REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1273/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, za Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, protiv tužene RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jurici Barbarić, odvjetniku iz Vinkovaca, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: P-327/2024-8 od 26. lipnja 2025., dana 21. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Usvajanjem žalbe tužene RG preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: P-327/2024-8 od 26. lipnja 2025. na način da se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske.
II. Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj da tuženoj RG na ime parničnog troška isplati iznos od 715,98 eura u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj da tuženoj RG na ime troškova ovog žalbenog dijela postupka isplati iznos od 196,83 eura u roku od 15 dana, a do zatraženog iznosa od 314,01 eura taj njen zahtjev se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženoj RG da tužiteljici Republici Hrvatskoj na ime povrata primljenih iznosa stipendije isplati 1.194,51 eura (slovima: tisuću sto devedeset četiri eura i pedeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 23.04.2022. do isplate i to do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, kao i da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 675,00 eura (slovima: šesto sedamdeset pet eura), sve u roku od 15 dana.
2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavila je tužena RG, kako navodi zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući ju nezakonitom jer da u Ugovoru o dodjeli bespovratne potpore nije nigdje izrijekom naznačeno da je zabranjeno primanje socijalne novčane pomoći ili bilo koje druge vrste pomoći koja nema pravni ni drugi karakter stipendije odnosno kredita. Prema Pravilniku o kriterijima i postupku dodjele sredstava Nadbiskupijske zaklade "dr. Nikola Dogan" pomoć koju je primila nije definirana kao stipendija, već samo kao novčana pomoć za život učenicima i studentima u teškoj socijalnoj situaciji. Dodaje kako sud prvog stupnja nije uzeo u obzir okolnost u kojima je navedeni Ugovor o dodjeli bespovratne potpore sklopljen, odnosno da tuženica i njena obitelj koja je slabijeg imovnog stanja ne bi pristala na odredbu koja bi tuženoj onemogućavala primitak dodatne pomoći za život i obrazovanje, koje je za nju bilo egzistencijalno nužno. Obzirom da je navedeni Ugovor pripremila i predložila tužiteljica, sve eventualne nejasnoće moraju se tumačiti u korist tužene, sukladno načelu pravomoćnosti i zaštite slabije strane u ugovornom odnosu. Pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti (greškom je napisano prihvatiti tužbu u cijelosti) a da se tuženici naknade troškovi postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Žaliteljica potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznos od 314,01 eur.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tužene RG je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev za povrat primljenog iznosa stipendije prema Ugovoru o dodjeli bespovratne potpore (u daljnjem tekstu: Ugovor) kojeg su 12. siječnja 2018. sklopili tužiteljica kao davatelj potpore, a tužena koju je tada zastupala zakonska zastupnica IG (majka) kao korisnica a sve iz razloga što je tužena za vrijeme trajanja Ugovora primila novčanu pomoć od Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije u ukupnom iznosu od 4.000,00 kuna za školsku godinu 2017./2018., a koja se davala za pomoć učenicima i studentima na području te nadbiskupije u svrhu ostvarenja novčane pomoći u školovanju.
7. Obzirom na prigovore tuženice da se navedena novčana pomoć Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije ne može kvalificirati kao stipendija ili kredit kod pomoći za školovanje, sporna je osnovanost osnove tužbenog zahtjeva.
8. Nije sporno da je tužitelj s tuženom sklopio Ugovor 12. siječnja 2018. kojim je tuženoj odobrena stipendija predviđena za učenike koji se obrazuju da deficitarna zanimanja i to u najvišem iznosu od 9.000,00/1.194,51 eur, da je tuženoj Caritas Đakovačko- osječke nadbiskupije putem nadbiskupijske zaklade "Dr. Nikola LG" za pomoć učenicima i studentima, dodijelio odlukom broj: 04/2017-107 novčanu pomoć u ukupnom iznosu od 4.000,00 kuna u svrhu ostvarenja novčane pomoći u školovanju, da je u članku 5. st.3. Ugovora određeno da u trenutku potpisivanja ugovora i za vrijeme njegovog trajanja, tužena ne smije biti primatelj stipendije ili kredita kao pomoć za školovanje.
9. Prije svega valja ukazati da se ovdje radi o postupku u sporu male vrijednosti obzirom da tražbina tužitelja glasi na isplatu iznosa od 1.194,51 eur.
10. S obzirom na vrijednost predmeta spora radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a.
11. To znači da ovaj sud nije ispitivao pobijanu presudu iz žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koje žalitelj u svojoj žalbi ukazuje.
12. Ispitujući pobijanu presudu u granicama dopuštenih žalbenih razloga koja je istakla tužena kao i onih na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti utvrđeno je da je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.
13. Prema valjano provedenim dokazima pravilno je utvrđeno: da je tužiteljica dodijelila korisniku (tuženici) poticajna, namjenska i bespovratna sredstva u najvišem iznosu od 9.000,00 kuna za stipendiju učeniku koji se obrazuje za deficitarno zanimanje, da je u čl. 5. Ugovora određeno da u trenutku potpisivanja ugovora i za vrijeme njegovog trajanja korisnik ne smije biti primatelj niti jedne druge stipendije ili kredita kao pomoć za školovanje jer u protivnom gubi pravo na stipendiju i dužan je vratiti do tada primljeni iznos stipendije, da se zbog povrede navedene odredbe čl. 5. Ugovora isti smatra raskinutim te da je tužiteljica donijela Odluku o povratu bespovratnih sredstava prema kojoj je utvrđeno da je tuženoj naložen povrat isplaćenih sredstava na ime stipendije u iznosu od 9.000,00 kuna/1.194,51 eura.
14. Prema odluci broj: 04/2017-107 od 21. studenog 2017. tuženoj je Zakladna uprava u predmetu dodijele novčane pomoći u školovanju/studiranju iz sredstava Nadbiskupijske Zaklade "LG" za pomoć učenicima i studentima na području Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije odobrena isplata novčane pomoći u ukupnom iznosu od 4.000,00 kuna odnosno u mjesečnom iznosu 400,00 kuna za školsku/akademsku 2017./2018. godinu, a koja isplata tereti isključivo sredstva iz projekta Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije.
14.1. Navedena pomoć dodjeljuje se obzirom na socijalno stanje učenika.
15. Ocjena je ovoga suda da je pogrešno sud prvog stupnja ocijenio da je isplatom novčane pomoć za potrebe školovanja i sredstva Nadbiskupijske Zaklade "Dr. Nikola LG" tužena izgubila pravo na stipendiju zbog čega je dužna vratiti do tada primljeni iznos, a temeljem odredbe čl. 5. Ugovora.
16. Kako je navedeno ta obveza bi postojala da je tužena bila primatelj, pored one koju je ostvarivala temeljem Ugovora, druge stipendije ili kredita kao pomoć za školovanje.
16.1. Kod toga treba cijeniti da je tužena za dobivanje stipendije po Ugovoru trebala ispuniti i druge kriterije, da je stipendija bila namijenjena za učenike koji se obrazuju za deficitarno zanimanje i da je socijalni kriteriji bio jedan od brojnih kriterija za dobivanje te stipendije, dok je za dodjelu novčane pomoći potrebne za školovanje od Đakovačko-osječke nadbiskupije Caritasa, socijalno stanje učenika bilo glavni kriterij za dodjelu te pomoći.
17. Treba cijeniti i da se ta druga novčana pomoć ne ostvaruje iz sredstava državnog proračuna, proračuna jedinica lokalne i područne uprave, javnih fondova i prihoda javnih trgovačkih društava i drugih javnih institucija te fondova Europske unije.
18. Činjenica je i da u Ugovoru nije jasno navedeno zbog koje druge stipendije i kredita (prema čl.5. Ugovora) tužena gubi pravo na stipendiju.
19. Tužena u žalbi pravilno ukazuje da kada je Ugovor pripremila i predložila tužiteljica, sve eventualne nejasnoće moraju se tumačiti u korist slabije strane odnosno u korist tužene.
19.1. U konkretnom slučaju iz odredbe čl. 5. Ugovora ne može se jasno zaključiti koje to druge stipendije i kredita tužena ne smije biti primatelj jer bi njenim primitkom izgubila pravo na do tada primljenu stipendiju od strane tužitelja. Takvo ograničenje nije jasno jer se ne može prihvatiti da se ograničenje odnosi na pomoć u školovanju onim učenicima koji uredno i redovito ispunjavaju svoje školske obveze i koji su lošeg socijalnog stanja, a pomoć koju je tužena primila neznatna je i ne isplaćuje se iz prije navedenih fondova.
20. Točno je da predmetna stipendija i novčana pomoć služe kao pomoć tuženici za njeno školovanje ali se ta novčana pomoć kako je prije navedeno, ne može smatrati stipendijom, a ni kreditom.
20.1. Osim toga učenik novčanu pomoć ne mora vraćati u slučaju ispunjenja određenih pretpostavki kao što je to određeno u Ugovoru. Prilikom ostvarivanja prava na učeničku stipendiju i kredit kao pomoć u školovanju u pravilu se sklapa određeni ugovor koji sadrži prava i obveze ugovornih stranaka. Kod novčane pomoći koju je tužena ostvarila nije predviđena neka obveza učenika, pogotovo ne da istu mora vratiti u slučaju ispunjenja određenih okolnosti.
21. Ponovno se ističe, tuženoj nije uvjetovano dobivanje stipendije socijalnim stanjem već s time što se ona školovala za tada deficitarno zanimanje ali pod uvjetom i sukladno kriterijima navedenim u Projektu i Ugovoru, dok je novčanu pomoć tužena ostvarila jer su ona i njezina obitelji imali loše financijske mogućnosti a time i otežane mogućnosti za školovanje tužene.
22. Slijedom iznijetog ocjena je ovog suda da je žalba tužene osnovana te da je pobijanu presudu zbog toga valjalo preinačiti kao u izreci (čl. 373. i 373.a ZPP-a).
23. Preinačenje prvostupanjske presude posljedično povlači i preinačenje odluke o troškovima postupka. Primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a valjalo je tuženoj, koja je uspjela u ovom sporu u cijelosti dosuditi trošak parničnog postupka dok je zahtjev za naknadu parničnog troška tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan.
23.1. Tuženoj je priznat onaj trošak koji je bio potreban za vođenje ove parnice i to unutar njenog zahtjeva, a primjenjujući važeću Tarifu o naknadama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023. - dalje: Tarifa).
23.2. Tako je tuženoj priznat trošak za sastav odgovora na tužbu (Tbr.8.t.1. Tarife) i za sastav zastupanja na ročištu 17. travnja 2025. (Tbr.9.1. Tarife) – za svaku tu radnju 75 bodova te za zastupanje na ročištu na kojem je objavljena presuda 37,50 bodova, što zajedno s PDV-om od 25% iznosi 656,25 eura. Tom iznosu pridodan je i iznos na ime troškova sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 59,73 eura (Tar.br.3. st.1. Tarife sudskih pristojbi).
24. Tužena je uspjela sa svojom žalbom te joj je stoga priznat i zatraženi trošak za sastav žalbe u iznosu od 117,19 eura (zajedno s PDV-om) temeljem Tbr.10. t.1. Tarife, kao i iznos od 79,64 eura po osnovi sudske pristojbe na žalbu, odnosno ukupno 196,83 eura. U preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 314,01 eura taj zahtjev tužene je odbijen kao neosnovan.
U Puli 21. studenog 2025.
Sudac:
Helena Poropat
