REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2768/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja OK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB: 53056966535), Zagreb, Magazinska cesta 69, kojega zastupaju punomoćnici ČK, Mateja Vidaković i Sofia Petković, odvjetnici u odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. studenoga 2025. u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja PK i zamjenika punomoćnika tuženika LK, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju ĐK iznos od 3.219,51 EUR sa zateznim kamatama tekućim:

na iznos od 0,44 EUR od 31.03.2007. godine do isplate na iznos od 0,17 EUR od 01.03.2008. godine do isplate na iznos od 3,27 EUR od 01.04.2008. godine do isplate na iznos od 13,01 EUR od 30.10.2008. godine do isplate na iznos od 2,83 EUR od 29.11.2008. godine do isplate na iznos od 15,77 EUR od 01.01.2009. godine do isplate na iznos od 17,76 EUR od 31.01.2009. godine do isplate na iznos od 18,66 EUR od 03.03.2009. godine do isplate na iznos od 16,57 EUR od 31.03.2009. godine do isplate na iznos od 17,05 EUR od 01.05.2009. godine do isplate na iznos od 13,17 EUR od 01.06.2009. godine do isplate na iznos od 10,32 EUR od 01.07.2009. godine do isplate na iznos od 11,08 EUR od 01.08.2009. godine do isplate na iznos od 12,58 EUR od 01.09.2009. godine do isplate na iznos od 12,45 EUR od 30.09.2009. godine do isplate na iznos od 10,93 EUR od 31.10.2009. godine do isplate na iznos od 13,79 EUR od 01.12.2009. godine do isplate na iznos od 16,08 EUR od 31.12.2009. godine do isplate na iznos od 19,33 EUR od 30.01.2010. godine do isplate na iznos od 18,58 EUR od 27.02.2010. godine do isplate na iznos od 23,00 EUR od 03.04.2010. godine do isplate na iznos od 22,17 EUR od 01.05.2010. godine do isplate na iznos od 23,80 EUR od 29.05.2010. godine do isplate na iznos od 37,94 EUR od 02.07.2010. godine do isplate na iznos od 35,03 EUR od 21.07.2010. godine do isplate na iznos od 43,93 EUR od 01.09.2010. godine do isplate na iznos od 40,85 EUR od 03.11.2010. godine do isplate na iznos od 35,91 EUR od 01.11.2010. godine do isplate na iznos od 46,34 EUR od 01.12.2010. godine do isplate na iznos od 59,61 EUR od 01.01.2010. godine do isplate na iznos od 50,21 EUR od 01.02.2011. godine do isplate na iznos od 53,51 EUR od 01.03.2011. godine do isplate na iznos od 49,32 EUR od 01.04.2011. godine do isplate na iznos od 50,07 EUR od 30.04.2011. godine do isplate na iznos od 67,86 EUR od 01.06.2011. godine do isplate na iznos od 69,59 EUR od 02.07.2011. godine do isplate na iznos od 84,17 EUR od 02.08.2011. godine do isplate na iznos od 76,56 EUR od 01.09.2011. godine do isplate na iznos od 68,23 EUR od 04.10.2011. godine do isplate na iznos od 66,73 EUR od 01.11.2011. godine do isplate na iznos od 66,10 EUR od 01.12.2011. godine do isplate na iznos od 70,03 EUR od 31.12.2011. godine do isplate na iznos od 73,47 EUR od 01.02.2012. godine do isplate na iznos od 73,93 EUR od 01.03.2012. godine do isplate na iznos od 71,55 EUR od 31.03.2012. godine do isplate na iznos od 73,15 EUR od 01.05.2012. godine do isplate na iznos od 74,25 EUR od 01.06.2012. godine do isplate na iznos od 72,41 EUR od 03.07.2012. godine do isplate na iznos od 72,89 EUR od 01.08.2012. godine do isplate na iznos od 71,51 EUR od 01.09.2012. godine do isplate na iznos od 68,52 EUR od 29.09.2012. godine do isplate na iznos od 71,70 EUR od 01.11.2012. godine do isplate na iznos od 73,23 EUR od 01.12.2012. godine do isplate na iznos od 72,16 EUR od 01.01.2013. godine do isplate na iznos od 66,15 EUR od 01.02.2013. godine do isplate na iznos od 71,26 EUR od 01.03.2013. godine do isplate na iznos od 71,70 EUR od 30.03.2013. godine do isplate na iznos od 69,70 EUR od 01.05.2013. godine do isplate na iznos od 63,48 EUR od 01.06.2013. godine do isplate na iznos od 63,32 EUR od 29.06.2013. godine do isplate na iznos od 64,85 EUR od 01.08.2013. godine do isplate na iznos od 67,30 EUR od 31.08.2013. godine do isplate na iznos od 70,69 EUR od 01.10.2013. godine do isplate na iznos od 68,94 EUR od 01.11.2013. godine do isplate na iznos od 70,18 EUR od 30.11.2013. godine do isplate na iznos od 71,59 EUR od 01.01.2014. godine do isplate na iznos od 72,46 EUR od 01.02.2014. godine do isplate na iznos od 74,31 EUR od 01.03.2014. godine do isplate,

i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju ĐK troškove parničnog postupka u iznosu od 1.226,83 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 21. studenoga 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi da je u svojstvu korisnika kredita 21.2.2007. s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu br. 718-50- 3932281 radi kupnje vozila, a kojim mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 21.082,91 CHF prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita. Sukladno čl. 2. i čl. 7. Ugovora tužitelj se obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, uz redovnu kamatnu stopu koja je čl. 2. Ugovora određena kao promjenjiva, dok je u trenutku ugovaranja iznosila 5,20%, a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom tuženika. Tužitelj je u cijelosti ispunio obvezu povrata kredita. U konkretnom slučaju radilo se o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika kao trgovca, gdje se o pojedinim ugovornim odredbama uopće nije moglo pojedinačno pregovarati. Isto tako, tuženik nije tužitelja niti u jednom trenutku informirao niti pokušao informirati u odnosu na rizik valute CHF, a kako bi tužitelj mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, čime je povrijedio prava tužitelja kao potrošača i uzrokovao značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, dakle radilo se o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna. Sve navedeno utvrđeno je i u kolektivnom sporu vođenom između ostaloga i protiv ovdje tuženika. S osnova rasta tečaja tužitelj je tuženiku isplatio veći iznos od onoga koji bi isplatio da tog povećanja nije bilo, zbog čega je tuženik u obvezi vratiti tužitelju tako stečeno bez osnove. Slijedom toga, tužitelj u konačnici predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku isplata iznosa od 3.219,51 EUR sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni isplaćeni iznos kao u izreci i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ističe da tužitelj svoj zahtjev temelji na odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, dakle u sporu gdje se zaštita pruža na općenitoj tj. apstraktnoj razini i gdje se nisu provodili dokazi na okolnost valjanosti konkretnog ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka. Osim toga, tužitelj je ugovor o kreditu sklopio radi kupnje vozila pa se te odluke iz kolektivnog spora niti ne mogu primijeniti na taj ugovor. Odredba ugovora o valutnoj klauzuli bila je jasna, razumljiva i lako uočljiva te se o istoj pojedinačno pregovaralo, zbog čega nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tuženik je tužitelju prije sklapanja ugovora, odnosno prije njegove odluke o odabiru sklapanja konkretnog ugovora dao sve informacije na temelju kojih je tužitelj mogao donijeti informiranu odluku, a sam ugovor solemniziran je po javnom bilježniku čime je javni bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da odražava njihovu pravu volju. Tužitelj je sam odabrao kredit s valutnom klauzulom u CHF cijeneći ga najpovoljnijim, dok je sama valutna klauzula ugovorena kao dvostrana koja ima učinak na obje ugovorne strane, a tuženik u vrijeme sklapanja ugovora nije imao saznanja o budućem rastu tečaja CHF. Nastavno ističe i prigovor zastare, prigovara tijeku zatezne kamate te navodi da je kredit otplaćen, a povrede na koje tužitelj ukazuje eventualno predstavljaju zabrane manjeg značaja zbog čega se ništetnost ne može isticati. Samu visinu zahtjeva za isplatu ne osporava. Zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od br. 718-50- 3932281 od 21.2.2007., ponudu za kupnju motornog vozila, prijepis knjigovodstvene kartice, izračun tečajne razlike za predmetni kredit, otplatni plan, zahtjev za kredit od 21.2.2007., Promotivne uvjete tuženika za odobravanja kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u razdoblju od 1.12.2006. do 31.3.2007., saslušan je tužitelj.

4. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) .

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik 21.2.2007. sklopili Ugovor o kreditu br. 718-50-3932281 potvrđen po javnom bilježniku, a kojim je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kunsku protuvrijednost iznosa od 21.082,91 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Rok otplate kredita bio je 84 mjeseca, a isti je tužitelj trebao otplatiti u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća (čl. 7. ugovora). Kredit je bio namijenjen za kupnju novog vozila marke Opel. U čl. 2. ugovora ugovorne strane su odredile da je redovna kamatna stopa 5.20 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nadalje, nije sporno da je tuženik doista u skladu sa svojom Odlukom tijekom trajanja ugovornog odnosa stranaka povećavao redovnu kamatnu stopu u odnosu na početnu i tako je naplaćivao tužiteljici, kao i da je u tom razdoblju dolazilo do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Nesporno je i da je tužitelj kredit u cijelosti otplatio uplatom posljednjeg anuiteta 28.2.2014. Isto tako, nesporno je da ukupan iznos pretplata, uzimajući u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 3.219,51 EUR.

7. Također nije sporno da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je ovdje tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citirana presuda u tom bitnom dijelu potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14.6.2018. br. Pž- 6632/17-10 te je stoga glede istih pravomoćna. Sukladno odredbi čl. 138. ZZP 07 i odredbi čl. 502. c ZPP-a takve odluke obvezuju i ovaj sud u predmetnom postupku te se tužitelj može ovdje pozivati na pravna utvrđenja iz te odluke koja onda vezuju i sud, što isti i čini u ovom postupku.

8. Cijeneći izloženo, a uzimajući u obzir da je ugovor o kreditu između tuženika i tužitelja sklopljen u razdoblju na koji se odnosi gornja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a ovdje tuženik ničim ne dokazuje da je u konkretnom slučaju tužitelj prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora bio od strane istoga informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica CHF (upravo suprotno proizlazi i iz iskaza tužitelja koji sud prihvaća kao iskren i uvjerljiv te u skladu s gornjim utvrđenjima iz kolektivnog spora), sud odredbu ugovora o kreditu od 21.2.2007. koja se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF nalazi nepoštenom i stoga ništetnom (čl. 87. ZZP 03). Ovdje je glede valutne klauzule za istaknuti i da zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač moru tu odredbu razumjeti u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da i može procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Stoga u nedostatku drugih dokaza kojim bi tuženik potvrdio takve svoje navode, sama okolnost da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i uočljiva, kao i da je ugovor potvrđen po javnom bilježniku koji im je isti pročitao, a cijeneći i da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, ne ukazuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bio adekvatno informiran glede ugovorene valutne klauzule.

9. S obzirom na utvrđenje da se stoga radilo o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu citiranih odredaba ZZP 03 koja je ništetna (čl. 87. ZZP 03 u svezi odredaba čl. 322. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", br. 35/05. - dalje: ZOO/), pri tome shodno valja primijeniti odredbu čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prema nalazu suda tuženik nepošten stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništetnim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužitelju nepripadno stečene iznose po osnovi rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, sve sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja.

10. Slijedom svega toga, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku isplatu iznosa od ukupno 3.219,51 EUR. Zatezne kamate u skladu s gore izloženim i traženju tužitelja teku od prvog dana iza dana nepripadnog stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa je tako i odlučeno u izreci presude. Stopa zatezne kamate temelji se prvotno na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", br. 153/04.), a nakon 1.1.2008. na odredbama čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZO).

11. Tuženik svojim navodima nije uspio osporiti osnovu potraživanja tužitelja. Prema odredbama čl. 327. i čl. 328. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (što tužitelj kao ugovorna strana svakako jest), dok se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (neodlučno je što je kredit u međuvremenu isplaćen, a paušalni su i neprihvatljivi navodi tuženika da se radilo o razlozima ništetnosti manjeg značaja koji se ne mogu isticati), pri čemu je za napomenuti da predmet spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije niti bila ocjena valjanosti odredaba konkretnih pojedinačnih ugovora kao u ovom postupku. Suprotno navodima tuženika, odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnose se na sve tamo spomenute ugovore o potrošačkom kreditiranju neovisno o namjeni samih kredita (stambeni krediti ili krediti za kupnju vozila kao u predmetnom kreditu), a tuženik niti ne tvrdi ili bilo čime dokazuje da tužitelj u konkretnom slučaju nije imao svojstvo potrošača (prema odredbi čl. 3. t. 1. ZZP 03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti). Posljedice ništetnosti ugovora regulirane su odredbom čl. 323. st. 1. ZOO- a u smislu vraćanja onoga što je primljeno po tom ugovoru, konkretno ovdje vraćanja novčanih iznosa primljenih po odredbama predmetnog ugovora o kreditu koja su nađene ništetnim i koje kao takve stoga kao da nisu niti postojale. Tuženikov prigovor zastare također nije osnovan, budući da je u odgovarajućem smislu odredbe čl. 241. ZOO-a zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4.4.2012. u predmetu br. P-1401/12 te je ponovno počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14.6.2018. br. Pž-6632/17-10, a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 18.4.2023., to je razvidno da zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO-a) koji se ovdje primjenjuje svakako nije protekao.

12. Sud nije provodio dokaz saslušanjem po tuženiku predloženog svjedoka - javnog bilježnika koji je potvrdio sporni ugovor o kreditu, a cijeneći da je takvo saslušanje kraj svih gore utvrđenih činjenica nepotrebno u ovom postupku (postupanje javnog bilježnika razvidno je iz same javnobilježničke potvrde ugovora, a što uostalom niti ne predstavlja neku od ovdje odlučnih činjenica).

13. Trošak tužitelja odnosi se na trošak zastupanja istoga po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za sastav podneska od 10.9.2023. (koji iako je podnesen bez prethodnog odobrenja sud smatra svrsishodnim u ovom postupku) - 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 15.3.2024. i 14.11.2025. – 2 x 100 bodova = 200 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za pristup na ročište 4.10.2024. – 25 bodova (Tbr. 9. t. 5. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za pristup na ročište za objavu ove presude – 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), sve prema vrijednosti predmeta spora od 3.219,51 EUR, što ukupno čini 475 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 950,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 237,50 EUR, kao i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,33 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18. – dalje: ZSP) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 37/23.,), što sveukupno čini trošak tužitelja u iznosu od 1.226,83 EUR.

14. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da mu tuženik naknadi troškove postupka u cijelosti. Iz razloga potpunog neuspjeha u parnici odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova.

15. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZO-a.

U Zagrebu 21. studenoga 2025.

SUDAC:

MARIJAN GLAVAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika