Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kž-596/2025
(Kv-357/2025)
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Ive Lovrin, univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, te Ante Bačića i Danijele Zubčić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika OR i II. okrivljenika LR, zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. t. 2. i 4. i čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi I. okrivljenika OR, podnesenoj putem branitelja Zvonimira Brzića, odvjetnika iz Zadra, i žalbi II. okrivljenika LR, podnesenoj putem branitelja Ive Škunce, odvjetnika iz Zagreba, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Kv-357/2025 od 7. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 20. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe I. okrivljenika OR i II. okrivljenika LR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Kv-357/2025 od 7. studenog 2025., na temelju čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor I. okrivljeniku OR i II. okrivljeniku LR.
2. Protiv tog rješenja žalbu je uložio I. okrivljenik OR, putem branitelja, uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine, podredno preinači na način da se I. okrivljeniku ukine istražni zatvor i zamjeni mjerama opreza.
3. Protiv tog rješenja žalbu je uložio i II. okrivljenik LR, putem branitelja, uz prijedlog da se usvoji žalba, pobijano rješenje ukine, podredno preinači na način da se II. okrivljeniku ukine istražni zatvor i zamjeni mjerama opreza.
4. Žalbe I. okrivljenika OR i II. okrivljenika LR nisu osnovane.
5. Ispitujući osporeno rješenje u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da ga je donijelo neovlašteno tijelo ili da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.
6. Oba okrivljenika u svojim žalbama tvrde da osporeno prvostupanjsko rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. Međutim, ova tvrdnja obaju okrivljenika nije prihvatljiva. Ovo drugostupanjsko vijeće analizom sadržaja prvostupanjskim rješenjem utvrdilo je da je izvanraspravno vijeće tim rješenjem nedvosmisleno i u potpunosti obrazložilo kako osnovanu sumnju tako i posebne okolnosti na temelju kojih je utvrdilo postojanje tzv. iteracijske opasnosti u odnosu na oba okrivljenika. U obrazloženu prvostupanjskog rješenja izanraspravno vijeće se bavilo i razmatranjem mogućnosti da se svrha istražnog zatvora eventualno ostvari nekom blažom mjerom te provelo test razmjernosti istražnog zatvora. Ocjena je ovog drugostupanjskog vijeća da je iznošenje ovih žalbenih navoda od strane oba okrivljenika ustvari samo posljedica njihovog nezadovoljstva zaključcima prvostupanjskog suda, da nema veze sa manjkavošću obrazloženja toga suda.
7. Za sada i po ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća postoji osnovana sumnja da su oba okrivljenika počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret. Osnovana sumnja da su počinili ta kaznena djela, kao do sada, slijedi iz iskaza žrtve CR, snimki video nadzora, rezultata provedenog biometrijskog vještačenja te iskaza ostalih svjedoka, koji su svjedočili o posrednim činjenicama. Kao i do sada valja istaći da se u ovoj fazi postupka ne vrši analiza provedenih dokaza u cilju utvrđivanja krivnje okrivljenika. To je zadatak raspravnog suca. Osnovana sumnja je viši stupanj sumnje. Nju je bilo izvanraspravno vijeće dužno utvrditi. Radi se o sumnji koja je utemeljena na konkretnim podacima i dokazima, koja je iz njih provjerljiva. Izvanraspravno vijeće je to nedvojbeno učinilo. I za ovo drugostupanjsko vijeće ta osnovana sumnja, u odnosu na oba okrivljenika, u odnosu na sva inkriminirana djela, postoji. Činjenica jest da se izvanraspravno vijeće prvostupanjskog suda u osporenoj odluci pozvalo na činjenicu da je optužnica u ovoj pravnoj stvari potvrđena. Potvrđivanje optužnice je nedvojbeni znak da je optužno vijeće prvostupanjskog suda zauzelo stav da osnovana sumnja postoji. Osnovana sumnja tijekom kaznenog postupka može biti osnažena, ali i opadati, sve ovisno o rezultatima dokaznog postupka na raspravi. Međutim, na raspravi, koja je tek započela, u ovom postupku se još uvijek nisu provodili dokazi, pa se ovakav navod prvostupanjskog suda treba promatrati u smislu da nije ni moglo doći do značajnije promjene u zaključivanju suda oko navedenog. U svakom slučaju, dokazi prikupljeni prije optuženja još uvijek ukazuju na postojanje osnovane sumnje.
8. Što se tiče posebnog navoda II. okrivljenika LR o dokaznoj snazi biometrijskog vještačenja s obzirom na rezultate tog vještačenja ovo drugostupanjsko vijeće mora ponoviti da nije bio zadatak izvanraspravnog vijeća ocjenjivati i analizirati svaki pojedini dokaz. Taj dokaz, kao i sve ostale dokaze, izvanraspravno vijeće je trebalo uzeti u obzir pri ocjeni postoje li konkretni i provjerljivi podaci koji upućuju na počinjenje kaznenih djela i okrivljenike kao njihove počinitelje. Dakle, izvanraspravno vijeće ih je bilo dužno upotrijebiti kao podatke koji upućuju, ako doista upućuju na to, na viši stupanj sumnje da su okrivljenici počinitelji predmetnih kaznenih djela, a ne utvrđivati jesu li ili nisu nedvojbeno počinili predmetna kaznena djela. Značenje „srednje pouzdane vjerojatnosti“ iz rezultata biometrijskog vještačenja svakako se ne smije cijeniti kao nešto izdvojeno. Ono se treba cijeniti isključivo u vezi sa svim ostalim dokazima u ukupnosti i onime što se iz te ukupnosti dade zaključiti.
9. Ocjena je ovog drugostupanjskog vijeća da postoji tzv. iteracijska opasnost u odnosu na oba okrivljenika. Prvostupanjski sud je vrlo detaljno obrazlagao postojanje tzv. iteracijske opasnosti u odnosu na oba okrivljenika u točkama 12. – 14. obrazloženja svog rješenja. S tim razlozima ovo drugostupanjsko vijeće u cijelosti se slaže.
10. U svojoj žalbi I. okrivljenik iznosi stav da vođenje više kaznenih postupaka protiv njega, njegova višestruka prekršajna osuđivanost i njegovo često mijenjanje boravišta ne mogu biti okolnosti koje bi upućivale na tzv. iteracijsku opasnost. Međutim, ocjena je ovog drugostupanjskog vijeća da I. okrivljenik na ove okolnosti gleda pojednostavljeno. Prvostupanjski sud se fokusirao na značenje svake od tih okolnosti, kao i značenje tih okolnosti u ukupnosti, baš u odnosu na tzv. iteracijsku opasnost. Prvostupanjski sud je bio dužan utvrditi postoji li realna i predvidiva opasnost da bi I. okrivljenik ponovio kaznena djela. Radi se o imovinskim kaznenim djelima. Vođenje više kaznenih postupaka protiv I. okrivljenika jest okolnost koja ima svoje značenje u ocjeni tzv. iteracijske opasnosti. Višestruko prekršajno osuđivanje zbog učina prekršaja iz Zakona o osobnoj iskaznici ima svoj značaj u pogledu kretanja osobe počinitelja, a kretanje osobe počinitelja, kako je to pravilno prvostupanjski sud ocijenio, ima svoj značaj, kad se poveže s vođenjem drugih kaznenih postupaka, u pogledu ocjene budućeg ponašanja okrivljenika.
11. Nije u pravu II. okrivljenik kada iznosi tvrdnju da bi okolnosti navedene u točci 10. ovog obrazloženja, kako u odnosu na njega, tako i u odnosu na I. okrivljenika, ukazivale samo na apstraktnu mogućnost očekivanja da bi ponovili kaznena djela. Protiv obojice okrivljenika ili se vode drugi kazneni postupci ili postoje ranije osude. Postoji činjenica da su danas osnovano sumnjivi za učin dva, odnosno tri kaznena djela. Postoje okolnosti koje ukazuju da često mijenjaju boravište. Navedeno u svojoj ukupnosti ne navodi samo na puko nagađanje o mogućnosti da bi okrivljenici ponovili kaznena djela, nego označava postojanje realne, stvarne mogućnosti da bi ponovili kaznena djela.
12. II. okrivljenik ne prihvaća ocjenu drugostupanjskog suda da bi okolnost da je nezaposlen i bez prihoda mogla imati svoj značaj pri ocjeni postojanja tzv. iteracijske opasnosti na njegovoj strani. Valja ukazati da navedena okolnost nikako nije bez značaja kod osoba koje su ili ranije osuđivane za slična kaznena djela, ili protiv koje se vode kazneni postupci zbog sličnih kaznenih djela. Naime, kako se radi o imovinskim kaznenim djelima, lošije imovinske prilike okrivljenika i izostanak formalnog radnog odnosa, ili nekog drugog oblika zakonitog stjecanja dohotka, bez sumnje može ukazivati da se on tom vrstom kaznenog djela bavi upravo radi stjecanja onog što se uobičajenom načinu života stječe zakonitim radom.
13. Istražni zatvor ima svoju svrhu. Ona se njime mora ostvariti. U ovom slučaju to je tzv. iteracijska opasnost u odnosu na oba okrivljenika. Stoga, obiteljske prilike bilo kojeg od njih, posljedice po njih povodom gubitka slobode nekog od njih, same po sebi ne mogu imati primat u odnosu na ostvarenje svrhe istražnog zatvora. Tek kad bi istražni zatvor bio nerazmjeran tome tada bi to pitanje postalo relevantno. Argumentacija koju iznosi II. okrivljenik u tom pogledu nije takva da bi tu razmjernost dovela u pitanje. Činjenica da je II. okrivljenik u izvanbračnoj zajednici i da ima osmero djece nije nešto što odstupa od mnogih drugih obitelji te ne može biti samo po sebi opravdan razlog za njegovo puštanje na slobodu. Za istaći je da bi bilo uputnije da se II. okrivljenik posljedicama po svoju obitelj bavio prije nego što se našao u situaciji da postane osnovano sumnjiv da je dva kaznena djela koja su predmet ovog postupka.
14. Slično je sa zdravstvenim stanjem II. okrivljenika. S pravom prvostupanjski sud ističe da je zatvorski sustav II. okrivljeniku dužan priskrbiti zdravstvenu skrb u najširem mogućem opsegu. Može li se ili ne može II. okrivljeniku zdravstvena skrb adekvatno pružiti unutar zatvorskog sustava procjenjuje se na temelju relevantne medicinske dokumentacije i nedvosmislenog izjašnjavanja liječnika. Stoga, tvrdnje II. okrivljenika da tako nešto u ovom trenutku zatvorski sustav ne može pružiti II. okrivljeniku jesu isključivo paušalne. Te tvrdnje nisu potkrijepljene baš nikakvim relevantnim dokazima. Zatvorenici, uključujući i istražne zatvorenike, redovito se liječe unutar zatvorskog sustava. Tek kada to liječenje nije moguće unutar tog sustava traži se odobrenje za liječenje izvan sustava, a ne obrnuto.
15. Oba okrivljenika ističu da bi se svrha istražnog zatvora u odnosu na njih mogla ostvariti mjerama opreza. Štoviše, pozivaju se na manjkavost obrazloženja osporenog rješenja u pogledu toga. Međutim, prvostupanjski sud je u točci 17. obrazloženja svog rješenja iznio razloge zašto ocjenjuje da se ta svrha ne može ostvariti mjerama opreza. Pravomoćne osude za učin sličnih kaznenih djela, ili vođenje više kaznenih postupaka za takva kaznena djela, često mijenjanje boravišta, okolnosti koje ukazuju da se okrivljenici ovakvim kaznenim djelima bave kako bi općenito priskrbljivali sredstva za život doista ukazuju na nužnost baš oduzimanja slobode u svrhu ostvarivanja istražnog zatvora.
16. Na koncu, prvostupanjski sud je pravilno analizirao utjecaj vremena trajanja istražnog zatvora okrivljenicima. Oni se doista u istražnom zatvoru nalaze od kraja srpnja ove godine. Za oko dva mjeseca mogao bi nastupiti maksimalni rok trajanja istražnog zatvora u ovoj fazi postupka. Međutim, za sada dinamika vođenja ovog postupka jest zadovoljavajuća, bez obzira što je dokazni postupak na raspravi tek na početku. S obzirom na očekivanu sankciju za slučaj osuđujuće presude načelo razmjernosti u ovom trenutku nije ugroženo.
17. Slijedom iznijetog žalbe I. okrivljenika OR i II. okrivljenika LR je, na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08, odbijena kao neosnovana.
Zadar, 20. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Iva Lovrin, univ.spec.iur.