok, jer je nastavak ovrhe predložio tek 14. studenog 2017. Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se razlog pokretanja ovog postupka i posljedično povlačenja tužbe treba pripisati tuženiku, budući da je tuženik kao ovrhovoditelj vodio ovršni postupak i propustio tromjesečni rok propisan čl. 46. ZID OZ/17 predlažući nastavak ovrhe tek nakon njegova isteka.
11. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju su ostvarene pretpostavke primjene odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a jer je tužiteljica povukla tužbu uslijed okolnosti da je ovrha pravomoćno obustavljena tijekom trajanja parničnog postupka i to zbog propuštanja roka iz čl. 46. ZID OZ/17 , što je razlog koji se može pripisati tuženiku.
12. Neosnovano tuženik tek u žalbi iznosi i prigovor da je vrijednost predmeta spora previsoko određena. Naime, prema odredbi čl. 35. st. 1. ZPP-a kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom Zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, a prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a u drugim slučajevima, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Međutim, ako je tužitelj u slučaju iz st. 2. čl. 40. ZPP-a vrijednost predmeta spora naznačio očito suviše visoko ili suviše nisko, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, prava na izjavljivanje revizije, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud je ovlašten po prigovoru tuženika ili po službenoj dužnosti, najkasnije na pripremnom ročištu brzo i na prikladan način, provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora (čl. 40. st. 3. ZPP-a). Navedena odredba ZPP-a znači da je sud po službenoj dužnosti ovlašten preispitivati u tužbi naznačenu vrijednost predmeta spora samo do zaključenja pripremnog ročišta, pa kada sud nije tako postupio niti je tuženik prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora mjerodavna je vrijednost predmeta spora označena u tužbi i tuženik sa uspjehom ne može prigovarati visini predmeta spora tek u žalbi.
13. Ovaj sud je zbog iznijetog, primjenom čl. 380. točka 2. ZPP-a, odbio tuženikovu žalbu i potvrdio pobijano rješenje u pobijanoj točci II izreke.
14. Kako tuženik nije uspio sa svojom žalbom to je na temelju čl.154. st.1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadom troškova nastalih u ovoj fazi postupka.
15. Nepobijane točke I i III izreke rješenja ostaju neizmijenjene.
U Varaždinu 21. studenoga 2025.
Sutkinja
mr. sc. Bojana Skenderović
