Pn-59/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja DK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Viktoru Barbiru, odvj. u Splitu, protiv tuženika Sava osiguranje-društvo za osiguranje, d.d. Podružnica Hrvatska Zagreb, Savska 144a, OIB: 45237012600, zastupano po pun. Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20.11.2025. u nazočnosti pun. tužitelja Viktora Barbira, odvjetnika u Splitu, a u odsutnosti tuženika, objavljene istog dana.,

p r e s u d i o  j e:

1. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 7.000,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10.10.2014. godine do 31. 7. 2015 godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do 31.12.2022.godine, sa zateznom kamatom po stopi koja s određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,a od 1.1.2023. godine do 31.12.2023.godine, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.godine do isplate, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja,a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se za više traženo do iznos od 14.640, 00 eura tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju na ime pretrpljene imovinske štete po osnovu tuđe njege i pomoći iznos od 146,36 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17.10.2014. godine do 31. 7. 2015 godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem - 3

- polugodištu za pet postotnih poena , a od 1.8.2015. godine do 31.12.2022.godine, sa zateznom kamatom po stopi koja s određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,a od 1.1.2023. godine do 31.12 2023.godin, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.godine do isplate, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se za više traženo do iznosa od 292,65 eura tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

3. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju na ime pretrpljene imovinske štete po osnovu uništene odjeće i obuće iznos od 99,54 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se za više traženo do iznosa od 199,08 eura tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

4. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.205,80 eura sa zateznom kamatom od 20. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 15.12.2014. podnio tužbu protiv 1. Velebit osiguranja d.d. Zagreb i

2. Velebit osiguranje d.d. Zagreb Podružnica Split, radi naknade štete. U tužbi se navodi kako je u 20.9.2013. došlo do prometne nesreće u kojoj je teško povrijeđen , a za štetni događaj da je odgovoran osiguranik tuženika TK iz [adresa] koji je upravljao vozilom reg. ozn. [registarska oznaka]. Tužitelj da je zadobio brojne prijelome na području desne šake, na lijevoj ruci i desnom stopalu, te prijelom donje čeljusti sa poremećajem okluzije. Također, da je zadobio potres mozga, napuknuće, te rane po licu uz značajne promjene duševnog zdravlja, kao i druge ozljede koje su ostavile posljedice na tjelesno zdravlje. Na ime nematerijalne štete tužbom potražuje iznos od 200.000,00 kuna, na ime troškova liječenja 4.000,00 kuna te na ime uništene odjeće i obuće 1.500,00 kuna. Tuženiku da se obratio u mirnom postupku 10.10.2015. no ovaj mu nije isplatio niti nesporni dio štete.

Podneskom od 2.3.2022. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da s osnova nematerijalne štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesnom i duševno zdravlje potražuje iznos od 260.000,00 kuna, na ime imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći iznos od 2.205,00 kuna i s osnova uništene odjeće i obuće iznos od 1.500,00 kuna.

Podneskom od 23.2.2023. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje s osnova neimovinske štete iznos od 34.507,93 eura, s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 292,65 eura te s osnova uništene odjeće i obuće iznos od 199,08 eura.

Podneskom od 10.9.2025. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da s osnova nematerijalne štete potražuje iznos od 14.640,00 eura, s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 292,65, eura te s osnova uništene odjeće i obuće iznos od 199,08 eura.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti,. Tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, odnosno činjenica je njegov osiguranik upravljao osobnim vozilom reg. ozn. [registarska oznaka]. No, ističe kako je prilikom štetnog događaja tužitelj upravljao motorciklom bez položenog vozačkog ispita, kao i da je u listopadu 2012. doživio tešku prometnu nesreću s teškim oštećenjima mozga, pa da je sporna njegova psiho motorička mogućnost upravljanja i valjane reakcije u vožnji motorciklom uz neposjedovanje položenog vozačkog ispita. Podredno se ističe prigovor suodgovornosti tužitelja za nastali štetni događaj kako iz naprijed navedenih razloga tako i zbog brzine kretanja koja je iznosila daleko više od ograničenja za naseljeno mjesto. Osporava se i uzročno posljedična veza između prometne nezgode i sadržaja medicinskih nalaza priloženih uz tužbu, koji se odnose na tegobe uzrokovane štetnim događajem iz 2012. Kako je na strani tuženika došlo do statusnih promjena na ročištu održanom 9.9.2019. tuženik je označen kao Sava osiguranje d.d. podružnica Hrvatska. S obzirom da je tužitelj uređivao tužbeni zahtjev tijekom postupka, tuženik je istako prigovor protivljenja preinaci tužbe.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa ovog suda Pnš-136/13, K- 1227/13, kaznenog naloga K-1227/13 od 21.8.2014., zapisnika o očevidu PU SD Prometne policije broj 511-12-36-KU-74/2013 od 9.10.2013., zahtjev za naknadu štete tužitelja od 10.10.2014., medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja, nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ive Filipovića za potrebe postupka P-DO 1125/13 od 26.11.2013., presude ovog suda P-1227/13, presude ovog suda Pnš-136/13, od 9.7.2018., vještačenje po vještacima Dr. Miru Jurinoviću spec. neurokirurgu, Dr. Njegoslavu Bušiću spec. maksilofacijalnom kirurgu, Dr. Danći Tripalo specijalisti ortopedu, Dr. Časlava Lončara, spec. psihijatra i Dr. Nikole Sikirice, spec. psihijatra saslušanjem svjedoka IK i TK, saslušanjem tužitelja.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u dosađujućem dijelu.

5.Među strankama nije sporno:

- pasivna legitimacija tuženika,

- kako je 12.9.2013. oko 01,15 sati na raskrižju [adresa] i [adresa] u [adresa] došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao tužitelj kao vozač motorcikla, bez položenog vozačkog ispita i osiguranik tuženika NK, upravljajući vozilom marke "Opel Ascona",

- kako je presudom ovog suda K-1227/2013 od **.**.2016. TK, osiguranik tuženika proglašen krivim što je prilikom štetnog događaja upravljajući osobnim vozilom južno kolničkom, a lijevom prometnom trakom ceste D-8 od smjera zapada u smjeru istoka postupio protivno odredbi čl. 57. st. 2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama na način da je dolaskom do raskrižja s Poljičkom cestom ušao na raskrižje vršeći radnju skretanja u lijevo bez da je prethodno propustio motorcikl kojim je upravljao tužitelj krećući se sjevernom kolničkom trakom iste ceste i dolazeći iz suprotnog smjera, te zadržavajući u raskrižju smjer kretanja, uslijed čega je došlo do sraza između desnog bočnog dijela vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika i prednjeg dijela motocikla kojim je upravljao tužitelj, pri čemu su tjelesne ozlijede zadobili IK putnik u osobnom vozilu osiguranika tuženika te tužitelj, čije su ozlijede u vidu prijeloma donje čeljusti, prijeloma drugog i trećeg prsta desne šake, te prijeloma četvrtog prsta desnog stopala opisne kao ozlijede teške naravi,

- kako je osiguranik tuženika osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine te mu je izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 3 godine,

- kako je u kaznenom postupku K-1227/2013 izveden dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke Ivi Filipoviću, iz čijeg nalaza proizlazi da je tužitelj kao vozač motokotača ušao u raskrižje i reagirao kočenjem pri brzini od 80 km/h, dok je osiguranik tuženika vršio radnju skretanja u lijevo brzinom od 26 km/h pri čemu je došlo do sraza na način da motokotač prednjim dijelom udara u desni bok vozila. Osiguranik tuženika je pri manevru u lijevo mogao uočiti na dolazak motokotoča iz suprotnog smjera na udaljenosti od 80m, no na smjer kretanja vidljivost da je iznosila 60 m, te nije bilo moguće ne uočiti motokotač na udaljenosti od 40 m. iz pravca kretanja tužitelja radilo se o pravcu od 60 m. Brzina kretanja na ovoj dionici ograničena je na 50 km/h i tužitelj bi izbjegao sudar da se kretao brzinom do 53 km/h,

- kako je u predmetnom postupku saslušan svjedok IK, suputnik u vozilu osiguranika tuženika, koji navodi da se osiguranik tuženika kretao brzinom od oko 20 km/h, da je na tom mjestu javna rasvjeta vrlo loša, te da je osobno zadobio teške tjelesne ozlijede,

- kako je u predmetnom postupku saslušan osiguran tuženika TK koji navodi da se kretao brzinom cca 20 km/h i da nije vidio kada ga je tužitelj udario, da je dao lijevi pokazivač smjera, te da je prilikom ulaska u raskrižje prednjim krajem vozila osjetio udarac,

- kako je u predmetnom postupku saslušan tužitelj koji navodi kako u vrijeme štetnog događaja nije imao položen vozački ispit, da je vozio normalno i vidio automobil osiguranika tuženika koji se kretao svojom trakom no nije imao upaljen pokazivač smjera, te se odjedanput stvorio ispred njega,

- kako se tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku 10.10.2014. potražujući ukupno iznos od 306.500,00 kuna naknade štete, od čega zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 300.000,00 kuna, na ime tuđe njege i pomoći 5.000,00 kuna te za uništenu odjeću i obuću 1.500,00 kuna

6. Prema odredbi čl. 1072. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Prema odredbi čl. 1068. st. 3. ZOO-a motorno vozilo je u pogonu kad se koristi u svrhu kojoj je namijenjeno, bez obzira radi li pri tome motor koji služi za njegovo kretanje.

7. Prema odredbi čl. 56. (NN broj 67/08, 48/10, 74/11 i 80/13) propisano je da vozač vozila koje skreće u lijevo dužan skretanje obaviti krećući se krajnjom lijevom prometnom trakom koja se prostire uz središnju crtu i uz zamljišni ili obilježeni luk koji spaja dvije središnje crte bočnih kolnika, dok je odredbom čl. 57. istog zakona propisano da vozač vozila koje skreće u lijevo dužan je propustiti vozilo koje, dolazeći iz suprotnoga smjera, zadržava smjer svojeg kretanja ili skreće u desno, osim ako postavljenim prometnim znakom nije drukčije određeno.

8. Odredbom čl. 34. ZSPC-a propisano je da su sudionici u prometu dužni postupati u skladu s propisima o prometnim pravilima, prometnim znakovima postavljenim na cesti, prometnim svjetlima te znakovima i naredbama ovlaštenih osoba.

9. Odredbo čl. 51 ZSPC-a propisano je da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, odnosno druge površine kojom se kreće te vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, kao i gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

10. U konkretnom slučaju tuženik ističe kako je prilikom štetnog događaja tužitelj upravljao motociklom bez položenog vozačkog ispita, te da je vozio brzinom većom od dopuštene, radi čega bi bio suodgovoran za nastali štetni događaj u jednakom omjeru kao i njegovo osiguranik. Tužitelj se u predmetnom postupku poziva na utvrđenja suda u kaznenom postupku vođenom pred ovim sudom pod brojem K-1227/2013, odnosno nije predložio prometno-tehničko vještačenje, pa je sud cijenio nalaz i mišljenje vještaka prometne struke u navedenom postupku, kao i iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka. Pri tom iskaze tužitelja i svjedoka drži subjektivnima, s obzirom na činjenicu da je tužitelj zainteresiran za uspjeh u sporu, a svjedok TK osiguranik je tuženika, dok je svjedok IK njegov suvozač, te u svom iskazu navodi kako je imao problema s vidom u vrijeme nastanka prometnog štetnog događaja zbog čega se i nalazio u vozilu osiguranika tuženika, jer ga je ovaj vozio do apoteke. Svoj nalaz i mišljenje vještak je pak dao temeljem zapisnika djelatnika prometne policije, skica koje su sastavili i izjava sudionika štetnog događaja neposredno nakon nastanka istog. Stoga sud cijeneći nalaz i mišljenje vještaka drži da su za predmetni štetni događaj jednako odgovorni tužitelj i osiguranika tuženika, jer se niti jedan od njih nije pridržavao naprijed citiranih odredbi ZSPC-a. Naime, osiguranik tuženika poduzeo je radnju skretanja u lijevo, a da se nije osvjedočio kako je može poduzeti bez opasnosti za sebe i ostale sudionike u prometu. Iz nalaza vještaka proizlazi da se radilo o noćnoj vožnji na dobro osvjetljenom raskrižju, te je mogućnost uočavanja bila na najmanje 40 metara, zbog čega vještak izjavu osiguranika tuženika da nije zamijetio nailazak motorkotača drži tehnički neodrživom. Stoga i sud smatra kako se radilo o pogrešnoj procjeni osiguranika tuženika da će skretanje u lijevo obaviti prije nego što motorkotač stigne do njega. Međutim, tužitelj se kretao brzinom od 80 km/h na mjestu gdje je dopuštena brzina od 50 km/h, a zaustavio bi se da je vozio brzinom do 53 km/h, dakle da je vozio dopuštenom brzinom do štetnog događaja ne bi došlo unatoč činjenici što je osiguranik tuženika poduzeo radnju skretanja u lijevo bez adekvatne procjene uspješnosti tog poteza. Tužitelju ovo nije prvi slučaj da bez vozačke dozvole upravlja motociklom na istoj dionici ceste, što je utvrđeno pregledom spisa ovog suda Pnš-136/13, jer je u tijeku postupka povodom štetnog događaja od 21.3.2013., iako je u tom postupku utvrđeno da je vozio brzinom manjom od 50 km/h. U predmetnom postupku utvrđeno je da je tužitelj vozio brzinom od 80 km/h, a zaustavio bi se da je vozio dopuštenom brzinom. Iako upravljanje vozilom bez valjane vozačke dozvole predstavlja prekršaj, tužitelj kao recidivist, svojim ponašanjem pokazuje nemar i nedostatak odgovornosti prema drugim sudionicima u prometu. Teoretski dio nastave u okviru izobrazbe za vozačku dozvolu obuhvaća i usmjeravanje vozača na odgovorno upravljanje vozilom, ali i na odgovoran pristup prometu općenito, vodeći računa o ostalim sudionicima u prometu. Tužitelj očigledno svojim ponašanjem pokazuje nedostatak odgovornosti kada je ponašanje u prometu u pitanju, što je u konkretnom slučaju rezultiralo njegovom doprinosu nastanka štete. Odgovorni sudionik u prometu koji ima položen vozački ispit i upoznat je s posljedicama kršenja prometnih pravila, te mogućim neželjenim ishodima istih, vodio bi računa o brzini kretanja na raskrižju gdje postoji mogućnost skretanja u lijevo, posebno što se radi o noćnoj vožnji, a tužitelj ničim ne dokazuje kako osiguranik tuženika nije upalio pokazivač smjera. Stoga, ovaj sud smatra kao su oba vozača odgovorna za predmetni štetni događaj u jednakim omjerima.

11. U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi postoji li uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i ozljeda tužitelja navedenih u medicinskoj dokumentaciji u privitku tužbe.

12. Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br. 35/05, 41/08 i 125/11) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

13. Prema odredbi čl. 1046. ZOO –a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanja njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

14. Odredbom čl. 19. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom.

15. Odredbom st. 2. istog članaka propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

16. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

17. Odredbom čl. 1100. istog Zakona propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

18. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Vještak Dr. Njegoslav Bušić, makslilofacijalni kirurg nalazi da je tužitelj pri štetnom događaju od 12.9.2013. zadobio prijelom donje čeljusti sa desne strane i razderno - gnječnu ranu na licu sa desne strane, koje ozlijede nisu u vezi sa ozljedama koje je tužitelj imao godinu dana prije. Tužitelj je hospitaliziran na odjelu za maksilofacijalnu kirurgiju i isti dan je operiran zbog prijeloma donje čeljusti. Tom prigodom izvršena je krvava repozicija i unutarnja fiksacija dvjema titanskim pločicama i titanskim vijcima. Poslijeoperacijski oporavak bio je uredan, što zaključuje po nalazima maksilofacionalnog kirurga i nedostatka medicinskih nalaza već mjesec dana nakon štetnog događaja. Kod tužitelja na desnoj strani donje čeljusti još uvijek postoje dvije titanske pločice. Desno uz vanjski kut usana vidi se ožiljak u razini 20 x 5 mm, a s desne strane brade ožiljak u obliku obrnutog slova T, veličine 5 x 2 cm. U obrazu sa desne strane vidi se strano tijelo veličine do 5 mm (moguće staklo), a sljepoočno desno strano tijelo otprilike 10 mm. Kako u otpusnom pismu nije spomenuto da je tužitelj imao ozljede u tim područjima, vještak zaključuje da tih ozljeda nije bilo prije godinu dana. Kod tužitelja postoji bolno i otežano otvaranje usta sa simptomima izraženijim na desnoj strani. Odnos gornjih i donjih zubi je uredan. Zbog prijeloma, umjerene deformacije tijela donje čeljusti sa desne strane, donja čeljust je locus minoris vesistentiae, pa će tužitelj morati paziti tijekom života da ne dođe do novog ozljeđivanja koje bi moglo izazvati daleko veće posljedice nego ovaj prijelom. To procjenjuje s povredom prava osobnosti na tjelesno zdravlje u iznosu od 4%. Nadalje, kod tužitelja je nastalo naruženje u lakom stupnju.Trpio je bolove jakog stupnja 2 dana, srednjeg stupnja dodatna tri dana, a lakog stupnja dodatnih 7 dana, te potom bolove lakog stupnja 30 dana u trajanju otprilike 2 sata dnevno, koji su vezani uz proces prehrane i održavanje toaleta i usta. S obzirom da se radilo o malodobnoj muškoj osobi, tužitelj je po izlasku iz bolnice trebao nadzor starije osobe, odnosno pomoć i skrb treće osobe zbog pripreme posebne vrste hrane koju je morao uzimati zbog prijeloma čeljusti, 3 tjedna po izlasku iz bolnice, i to 3 sata dnevno. Ovaj postotak treba pridodati postotku procijenjenim po drugim vještacima medicinske struke.

20. Vještak dr. Miro Jurinović, neurokirurg u svom nalazu i mišljenju napominje kako je 2012. godine tužitelj također doživio ozljedu u prometnoj nesreći radi čega se vodio postupak na ovom sudu pod brojem Pnš-136/13. U predmetnom štetnom događaju od 12.9.2013. imao je ozljedu mozga u smislu potresa mozga, zatim prijelom donje čeljusne kosti o čemu je mišljenje dao specijalist maksilofacijalne kirurgije. Također, ozlijedio je članke desne šake, donji dio palčane kosti podlaktice i članke desnog stopala. Na traženje vještaka tužitelj je ponovno uradio EMNG pretragu 18.9.2018. U tom nalazu bilježe se oštećenja više živaca, kao i živčanih korjenova, međutim ta oštećenja su pretežno posljedica ozljeđivanja iz 2012. Vještak prihvaća oštećenja živca medijanusa u visini lijevog ručnog zgloba i posljedice poslije pretrpljenog potresa mozga. Na račun poslijetraumatskog oštećenja živca medijanusa lijevo procijenio je oštećenje tjelesnog zdravlje tužitelja za 5%. Na račun pretrpljenog potresa mozga procijenio je oštećenje tjelesnog zdravlja za 3%. Po pitanju bolova uvažio je mišljenje vještakinje ortopeda i vještaka maksilofacijalnog kirurga. Također, uvažio je njihova mišljenja po pitanju potrebe tuđe njege i pomoći od strane druge osobe. Upitan kada je završeno liječenje nakon prve ozlijede, vještak navodi kako je na to pitanje očitovanje u drugom postupku dao vještak neuropsihijatar dr. Reić, te vještak psihijatar dr. D. Kada se radi o ozljedama živaca smatra se da je stanje definitivno 24 mjeseca nakon ozljeđivanja, pa bi po tome liječenje bilo, što se tiče ozljeda iz 2012., završeno u jesen 2014. O tome jesu li motoričke i psihičke sposobnosti tužitelja nakon prve ozlijede utjecali na mogućnost upravljanja vozilom prilikom predmetnog štetnog događaja, po mišljenju vještaka može se očitovati isključivo vještak psihijatar.

21. Vještak dr. Danći Tripalo, spec. ortoped u svom nalazu ističe kako je u predmetnom štetnom događaju tužitelj s ortopedske strane zadobio sljedeće ozljede:prijelom u području lijevog ručnog zgloba, impakcijski zglobni prijelom, u području desne šake, prijeloma drugog i trećeg prsta, te u području desnog stopala prijelom pete metatarzalne kosti te četvrtog prsta. Liječen je konzervativno, sa gipsanim longetama. Iz RTG nalaza vidljivi su prijelomi drugog i trećeg prsta desne šake na dvije falange (članke) te se naknadno ustanovilo da su prijelomi i u području četvrtog prsta na nozi te u području dvije falange. Do nikakvih komplikacija tijekom liječenja nije došlo. Tužitelja je pregledala u ortopedskoj ambulanti te je ustanovila kako su kretnje u području lijevog ručnog zgloba ograničene u blagom stupnju, a kako se radi o zglobnom prijelomu, mišljenja je da umanjenje životne aktivnosti iznosi 5%, što sa procjenom od strane neurokirurga za jedan dio odbija pola, te bi zajedničko umanjenje za lijevu ruku iznosilo 7,5%. Nadalje, što se tiče desne šake, navedeni prijelomi za dva prsta bi iznosili bi 5% (kažiprst 3% i srednji prst 2%). Što se tiče desnog stopala, umanjenje bi iznosilo 4%, s obzirom da je došlo do prijeloma i prsta i pete metatarzalne kosti. Taj postotak vještakinja pribraja u punom iznosu invaliditetu lijeve ruke jer nema preklapanja, tako da zaključuje sljedeće: 7,50 % + 4% za desno stopalo, te + 5% za desnu šaku, te bi sve skupa iznosilo 16,5% te + 3% sa neurokirurške strane te + 4% sa strane maksilofakcijalnog kirurga, što sve skupa iznosi 23,5 %. Umanjenje sa ortopedske strane će se očitovati u oslabljenom stisku desne šake te kod svih preciznijih radova sa desnom šakom, kao i kod podizanja težeg tereta. Što se tiče desnog stopala, ulagati će napore kod dugog hodanja, a osobito kod hodanja na neravnom teretnu, po stepenicama i uz brdo. Bolovi jakog intenziteta trajali su 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, i slabog intenziteta mjesec dana. Naruženosti kao posljedice predmetnog ozljeđivanja nema, dok se procjena tuđe njega i pomoći uklapa u procjenu vještaka maksilofacijalnog kirurga.

22. Tužitelj je prigovarao procjeni vještaka maksilofakcijalnog kirurga smatrajući kako je prenisko procijenio stupanj umanjenja životnih aktivnosti tužitelja s obzirom na utvrđeno postojanje bolnosti i otežano otvaranje usta izraženije na desnoj strani, što sudska praksa cijeni u većem iznosu, najmanje od 10%. Prigovoreno je i nalazu vještaka neurokirurga smatrajući da je procijenio posljedice oštećenja nervusa medianusa u razini lijevog ručnog zgloba, dok nije procijenio ista oštećenja u razini desnog ručnog zgloba, kao i propustu očitovanja vještaka u pogledu pogoršanja povrijeđenog tibialnog živca.

23. Na ročište održano 17.6.2019. pristupili su vještaci dr. Časlav Lončar psihijatar, dr. Njegoslav Bušić makslofacijalni kirurg i dr. Miro Jurinović, neurokirurg. Vještak psihijatar po pregledu medicinske dokumentacije nalazi kako je zbog proteka vremena potrebno ponovno obaviti obradu kliničkog psihologa i psihijatrijski pregled. Vještak maksofacijalni kirurg pak navodi kako je u prethodnom nalazu zaboravio spomenuti ozlijede desnog čeljusnog zgloba zadobivene u predmetnom štetnom događaju, radi čega mijenja prethodno mišljenje na način da s osnova posttraumatskih promjena na donjoj čeljusti uzrokovanih prijelomom i kirurškim spajanjem tužitelj zadobio povredu prava osobnosti u iznosu od 5%, a na račun nestabilnosti desnog čeljusnog zgloba, bolova pri otvaranju usta te nepotpunog otvaranja usta od 4 cm, u iznosu od 5%. S obzirom da se radi o istom somatskom organu ukupno umanjenje životne aktivnosti s maksilofacijalnog područja iznosi 7,5%. Ozlijede koje je vještačio nemaju veze s ozljedama tužitelja iz prethodnog štetnog događaja. Procjena koju je dao, po njegovu mišljenu ne kolidira s procjenom drugim vještaka. Nadalje, vještak neurokirurg dr. Miro Jurinović odlučio je ponovno pregledati cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, te je 12.7.2019. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje, u kojem navodi kako prilikom prvog nalaza i mišljenja nije imao na uvidu zdravstvenu dokumentaciju tužitelja iz prethodne nesreće od 13.10.2012.

Vještak neurokirurg dr. Miro Jurinović navodi kako je na njegovo traženje tužitelj izvršio novi ENMG nalaz desnog živca medijanusa, odnosno lijeve palčane podlaktične kosti. Oštećenje živca medjanusa desno u visini ručnog zgloba koje je zabilježeno MNG pretragom od 18.9.2018. vještak ne povezuje s ozljeđivanjem u predmetno štetnom događaju. Nalazi da nisu traumatski oštećeni donji dijelovi kostiju podlaktice, niti koštane strukture doručja, niti strukture ručnog zgloba, no traumatski su oštećene jedna kost ručja ( 2. metakaparlna kost) i dva članka prstiju šake desno, dok nisu zabilježena oštećenja živca medianusa. Stoga, vještak ostaje pri procjeni oštećenja živca medijanusa kako je vještačio ranije, s napomenom da je za lijevu ruku umanjena životna aktivnost za 7,5% (budući se radi o istom ekstremitetu, uzima se ½ postotka ortopedskog ili neurokirurškog postotka, jer su oboje vještačili po 5%). Također, oštećenja živca tibialisa desno da ne može povezati s predmetnim štetnim događajem, kao ni oštećenja živčanih vratnih korjenova koje je utvrđeno ENMG pretragom.

24. Vještak dr. Časlav Lončar spec. psihijatar nalazi kako se tužitelj nakon štetnog događaja javljao psihijatrima i psiholozima te mu je bitno dijagnosticiran PTSP, poteškoće zapamćivanja i koncentracije, te brzine obrade informacija. Vještak nalazi da je tužitelj doživio primarni strah jakog intenziteta u tajenju od 2-3 minute, sekundarni strah jakog intenziteta svo vrijeme liječenja u jedinici intenzivnog liječenja dječje kirurgije. Strah srednjeg intenziteta moga je trpjeti iduća 2 tjedna te strah blagog intenziteta 3-4 mjeseca. Procjenjuje da su kao posljedica ozljeđivanja zaostale trajne povrede duševnog integriteta od 35-40%koje s obzirom na dob tužitelja (rođ.1996) mogu progredirati, ali se stanje može i poboljšati, radi čega bi trebalo izvršiti novu obradu psihologa za dvije godine, kad bi se mogla dati konačan procjena predmetnog ozljeđivanja. S obzirom da je tužitelj i ranije ozljeđivan, vještak je korigirao svoju procjenu trajne povrede duševnog integriteta na 20-25%. Nakon pribave spisa ovog suda Pn-382/20 u kojem se radi o naknadi štete zbog prethodnog štetnog događaja u kojemu je tužitelj također ozlijeđen, vještak dr. Časlav Lončar spec. psihijatar na ročištu održanom 14.2.2022. ostaje kod ranije procjene umanjenja životnih aktivnosti s psihijatrijskog stajališta u omjeru od 20-25%.

25. S obzirom na prigovore tuženika u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, budući smatra da je psihoorganski sindrom posljedica ranijeg ozljeđivanja (prijelom lubanje i nagnječenja mozga, tj. teške ozlijede glave), odlučeno je izvesti dokaz vještačenjem po vještaku dr. Nikoli Sikirici. Ovaj vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju ističe da je kod tužitelja kao posljedica predmetne prometne nezgode došlo do pogoršanja psihičkog stanja koje se manifestiralo dominantnim simptomima iz kruga posttraumatskog stresnog poremećaja, tj. do retraumatizacije u kratkom vremenskom periodu ( manje od godinu dana od prve nezgode) što je svakako dodatni kompromitirajući faktor za adekvatno svakodnevno funkcioniranje tužitelja. Tužitelj je u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah u trajanju od 2-3 minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3-4 dana, zatim strah umjerenog intenziteta u trajanju od 2 tjedna, te strah blažeg intenziteta sljedeća 3 mjeseca. S obzirom na potrebu za redovitim kontrolnim pregledima kod psihijatra, potrebu uzimanja farmakoterapije radi donekle stabiliziranja njegovog psihičkog stanja, te uzimajući u obzir simptome koji evidentno reduciraju adekvatnu opću funkcionalnost tužitelja, mišljenja je kako je kod tužitelja došlo do povrede duševnog integriteta kao posljedica prometne nezgode koja je predmet ovog spora u iznosu od 20%.

26. Kako je u konkretnom slučaju trebalo objediniti nalaz i mišljenje vještaka u pogledu stupnja umanjenja životnih aktivnosti tužitelja, intenziteta i trajanja fizičkih bolova iz straha, te potrebe za tuđom njegom i pomoći vještaci maksilofakcijalni kirurg, neurokirurg, psihijatar i ortoped izradili su 24.4.2024.objedinjeni nalaz i mišljenje u kojemu ukupno oštećenje tjelesnog zdravlja radi ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju procjenjuju za 30% trajnog oštećenja, bolove u trajanju i intenzitetu kao ih je procijenila vještakinja ortoped (2 dana jaki bolovi, 8 dana srednji bolovi i 30 dana bolovi u manjem intenzitetu) dok su kod procjene tuđe njege i pomoći ostalo kod procijene makslifacijalnog kirurga. Svi vještaci usmeno su se iscrpno očitovali na prigovore tužitelja, odnosno odgovarali na pitanja stranaka na ročištima od 15.11.2024. i 3.2.2025. ostajući u cijelosti kod objedinjenog nalaza i mišljenja, a sud smatra kako nije potrebno opterećivati obrazloženje presuda s odgovorima vještaka na postavljena pitanja, s obzirom da se radi o razlučivanju posljedica dviju prometnih nezgoda, nabrajanju zadobivenih ozlijede i posljedica koje će tužitelj imati vezano uz predmetni štetni događaj.

27. Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13) ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan. Naime, sud u cijelosti prihvaća nalaze i mišljenja vještaka neurokirurga, maksliofaclijalnog kirurga, ortopeda i psihijatara koji su vještačili u predmetnom postupku i koji su dali objedinjeni nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je kao posljedica ozljeđivanja tužitelja u prometnoj nesreći od 12.9.2013. preostalo trajno oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja u omjeru od 30%, kao i da je tužitelj trpio bolove i strah čije trajanje i intenzitet su vještaci procijenili kako je naprijed navedeno. Nalaze i mišljenje vještaka sud prihvaća u cijelosti s obzirom da su vještaci tijekom postupka više puta pregledavali medicinsku dokumentaciju tužitelja priloženu u predmetnom postupku, radi razlučivanja medicinske dokumentacije i posljedica ozljeđivanja koje je tužitelja imao u štetnom događaju od 13.10.2012., budući su iznesena savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine, bez međusobne proturječnosti, te temeljem istih zaključuje da je u konkretnom slučaju doista došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja u smislu odredbe čl. 19. ZOO–a. Imajući u vidu narav ozljeda koje je zadobio, njegovu životnu dobu, tijek liječenja i posljedice koje će imati u daljnjem životu i radu, odnosno vodeći računa o svim onim strahovima i bolovima koje je trpio u fizičkoj i psihičkoj sferi, kao i posljedicama koje će osjećati u budućem životu (kako su opisani u nalazima vještaka), sud drži primjerenim dosuditi tužitelju s osnova naknade nematerijalne štete iznos od 14.000,00 eura, odnosno imajući u vidu njegovu suodgovornost za predmetni štetni događaj u omjeru od 50%, iznos od 7.000,00 eura. Sud je pri tom vodio računa o svim prikazanim kvalifikatornim okolnostima koje su vještaci detaljno obrazložili kako je to naprijed navedeno, kao i o kriterijima za utvrđivanje visine pravične naknade nematerijalne štete sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 15. lipnja 2020., uzimajući u obzir činjenicu da je u međuvremenu došlo do promjena u monetarnom sustavu RH na način da je kuna, kao nacionalna moneta zamijenjena eurom, te da su time znatno porasli troškovi života u odnosu na vrijeme kada je VSRH mijenjao orijentacijske kriterije.

28. Tužitelju je prema nalazu vještaka makslifacijalnog kirurga bila potrebna tuđa njega i pomoć u ukupnom trajanju od 3 tjedna po 3 sta dnevno. Što se ovog potraživanja tiče, sudska praksa zauzela je stav da oštećenikovo imovno stanje valja dovesti u takvo stanje da mu u cijelosti bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe pomoći koju mu pruža treća osoba (VSRH Rev-674/07). Dakle, kao osnov za izračun uzimala bi se cijena rada koju za takvu vrstu usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi, a ne cijena rada nekvalificirane osobe, jer bi se u tom slučaju oštećenik bez svoje krivnje doveo u situaciju da djelomično snosi dio troškova koje mora platiti štetnik, odnosno osoba koja odgovara za štetu. Pritom, sud je imao na umu činjenicu da je riječ o pomoći koju mu ni najbliži srodnici nisu dužni pružiti bez naknade, kao i činjenicu da je cijena sata tuđe njege i pomoći Doma za starije i nemoćne osobe Lovret u utuženom razdoblju iznosila 35,00 kn po satu, odnosno za 63 sata, tužitelju bi pripadala naknada od 292,65 eura (63x4,65 eura) Podatke navedene ustanove sud koristi kao mjerodavne u svim predmetima naknade štete s obzirom da se radi o ustanovi koja pruža usluge njege i pomoći na području Splita i Kaštela, to jest mjesta stanovanja tužitelja. Kako je tužitelj suodgovoran za nastalu štetu u omjeru od 50%, to mu pripada po ovom osnovu iznos od 146,36 eura.

29.Tužitelj u svom iskazu navodi da je prilikom štetnog događaja na sebi imao patike, tutu, majicu, kacigu, te da su sve te stvari uništene. Patike je procijenio u iznosu od 1000,00 kuna, tutu u iznosu od 500,00 kuna, majicu u iznosu od 100,00 kuna i kacigu u iznosu od 2.000,00 kuna. Tužbom potražuje iznos od 1.500,00 kuna/199,08 eura. Imajući u vidu činjenicu da se cijene odjeće i obuće koju je tužitelj imao na sebi kreću u iznosima koje tužitelj navodi u iskazu, to sud po slobodnoj sudačkoj ocijeni smatra kako bi tužitelj doista na sebi prilikom štetnog događaja mogao imati odjeću i obuću u iznosu od 199,08 eura kako je zatraženo, pa mu imajući u vidu omjeru odgovornosti dosuđuje iznos od 99,54 eura kao primjeren.

30. Na dosuđeni iznos pravične novčane naknade zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja pripada i zatezna kamata koja prema odredbi čl. 1103. ZOO-a dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako šteta nije nastala nakon toga. U konkretnom slučaju tužitelj se obratio tuženiku u mirnom postupku 10.10.2014., što tuženik ne spori, radi čega kamata na dosuđenu naknadu od 7.000,00 eura teče od tog datuma, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

31. Na dosuđeni iznos s osnova tuđe njege i pomoći te uništene odjeće i obuće tužitelju također pripada zatezna kamata koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu čl.12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 dalje: ZOOP). Tužitelj je takav zahtjev postavio u mirnom postupku 10.10.2014., no kako kamate na ova dva vida materijalne štete potražuje od datuma izlaska iz bolnice, odnosno donošenja prvostupanjske odluke, te kako sud ne može suditi mimo postavljenog tužbenog zahtjeva, to mu je dosuđena kamata kako je zatražena.

32. Tužitelj je tijekom postupka mijenjao tužbeni zahtjev, tako da početno potražuje 26.544,54 eura, dok konačno uređenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 14.640,00 eura naknade nematerijalne štete te 292,65 eura i 199,08 eura s osnova naknade materijalne štete, iz čega proizlazi da je smanjio tužbeni zahtjev. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe, no prema odredbi čl. 191. st. 3. ZPP-a smanjenje tužbenog zahtjeva nije preinaka tužbe, a kako je do smanjenja tužbenog zahtjeva došlo nakon izvođenja dokaza vještačenjem po vještacima medicinske struke radi utvrđenja vrste i visine štete koju je tužitelj pretrpio u predmetno štetnom događaju, to sud smatra, da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev osnovano. Kako se tuženik nije usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe već preinaci koje u konkretnom slučaju nema, to je ovaj prigovor u cijelosti neutemeljen.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 2 ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, zastupanje na ročištima od 1.6.2015., 15.9.2015., 16.2.2016., 4.4.2016., 24.5.2016., 22.3.2018., 31.8.2018., 11.3.2019., 20.5.2019., 17.6.2019., 9.9.2019., 19.10.2021., po 497,91 eur, za zastupanje na ročištima od 14.2.2022., 5.4.2022., 13.6.2022., 30.8.2023., 15.11.2023., 500,00 eura, sastav podnesaka od 31.1.2019., 4.4.2019., 24.3.2021.po 199,08 eura, za sastav podnesaka od 13.5.2019., 4.9.2020. po 497,71 eur, za sastav podnesaka od 2.3.2022., 23.2.2023., 4.6.2024. po 995,42 eura, za sastav podneska od 10.9.2025. 500,00 eura, za sastav zahtjeva u mirnom postupku 995,42 eura, što ukupno iznosi 21.505,64 eura uvećano za 5.376,41 eur PDV-a, troškove vještačenja u iznosu od 1.000,00 eura te sudske pristojbe tužbe i presude u iznosu od 529,56 eura (sudska pristojba presude 2.400,00 kuna i presude 1.490,00 kuna) tako da ukupni trošak iznosi 28.411,61 eur. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 50%, te mu pripada trošak u iznosu od 14.205,80 eura.

U Splitu, 20. studenoga 2025.

S U D A C

Vica Roščić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis