Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB: 77561654785

Poslovni broj: P-340/2020-86

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Ivani Božić Pišćak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OK, iz [adresa], O 40, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nedi Brčić, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb d.d. OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupan po punomoćnicima, odvj. iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 28.listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Hrvoja Jović, odvj. Iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 21.studenog 2025., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 21. studenog 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o namjenskom kreditu br. 504003028-27000064489/2008 od 13. 03. 2008. g. sklopljenog između tužitelja OK, [adresa], O 40, OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 kao kreditora, sadržana u čl. 4 ugovora u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da isplati tužitelju OK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 18.081,00 eur (slovima: osamnaesttisuća osamdesetjedan euro) sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava od 01. 01. 2009. g. do 31. 07. 2015. g. po eskontnoj stopi HNB koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, od 01. 08. 2015. g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 30.12.2023.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to tekućom:

- na iznos od 100,54 eur od 31. 01. 2009. g. do isplate

- na iznos od 100,84 eur od 28. 02. 2009. g. do isplate

- na iznos od 91,11 eur od 31. 03. 2009.g. do isplate

- na iznos od 100,80 eur od 30. 04. 2009. g. do isplate

- na iznos od 97,58 eur od 31. 05. 2009. g. do isplate

- na iznos od 161,01 eur od 30. 06. 2009.g. do isplate

- na iznos od 155,87 eur od 31. 07. 2009. g. do isplate

- na iznos od 161,06 eur od 31. 08. 2009. g. do isplate

- na iznos od 161,12 eur od 30. 09. 2009. g. do isplate

- na iznos od 155,97 eur od 31. 10. 2009. g do isplate

- na iznos od 161,17 eur od 30. 11. 2009. g. do isplate

- na iznos od 156,02 eur od 31. 12. 2009. g. do isplate

- na iznos od 161,22 eur od 31. 01. 2010. g. do isplate

- na iznos od 161,27 eur od 28. 02. 2010. g. do isplate

- na iznos od 145,71 eur od 31. 03. 2010. g. do isplate

- na iznos od 161,20 eur od 30. 04. 2010. g. do isplate

- na iznos od 156,05 eur od 31. 05. 2010. g. do isplate

- na iznos od 161,24 eur od 30. 06. 2010. g. do isplate

- na iznos od 156,09 eur od 31. 07. 2010. g. do isplate

- na iznos od 161,28 eur od 31. 08. 2010. g. do isplate

- na iznos od 161,32 eur od 30. 09. 2010. g. do isplate

- na iznos od 156,16 eur od 31. 10. 2010. g. do isplate

- na iznos od 176,10 eur od 31. 05. 2011. g. do isplate

- na iznos od 181,95 eur od 30. 06. 2011. g. do isplate

- na iznos od 176,12 eur od 31. 07. 2011. g. do isplate

- na iznos od 181,97 eur od 31. 08. 2011. g. do isplate

- na iznos od 182,01 eur od 30. 09. 2011. g. do isplate

- na iznos od 176,18 eur od 31. 10. 2011. g. do isplate

- na iznos od 182,03 eur od 30. 11. 2011.g. do isplate

- na iznos od 176,19 eur od 31. 12. 2011. g. do isplate

- na iznos od 182,04 eur od 31. 01. 2012. g. do isplate

- na iznos od 181,58 eur od 28. 02. 2012. g. do isplate

- na iznos od 169,89 eur od 31. 03. 2012. g. do isplate

- na iznos od 181,52 eur od 30. 04. 2012. g. do isplate

- na iznos od 175,69 eur od 31. 05. 2012. g. do isplate

- na iznos od 181,51 eur od 30. 06. 2012. g. do isplate

- na iznos od 175,68 eur od 31. 07. 2012. g. do isplate

- na iznos od 181,50 eur od 31. 08. 2012. g. do isplate

- na iznos od 181,53 eur od 30. 09. 2012. g. do isplate

- na iznos od 175,69 eur od 31. 10. 2012. g. do isplate

- na iznos od 181,51 eur od 30. 11. 2012. g. do isplate

- na iznos od 175,67 eur od 31. 12. 2012. g. do isplate

- na iznos od 181,49 eur od 31. 01. 2013. g. do isplate

- na iznos od 182,00 eur od 28. 02. 2013. g. do isplate

- na iznos od 164,41 eur od 31. 03. 2013. g. do isplate

- na iznos od 181,87 eur od 30. 04. 2013. g. do isplate

- na iznos od 176,02 eur od 31. 05. 2013. g. do isplate

- na iznos od 181,85 eur od 30. 06. 2013. g. do isplate

- na iznos od 176,00 eur od 31. 07. 2013. g. do isplate

- na iznos od 181,82 eur od 31. 08. 2013. g. do isplate

- na iznos od 181,83 eur od 30. 09. 2013. g. do isplate

- na iznos od 175,98 eur od 31. 10. 2013. g. do isplate

- na iznos od 181,80 eur od 30. 11. 2013. g. do isplate

- na iznos od 175,94 eur od 31. 12. 2013. g. do isplate

- na iznos od 181,76 eur od 31. 01. 2014. g. do isplate

- na iznos od 181,77 eur od 28. 02. 2014. g. do isplate

- na iznos od 164,18 eur od 31. 03. 2014. g. do isplate

- na iznos od 181,61 eur od 30. 04. 2014. g. do isplate

- na iznos od 175,75 eur od 31. 05. 2014. g. do isplate

- na iznos od 181,55 eur od 30. 06. 2014. g. do isplate

- na iznos od 175,70 eur od 31. 07. 2014. g. do isplate

- na iznos od 142,50 eur od 31. 08. 2014. g. do isplate

- na iznos od 200,91 eur od 30. 09. 2014. g. do isplate

- na iznos od 194,43 eur od 31. 10. 2014. g. do isplate

- na iznos od 196,87 eur od 30. 11. 2014. g. do isplate

- na iznos od 194,37 eur od 31. 12. 2014. g. do isplate

- na iznos od 200,79 eur od 31. 01. 2015. g. do isplate

- na iznos od 181,43 eur od 28. 02. 2015. g. do isplate

- na iznos od 163,86 eur od 31. 03. 2015. g. do isplate

- na iznos od 181,23 eur od 30. 04. 2015. g. do isplate

- na iznos od 175,37 eur od 31. 05. 2015. g. do isplate

- na iznos od 181,14 eur od 30. 06. 2015. g. do isplate

- na iznos od 175,28 eur od 31. 07. 2015. g. do isplate

- na iznos od 142,66 eur od 31. 08. 2015. g. do isplate

- na iznos od 142,63 eur od 30. 09. 2015. g. do isplate

- na iznos od 138,00 eur od 31. 10. 2015. g. do isplate

- na iznos od 142,53 eur od 30. 11. 2015. g. do isplate

- na iznos od 137,90 eur od 31. 12. 2015. g. do isplate

- na iznos od 142,42 eur od 31. 01. 2016. g. do isplate

- na iznos od 145,79 eur od 28. 02. 2016. g. do isplate

- na iznos od 136,35 eur od 31. 03. 2016. g. do isplate

- na iznos od 145,62 eur od 30. 04. 2016. g. do isplate

- na iznos od 140,88 eur od 31. 05. 2016. g. do isplate

- na iznos od 145,49 eur od 30. 06. 2016. g. do isplate

- na iznos od 140,76 eur od 31. 07. 2016. g. do isplate

- na iznos od 137,84 eur od 31. 08. 2016. g. do isplate

- na iznos od 137,79 eur od 30. 09. 2016. g. do isplate

- na iznos od 133,30 eur od 31. 10. 2016. g. do isplate

- na iznos od 137,65 eur od 30. 11. 2016. g. do isplate

- na iznos od 133,16 eur od 31. 12. 2016. g. do isplate

- na iznos od 137,51 eur od 31. 01. 2017. g. do isplate

- na iznos od 457,83 eur od 28. 02. 2017. g. do isplate

- na iznos od 115,05 eur od 31. 03. 2017. g. do isplate

- na iznos od 127,21 eur od 30. 04. 2017. g. do isplate

- na iznos od 123,04 eur od 31. 05. 2017. g. do isplate

- na iznos od 127,04 eur od 30. 06. 2017. g. do isplate

- na iznos od 122,88 eur od 31. 07. 2017. g. do isplate

- na iznos od 112,08 eur od 31. 08. 2017. g. do isplate

- na iznos od 112,01 eur od 30. 09. 2017. g. do isplate

- na iznos od 108,33 eur od 31. 10. 2017. g. do isplate

- na iznos od 111,84 eur od 30. 11. 2017. g. do isplate

- na iznos od 108,17 eur od 31. 12. 2017. g. do isplate

- na iznos od 111,67 eur od 31. 01. 2018. g. do isplate

- na iznos od 80,89 eur od 28. 02. 2018. g. do isplate

- na iznos od 73,00 eur od 31. 03. 2018. g. do isplate

- na iznos od 80,70 eur od 30. 04. 2018. g. do isplate

- na iznos od 78,03 eur od 31. 05. 2018. g. do isplate

- na iznos od 80,54 eur od 30. 06. 2018. g. do isplate

- na iznos od 77,87 eur od 31. 07. 2018. g. do isplate

- na iznos od 65,94 eur od 31. 08. 2018. g. do isplate

- na iznos od 65,88 eur od 30. 09. 2018. g. do isplate

- na iznos od 63,69 eur od 31. 10. 2018. g. do isplate

- na iznos od 65,73 eur od 30. 11. 2018. g. do isplate

- na iznos od 63,55 eur od 31. 12. 2018. g. do isplate

- na iznos od 65,59 eur od 31. 01. 2019. g. do isplate

- na iznos od 52,70 eur od 28. 02. 2019. g. do isplate

- na iznos od 47,54 eur od 31. 03. 2019. g. do isplate

- na iznos od 52,54 eur od 30. 04. 2019. g. do isplate

- na iznos od 50,79 eur od 31. 05. 2019. g. do isplate

- na iznos od 52,41 eur od 30. 06. 2019. g. do isplate

- na iznos od 50,66 eur od 31. 07. 2019. g. do isplate

- na iznos od 36,83 eur od 31. 08. 2019. g. do isplate

- na iznos od 36,77 eur od 30. 09. 2019. g. do isplate

- na iznos od 35,54 eur od 31. 10. 2019. g. do isplate

- na iznos od 36,66 eur od 30. 11. 2019. g. do isplate

- na iznos od 35,43 eur od 31. 12. 2019. g. do isplate

- na iznos od 35,87 eur od 31. 01. 2020. g. do isplate

- na iznos od 18,47 eur od 28. 02. 2020. g. do isplate

- na iznos od 17,25 eur od 31. 03. 2020. g. do isplate

- na iznos od 18,40 eur od 30. 04. 2020. g. do isplate

- na iznos od 17,77 eur od 31. 05. 2020. g. do isplate

- na iznos od 18,33 eur od 30. 06. 2020. g. do isplate

- na iznos od 17,70 eur od 31. 07. 2020. g. do isplate,

kao i da mu naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju OK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 7.238,72 eura (slovima: sedamtisućadvjestotridesetiosam eura i sedamdesetidva centa) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 21.studenog 2025. godine do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška ovo postupka preko dosuđenog iznosa od 7.238,72 eura, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je kod ovog suda dana 15. listopada 2020.g. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Tužitelj u tužbi navodi da je sa pravnim prednikom tuženika odnosno Slavonskom bankom d.d. Osijek, kasnije Hypo Alpe Adria Bank d.d., kao kreditorom dana 13.3.2008.g. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu br. 504003028-27000064489/2008 temeljem kojega je koristio kredit u iznosu od 721.000,00 kn, s rokom otplate kredita od 30 godina u jednakim mjesečnim anuitetima. Prema Ugovoru o kreditu prvi anuitet dospijeva do 1.5.2008.g., a dospijeće svakog slijedećeg anuiteta je svakog prvog dana u mjesecu. Tuženik je u Ugovor iz toč. I ove tužbe ugradio odredbe kojima je ugovorena kamata od 5,25% godišnje koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva, a kamatne stope su mijenjane na osnovi jednostrane Odluke banke. O navedenom i odredbi ugovora o promjenjivosti kamatne stope se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga su navedeni uglavci o promjenjivim ugovornim kamatama (kamatnim stopama) protivni kogentnim odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07 i 125/07) koji je bio na snazi za vrijeme izvršavanja ugovora, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača). Nadalje, samo jedna ugovorna strana –tuženik je bila ovlaštena mijenjati ugovornu kamatu što je prouzročilo neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana pa je takva odredba ugovora protivna načelu savjesnosti i poštenja i posljedično ništetna. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj:

P-1401/12 od 4.7.2013.g. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13.6.2014.g., a Vrhovni sud RH je u tom dijelu odbio reviziju banaka protiv navedene drugostupanjske presude.

1.1. Nadalje navodi, da polazeći od toga da je meritum odluke suda donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, a kojim se utvrđuje nepoštenost odnosno ništetnost ugovornih odredaba o načinu promjene kamatne stope primjenjiv na svaki kredit bez obzira na valutu u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, tužitelj ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje (restituciju) onog što je primio odnosno više naplatio od tužitelja na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama.

1.2. Tužitelj se u ovoj tužbi, stoga, poziva na pravna utvrđenja iz gore navedenih presuda, sve temeljem mogućnosti koju pružaju odredba čl. 502.c ZPP-a u pogledu proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti presude, te relevantne odredbe Zakona o zaštiti potrošača o tom pitanju.

1.3. Tužitelj ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenjivim kamatama odnosno njihovim stopama (jednostrane odluke banke), kao ni drugim dokumentima (otplatni plan, knjigovodstvena kartica, specifikacija uplata) i podacima bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koji joj tuženik mora vratiti. Budući da tužitelj ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođe do potrebnih podataka i prije nego što se provede odgovarajuće vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu zahtijeva ovom tužbom, podnosi stupnjevitu tužbu, temeljem čl. 186 b st. 1 i 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19- nastavno ZPP).

1.4. Nakon dostavljene dokumentacije podneskom od 19. kolovoza 2022. tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev, i predložio da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnim odredbu Ugovora o namjenskom kreditu br. 504003028- 27000064489/2008 od 13. 03. 2008. g. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, sadržanu u čl. 4 ugovora u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke, te kojom će naložiti tuženiku da da isplati tužitelju iznos od 136.256,89 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor zastare. Nadalje, ističe da je tužitelju kredit odobren u kunama, pa se u konkretnom postupku, tužitelj ne može pozivati na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Revt-249/2014, donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, predmet kojih postupaka je bila i sporna ništetnost ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope, međutim sadržane u kreditima odobrenima u valuti CHF. Tuženik je postupao sukladno važećem Zakonu o bankama. Naime, člankom 172. stavkom 2. navedenog zakona propisana je obveza banaka učiniti dostupnim sve bitne uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i obveze ugovornih strana. Također, člankom 173. propisana je obveza banaka učiniti dostupnim informacije o uvjetima pružanja usluga potrošačima, a bankama je ostavljena i mogućnost drugačijeg obavještavanja potrošača o svim relevantnim informacijama. Konačno, člankom 175. stavkom 2. određena je obveza banaka obavijestiti potrošača o promjeni kamatne stope putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način, ukoliko je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Svih navedenih zakonskih obveza tuženik se u potpunosti pridržavao. Tuženik se u cijelosti pridržavao i odredaba Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik je u potpunosti poštovao sve odredbe prava zaštite potrošača, te iste nikako ne mogu imati za svrhu opravdavanje tužiteljevog nesavjesnog postupanja na štetu tuženika.Niti stari niti novi Zakon o zaštiti potrošača ne propisuje da je tuženik kao banka trebao imati egzaktne parametre, već pretpostavke, odnosno sukladno Zakonu o kreditnim institucijama uvjete, a što je tuženik i ispunio (kako je gore obrazloženo). Tuženik, dakle, sve do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine, a koje su izmjene stupile na snagu 1. siječnja 2014. godine, nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da uvede egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope. Ugovorna odredba o kamatnoj stopi u potpunosti je u skladu i s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima.

2.1. Tuženik dalje ističe kako se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom sukladno odredbi iz članka 81. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.Tuženik ističe kako se o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovaralo, zbog čega se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača. Podredno, tuženik ističe kako je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu jasna, uočljiva i lako razumljiva, te stoga sukladno članku 84. ZZP 2003. odnosno članku 99. ZZP 2007., nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost.

2.2. Nadalje navodi, kako osim samim potpisivanjem Ugovora, tužitelju je još jednom, prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu, javni bilježnik potvrdio da odredbe Ugovora o kreditu, pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, predstavljaju njegovu pravu volju i da prihvaća pravne posljedice koje iz takve odredbe proizlaze. Dakle, javni bilježnik je provjerio ima li tužitelj potrebnu poslovnu sposobnost da sklopi ovakav Ugovor o kreditu i može li razumjeti značenje njegovih pojedinih odredbi. Tuženik ističe da bi posljedica utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način kako zahtijeva tužitelj dovela do posljedica kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, što nije bila volja ugovornih strana. Naime, prava volja ugovornih strana je bila ugovaranje promjenjive kamatne stope, što je razvidno iz ugovorne odredbe u kojoj je na jasan, precizan i nedvosmislen način utvrđeno i ugovoreno da je tuženik ovlašten promijeniti kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika. Tužitelj je očito dobrovoljno pristao na zasnivanje navedenog ugovornog odnosa, odnosno na sklapanje Ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, te ni u jednom trenutku nije zatražio izmjenu niti jedne ugovorne odredbe, raskid ugovora ili refinanciranje kredita, a niti je prigovarao obavijestima o promjeni kamatne stope koje je tuženik slao tužitelju u skladu sa zakonskim obvezama. U skladu sa svime iznesenim, tuženik u cijelosti osporava da bi odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu bila ništetna, s obzirom na to da je ugovaranje promjenjive kamatne stope nesumnjivo odgovaralo stvarnoj volji ugovornih strana te je, suprotno tužiteljevim navodima, predmetni Ugovor o kreditu sadržavao sve pretpostavke pod kojima se kamatna stopa mogla izmijeniti, odnosno tuženik je pri sklapanju istoga postupao sukladno svim važećim prisilnim propisima, a posljedično čemu činidba iz predmetnog Ugovora o kreditu zadovoljava sve kriterije poštenosti, dopuštenosti i odredivosti.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu (list 5-13 spisa), Izvadak (list 14-15 spisa), otplatni plan (list 15-32 spisa), dokumentacija (list 48-68 spisa), zahtjev (list 76 spisa), obavijesti i otplatni plan sa specifikacijom (list 85- 99 spisa), specifikacija (list 116-119 spisa), čita se iskaz tužitelja sa zapisnika od 9.studeni 2022. (list 137-138 spisa), te svjedoka EK, AK i ĐK sa zapisnika od 9.studeni 2022. (list 138-139 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 2.siječnja 2023. (list 151 - 157 spisa), dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 28.siječnja 2023. (list 172-177 spisa), i od 12.rujna 2023. (list 196-200 spisa), i od 25.rujna 2023. (list 207 spisa), i od 15.travnja 2024. (list 213-214 spisa), i od 22.listopada 2024. (list 226-227 spisa), čita se iskaz vještaka sa zapisnika od 27.siječnja 2025. (list 253-254 spisa), i čita se nalaz i mišljenje vještaka od 13.veljače 2025. (list 265-275 spisa).

4. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće: 4.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s sa pravnim prednikom tuženika odnosno Slavonskom bankom d.d. Osijek, kao kreditorom dana 13.3.2008.g. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu br. 504003028- 27000064489/2008 ovjeren kod javnog bilježnika Mirodara Kovač, [adresa], pod brojem: OV-6489/2008 od 18. 03.2008., temeljem kojega je tuženik odobrio kredit u iznosu od 721.000,00 kn, s rokom otplate kredita od 30 godina u jednakim mjesečnim anuitetima, uz redovnu kamatu koja je čl. 4 navedenog Ugovora, određena kao promjenjiva. Nesporno je da se radi o stambenom kreditu za kupovinu i adaptaciju stana.

4.2. Uvidom u otplatni plan po predmetnom ugovoru o kreditu nesporno je utvrđeno da se tijekom otplate kredita u nekoliko navrata mijenjala visina ugovorene kamate koja je sa početnih 5,25 % godišnje rasla do 7,50 % godišnje u jednom razdoblju, tako da se visina mjesečnog anuiteta povećavala.

4.3. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima u valuti CHF, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke.

5. Između stranaka je sporno pitanje zastare, aktivne legitimacije, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, te je li presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika.

6. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da se za kredit u tada Slavonskoj banci d.d. Osijek odlučio jer su mu sredstva bila neophodna za kupnju i adaptaciju stana. U toj banci je od ranije imao jedan kredit i bio je zadovoljan. Nakon što je pribavio sve tražene dokumente ponovno je došao u banku gdje mu je bio prezentiran ugovor o kreditu. Ugovor o kreditu zaključio je na 30 godina, što mu je obzirom na njegova primanja odgovaralo pa nije puno ulazio u druge elemente ugovora o kreditu. Pitao je djelatnicu može li kamata biti manja na što mu je ona rekla da ne može odnosno da su takvi uvjeti propisani od banke. Stoga je takav ugovor o kreditu mogao samo prihvatiti ili ne prihvatiti. Ugovor je pročitao i poznato mu je što znači riječ promjenjiva kamatna stopa no nije mu poznato o čemu ovisi promjena kamatne stope. Kredit još uvijek otplaćuje. Ne sjeća se sada točno kada je kredit digao. Ubrzo potom rata mu se povećala s početnih 3.800,00 kuna na 5.500,00, 5.600,00 jer je došlo do povećanja kamatne stope. Redovito je zaprimao obavijesti o promjenama kamatne stope no na promjenu kamatne stope nije mogao utjecati. Promjena kamatne stope ovisila je isključivo o volji banke. On nije mogao utjecati da kamatna stopa bude veća ili manja. Nakon što je zaprimo obavijest o povećanju kamatne stope, išao je u banku ali nije bilo nikakvog utjecaja jer su mu rekli da je to takva poslovna politika banke i da oni tu ne mogu ništa. Sve troškove vezane za kredit pa tako i otplatu snosi isključivo on no zbog prirode posla ponekad bi zamolio svoju suprugu EK ili svog sina AK ili svog prijatelja ĐK da izvrši uplatu jer ja nije stigao, odnosno da izvrše uplatu umjesto njega a on bi im prethodno dao novac kako bi izvršili uplatu. Navedene uplate banka mi nikada nije vratila odnosno oni su te uplate prihvatili. Sredstva iz kredita iskoristio je za kupnju i adaptaciju stana u kojem sada živi skupa sa obitelji. Nije vlasnik udjela u nekom trgovačkom društvu. .

6.1. Svjedokinja EK, supruga tužitelja, iskazala je da je sve vezano za kredit obavljao je njen suprug a ona je samo u navedenom ugovoru o kreditu sudjelovala kao sudužnik. Sredstva od kredita koristili su za kupnju i adaptaciju stana. Kada suprug nije mogao fizički otići i platiti kredit tada bi novce dao njoj i ona bi otišla izvršiti uplatu. Banka nikada nije odbila takvu uplatu.

6.2. Svjedok TK, sin tužitelja, ističe da mu je poznato da je otac podigao kredit a koji kredit je koristio za kupnju stana u kojem živime. Obzirom su računi oca u blokadi on mu je u više navrata davao novac i on bi tada putem internet bankarstva izvršio uplatu te rate kredita koju je on bio dugovao. To se odvijalo na način da bi on njemu dao gotov novac i on bi tada izvršio u banci ili putem internet bankarstva izvršio uplatu.

6.3. Svjedok ĆK, prijatelj tužitelja iskazuje da mu je poznato da je tužitelj prije dosta godina podigao određeni kredit. Obzirom je on imao povjerenje u njega u nekoliko navrata kada on nije stigao dao bi mu novce i on bi platio uplatu za njega na ime otplate tog kredita. Banka je prihvatila te navedene uplate koje je on izvršio. Te uplate vršio je jer to nisu mogli učiniti njegov sin i supruga koji su bili odsutni.

6.4. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 2. istog Ugovora određeno da isti kredit služi za kupovinu i adaptaciju stana.

6.5. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.

6.6. Jednako tako, neosnovan je i tuženikov prigovor aktivne legitimacije, koji ističe budući je iz specifikacije uplata koje je tuženik dostavio razvidno da su uplate na ime podmirenja spornog Ugovora o kreditu, između ostalog izvršene i od EK, ZK i TK. Iz iskaza navedenih svjedoka i iz specifikacije uplata je vidljivo da su i ove uplate izvršene upravo na kredit broj: 27000064489 koji je tužitelj kao korisnik kredita zaključio sa tuženikom i da su navedenim uplatama zatvarane obveze tužitelja (anuiteti) po predmetnom ugovoru o kreditu i da je navedene uplate tuženik prihvatio, dakle navedene uplate su izvršene u ime i za račun tužitelja.

7. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje ZOO, je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužnipridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

7.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda RH, dalje VSH, broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015. godine, u dijelu vezanom za ugovaranje kamatne stope, utvrđeno je između ostalog da je tužena, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tužena kao trgovac i korisnik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH broj 96/03) i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. Stav VSH u odluci Rev-249/14-2 je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

8.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je također donio Odluku broj Rev-2221/18 od3.rujna 2019.god. kojom je u cijelosti potvrdio drugostupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak).

8.2. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP. Prihvaćajući gore izražena pravna stajališta VSH, ovaj prvostupanjski sud je našao da su ništetne odredbe o određivanju visine kamatnih stopa.

9. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

10. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da su sporne odredbe Ugovora unaprijed formulirane i da dakle nisu bile podložne nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na iste odredbe. Upravo zbog tog razloga stav je suda da je odredbe članka 2. Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, zbog čega je ista i ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03.

11. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je prvo vještačenje po vještaku Tomislavu Borković iz [adresa], koji u svom nalazu navodi da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 504003028-27000064489/2008 korisnika uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i njene naknadne promjene utvrđen u iznosu od 10.777,91 EUR pojedinačno prikazanih utvrđenih razlika od 75,37 EUR za svaki mjesec utuženog razdoblja. Vještak nije dopunama i očitovanjima uspio otkloniti prigovor tužitelja na nalaz i mišljenje koji se sastoji u tome što vještak imao pogrešan pristup u izradi nalaza pa samim time njegov izračun nije točan, jer je razliku u izračunao polazeći od početnog cjelokupnog anuiteta koji iznosi 3.988,24 kn prema prvom otplatnom planu i plaćenog anuiteta u iznos od 4.556,10 kn, što po mišljenju tužitelja nije pravilno jer se cjelokupni anuitet ne odnosi na kamate, a osim toga iznos uplata anuiteta nije uvijek iznosio 4.556,10 kn, već je bio i veći. Za pravilan i točan izračun je potrebno bilo uzeti kod svakomjesečnog iznosa anuiteta samo dio anuiteta koji se odnosa na kamatu prema početnom otplatnom planu i iznos plaćene kamate te izračunati razliku više plaćenih kamata. S obzirom na navedeno prihvaćen je prijedlog tužitelja da se u ovom postupku provede novo financijsko knjigovodstveno vještačenje, te je za vještaka određen stalni sudski vještak Mato Ivanović iz Županje.

12. U nalazi i mišljenju od 13.02.2025.g. vještak Mato Ivanović navodi kako razlike kamata u strukturi anuiteta između realiziranog otplatnog plana i početnog otplatnog plana koje su nastale promjenom kamatne stope na više, iznose ukupno 18.081,00 EUR-a.

12.1. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, te svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 06.03.2025. uskladio sa nalazom vještaka, a tuženik nije imao posebnih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka osim onih pravne prirode.

12.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mate Ivanović cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi platio viši iznos od ukupno 18.081,00 EUR-a, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počev od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koja regulira vraćanje kod stečenog bez osnove, a koja se odgovarajuće primjenjuje i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude.

13. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja.

13.1. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

13.2. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, treba navesti kako je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Odjela dana 30. siječnja 2020. godine donio pravno shvaćanje po kojem zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je s obzirom na navedeno očito kako je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

13.3. Kako je ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na promjenjivu kamatnu utvrđena ovom presudom, to proizlazi da nije protekao zastarni rok u kojem je tužitelj mogao zahtijevati vraćanje iznosa koji je plaćen temeljem ništetne odredbe ugovora, zbog čega je isti prigovor tuženika ocijenjen neosnovanim.

14. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužitelju za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 7.238,72 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 250 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na 4 ročišta kod suda svako ročište po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav 4 obrazložena podneska (31.12.2020., 19.08.2022., 02.02.2023. i 31.12.2024) svaki po 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), sastav podnesaka od 31.10.2022., 06.03.2025. i 05.02.2025.g. svaki po 62,5 boda (Tbr. 8. toč. 4 OT), te pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova (Tbr.9 t.3), koje radnje ukupno nose 2487,50 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura, iznosi 4.975,00 eura što uz PDV u iznosu od 1.243,75 eura, i odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura i 300,00 eura, i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 227,26 eura, i presudu u iznosu od 227,26 eura, čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 7.238,72 eura.

15.1. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 22.07.2022. jer u njemu tužitelj samo ponavlja svoje navode koje je već iznio u očitovanju u odgovoru na tužbu, te nije priznat trošak podneska od 08.03.2023., 19.09.2023., 22.03.2024. i 17.05.2024.g. iz razloga jer tužitelj još jednom reproducira ranije iznijete činjenice.

15.2. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Vinkovcima, 21.studenog 2025.godine.

Sudac

Ivana Božić Pišćak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. tužitelj po punomoćniku Nedi Brčić, odvjetnici iz Vinkovaca,

2. tuženik po punomoćnicima iz OD Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb,