Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-328/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu 1. ovrhovoditeljice UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Frani Letici, odvjetniku u Zagrebu i 2. ovrhovoditelja AA, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Šolaji, odvjetniku u Rijeci, protiv ovršenika HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Denisu Klarendiću, odvjetniku u Zadru, radi ovrhe, odlučujući o žalbi 1. ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1599/2018-117 od 17. srpnja 2024., 21. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba 1. ovrhovoditeljice UA kao djelomično neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr- 1599/2018-117 od 17. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod st. I. izreke kojim je zahtjev 1. ovrhovoditeljice za naknadu troška u preostalom iznosu do zatraženog odbijen kao neosnovan.

II. Uvažava se žalba 1. ovrhovoditeljice UA kao djelomično osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1599/2018- 117 od 17. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod st. II. do st. VI. Izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja 1. ovrhovoditeljici su priznati daljnji troškovi ovršnog postupka u iznosu od 1.553,18 eura, dok je zahtjev u preostalom iznosu do zatraženog odbijen kao neosnovan (st. I. izreke). Nadalje, određeno je da se iz iznosa kupovnine u iznosu od 15.535,36 eura namiruju troškovi postupka 1. ovrhovoditeljice i 2. ovrhovoditelja i to razmjerno: a) 1. ovrhovoditeljice, a koji se odnose na troškove ovršnog postupka u iznosu od 720,00 eura priznat rješenjem o ovrsi Ovr-1599/2018 od 25. siječnja 2019., trošak predujma za vještačenja u iznosu od 902,52 eura, trošak uplate predujma za provedbu elektroničke javne dražbe u iznosu od 291,99 eura, te dio kamata na glavnicu od dana 1. siječnja 2017. do 16. lipnja 2024. u iznosu od 5.853,17 eura, b) 2. ovrhovoditelja, a koji se odnose na troškove ovršnog postupka u iznosu od 978,83 eura, priznat rješenjem o ovrsi Ovr- 51/2021 od 27. srpnja 2021., dio zateznih kamata na glavnicu u iznosu od 6.788,83 eura (st. II. izreke). Također, utvrđeno je da cjelokupno potraživanje 1. ovrhovoditeljice prema rješenju o ovrsi nije podmireno i da je ostalo nepodmireno preostali iznos kamate na glavnicu u iznosu od 3.080,24 eura, glavnica u iznosu od 20.000,00 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16. lipnja 2024. pa do isplate (st. III. izreke), te je utvrđeno da cjelokupno potraživanje 2. ovrhovoditelja, prema rješenju o ovrsi nije podmireno i da je ostalo nepodmireno preostali iznos kamate u iznosu od 35.362,21 eura, glavnica u iznosu od 79.344,22 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16. lipnja 2024. pa do isplate (st. IV. izreke). Naloženo je Financijskoj agenciji po pravomoćnosti tog rješenja sredstva raspoređena stavcima II. a, b, isplatiti 1. i 2. ovrhovoditelju (st. V. izreke). Zaključno, utvrđeno je da se taj postupak ovrhe smatra dovršenim (st. VI. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se 1. ovrhovoditeljica navodeći da se žali iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnom navodi da je ona prva pokrenula ovršni postupak i da nema nikakve pravne osnove da 2. ovrhovoditelju pripadne dio kupovnine. Također, ukazuje da je njezin troškovnik u cijelosti osnovan te je prvostupanjski sud protupravno odbio isti usvojiti u cijelosti.

3. U odgovoru na žalbu 2. ovrhovoditelj ukazuje na neosnovanost žalbenih navoda 1. ovrhovoditeljice i predlaže istu odbiti.

4. Žalba 1. ovrhovoditeljice djelomično je osnovana.

5. Odredbom čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ) propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

6. Pravilno je postupio sud prvog stupnja kada 1. ovrhovoditeljici nije priznao pravo na trošak sastavljanja tužbe od 1. siječnja 2017. u iznosu od 331,81 eura, sudske pristojbe plaćene 18. lipnja 2018. u iznosu od 122,77 eura, prijedloga za ispravak presude od 26. lipnja 2018. u iznosu od 331,81 eura, podneska - uvjerenja o prebivalištu od 24. kolovoza 2018. u iznosu od 331,81 eura, prijedloga za izravnu naplatu Fini od 13. rujna 2018. u iznosu od 132,72 eura, sudske pristojba Fini od 19. rujna 2018. u iznosu od 265,45 eura, dostave pravomoćne i ovršene presude zemljišnoknjižnom odjelu Zadar od 28. rujna 2018. u iznosu od 331,81 eura te sastavljanja prijedloga za ovrhu od 29. listopada 2018. u iznosu od 331,81 eura, budući da navedeni podnesci i dokazi o uplatama sudskih pristojbi ne prileže spisu, niti je 1. ovrhovoditeljica dostavila dokaz o nastanku tih troškova. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada 1. ovrhovoditeljici nije priznao pravo na trošak puta Zagreb-Zadar radi osobnog urudžbiranja prijedloga od 15. ožujka 2019. u iznosu od 151,83 eura te trošak cestarina u iznosu 35,57 eura, budući da je isto bilo moguće dostaviti putem pošte te za isto nije bio potreban osobni dolazak u Zagreb. Isto tako, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada 1. ovrhovoditeljici nije priznao pravo na trošak sastavljanja podneska od 10. listopada 2019. u iznosu od 331,81 eura, budući da je istim samo dostavljena uplatnica, kao niti prijedloge za nastavak provođenja ovrhe od 3. rujna 2020. i 22. rujna 2020. u iznosima od po 331,81 eura, budući da isti predstavljaju požurnice. Zaključno, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada 1. ovrhovoditeljici nije priznao pravo na trošak podneska od 30. ožujka 2021. u iznosu od 331.81 eura, kojim se traži ispravak zaključka budući da isti nije bio potreban za vođenje postupka, kao niti trošak sastavljanja podneska kojim je dostavljen dokaz uplate i troškovnik zastupanja u iznosu od 331,81 eura, budući da je dokaz uplate vidljiv iz potvrde o uplati koju dostavlja računovodstvo suda.

7. Stoga, valjalo je žalbu 1. ovrhovoditeljice temeljem čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti kao djelomično neosnovanu te potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja u dijelu pod st. I. izreke kojim je zahtjev 1. ovrhovoditeljice za naknadu troška u preostalom iznosu do zatraženog odbijen kao neosnovan.

8. Međutim, donoseći pobijano rješenje u dijelu pod st. II. do VI. izreke prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a jer je isto proturječno stanju spisa te ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama uslijed kojih nedostataka se ne može ispitati.

9. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je u ovom ovršnom postupku prvostupanjski sud dana 10. studenog 2021. donio rješenja o dosudi nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], koja rješenju su postala pravomoćna te da je potom, nakon održanog ročišta za diobu kupovnine dana 17. lipnja 2024., doneseno rješenje o namirenju 1. i 2. ovrhovoditelja iz kupovnine u iznosu od 15.535,36 eura.

10. U rješenju se navodi da je sud temeljem odredbi čl. 113. i čl. 114. OZ-a iz iznosa kupovnine u iznosu od 15.535,36 eura, namirio troškove 1. ovrhovoditeljice koji se odnose na troškove ovršnog postupka u iznosu od 720,00 eura priznate rješenjem o ovrsi Ovr-1599/2018 od 25. siječnja 2019., trošak predujma za vještačenja u iznosu od 902,52 eura, trošak uplate predujma za provedbu elektroničke javne dražbe u iznosu od 291,99 eura te dio kamata na glavnicu od dana 1. siječnja 2017. do 16. lipnja 2024. u iznosu od 5.853,17 eura. Nakon toga je sud pristupio namirenju tražbine 2. ovrhovoditelja na ime troškova postupka, a koji se odnose na troškove ovršnog postupka u iznosu od 978,83 eura, priznate rješenjem o ovrsi Ovr-51/2021 od 27 srpnja 2021. te dio zateznih kamata na glavnicu u iznosu od 6.788,83 eura. Potom sud prvog stupnja navodi kako cjelokupno potraživanje 1. i 2. ovrhovoditelja nije namireno te da je isto valjalo utvrditi u izreci rješenja, dok je zaključno naveo da su donošenjem predmetnog rješenja provedene sve ovršne radnje slijedom čega je valjalo utvrditi da je postupak ovrhe dovršen u smislu čl. 73. st. 2. OZ-a.

11. Takvo postupanje suda prvog stupnja nije pravilno.

12. Prvenstveno valja reći kako je sud prvog stupnja u pobijanom rješenju naveo da namiruje tražbine 1. i 2. ovrhovoditelja iz iznosa kupovnine od 15.535,36 eura, dok iz stanja spisa proizlazi da su u ovom predmetu donesena dva rješenja o dosudi i to poslovni broj Ovr-1599/2018-60 od 10. studenog 2021. kojim je nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] dosuđena kupcu za iznos od 5.126,91 kn (680,46 eura) te poslovni broj Ovr-1599/2018-60 od 10. studenog 2021. kojim je nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] dosuđena kupcu za iznos od 117.714,46 kn (15.623,39 eura). Navedeni iznosi u kunama se preračunavaju u euro prema fiksnom tečaju sukladno čl. 13. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22) te st. II. Odluke Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 85/22).

13. Stoga, budući da je sud naveo iznos kupovnine različit od onog koji proizlazi iz stanja spisa, a za što nije dao nikakve razloge, to se pobijano rješenje već iz tog razloga ne može ispitati.

14. Nadalje, valja reći kako su u ovom postupku spojena dva ovršna postupka i to postupak u kojem je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1599/2018 od 25. siječnja 2019. kojim je radi namirenja tražbine 1. ovrhovoditeljice određena ovrha na nekretninama označenim kao kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]-[adresa] te postupak u kojem je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 51/2021 od 27. srpnja 2021. kojim je radi namirenja tražbine 2. ovrhovoditelja određena ovrha na nekretninama označenim kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]-[adresa]. Ovrha na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] je obustavljena, dok su nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] prodane, kako je to gore već navedeno.

15. Iz navedenog proizlazi da se namirenje tražbine 1. ovrhovoditeljice provodi iz kupovnine dobivene prodajom nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], jer je ovrha u korist 1. ovrhovoditeljice određena na te obje nekretnine. Međutim, namirenje tražbine 2. ovrhovoditelja provodi se samo iz kupovnine dobivene prodajom nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] jer je ovrha u korist 2. ovrhovoditelja određena samo na toj nekretnini (odnosno bila je određena i na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] ali je ovrha na toj nekretnini obustavljena, kako je to ranije već navedeno). No, iz pobijanog rješenja ne proizlazi da je sud prvog stupnja na taj način određivao namirenje tražbina 1. i 2. ovrhovoditelja već je naveo jednu kupovninu iz koje je namirivao tražbine oba ovrhovoditelja, a koja kupovnina, dakle, ne odgovara niti zbroju gore navedenih kupovnina, a niti pojedinoj kupovnini zasebno.

16. Nadalje, valja reći da čak i da su se tražbine 1. i 2. ovrhovoditelja trebale u cijelosti namirivati iz jedne kupoprodajne cijene i čak i da je ta kupovnina pravilno navedena, rješenje suda prvog stupnja svejedno nije pravilno iz razloga kako slijedi.

17. Naime, odredbom čl. 113. st. 1. OZ-a propisano je da se iz iznosa dobivenog prodajom namiruju prvenstveno troškovi ovršnog postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji, a zatim porezi i druge pristojbe dospjele za posljednju godinu koji terete prodanu nekretninu.

17.1 Prema odredbi čl. 114. st. 1. OZ-a nakon namirenja tražbina iz čl. 113. tog Zakona, namiruju se tražbine osigurane založnim pravom, tražbine ovrhovoditelja na čiji je prijedlog određena ovrha i naknade za osobne služnosti i druga prava koja prestaju prodajom. Odredbom čl. 114. st. 3. OZ-a propisano je da se vjerovnici iz st. 1. toga članka namiruju po redu stjecanja založnoga prava i prava na namirenje ovrhovoditelja koji su predložili ovrhu, odnosno po redu upisa u zemljišnu knjigu osobnih služnosti, a ako je bio ustupljen prednosni red, tada se vjerovnici iz stavka 1. toga članka namiruju po time uspostavljenom prednosnom redu. Prema odredbi čl. 114. st. 4. OZ-a troškovi i kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nekretnine kupcu, određeni ovršnom ispravom, namiruju se po istom redoslijedu kao i glavna tražbina, a prema st. 5. tog članka troškovi ovršnog postupka osim troškova koji se prvenstveno namiruju, namiruju se po istom redoslijedu kao i glavna tražbina. Prema st. 6. tog članka poslije namirenja tražbina iz st. 1. tog članka, namiruju se tražbine navedene u čl. 113. st. 1. toč. 2. tog Zakona za vrijeme za koje se ne namiruju prema odredbama tog članka. Nakon toga namiruju se i kamate iz st. 4. tog članka za vrijeme za koje nisu namirene prema toj odredbi i to po istom redoslijedu kao i glavna tražbina.

17.2. Odredbom čl. 116. OZ-a propisano je da se više tražbina koje imaju isti red namirenja namiruju razmjerno svojoj visini ako iznos dobiven prodajom nije dovoljan za potpuno namirenje.

18. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su tražbine ovrhovoditelja i založnih vjerovnika u kontekstu ovršne faze u kojoj se provodi namirenje svrstane u više isplatnih redova pri čemu se tražbine kasnijeg isplatnog reda namiruju nakon što se namire tražbine prethodnog. Pritom se sve tražbine iz istog isplatnog reda namiruju razmjerno njihovoj visini ako iznos dobiven prodajom nije dovoljan za potpuno namirenje.

19. Dakle, troškovi ovršnog postupka na ime plaćenih pristojbi i predujmova spadaju u prvi isplatni red, a glavnica, zatezne kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi te troškovi postupka (osim onih koji se prvenstveno namiruju) spadaju u isti, u ovom slučaju drugi, isplatni red sukladno čl. 114. st. 1.-5. OZ-a, dok preostale zatezne kamate spadaju u treći isplatni red u smislu čl. 114. st. 6. OZ-a.

20. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredaba te u kontekstu činjeničnog stanja u spisu nije jasno zašto prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije namirivao tražbinu 1. i 2. ovrhovoditelja te založnog vjerovnika (iz stanja spisa proizlazi da je na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] upisano založno pravo u korist založnog vjerovnika ĆA) sukladno čl. 116. OZ-a.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 19. st. 1. OZ-a uvažiti žalbu 1. ovrhovoditelja, ukinuti rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod st. II. do V. izreke te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

22. Budući da je predmetno rješenje ukinuto u dijelu u kojem je odlučeno o namirenju tražbine 1. i 2. ovrhovoditelja, to je valjalo ukinuti i dio predmetnog rješenja pod st. VI. izreke kojim je utvrđeno da je ovrha dovršena budući da, dakle, nisu provedene sve ovršne radnje (čl. 62. st. 2. u vezi s čl. 80. OZ-a).

23. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud ponovno donijeti rješenje o namirenju u skladu s odredbama čl. 113., 114. i čl. 116. OZ-a, vodeći računa o naravi odnosno kategorijama tražbina ovrhovoditelja i založnog vjerovnika te imajući u vidu okolnosti na koje je ukazano ovim rješenjem.

24. U ostalom, nepobijanom dijelu (st. I. izreke u dijelu kojim su 1. ovrhovoditeljici priznati daljnji troškovi ovršnog postupka u iznosu od 1.553,18 eura) rješenje suda prvog stupnja nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Velikoj Gorici 21. studenog 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak