Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Gž R-198/2024-3
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KĆ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovač odvjetniku uz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu Zagreb, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog radno suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 4846/2018 od 12. travnja 2024., 21. studenog 2025.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 4846/2018 od 12. travnja 2024., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime razlike plaće iznos od 277,45 eur bruto sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđene iznose, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.277,88 eur sa pripadajućim zateznim kamatama.
2.Protiv prvostupanjske presude, žalbu podnosi tuženik iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. t.1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tuženika je osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu, u granicama žalbenih razloga tuženika, obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.
6.No osnovano, tuženik upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer su razlozi presude suda prvog stupnja proturiječni, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.
7.1.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće, sukladno čl. 44. st.12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 89/2012., 104/2013., dalje: KU/12), za razdoblje od srpnja 2013. do zaključno sa studenim 2017.
7.2.Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev činjenično temeljio na tvrdnji da je tuženik kao poslodavac, pogrešno obračunavao prekovremene sate za utuženo razdoblje, točnije na način da je u mjesečni fond sati uračunavao i blagdane, kada bi oni padali u tjedan između ponedjeljka i petka, slijedom čega je između stranaka bilo sporno da li se u mjesečni fond sati računaju svi dani u tjednu osim subote i nedjelje ili i blagdan koji pada u tjednu između ponedjeljka i petka.
8.1.Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, polazeći od toga da je između parničnih stranaka sporno da li je u utuženom razdoblju tuženik tužiteljici obračunavao mjesečni fond sati u skladu s čl. 44. st.12. KU-a/12, odnosno da li je u mjesečni fond sati pored radnih dana, trebalo uračunavati i dane blagdana kad bi isti padali u dane tjedna (od ponedjeljka do petka), prvostupanjski sud uvažava mišljenje Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU zauzeto 11. siječnja 2013., sukladno kojem je mjesečni fond radnih sati za sve službenike i namještenike jedinstven i dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8. Nastavno tome, sud prvog stupnja smatra da to znači da je za sve službenike i namještenike mjesečni fond sati u mjesecu listopadu 2012. iznosio 176 radnih sati, bez obzira u kojem sustavu rade, od ponedjeljka do petka, smjena, turnus ili na drugi način. Shodno tome, sud drži da je spomenuta Komisija, zauzela stajalište da se u radne dane ne uzimaju dani blagdana, u slučaju kada je radnik na taj dan redovno radio, jer da je iz računice od 176 radnih sati u mjesecu listopadu 2012. razvidno da je ista sačinjena na osnovu 22 radna dana, što znači da se 08. listopada 2012. ne uračunava u radne dane, neovisno o tome da li su, ovisno o sustavu rada, neki službenici i namještenici redovno radili na taj dan. U svezi toga, sud vodi računa i o identičnom mišljenju Komisije od 29. travnja 2013.
Rukovodeći se prednjim, prvostupanjski je sud prihvatio kao pravilan i stav tužiteljice glede navedenog spornog pitanja.
8.2.Radi odlučivanja o visini tražbine tužiteljice, u tijeku postupka je proveden dokaz financijskim vještačenjem, kojim je utvrđeno da neisplaćena bruto plaća po osnovi prekovremenog rada za utuženo razdoblje od lipnja 2013. do zaključno 29. svibnja 2018. iznosi ukupno 383,17 eur bez uračunavanja više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca; dok da je tužiteljici s osnova prekovremenog rada isplaćeno 23 sati manje odnosno 133,74 eur bruto manje, s uračunavanjem više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog razdoblja.
Povodom primjedbi tuženika na osnovni nalaz i mišljenje, vještak je u dopunskom nalazu i mišljenju ustrajao kod izračuna neisplaćene bruto plaća po osnovi prekovremenog rada za utuženo razdoblje u iznosu od 277,45 eur bez uračunavanja više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca. Istodobno je djelomično korigirao prvotni nalaz u preostalom dijelu, na način da je izračunao da je tužiteljici s osnova prekovremenog rada isplaćen 1 sat više odnosno 7,22 eur bruto više, s uračunavanjem više odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog razdoblja.
Sukladno tome, sud prvog stupnja dosuđuje tužiteljici na ime razlike u bruto plaći, iznos od 277,45 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok odluku o trošku temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.
9.U konkretnoj pravnoj situaciji, ponajprije valja reći da su mjerodavni čl. 44. st.12. KU/12, kojim se rukovodio i sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude, no isto tako i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 1 1 2 /2017, dalje: KU/17).
Prema čl. 44. KU/12 odnosno čl. 38. KU/17, osnovna plaća službenika u namještenika uvećat će se za svaki sat rada i to za prekovremeni rad 50%. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu, smatra se svaki rad duži od redovite smjene ili turnusa, te svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st.10.). Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati (st.12.). Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno (st.11.).
10.1.Pored toga, skreće se pažnja sudu prvog stupnja na tumačenja Zajedničke komisije, koja imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora. Budući da postoje tumačenja i vezano za primjenu gore navedenih odredaba KU, to prema prosudbi ovog suda ima za posljedicu da je sud vezan tumačenjima glede primjene čl. 44. st.12. KU/12 i čl. 38. st. 12. KU/17, iako pri tome, sukladno odredbama obveznog prava, nije isključena mogućnost da sud otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja.
10.2.Prednje spomenute odredbe, Zajednička komisija je tumačila nekoliko puta, pa je tako u Tumačenju broj 4/44 od 11. siječnja 2013. utvrdila da je mjesečni fond radnih sati za sve radnike isti, te se dobije na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8, bez obzira u kojem sustavu rade.
Nadalje, prema Tumačenju 8/44 od 29. travnja 2013., službenik koji radi u smjenama, nema pravo na naknadu plaće za blagdan i zakonom predviđene neradne dane koji padaju na dane ponedjeljak-petak, ako prema rasporedu radnog vremena u te dane nije trebao raditi. Službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan ili zakonom predviđeni neradni dan, koji pada u dane ponedjeljak-petak, ima pravo na uvećanje plaće od 150%. Pored toga, može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 44. st. 10., 11. i 12. Kolektivnog ugovora, odnosno za svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prema Tumačenju broj 10/44 od 13. lipnja 2013., proizlazi da se uvećanje plaće za rad u turnusu odnosi na sve sate rada koje je službenik i namještenik odradio u turnusu tijekom mjeseca.
10.3.Prema Tumačenju broj 11/44 od istog datuma, proizlazi da rad službenika i namještenik koji rade 12 sati dnevno ima obilježja rada u turnusu ako se rad obavlja u ciklusima 12-24-48, dok u ostalim slučajevima takav rad ima obilježja rada organiziranog na drugi način iz čl. 44. st.11. KU.
Prema Tumačenju broj 2/35 redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje svaki službenik i namještenik treba raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana (dani od ponedjeljka do petka, bez državnih blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom), u tekućem mjesecu pomnoži sa 8.
Konačno, prema Tumačenju broj 24/44 od 22. siječnja 2014., službenik i namještenik koji radi u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način iz čl. 44. st.1. KU/12, nema pravo na naknadu za blagdan. Ako je navedeni službenik i namještenik radio na blagdan ima pravo na uvećanu plaću za 150%. Ako je službenik i namještenik prema rasporedu radnog vremena odradio sve svoje radne dane/sate, ali zbog rasporeda radnog vremena nije ostvario redovni mjesečni fond sati, koji čine redovni mjesečni fonda radnih sati iz čl. 44. st.12. KU/12 i sati plaćenog blagdana na koje imaju pravo službenici i namještenici koji rade od ponedjeljka do petka, ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu iz čl. 41. st.2. KU, te dodatke na plaću koju je ostvario.
10.4.U kontekstu prethodno iznesenog, za zaključiti je da se prethodno navedena Tumačenja Zajedničke komisije broj 8/44, 2/35 i 24/44 s jedne strane, te s druge strane Tumačenja iste Komisije broj 4/44, 10/44 i 11/44, u bitnome razlikuju u tome što prema prva tri Tumačenja redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok prema preostala tri Tumačenja, redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) te 8 sati. Vodeći računa o obvezujućem karakteru tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnih ugovora koji predstavlja dio Kolektivnog ugovora, prosudba je ovog suda, da sud prvog stupnja nije mogao odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, bez primjene obvezujućih tumačenja mjerodavnih odredaba kolektivnog ugovora, koje u ovom slučaju treba primijeniti, obzirom na razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom tužitelja.
10.5.Vezano za prednje, ukazuje se prvostupanjskom sudu da je o ovom pitanju Vrhovni sud RH izrazio svoje stajalište u više odluka (npr. Revd-3662/2021), u kojem je dopustio izjavljivanje revizije i to zbog pitanja koje je glasilo:
„Smatra li se prekovremenim radom, rad službenika koji radi u turnusu, odnosno smjenama i ostvari broj radnih sati koji su duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, neovisno o tome je li službenik radio u radne dane ili neradne dane odnosno blagdanom?“.
Na ovako postavljeno pitanje, K je u svojoj odluci izrazio pravno shvaćanje da se imajući u vidu Tumačenja broj 8/44, 24/44 i 2/35, sati odrađeni na blagdan ili neradni dan evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu, a ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan, da se ti sati uvećavaju prema čl. 44. st.10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 1 0 4 /2013, dalje: KU/13) i čl. 38. st.10. KU/17. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati koji je jednak za sve radnike, da tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad.
Ujedno se ukazuje i na pravna shvaćanja izražena u odluka Vrhovnog suda poslovni broj Rev-1140/2022 i Rev-446/2023.
11.Vodeći računa o obvezujućem karakteru tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnih ugovora koji predstavlja dio Kolektivnog ugovora, a iz dosadašnjeg dijela obrazloženja, nedvojbeno proizlazi da sud pravo tužitelja na naknadu za prekovremeni rad za utuženi period, nije raspravio kroz mjerodavne propise i obvezujuća tumačenja mjerodavnih odredaba kolektivnog ugovora, koje u ovom slučaju treba primijeniti, to je isti počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a.
12.Obzirom na prednje, valjalo je ukinuti i odluku o trošku sadržanu u točki II. izreke.
13.Zbog svih navedenih razloga, valjalo je uvažiti žalbu tuženika, ukinuti prvostupanjsku presudu primjenom čl. 369. st.1. ZPP-a, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
U Rijeci, 21. studenog 2025.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
