REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3084/2019-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AIĆ kao vlasnice "Pedijatrijske ordinacije AIĆ, dr. med. spec. pedijatar, Zagreb, Grižanska 4", iz Zagreba, Domagojeva ulica 24, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davorinu Ivančiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tuženice AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tuženika BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku ŠI, odvjetniku u [adresa], te III-tuženika KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 11. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Davorina Ivančića, odvjetnika, te punomoćnika I i II-tuženika ŠI, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog III-tuženika, dana 21. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se II-tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.919,90 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 132,72 eur od 16. lipnja 2014.,

- 132,72 eur od 15. srpnja 2014.,

- 132,72 eur od 18. kolovoza 2014.,

- 132,72 eur od 16. rujna 2014.,

- 132,72 eur od 16. listopada 2014.,

- 132,72 eur od 17. studenoga 2014.,

- 132,72 eur od 15. prosinca 2014.,

- 132,72 eur od 16. siječnja 2015.,

- 132,72 eur od 16. veljače 2015.,

- 132,72 eur od 16. ožujka 2015.,

- 132,72 eur od 15. travnja 2015.,

- 132,72 eur od 15. svibnja 2015.,

- 132,72 eur od 16. lipnja 2015.,

- 132,72 eur od 15. srpnja 2015.,

- 132,72 eur od 14. kolovoza 2015.,

- 132,72 eur od 16. rujna 2015.,

- 132,72 eur od 15. listopada 2015.,

- 132,72 eur od 13. studenoga 2015.,

- 132,72 eur od 15. prosinca 2015.,

- 132,72 eur od 21. siječnja 2016.,

- 132,72 eur od 19. veljače 2016. te na iznos od

- 132,72 eur od 16. ožujka 2016., sve do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se III-tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 59.715,65 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 650,34 eur od 16. lipnja 2014.,

- 2.787,18 eur od 16. lipnja 2014.,

- 3.305,57 eur od 15. srpnja 2014.,

- 661,69 eur od 18. kolovoza 2014.,

- 2.013,56 eur od 18. kolovoza 2014.,

- 661,69 eur od 16. rujna 2014.,

- 1.660,41 eur od 16. rujna 2014.,

- 1.740,05 eur od 15. listopada 2014.,

- 718,09 eur od 16. listopada 2014.,

- 677,38 eur od 17. studenoga 2014.,

- 2.137,44 eur od 15. prosinca 2014.,

- 2.054,55 eur od 13. siječnja 2015.,

- 723,59 eur od 16. siječnja 2015.,

- 672,96 eur od 16. veljače 2015.,

- 1.992,17 eur od 19. veljače 2015.,

- 2.086,84 eur od 13. ožujka 2015.,

- 804,77 eur od 13. ožujka 2015.,

- 2.192,33 eur od 10. travnja 2015.,

- 727,39 eur od 15. travnja 2015.,

- 1.537,13 eur od 13. svibnja 2015.,

- 735,30 eur od 15. svibnja 2015.,

- 165,90 eur od 11. lipnja 2015.,

- 820,39 eur od 11. lipnja 2015.,

- 1.659,03 eur od 12. lipnja 2015.,

- 1.660,43 eur od 10. srpnja 2015.,

- 797,73 eur od 10. srpnja 2015.,

- 811,00 eur od 13. kolovoza 2015.,

- 1.992,23 eur od 13. kolovoza 2015.,

- 994,11 eur od 10. rujna 2015.,

- 854,20 eur od 16. rujna 2015.,

- 1.592,67 eur od 13. listopada 2015.,

- 864,69 eur od 15. listopada 2015.,

- 1.660,41 eur od 11. studenoga 2015.,

- 860,77 eur od 13. studenoga 2015.,

- 1.700,24 eur od 11. prosinca 2015.,

- 862,76 eur od 15. prosinca 2015.,

- 2.987,59 eur od 13. siječnja 2016.,

- 850,95 eur od 15. siječnja 2016.,

- 4.280,77 eur od 11. veljače 2016.,

- 873,77 eur od 29. veljače 2016.,

- 2.021,43 eur od 11. ožujka 2016. te na iznos od

- 864,07 eur od 16. ožujka 2016., sve do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u odnosu na I-tuženicu za isplatu iznosa od 12.200,88 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e

I. Tužba se odbacuje u odnosu na I-tuženicu za isplatu iznosa od 50.434,67 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

II. Nalaže se tužiteljici da I-tuženici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.000,00 eur u roku od 15 dana.

III. Nalaže se II-tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 854,57 eur zajedno sa zateznom kamatom od 21. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se III-tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 12.369,11 eur zajedno sa zateznom kamatom od 21. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da kao vlasnica "Pedijatrijske ordinacije AIĆ, dr. med. spec. pedijatar, Zagreb, Grižanska 4", obavlja poslove privatne pedijatrijske ordinacije u sklopu Doma zdravlja u Zagrebu, Grižanska ulica 4, a da je I-tuženica za nju obavljala knjigovodstvene usluge odnosno vodila joj poslovne knjige za mjesečnu naknadu od 800,00 kn do 31.12.2013., a od 1.1.2014. za mjesečnu naknadu od 1.000,00 kn s time da joj je dala punomoć da može u njeno ime za račun ove ordinacije dostavljati potpisane i ovjerene virmanske naloge u banku i Financijsku agenciju kao i da može podizati izvatke sa žiro-računa ordinacije pri čemu je princip rada bio takav da bi ona I-tuženici dostavljala sve račune ove privatne ordinacije nakon čega bi joj ista jednom mjesečno donosila na potpis popunjene virmanske naloge i to uglavnom 13. dana u mjesecu kada je trebalo isplatiti plaće i kada je bila najveća gužva u čekaonici ove ordinacije pa kako su ovi virmanski nalozi bili spojeni spajalicom te ih je bilo dvadesetak, to bi I-tuženica iste listala, a ona ih na brzinu potpisivala i ovjeravala. Nadalje, navodi da je u ožujku 2016. utvrdila da joj nedostaju sredstva na računu te je pozvala I-tuženicu i detaljnom analizom poslovanja utvrdila da je ista zlorabila njeno povjerenje tako što je u razdoblju od 1.1.2011. do ožujka 2016. s njenog računa isplatila ukupan iznos od 750.583,34 kn od čega:

- iznos od 251.954,75 kn na svoj račun otvoren u Raiffeisenbank Austria d.d.

- iznos od 23.000,00 kn na račun II-tuženika otvoren u Zagrebačkoj banci d.d. te

- iznos od 475.628,59 kn na račun III-tuženika otvoren u Zagrebačkoj banci d.d. pa kada se ukupan iznos od 750.583,34 kn umanji:

- za ukupan iznos od 55.800,00 kn koji je I-tuženici pripadao s osnove naknade za vođenje knjigovodstva,

- za iznos od 5.050,00 kn koji joj je I-tuženica uplatila na račun u vidu "pozajmice za isplatu plaće" te

- za iznos od 14.000,00 kn koji je III-tuženik uplatio na njen račun 19.8.2014., tada proizlazi da je I-tuženica s računa tužiteljice neosnovano i neovlašteno isplatila ukupan iznos od 675.733,34 kn,

pri čemu ukazuje da su joj II i III-tuženici nepoznate osobe te da im nije bila u obvezi vršiti isplatu po bilo kojoj osnovi, a kasnije je saznala da je II-tuženik brat I-tuženice, dok joj je III-tuženik rođak. Stoga zbog stjecanja bez osnova u tužbi potražuje od I- tuženice i II-tuženika solidarnu isplatu iznosa od ukupno 22.000,00 kn, a od I- tuženice i III-tuženika potražuje solidarnu isplatu ukupnog iznosa od 449.927,59 kn, sve zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od dana izvršene isplate do isplate. Također predlaže obvezati I-III-tuženike da joj solidarno nadoknade parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate s time da je u podnesku od 30.12.2024. (stranica 691-694) zbog promjene važeće valute navela da od I-tuženice i II-tuženika potražuje solidarnu isplatu iznosa od ukupno 2.919,90 eur, dok od I-tuženice i III-tuženika potražuje solidarnu isplatu ukupnog iznosa od 59.715,65 eur, sve zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od dana izvršene isplate do isplate.

2. I-tuženica u odgovoru na tužbu (stranica 157-159) osporava pasivnu legitimaciju, činjenični i pravni osnov tužbe te visinu tužbenog zahtjeva kao i vjerodostojnost dokumentacije pri čemu ističe i prigovor zastare te prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora ističući da je u tužbi naznačena vrijednost od 471.925,59 kn, a da iz tužbe proizlazi da tužiteljica potražuje iznos od 675.733,34 kn. Također osporava zahtjev tužiteljice za naknadu poreza na dodanu vrijednost na iznos plaćenih sudskih pristojbi. Nadalje, ističe da su tvrdnje tužiteljice, kao liječnika pedijatra u dobi od 65 godina, da uopće nije gledala što potpisuje te da je odjednom utvrdila da je oštećena za 100.000,00 eur, potpuno nevjerojatne i nelogične tim više što je se radilo o 60 takvih potpisivanja tijekom razdoblja od 2011. do 2016. te što tužiteljica nije podnijela kaznenu prijavu protiv nje, a vezano uz dostavljenu zadužnicu, I-tuženica navodi da je nejasno isplaćuje li se tužiteljici ikakav iznos po istoj. Slijedom svega navedenoga, I-tuženica predlaže tužbeni zahtjev odbiti potražujući naknadu parničnog troška.

3. II-tuženik u odgovoru na tužbu (stranica 127 i 128) osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva pod točkom I. odnosno svoju obvezu solidarnog plaćanja iznosa od 22.000,00 kn jer je tužiteljica, kao zajmodavac, s I-tuženicom, kao zajmoprimcem, dana 31.3.2016. sklopila Ugovor o zajmu na iznos od 380.000,00 kn pri čemu je I- tuženica tužiteljici potpisala bjanko zadužnicu radi vraćanja toga zajma s time da se ista naplaćuje na teret tekućeg računa I-tuženice i to od 1.6.2016. do 31.7.2018. u visini 1/3 njene mirovine tj. u iznosu od 1.200,00 kn mjesečno, dok se od 1.8.2018. naplaćuje u visini 1/4 njene mirovine tj. u iznosu od 948,11 kn mjesečno pa kako ova zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, to II-tuženik ističe prigovor dvostruke litispendencije pri čemu ističe da je tužiteljica dosadašnjom naplatom bjanko zadužnice (oko 40.000,00 kn) već naplatila tražbinu u iznosu od 22.000,00 kn koja se odnosi na II-tuženika radi čega on više ne može biti solidarno odgovoran. Stoga predlaže u odnosu na njega tužbu odbaciti.

4. III-tuženik nije dao odgovor na tužbu, već je na ročištu 18.1.2024. (stranica 591) samo naveo da se nema što očitovati na ovu tužbu.

5. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 11- 115), u dokumentaciju priloženu uz podneske II-tuženika od 1.7.2019. (stranica 130- 133) te od 20.1.2020. (stranica 169-172), u dokumentaciju dostavljenu od strane Raiffeisenbank Austria d.d. (stranica 210-231) te u dokumentaciju dostavljenu od strane Zagrebačke banke d.d. (stranica 234-581), provedeno je financijsko vještačenje (stranica 599-609), saslušan je svjedok DI (stranica 699- 701), a proveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice (stranica 202 i 203), I-tuženice (stranica 591-593), II-tuženika (stranica 593) i III-tuženika (stranica 593 i 594), kao stranaka.

6. Tužbeni zahtjev je u odnosu na I-tuženicu neosnovan, dok je u odnosu na II i III- tuženike osnovan u cijelosti.

7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužiteljica, kao vlasnica "Pedijatrijske ordinacije Vesna Perić-Matošević, dr. med. spec. pedijatar, Zagreb, Grižanska 4", bila u poslovnom odnosu s I-tuženicom jer je ista obavljala knjigovodstvene usluge za ovu ordinaciju i to za mjesečnu naknadu u iznosu od 800,00 kn do 31.12.2013., a od 1.1.2014. za mjesečnu naknadu u iznosu od 1.000,00 kn.

8. Sporno je, je li I-tuženica pri pružanju ovih knjigovodstvenih usluga zlorabila povjerenje tužiteljice na način da bi u razdoblju od 1.1.2011. do ožujka 2016. vršila neovlaštene isplate s računa ove ordinacije na svoj račun kao i na račune II i III- tuženika pri čemu nije sporno da II i III-tuženici nisu bili ni u kakvom poslovnom odnosu s tužiteljicom te da se u vrijeme ovih isplata uopće nisu poznavali.

9. Tužiteljica u svom iskazu (stranica 202 i 203) navodi da ima privatnu pedijatrijsku ordinaciju u Domu zdravlja Dubrava pa kako I-tuženicu poznaje od 1986. jer je ista bila zaposlena u tom Domu zdravlja kao knjigovođa, to je od 1998. s njome dogovorila obavljanje knjigovodstvenih poslova za ovu svoju privatnu ordinaciju u koju svrhu joj je dala punomoć da može nositi virmane u Financijsku agenciju s time da su one surađivale na način da bi joj ona davala sve račune koje je trebalo platiti pa bi I-tuženica dolazila u ovu ordinaciju jednom mjesečno u prijepodnevnim satima donoseći joj hrpu virmana koje joj je ona tada potpisivala u jednoj sporednoj prostoriji gdje nije primala pacijente pa kako bi uvijek bila gužva u ordinaciji, a u I-tuženicu je imala povjerenja, to bi joj ista ove virmane listala, a ona bi ih samo potpisivala bez čitanja nakon čega je I-tuženici omogućila da ove virmane ovjeri njenim pečatom. Navodi da nije ni u što sumnjala sve dok početkom 2016. od Doma zdravlja nije dobila opomenu u kojoj je pisalo da nije platila zakupninu i režijske troškove za unazad 5 mjeseci s time da je i od Porezne uprave dobila obavijest da nije platila doprinos za mirovinsko osiguranje ili nešto takvo pa kada je odmah o tome obavijestila I-tuženicu, ista je rekla da ne brine jer da će to ona riješiti. Međutim, sama je provjerila da taj dug prema Domu zdravlja doista postoji, a kada je potom od Zagrebačke banke zatražila promet po računu ordinacije za zadnje tri godine, vidjela je da je I-tuženica neovlašteno isplatila na svoj račun te na račune II i III-tuženika 380.000,00 kn pa kada joj je to rekla, I-tuženica je obećala da će joj taj iznos vratiti za mjesec dana vezano uz što joj je potpisala zadužnicu na taj iznos, a kako joj ovaj dug nije niti počela vraćati, to je ovu zadužnicu predala Financijskoj agenciji pa se s računa I-tuženice od lipnja ili rujna 2016. uskraćuje 1/3 njene mirovine što je u početku bilo 900,00 kn, a sada je možda 1.000,00 kn s time da ne zna koliko joj je I- tuženica na taj način vratila. Tek kada je I-tuženica protiv nje podnijela tužbu radi ove zadužnice, koju tužbu je kasnije povukla, otišla je u Zagrebačku banku tražiti promet po računu ordinacije unazad koliko je to moguće te je tada utvrdila da je ista, osim ovoga iznosa od 380.000,00 kn, sebi i drugima neosnovano isplatila još oko 400.000,00 kn.

10. I-tuženica u svom iskazu (stranica 591-593) navodi da tužiteljicu poznaje jer je u Domu zdravlja Dubrava – Istok radila kao knjigovođa pa kada je tužiteljica tamo otvorila privatnu ordinaciju, pristala je za nju obavljati posao tzv. obrtničkog knjigovodstva i to bez ikakvog ugovora, što je tada bilo moguće, a to znači da je za nju evidentirala prihode i rashode u razdoblju od 1998. do 2016. Navodi da je tužiteljica od Zagrebačke banke dobivala izvode te joj je davala račune koje je trebalo platiti s time da su se rashodi odnosili na plaću medicinske sestre, doprinose za tužiteljicu, uključujući i doprinose za dopunsko zdravstveno osiguranje za tužiteljicu i njenog supruga, zakupninu, materijalne troškove (primjerice za nabavku cjepiva). Tvrdi da je dogovoreno da tužiteljici jednom mjesečno od 10-og do 15-og u mjesecu donosi ispisane virmane i to u poslijepodnevnim satima oko 16.30 sati za vrijeme pauze te bi tužiteljica ove virmane, koji su bili razvrstani po vrsti troška, potpisivala u prostoriji za izolaciju u kojoj ih je mogla na miru pregledati, a među kojima je bio i virman za plaćanje njenih usluga, što je u početku iznosilo mjesečno 800,00 kn, a kasnije 1.000,00 kn. Nadalje, tvrdi da je njihov usmeni dogovor bio da se s računa tužiteljice svaki mjesec prebacuje određeni iznos bilo na njen račun, bilo na račune njenih rođaka tj. II i III-tuženika, a koji iznos bi ona tužiteljici svaki mjesec vratila na ruke. Pri tome pojašnjava da je ovakav dogovor postojao zato da tužiteljica ne bi morala plaćati porez na dohodak iz razloga što je imala puno veće prihode od rashoda. Stoga u tom razdoblju od oko 18 godina tužiteljica doista nije morala plaćati ovakav porez pri čemu priznaje da su s računa tužiteljice doista isplaćena novčana sredstva na njen račun te na račune II i III-tuženika, kako je to u tužbi navedeno, ali su sva ta sredstva tužiteljici vraćena na ruke, a ne osporava da je s tužiteljicom sklopila Ugovor o zajmu (stranica 130) te da je vezano uz to potpisala i zadužnicu (stranica 172) s time da temeljem toga ugovora nije primila nikakav zajam niti je u tom trenutku tužiteljici dugovala iznos od 380.000,00 kn, već je ovaj ugovor potpisala i obvezala se tužiteljici isplatiti taj iznos zato što su joj suprug tužiteljice DI i tužiteljica, pozvavši ju u njihovu kuću, rekli da će tužiteljicu na taj način obeštetiti smatrajući da je ista oštećena prebacivanjem ovih iznosa pri čemu tvrdi da se u tom trenutku jednostavno nije snašla, a i suprug joj je tada bio teško bolestan. Priznaje da ovaj iznos nije vratila u ugovorenom roku te da je tužiteljica aktivirala zadužnicu 1.6.2016. od kada joj se od mirovine svaki mjesec ustežu određeni iznosi (sada je to iznos od 159,00 eur mjesečno). Stoga smatra da će ovom dinamikom cjelokupni iznos iz predmetnog Ugovora o zajmu otplatiti za desetak godina. Nadalje, navodi da je protiv tužiteljice podnijela tužbu u kojoj je pobijala ovaj Ugovor o zajmu i zadužnicu, ali je navedenu tužbu povukla zato što joj je tužiteljica rekla da će se ona naplaćivati samo temeljem ove zadužnice odnosno da protiv nje neće pokretati druge postupke.

11. II-tuženik u svom iskazu (stranica 593) tvrdi da tužiteljicu nije nikada upoznao, a kada ga je sestra tj. I-tuženica zamolila da se neka sredstva uplate s računa tužiteljice na njegov tekući račun, ne sjeća se iz kojih razloga, s time da bi on ta sredstva trebao odmah podići i dati ih sestri na ruke, navodi da je na navedeno pristao pri čemu potvrđuje da su se s računa tužiteljice u razdoblju od 2014. do ožujka 2016. doista na njegov račun uplaćivali iznosi kako je to u tužbi navedeno i to misli po 1.000,00 kn koje je on podizao za dan ili dva i isplaćivao sestri na ruke, a ne zna što je ona s tim novcima dalje radila jer ju to nikada nije pitao. Nadalje, navodi da je za predmetni Ugovor o zajmu saznao tek primitkom ove tužbe.

12. III-tuženik u svom iskazu (stranica 593 i 594) također navodi da ne poznaje tužiteljicu, dok su mu I i II-tuženici daljnji rođaci pa kada ga je I-tuženica jedne prilike zamolila da bi neka njena primanja sjedala na njegov tekući račun, navodi da je na to pristao s time da ne zna s čijeg su računa ova sredstva bila uplaćivana na njegov račun, ali zna da je te novce odmah podizao i davao I-tuženici na ruke. Niti on ne zna što je I-tuženica s tim novcima dalje radila, ali mu je rekla da to nisu njeni novci jer da ih mora vratiti.

13. Svjedok DI, suprug tužiteljice, u svom iskazu (stranica 699-701) navodi da I-tuženicu poznaje jer je ista obavljala knjigovodstvene usluge za ordinaciju tužiteljice od 1998. do ožujka 2016. s time da se on nije uplitao u poslove svoje supruge sve dok ga ona početkom ožujka 2016. nije nazvala rekavši da su ju zvali iz uprave Doma zdravlja radi duga za zakupninu i režijske troškove unazad 5 mjeseci što je ukupno iznosilo 40.000,00 kn pri čemu mu je izjavila da je odmah nazvala I-tuženicu koja joj je rekla da se sigurno radi o nekoj greški. Nadalje, navodi da je tužiteljica na temelju zatraženog prometa po svom računu u Zagrebačkoj banci ustanovila da joj je otuđeno 380.000,00 kn jer su vršene uplate na račune II i III- tuženika, a ne zna da li i na račun I-tuženice. Kada su I-tuženicu pozvali k sebi doma kako bi to nekako riješili bez uplitanja policije, ista je najprije govorila da se radi o grešci s time da je odmah rekla da je II-tuženik njen brat, a da joj je III-tuženik rođak. Tvrdi da je I-tuženica molila da ne zovu policiju tim više što u istom Domu zdravlja radi i njena kćer kao liječnica, obećavši da će taj dug od 380.000,00 kn u roku od mjesec dana vratiti pa kada je on sastavio predmetni Ugovor o zajmu, potpisala ga je bez problema odnosno bez ikakve prisile te je dapače bila sretna što su to riješili na taj način. Također je kod javnog bilježnika, koji ju je upozorio što potpisuje, potpisala i zadužnicu vezano uz taj ugovor izjavivši da joj je sve jasno. Kako I-tuženica ovaj dug nije niti počela vraćati, to su aktivirali ovu zadužnicu po kojoj se tužiteljica još uvijek naplaćuje, sada u iznosima od po 190,00 eur mjesečno iz mirovine I-tuženice te joj je do sada ustegnuto 15.000,00 do 16.000,00 eur. Inače mu je poznato da je I-tuženica protiv tužiteljice podnijela tužbu radi poništenja ovog Ugovora o zajmu, ali je istu povukla nakon što se je postupak vodio tri godine s time da je sve svoje nekretnine prenijela na svoje kćeri. Nadalje, napominje da su tužiteljica i on naknadno ustanovili da je I-tuženica otuđivala sredstva s računa tužiteljice kontinuirano još od 2008. te da je na isti način otuđivala sredstva i sa žiro računa stomatologa koji je radio u istom Domu zdravlja koji ju je također tužio i ishodio presudu u svoju korist kao i sa žiro računa još troje liječnika iz toga Doma zdravlja za koje je obavljala knjigovodstvene usluge. U svakom slučaju navodi da II i III-tuženike ne poznaje te da tužiteljica s njima nije bila ni u kakvom poslovnom odnosu, a inače navodi da je tužiteljica I- tuženici potpisala punomoć temeljem koje je ista mogla donositi u Financijsku agenciju umjesto nje virmane na naplatu koje je tužiteljica potpisala te koji su ovjereni pečatom ordinacije.

14. Provedenim vještačenjem po Darku Prpiću, stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire (stranica 599-609), utvrđeno je da su iz prometa po računima razvidne uplate s računa Specijalističke pedijatrijske ordinacije Vesne Perić Matošević broj [broj bankovnog računa] otvorenog kod Zagrebačke banke d.d. u korist računa:

- I-tuženice broj [broj bankovnog računa] otvorenog kod Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 17.1.2011. do 17.4.2014. u ukupnom iznosu od 261.954,75 kn (34.767,42 eur);

- II-tuženika broj [broj bankovnog računa] otvorenog kod Zagrebačke banke d.d. u razdoblju od 20.5.2014. do 16.3.2016. u ukupnom iznosu od 23.000,00 kn (3.052,56 eur) te

- III-tuženika broj [broj bankovnog računa] otvorenog kod Zagrebačke banke d.d. u razdoblju od 17.6.2013. do 16.3.2016. u ukupnom iznosu od 475.624,58 kn (63.126,27 eur) s time da je razvidna i uplata opisana kao pozajmica s toga računa na račun Specijalističke pedijatrijske ordinacije AIĆ Perić Matošević od 19.8.2014. u iznosu od 14.000,00 kn (1.858,12 eur) pa stoga ukupna uplata na račun III-tuženika iznosi 461.624,58 kn (61.268,15 eur).

Slijedom navedenoga, sveukupne uplate Specijalističke pedijatrijske ordinacije Vesne Perić Matošević u korist računa I-III-tuženika iznose 760.579,33 kn (100.946,25 eur) što umanjeno za isplatu s računa III-tuženika od 14.000,00 kn (1.858,12 eur) iznosi 746.579,33 kn (99.088,13 eur).

Nadalje, ovim vještačenjem je utvrđeno da je temeljem bjanko zadužnice broj 2445679 (dužnik: AI, vjerovnik: AIĆ) koju je I- tuženica potpisala radi osiguranja vraćanja zajma od 380.000,00 kn iz Ugovora o zajmu od 31.3.2016. (stranica 130), na tekući račun tužiteljice broj [broj bankovnog računa] (račun građanina) do 25.10.2024. s računa I-tuženice ukupno uplaćen (ovršen) iznos od 102.925,29 kn (13.660,54 eur), dok je neovisno o toj ovrsi koja se provodi od strane Financijske agencije u upisniku OV-2252/16, iz prometa po tekućem računu tužiteljice broj [broj bankovnog računa] razvidno da je dana 26.1.2016. izvršena uplata s naznakom "12/2015" od strane I-tuženice u iznosu od 5.000,00 kn (663,61 eur). Stoga sveukupne uplate u korist tekućeg računa tužiteljice od strane I-tuženice iznose 107.925,29 kn (14.324,15 eur).

15. Ovakav nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan uz napomenu da mu niti stranke nisu prigovorile. Naime, tužiteljica je u podnesku od 30.12.2024. (stranica 691-694) navela da na isti nema primjedbi ističući da je iz toga nalaza i mišljenja vidljivo da je I-tuženica uz razdoblju od 1.1.2011. do 16.3.2016. neovlašteno isplatila ukupan iznos od 750.583,34 kn i to na svoj račun te na račune II i III-tuženika, dok je I-tuženica u podnesku od 26.4.2025. (stranica 695 i 696) navela da iz toga nalaza i mišljenja, suprotno tvrdnjama tužiteljice, ne proizlazi da bi bili istiniti navodi tužiteljice iz tužbe i tijekom postupka da bi I-tuženica u razdoblju od 1.1.2011. do 16.3.2016. neovlašteno isplatila ukupan iznos od 750.583,34 kn na svoj račun te na račune II i III-tuženika, već da je ovim nalazom i mišljenjem samo utvrđeno kako sveukupne uplate Specijalističke pedijatrijske ordinacije Vesne Perić Matošević u korist računa I-III-tuženika iznose 760.579,33 kn (100.946,25 eur) odnosno 746.579,33 kn (99.088,13 eur). Stoga je iz ovakvih navoda tužiteljice i I-tuženice jasno da one ne prigovaraju matematičkom izračunu navedenog financijskog vještaka, već da time daju samo svoje tumačenje dosadašnjeg tijeka postupka i ocjenu izvedenih dokaza.

16. Iskaz tužiteljice u kojem ista tvrdi:

- da ima privatnu pedijatrijsku ordinaciju u Domu zdravlja Dubrava;

- da je s I-tuženicom od 1998. dogovorila obavljanje knjigovodstvenih poslova za ovu ordinaciju u koju svrhu joj je dala punomoć da može nositi virmane u Financijsku agenciju;

- da su one surađivale na način da bi ona I-tuženici davala sve račune koje je trebalo platiti pa bi I-tuženica dolazila u ovu ordinaciju jednom mjesečno donoseći joj hrpu virmana koje joj je ona tada potpisivala u jednoj sporednoj prostoriji pa kako je u I- tuženicu imala povjerenja, to bi joj ista ove virmane listala, a ona bi ih samo potpisivala bez čitanja nakon čega je I-tuženici omogućila da ove virmane ovjeri njenim pečatom;

- da ni u što nije sumnjala sve do početka 2016. kada je od Doma zdravlja dobila opomenu u kojoj je pisalo da nije platila zakupninu i režijske troškove za unazad 5 mjeseci s time da je i od Porezne uprave dobila obavijest da nije platila doprinos za mirovinsko osiguranje ili nešto takvo;

- da je I-tuženica na to izjavila da ne brine jer da će to ona riješiti;

- da je nakon uvida u promet po računu ordinacije za zadnje tri godine utvrdila da je I- tuženica neovlašteno isplatila na svoj račun te na račune II i III-tuženika 380.000,00 kn;

- da se je I-tuženica obvezala da će joj taj iznos vratiti za mjesec dana vezano uz što joj je potpisala zadužnicu, ali kako joj ovaj dug nije niti počela vraćati, to je ovu zadužnicu predala Financijskoj agenciji pa se s računa I-tuženice uskraćuje 1/3 njene mirovine s time da ne zna koliko joj je I-tuženica na taj način vratila;

1 0

- da je tek kada je I-tuženica protiv nje podnijela tužbu radi ove zadužnice, koju je kasnije povukla, otišla u Zagrebačku banku tražiti promet po računu ordinacije unazad koliko je to moguće te je tek tada utvrdila da je ista, osim ovoga iznosa od 380.000,00 kn, sebi i drugima neosnovano isplatila još oko 400.000,00 kn; sud je prihvatio kao istinit jer je isti iznesen logično i životno uvjerljivo pri čemu se napominje da I-tuženica u svom iskazu ne osporava da je za ovu privatnu ordinaciju tužiteljice obavljala knjigovodstvene usluge od 1998. do 2016. te da je bilo dogovoreno da ona tužiteljici jednom mjesečno donosi ispisane virmane koje bi tužiteljica potpisivala u prostoriji za izolaciju.

17. Stoga je u tom dijelu prihvaćen kao istinit i iskaz I-tuženice. Međutim, u dijelu u kojem I-tuženica tvrdi:

- da je između nje i tužiteljice postojao usmeni dogovor da se s računa tužiteljice svaki mjesec prebacuje određeni iznos bilo na njen račun, bilo na račune njenih rođaka tj. II i III-tuženika,

- da je ona ove iznose tužiteljici svaki mjesec vraćala na ruke te

- da je takav dogovor postojao zato da tužiteljica ne bi morala plaćati porez na dohodak iz razloga što je imala puno veće prihode od rashoda,

sud njezin iskaz nije prihvatio kao istinit jer I-tuženica ovakve svoje tvrdnje ni sa čime ne dokazuje tako da ovaj sud smatra da su ovakvi navodi I-tuženice izneseni samo za potrebe ovoga postupka odnosno zato da bi I-tuženica u ovome postupku pokušala opravdati svoje postupanje vezano uz neovlašteno raspolaganje sredstvima na računu Specijalističke pedijatrijske ordinacije AIĆ pri čemu se napominje da su ovakvi navodi I-tuženice u potpunosti nelogični kraj činjenice da I-tuženica ne osporava kako je s tužiteljicom sklopila Ugovor o zajmu od 31.3.2016. (stranica 130) te da je vezano uz to potpisala i Bjanko zadužnicu (stranica 172), iako i sama tvrdi da od tužiteljice nije primila nikakav zajam pri čemu se napominje da sud nije prihvatio kao istinit niti dio iskaza I-tuženice u kojem ista tvrdi da u trenutku potpisivanja predmetnog Ugovora o zajmu tužiteljici nije dugovala iznos od 380.000,00 kn, koji iznos je u tom Ugovoru o zajmu naveden kao iznos zajma, a sve jer sama navodi da je takav Ugovor o zajmu potpisala upravo zato što su joj suprug tužiteljice DI i tužiteljica rekli da će tužiteljicu na taj način obeštetiti zbog prebacivanja ovih iznosa, dok je s druge strane tužbu koju je podnijela protiv tužiteljice radi pobijanja ovoga Ugovora o zajmu i zadužnice, prema vlastitim navodima povukla tvrdeći da je to učinila samo zato što joj je tužiteljica rekla da će se ona naplaćivati samo temeljem ove zadužnice odnosno da protiv nje neće pokretati druge postupke, što znači da je I-tuženica time zapravo priznala dug iz predmetnog Ugovora o zajmu u cijelosti i prihvatila da joj se temeljem zadužnice isti u cijelosti naplati iz njene mirovine.

18. Stoga je prihvaćen kao istinit i iskaz svjedoka DI koji poznaje I- tuženicu jer je suprug tužiteljice pa zna da je ona za njenu ordinaciju obavljala knjigovodstvene usluge od 1998. do ožujka 2016. Naime, ovaj svjedok logično i uvjerljivo te u bitnim dijelovima sukladno iskazu tužiteljice potvrđuje da je tužiteljica tek početkom ožujka 2016. na temelju zatraženog prometa po svom računu u Zagrebačkoj banci ustanovila da joj je otuđeno 380.000,00 kn jer su vršene uplate na račune II i III-tuženika, a ne zna da li i na račun I-tuženice. Također vrlo uvjerljivo opisuje da je do sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu došlo zato što su ovu situaciju na zamolbu I-tuženice nastojali riješiti bez pozivanja policije radi čega je I- tuženica ovakav Ugovor o zajmu potpisala bez problema odnosno bez ikakve prisile

1 1

te je kod javnog bilježnika, koji ju je upozorio što potpisuje, potpisala i zadužnicu vezano uz taj ugovor izjavivši da joj je sve jasno.

19. Slijedom svega navedenoga, utvrđeno je da je I-tuženica zloupotrebom povjerenja tužiteljice s računa Specijalističke pedijatrijske ordinacije Vesne CI prebacivala kroz duži vremenski period, bilo na svoj račun bilo na račune II i III-tuženika, određena novčana sredstva bez osnove, osim u dijelu kada je isplaćivala ugovorenu naknadu za svoj rad koja je nesporno iznosila 800,00 kn odnosno kasnije 1.000,00 kn mjesečno, radi čega je temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) u obvezi vratiti navedene isplaćene iznose tužiteljici, kao vlasnici "Pedijatrijske ordinacije Vesna Perić-Matošević, dr. med. spec. pedijatar, Zagreb, Grižanska 4" u dijelu koji su isplaćeni bez ikakve osnove.

20. Međutim, kako nije sporno da su tužiteljica i I-tuženica 31.3.2016. sklopile Ugovor o zajmu temeljem kojega se je I-tuženica obvezala tužiteljici vratiti iznos od 380.000,00 kn, a za koji iznos je ovaj sud utvrdio da se ne radi ni o kakvom zajmu, već o dogovoru da I-tuženica tužiteljici vrati novčana sredstva koja su neosnovano isplaćena kako na njen račun tako i na račune II i III-tuženika i to u razdoblju 3 godine unazad počevši od 31.3.2016., dakle u razdoblju od 31.3.2013. do 31.3.2016. jer iz iskaza tužiteljice i svjedoka DI jasno proizlazi da iznos od 380.000,00 kn obuhvaća iznose koji su neosnovano isplaćeni s računa tužiteljice u zadnje tri godine do potpisivanja predmetnog Ugovora o zajmu, pri čemu je I-tuženica tužiteljici radi osiguranja vraćanja toga iznosa tj. radi naplate tražbine od 380.000,00 kn, potpisala i Bjanko zadužnicu od 31.3.2016. (stranica 172) koja je, prema navodu svjedoka DI ovjerena kod javnog bilježnika, to ovaj sud smatra da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje tužbe radi isplate toga iznosa od 380.000,00 kn (50.434,67 eur), koji se uostalom kontinuirano naplaćuje iz mirovine I- tuženice te je na taj način I-tuženica već ovršena u korist tužiteljice u razdoblju do 25.10.2024. za iznos od 102.925,29 kn (13.660,54 eur), kako je to utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem.

21. Naime, temeljem odredbe čl. 214. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, u daljnjem tekstu: OZ) dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Temeljem odredbe čl. 214. st. 7. OZ-a takve isprave imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe. Nadalje, temeljem odredbe čl. 202. st. 1. i 2. OZ-a dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz čl. 77. st. 1. toga zakona te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi. Temeljem odredbe čl. 202. st. 5. OZ-a takva isprava ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe.

1 2

22. Imajući u vidu navedene odredbe OZ-a kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja broj Rev 3231/2016-2 od 15.1.2020. prema kojemu, a u slučaju kada vjerovnik već raspolaže ovršnom ispravom koja sama po sebi nema značenje pravomoćno presuđene stvari niti sudske nagodbe, ali mu omogućava da ostvari onu pravnu korist koju u osnovi želi postići tražeći kondemnatornu zaštitu, tužitelju nedostaje pravni interes za podnošenje kondemnatorne tužbe, sud je tužbu tužiteljice odbacio temeljem odredbe čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) u odnosu na I-tuženicu u dijelu u kojem tužiteljica od iste potražuje isplatu iznosa od 50.434,67 eur (380.000,00 kn) zajedno sa zatraženom zateznom kamatom zbog nepostojanja pravnog interesa tužiteljice za podnošenje tužbe za isplatu toga iznosa neovisno o tome što I-tuženica u navedenoj Bjanko zadužnici od 31.3.2016. (stranica 172) nije dala suglasnost za isplatu zateznih kamata na taj iznos odnosno neovisno o tome što voljom ugovornih strana u predmetnom Ugovoru o zajmu od 31.3.2016. (stranica 130) nije ugovoreno plaćanje zateznih kamata u slučaju zakašnjenja I- tuženice pri vraćanju toga iznosa. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

23. Kako pak iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tek naknadno tj. kada je I-tuženica protiv nje podnijela tužbu radi ove zadužnice, dakle, nakon potpisivanja predmetnog Ugovora o zajmu odnosno nakon što je utvrdila da joj I-tuženica duguje iznos od 380.000,00 kn koji se je odnosio na razdoblje unazad tri godine, iz zatraženog prometa po računu ordinacije utvrdila da je I-tuženica, osim ovoga iznosa od 380.000,00 kn, sebi i drugima neosnovano isplatila još oko 400.000,00 kn s time da i svjedok DI u svom iskazu potvrđuje da su tužiteljica i on naknadno ustanovili da je I-tuženica otuđivala sredstva s računa tužiteljice kontinuirano još od 2008., to iz navedenoga proizlazi da se preostalo potraživanje tužiteljice, preko iznosa od 50.434,67 eur (380.000,00 kn) odnosi na novčane iznose koji su neosnovano isplaćeni s računa ove ordinacije na račun I-tuženice ili pak na račune II i III-tuženika u razdoblju do 31.3.2013. te kako je I-tuženica istakla prigovor zastare, a predmetno potraživanje temeljem odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tijeku: ZOO) zastarijeva u općem zastarom roku od pet godina, to je ovaj zastarni rok počev od 30.3.2013. protekao prije podnošenja predmetne tužbe jer je ista podnesena tek 23.5.2019. pa je u odnosu na I-tuženicu odbijen i preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od ukupno 12.200,88 eur (62.635,55 eur umanjeno za 50.434,67 eur) zajedno sa zatraženom zateznom kamatom neovisno o tome što tužiteljica na svaki pojedini zatraženi iznos potražuje zatezne kamate tek od 16.6.2014. do 16.3.2016.

24. S obzirom na to da II i III-tuženici ne osporavaju da su s računa tužiteljice na njihove račune uplaćeni iznosi navedeni u tužbi, iako za to nije bilo nikakve osnove, već dapače u svojim iskazima jasno navode da tužiteljicu uopće ne poznaju pa da ih je samo I-tuženica zamolila da se ta sredstva uplate na njihove račune, to je jasno da su II i III-tuženici zbog ovakvog stjecanja bez osnove dužni tužiteljici, kao vlasnici "Pedijatrijske ordinacije Vesna Perić-Matošević, dr. med. spec. pedijatar, Zagreb, Grižanska 4", temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a navedene iznose vratiti jer nije sporno da to do sada nisu učinili, izuzev iznosa od 1.858,12 eur (14.000,00 kn)

1 3

kojeg je III-tuženik uplatio na račun tužiteljice 19.8.2014., a kako to tužiteljica i navodi u tužbi te kako je to utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem.

25. Naime, iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi da su s računa ordinacije tužiteljice na račun II-tuženika ovi iznosi tj. ukupno 3.052,56 eur, uplaćeni u razdoblju od 20.5.2014. do 16.3.2016., a od čega tužiteljica od II-tuženika potražuje samo iznos od 2.919,90 eur koji je uplaćen na račun II-tuženika u razdoblju od 16.6.2014. do 16.3.2016. radi čega je II-tuženiku pod točkom I. izreke naloženo da tužiteljici isplati upravo iznos od 2.919,90 eur imajući u vidu odredbu čl. 43. st. 1. ZOO-a prema kojoj svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen kao i imajući u vidu da I-tuženica, kao dužnik iste solidarne obveze ovaj dug nije potpuno ispunila s obzirom na to da je njena obveza iz predmetnog Ugovora o zajmu (stranica 130), sukladno utvrđenju financijskog vještaka, do 25.10.2024. ispunjena u odnosu na tužiteljicu samo u iznosu od 13.660,54 eur, dakle, u manjem dijelu u odnosu na ukupan dug od 50.434,67 eur (380.000,00 kn) pa se ne može smatrati da je I-tuženica, kao dužnik ove solidarne obveze dug u potpunosti ispunila.

26. Nadalje, iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi da je s računa ordinacije tužiteljice na račun III-tuženika uplaćen ukupan iznos od 63.126,27 eur u razdoblju od 17.6.2013. do 16.3.2016., a od čega tužiteljica od III-tuženika potražuje samo iznos od 59.715,65 eur koji je uplaćen na račun II-tuženika u razdoblju od 16.6.2014. do 16.3.2016. radi čega je III-tuženiku pod točkom II. izreke naloženo da tužiteljici isplati upravo iznos od 59.715,65 eur, također imajući u vidu odredbu čl. 43. st. 1. ZOO-a prema kojoj svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen kao i imajući u vidu da I-tuženica, kao dužnik iste solidarne obveze ovaj dug nije potpuno ispunila. Pri tome se napominje da je sud uzeo u obzir da je s računa III- tuženika na račun tužiteljice dana 19.8.2014. uplaćen iznos od 1.858,12 eur, ali kako je u tom trenutku dug III-tuženika prije utuženog razdoblja iznosio već 3.411,11 eur (146,00 eur, 638,44 eur, 650,41 eur i 1.976,26 eur koji su s računa tužiteljice uplaćeni na račun III-tuženika 17.6.2013., 17.3.2014., 17.4.2014. i 20.5.2014.), koji iznos tužiteljica ne potražuje u ovome postupku, to sud zbog ove uplate nije umanjio utuženi dug III-tuženika od 59.715,65 eur.

27. Na dosuđene iznose tužiteljici je priznato pravo na zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa do isplate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a prema kojoj se zatezne kamate moraju platiti od dana stjecanja ako je stjecatelj nepošten, a ovaj sud smatra da II i III-tuženici jesu nepošteni stjecatelji pri čemu sud ne smatra relevantnim njihove navode, sve da su ih i dokazali, da su oni ove iznose uplaćene na njihove račune odmah podizali i isplaćivati I-tuženici, a sve kraj činjenice da su ove iznose neosnovano stekli od tužiteljice, a ne od I-tuženice.

28. Kako II i III-tuženici nisu istakli prigovor zastare utuženog potraživanja, to sud u odnosu na njih nije imao potrebe utvrđivati je li potraživanje tužiteljice u odnosu na njih makar i djelomično zastarjelo, ali se unatoč tome napominje da I-III-tuženici, iako solidarni dužnici u smislu odredbe čl. 43. st. 1. ZOO-a, nisu jedinstveni suparničari u smislu odredbe čl. 201. ZPP-a pa kako se tada parnične radnje od strane jednog suparničara ne protežu na druge suparničare, već su I-III-tuženici samostalne stranke tako da njihove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima te

1 4

kako je u ovoj parnici samo I-tuženica istakala prigovor zastare utuženog potraživanja, to je o osnovanosti toga prigovora i odlučeno samo u odnosu na I- tuženicu.

29. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a imajući u vidu da su II i III-tuženici u cijelosti izgubili parnicu te da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu u odnosu na I-tuženicu.

30. Trošak tužiteljice u odnosu na II i III-tuženike odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 20.12.2023., 30.12.2024. i 23.5.2025. u iznosima od po 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 27.1.2020., 1.2.2023., 18.1.2024., 7.5.2025. i 11.9.2025. u iznosima od po 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 5. za zastupanje na ročištu 4.10.2019. u iznosu od 100,00 eur (50 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 9.100,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 2.275,00 eur te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,46 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi plaćenih 663,61 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi zatraženih 669,61 eur pa to sveukupno daje iznos od 12.973,68 eur. Imajući u vidu da je ovakav trošak utvrđen prema vrijednosti predmeta spora od ukupno 62.635,55 eur, a da tužiteljica od II-tuženika potražuje iznos od 2.919,90 eur, što je samo 4,66% od ukupno zatraženog iznosa, dok od III-tuženika potražuje iznos od 59.715,65 eur, što je 95,34% od ukupno zatraženog iznosa, kao i imajući u vidu da II i III-tuženici nisu solidarni dužnici, to je II-tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi samo 4,66% tako utvrđenog iznosa tj. iznos od 604,57 eur s time da je tužiteljici u odnosu na II-tuženika priznat i iznos od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur prema vrijednosti predmeta spora samo u odnosu na II-tuženika koja iznosi samo 2.919,90 eur) uvećan za PDV u iznosu od 50,00 eur i to temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife za sastav podneska od 29.7.2019. jer se tužiteljica u tome podnesku očituje samo na navode II-tuženika pa je stoga pod točkom III. izreke rješenja naloženo II- tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 854,57 eur, dok je pod točkom IV. izreke rješenja naloženo III-tuženiku da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 12.369,11 eur jer je to 95,34% ukupno utvrđenog iznosa od 12.973,68 eur. Pri tome tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 30.12.2019. jer se u istome tužiteljica očituje samo na navode I-tuženice, a nije joj priznat niti trošak sastava podneska od 16.2.2024. jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice imajući u vidu da tužiteljica istim samo obavještava sud o uplaćenom predujmu za financijsko vještačenje, iako sud sam raspolaže takvim podatkom.

31. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a od 21.11.2025. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate, a po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

32. Tužiteljici su sve zatezne kamate dosuđene temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO- a po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

33. Trošak I-tuženice se također odnosi na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife i to temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od

1 5

3.12.2019. i 26.4.2025. u iznosima od po 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 27.1.2020., 1.2.2023., 18.1.2024., 7.5.2025. i 11.9.2025. u iznosima od po 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 7.000,00 eur koliko je tužiteljici pod točkom II. izreke rješenja i naloženo da joj nadoknadi.

U Zagrebu, 21. studenoga 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku I i II-tuženika

- III-tuženiku