Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-27/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku UG odvjetniku iz [adresa], protiv tuženice EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi stjecanja bez osnova, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 30. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja RG osobno, punomoćnika tužitelja UG, tuženice EG osobno, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 21. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj u cijelosti sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku EG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju RG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 13.500,00 kuna za razdoblje od 01.07.2020. do 01.02.2022., zajedno sa zakonskom kamatom, koja se računa na pojedinačne mjesečne iznose od 750,00 kuna, počev od 15.07.2020. pa nadalje svakomjesečno do 15. u mjesecu za protekli mjesec do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku EG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju RG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom kamatom u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovom sudu, protiv tužene, radi stjecanja bez osnova.

2. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženica suvlasnici, svatko u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 41, dvorište i oranica u [adresa] sa 3525 m2. Tužena, kao bivša supruga tužitelja, nakon prestanka braka s tužiteljem, ostala je živjeti u predmetnoj nekretnini i od tog vremena u cijelosti posjeduje nekretninu. Tužena bez pravne osnove, i bez ikakve naknade koristi i dio nekretnine u suvlasništvu tužitelja.

3. Tužitelj dalje u tužbi navodi kako je više puta zahtijevao od tužene da mu plaća naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog dijela nekretnine, međutim tužena se na njegove pozive oglušila. Tužitelj smatra da visina mjesečnog iznosa najamnine za nekretninu na takvoj lokaciji iznosi 1.500,00 kuna, a s obzirom kako je tužitelj suvlasnik u ½ dijela nekretnine, to smatra da mu pripada ½ dijela naknade, odnosno iznos od 750,00 mjesečno. Stoga je tužitelj pozivom na odredbu članka 1111. i članka 1120. Zakona o obveznim odnosima podnio tužbu ovome sudu predlažući da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će obvezati tuženicu da tužitelju za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 1. veljače 2022 isplati sveukupan iznos od 13.500,00 kuna, sada izraženo u službenoj novčanoj valuti 1.791,00 euro, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama uz naknadu troškova postupka.

4. Tužena po punomoćniku u odgovoru na tužbu čini nespornim navode tužbe da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine svako u ½ dijela, te da je tužena, kao bivša supruga tužitelja nakon prestanka braka s tužiteljem, ostala živjeti u spomenutoj nekretnini. Ističe da tužitelj nikada od tužene nije zahtijevao da mu plaća naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog dijela, te da nikada nije imao namjeru živjeti u kući. Naime, nakon što je presudom Općinskog suda u Vukovaru broj P Ob-283/15 od 22. siječnja 2016. razveden brak stranaka, tada su njihova zajednička malodobna djeca JG, ŽG i KG ostali živjeti s majkom u predmetnoj nekretnini, gdje žive i danas. Stoga tužena smatra nepotpunom označenu pasivnu legitimaciju, obzirom da je tužitelj osim tužene, trebao tužiti i svoju djecu. Suprotno navodima iz tužbe, tužena ističe da nekretninu koristi temeljem valjane pravne osnove i to dogovora između nje i tužitelja da ona, zajedno s djecom, ostane živjeti u predmetnoj nekretnini nakon provedenog postupka razvoda braka stranaka. U okviru odgovora na tužbu tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom, te ga obveže na naknadu parničnog troška tuženici.

5. U dokaznom postupku ovaj sud je proveo dokaze uvidom u priloženi e- izvadak za predmetnu nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uvidom u priloženu presudu Općinskog suda u Vukovaru broj P Ob-283/15 od 22. siječnja 2016. u postupku razvoda braka stranaka, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŽG i KG, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja i tužene u svojstvu parničnih stranaka.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – u nastavku teksta ZPP) ocijenio u cijelosti neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Tužitelj je u ovom postupku utužio samo tuženicu, obzirom da je ista suvlasnik u ½ dijela, iako je nesporno da u predmetnoj nekretnini s tužiteljicom žive i zajednička djeca stranaka. Stoga je tužena i istaknula prigovor nepotpune pasivne legitimacije. Međutim, po ocjeni suda ovaj prigovor nije osnovan, obzirom da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na suvlasništvu stranaka na predmetnoj nekretnini i stjecanju bez osnova zbog korištenja njegove ½ dijela nekretnine.

8. Predmet spora u ovoj parnici je tražbina tužitelja s osnova koristi koju je tuženica u vremenskom razdoblju od 1. srpnja 2020. do 1. veljače 2022. ostvarila korištenjem cijele predmetne nekretnine, koja je u suvlasništvu stranaka u jednakim dijelovima (1/2 svaki) s tim da tužitelj navedenu korist potražuje u visini ½ mjesečne najamnine koja bi se mogla ostvariti davanjem nekretnine u najam.

9. Polazeći od činjeničnog osnova tužbe, kojim je sud uvijek vezan za razliku od u tužbi naznačenog pravnog osnova, da tužitelj traži naknadu koristi nastale upotrebom njegovog suvlasničkog dijela nekretnine – u naravi obiteljske kuće, pravna osnova tužbenog zahtjeva ne može biti institut stjecanja bez osnova određen Općom odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO), prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je posebnom odredbom članka 1120. ZOO-a propisano da, kad je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati nezavisno od prava na naknadu štete ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe, a na koje odredbe se tijekom postupka poziva tužitelj.

10. Međutim, u konkretnom slučaju za odluku o tužbenom zahtjevu mjerodavne su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – u nastavku teksta ZVDSP) koje uređuju pravni položaj poštenog odnosno nepoštenog posjednika. Naime, ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu osobe od koje se zahtijeva isplata naknade, tada valja primijeniti odredbe članka 164. stavak 1 i članka 165. stavak 1 Zakona o vlasništvu prema kojim odredbama je samo nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari.

11. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari) tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje, no u konkretnom slučaju nije riječ o takvoj stvari.

12. Na temelju utvrđenih činjenica zaključak je ovoga suda da tuženik predmetnu obiteljsku kuću, kao njen suvlasnik u ½ dijela posjeduje kao pošteni posjednik.

13. Naime, poštenje posjeda regulirano je odredbom članka 18. stavak 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i prema toj odredbi posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Prema odredbi stavka 5. istog članka poštenje posjeda se predmnijeva, a onaj tko tvrdi protivno dužan je to i dokazati. Odredbom članka 18. stavak 4 ZVDSP propisano je da, ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kada je primio tužbu.

14. U predmetnoj pravnoj stvari nije sporno da tužitelj protiv tužene nije pokretala nikakve sudske postupke – tužbu za predaju suposjeda, u kojima bi bila donesena presuda kojom bi bilo odlučeno o pravu na posjed i temeljem koje bi se tuženik imao smatrati nepoštenim suposjednikom.

15. Pri ocjeni ima li se suvlasnik smatrati poštenim ili nepoštenim suposjednikom nekretnine u njegovu suvlasništvu valja imati u vidu i odredbu članka 38. stavak 1. ZVDSP kojom je propisano da, ako nije što drugo određeno da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a pored toga i odredbu članka 42. stavak 1. ZVDSP kojom je pak propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

16. O izvršavanju suposjeda cijele nekretnine protivno odredbi članka 38. stavak 1. ZVDSP moglo bi se doista govoriti samo u slučaju da je tužitelj kao suvlasnik doista imala volju i želju izvršavati suposjed suvlasničke nekretnine, da je tu volju na bilo koji način iskazao tuženoj i da ga je ona u toj njegovoj namjeri osujetila, odnosno onemogućila sa izvršavanjem svoga suposjeda.

17. Iz iskaza svjedoka, kao i iz iskaza tužene saslušane u svojstvu stranke, sud je utvrdio da su se stranke nakon razvoda braka dogovorile da tužena ostane živjeti s njihovo troje zajedničke malodobne djece u novoj kući, koja je bila izgrađena za vrijeme trajanja braka stranaka. Na istoj čestici, do ulice je bila stara kuća u kojoj su živjeli rođaci tužene, o kojima je ona brinula i s kojima su ona i tužitelj imali sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju. Nakon njihove smrti ta stara kuća je također upisana kao suvlasništvo tužitelja i tužene svako u ½ dijela, iako je samo tužena brinula o svojim starim rođacima. Cijelo proteklo razdoblje, od razvoda braka stranaka, tužena je sama vodila brigu o kući, kako o staroj tako i o novoj, održavala nekretninu, sama plaćala sve režijske troškove. U cijelom proteklom periodu nikada nije dala u najam dio niti stare, niti nove kuće. Tužitelj je povremeno znao dolaziti u alkoholiziranom stanju i tada je tražio da tužena i njihova zajednička djeca isele iz predmetne nekretnine. Međutim, nije pokretao nikakav sudski postupak vezano za njihovo iseljenje. Kako im je u alkoholiziranom stanju pravio određene probleme prilikom svoga dolaska, tužena je morala čak zvati i djelatnike policije da interveniraju.

18. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka, kao i tužene saslušane u svojstvu stranke, sud iste prihvaća kao istinite i bez međusobnih proturječnosti. Iz njihovih iskaza nedvojbeno je utvrđeno da tužena kao suvlasnik u ½ dijela predmetne nekretnine istu posjeduje, zajedno sa zajedničkom djecom stranaka i to cijelo vrijeme od razvoda braka stranaka. Također je utvrđeno da je u cijelom proteklom periodu ona sama vodila brigu o održavanju nekretnine, snosila sve režijske i druge troškove vezane za korištenje nekretnine, te da nikada nije iznajmljivala dio, kako stare, tako ni nove kuće radi ostvarivanja najma. Također je utvrđeno da nije nikada branila tužitelju da sukoristi određeni dio tih nekretnina, međutim kako je isti dolazio u alkoholiziranom stanju, te pravio probleme njoj i zajedničkoj malodobnoj djeci, ona je morala iz tog razloga tražiti intervenciju policijskih djelatnika.

19. Sukladno odredbi članka 18. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, dok je stavkom 5. istog članka propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

19.1. Nadalje, odredbom članka 164. stavka 1. ZV propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

20. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021. u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva primjenjuju se odredbe članka 164. i članka 165. ZV. U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev (su)vlasnika protiv posjednika koji posjeduje tuđu stvari (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade zato što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno, naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i članka 165. ZV, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika. Pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

21. U konkretnom slučaju, da bi tužitelj osnovano mogao potraživati isplatu naknade za to što je tuženik kao suvlasnik upotrebljavao nekretninu u njihovom suvlasništvu i od nje imao koristi nije nužno da je on tražio predaju nekretnine u posjed, već je bilo odlučno dokazati pravni položaj posjednika-tuženika, odnosno dokazati da je bio nepošteni posjednik. Prema shvaćanju ovog suda tužitelj nije s uspjehom u tijeku postupka dokazao da ga je tužena onemogućavala u korištenju njegovog dijela nekretnine, osim u slučaju kada je dolazio u alkoholiziranom stanju, te verbalno i fizički napadao tuženu. Jednako tako s obzirom na to da se poštenje predmnijeva, na tužitelju je bio teret dokaza da je u utuženom vremenskom razdoblju tužena predmetnu nekretninu koristila kao nepošteni posjednik, a što on nije dokazao.

22. Kraj svega naprijed izloženog, zaključak je ovoga suda da tužitelju ne pripada pravo potraživati od tužene naknadu za korištenje nekretnine u suvlasništvu stranaka, slijedom čega je tužitelj odbijen u cijelosti sa svojim tužbenim zahtjevom. Uporište iznijetom stajalištu ovaj sud nalazi u presudi višega suda, Županijskog suda u Bjelovaru broj: Gž-370/2019-3 od 30. rujna 2019., Županijskog suda u Splitu broj: Gž-915/2020-2 od 25. listopada 2021. i dr. u identičnoj pravnoj stvari.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi sa člankom 155. ZPP-a. Obzirom da je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom sud ga je obvezao na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženici u ukupnom iznosu od 250,00 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) i to: sastav odgovora na tužbu = 100 bodova (Tbr. 8 toč. 1. OT) što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura i uz 25% PDV-a iznos 250,00 eura.

U Vinkovcima 21. studenog 2025.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnik Andria Dikonić, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. EG, [adresa] - tuženica