Poslovni broj: K-223/22-64

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Eme Sremić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog MD, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-1711/21 od 14. listopada 2021., nakon održane javne rasprave 20. studenog 2025., u prisutnosti državnoodvjetničke savjetnice OKDO-a u Zagrebu ČD i optuženog MD, dana 25. studenog 2025., objavio je, a 20. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ID i M rođene Č, rođen **.**.1981. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], s adresom za dostavu sudskih pismena [adresa], državljanin RH, digitalni dizajner, sa završenom SSS, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 1.200,00 eura, razveden, otac dvoje djece, osuđivan,

k r i v  j e

što je:

- 13. prosinca 2020. oko 23:30 sati u [adresa], u dvorišnom dijelu zgrade vikao i galamio, a nakon što je oštećenik TD izašao na balkon svog stana te ga upozorio na ponašanje istome je u nakani da ga ustraši zaprijetio riječima "ubit ću te, doći ću ti gore, pička ti materina", nakon čega je ušao u stambenu zgradu do vrata stana majke oštećenog TD, ĐD, gdje je nastavio s vikanjem i galamom te je zatim prišao ulaznim vratima stana TD u kojem se nalazio oštećeni TD s obitelji te je počeo udarati po ulaznim vratima stana i pozivao oštećenog da otvori vrata, na što mu je oštećeni rekao da slobodno i dalje lupa i da neće ući jer je pozvao policiju, nakon čega je trčećim korakom pobjegao u prizemlje stambene zgrade, a koje cjelokupno ponašanje i riječi su kod oštećenog TD izazvale osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život,

- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11.

II. Na temelju 139. stavak 2. KZ/11 optuženi MD se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

III. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) optuženi MD dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura, koje troškove je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude, te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja po službenoj dužnosti koji iznos će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog MD, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11.

2. Optuženi MD pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitan je optužni prijedlog II. PP Zagreb od 14. prosinca 2020. (list 12-13 spisa), presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-2/20 od 14. prosinca 2020. (list 25 spisa) i službena zabilješka o dojavi II. PP Zagreb od 14. prosinca 2020. (list 29 spisa), pregledane su fotografije (list 6-7 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka-oštećenika TD od 16. rujna 2021. (list 45-48 spisa) i 24. listopada 2023. (list 115-118 spisa), svjedoka ĐD od 29. rujna 2021. (list 53-54 spisa) i 19. prosinca 2023. (list 121-122 spisa), DD od 29. rujna 2021. (list 55-56 spisa) i 19. prosinca 2023. (list 119-120 spisa) i MDR od 30. rujna 2021. (list 57-58 spisa) i 11. travnja 2024. ( list 129-130 spisa), HD od 11. travnja 2024 ( list 130-131 spisa), ND od 08. travnja 2025 ( list 175-179 spisa) i ID od 03. srpnja 2025 (list 181-183 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 158 i 178- 180 spisa).

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da se događaj koji je predmet postupka dogodio 13. prosinca 2020. kada su u isto vrijeme slavili njegov i bakin rođendan, a on je oko 23,30 izašao iz kuće na dvorište te je krenuo prema automobilu po cigarete, a taj automobil je uvijek parkiran na istom mjestu te dolaskom do istog vidio je podignute brisače, a takve slične stvari su se događale i ranije odnosno brisače su mu dizali na automobilu DD i njezina majka, ostavljali raznorazne poruke i to sve na nagovor TD i ĐD zbog međusobno narušenih imovinskopravnih odnosa. Potom je otišao do prozora stana u kojem su stanovale DD i njezina majka, bile su spuštene rolete te se dolaskom do prozora sa svojim laktovima naslonio na klupicu od prozora kako bi im kazao da prestanu maltretirati njega i njegovu obitelj, a kako se na klupici nalazila tegla s cvijećem istu je slučajno zahvatio sa svojim laktom uslijed čega je došlo do razbijanja prozora, a i sama tegla cvijeća je pala te je njemu potekla krv. Nakon toga se vratio do automobila te mu je otac kazao da je majka našla cigarete te da ne mora napuštati dvorište, a i pored toga mu nije dao da sjedne u automobil jer je konzumirao alkohol tako da te prigode se automobil uopće nije palio niti je pomican s mjesta. On i otac su nastavili razgovarati pored automobila da bi se u jednom trenutku na drugom katu na balkonu pojavio TD koji je počeo dovikivati "koji se kurac derete, zvat ću policiju", na što je njegov otac kazao da ga pusti, međutim TD je dalje nastavio vikati na isti način, a onda se njemu obratio govoreći mu da će doći gore, kakva policija, što priča. Potom mu je TD kazao da dođe, da ga čeka nakon čega je pozvonio na zvono od ĐD, a nakon zvonjenja su mu se otvorila vrata te je otišao na drugi kat te je zatekao ĆD, a iza nje je bila ĐD, a on je mislio da je TD s njima u stanu, ušao je u stan, a ĐD mu je kazala da TD tu ne živi. On se ĐD ispričao te kada je izlazio iz stana po ramenu ju je dotaknuo onako prijateljski s time da je na rukama imao krv od razbijenog prozora. Potom je otišao do stana nasuprot gdje živi TD te se naslonio rukama na kojima je bila krv na vrata te je pogledao kroz špijunku i dva puta pokucao, ali ništa jako, s time da se radi o teškim protuprovalnim vratima tako da se njegovo kucanje nije moglo niti čuti, a kako nitko nije otvarao vratio se u stan. Nakon kraćeg vremena je izašao iz stana te krenuo prema Ilici, a kada je vidio da dolazi policija vratio se te im kazao što se dogodilo, a tada su tu došli i njegova sestra, otac i majka kao i TD i njegova sestra te je TD nešto govorio, nije se direktno obraćao njemu, nije se mogao sjetiti točnih riječi, ali zna da je nešto zadovoljno govorio. U jednom trenutku je osjetio da ga je netko s lijeve strane s leđa uhvatio za ruku, instinktivno se okrenuo i lagano postavio ruku, a na kraju se radilo o policijskom službeniku nakon čega su ga bacili na pod i uhitili. Na cesti niti u jednom trenutku nije hvatao rukama TD jer to zbog ove opisane situacije nije bilo niti moguće te je u konačnici završio u istražnom zatvoru zbog prisile prema službenoj osobi, a nakon izlaska iz istražnog zatvora u travnju 2021. ga je ĐD pozvala da dođe u stan kako bi razgovarao s ĆD jer se ona te prigode prepala te da joj kaže da se nema čega bojati što je u konačnici i učinio te je u razgovoru s ĆD istoj kazao da nikome ne želi nikakvo zlo. On je sa TD odrastao, intenzivno su se družili, ali se ne druže zadnjih 10 godina jer isti ima interes da ga izbaci iz stana, a iz stana je pokušao izbaciti i njegovu baku. Nikome nije prijetio smrću te prigode te je izrazio žaljenje zbog bake i ĆD zbog svega ovoga što se dogodilo. Kada mu je predočeno da je prilikom davanja obrane 14. srpnja 2021. u svojoj obrani naveo da je u afektu oštećeniku kazao riječi koje se navode u pouci o pravima, da nije imao namjeru to učiniti, a niti je shvaćao te riječi ozbiljno, ali da one imaju svoju težinu te da to sada shvaća, ali da nije htio zastrašiti oštećenika pa upitan zašto danas iskazuje drugačije u svojoj obrani u kojoj je naveo da nije nikome prijetio odgovorio je da uopće ne zna da li je pročitao riječi koje se navode u pouci o pravima, bio je u šoku još od istražnog zatvora te je očito to sve kazao da se sve to što prije riješi, a za ovaj dio vezano za "težinu riječi" nije siguran da je to uopće kazao. Na posebno pitanje suca je odgovorio da je otišao gore jer je bio isprovociran ponašanjem oštećenika i njegovim dovikivanjem koje je trajalo minutu - dvije iako oni u tom trenutku uopće nisu bili glasni, shvatio je da se radio o provokaciji oštećenika, jedne u nizu te je otišao gore kako bi popričali, a ujedno je i on sam govorio da dođe gore. Na posebno pitanje zastupnice optužbe je odgovorio kako je inkriminirane prigode konzumirao pivo, misli da je popio nekih 4-5 piva. Kada je došao pred vrata stana od TD kako je već naprijed naveo, rukama se naslonio na vrata te pokucao dva puta, a misli da nije ništa govorio, a isto tako misli da nije pozvonio. Njegova pretpostavka je da se ŠD prepala cjelokupne situacije zbog buke i deranja obzirom da se ne poznaju dobro što znači da joj je nepoznati čovjek došao u stan u ponoć sa krvavim rukama i tražio njezinog ujaka.

5. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenika TD kao istinit i vjerodostojan obzirom da je imenovani svjedok iskazujući na raspravi detaljno, okolnosno i sigurno na životan i logičan način opisao kako cjelokupnu povijest odnosa sa optuženim, tako i cjelokupno njegovo ponašanje inkriminirane prigode te riječi prijetnje koje mu je uputio. Ovakav iskaz oštećenika je u pogledu dinamike zbivanja u skladu sa iskazima svjedoka ĐD, ŠD, DD te MDR te zajedno sa materijalnom dokumentacijom u spisu čini zaokruženu cjelinu na temelju čega je sud utvrdio sve okolnosti samog događaja.

6. Ovdje u prvom redu treba kazati kako je optuženi iznoseći svoju obranu jednako kao i svjedoci ND i ID ukazao na određene nesuglasice sa obitelji oštećenika imovinskopravne prirode koje se odnose na stan u kojem je stanovala njegova baka, odnosno stan gdje su slavili rođendan inkriminirane prigode, a isto tako su ukazali na probleme sa DD i njezinom majkom vezano za mjesto gdje optuženi parkira svoj automobil, odnosno da su mu od DD i njezine majke bili podizani brisači na automobilu, te da su mu ostavljale raznorazne poruke i to sve na nagovor TD i ĐD zbog međusobno narušenih imovinskopravnih odnosa.

7. Isto tako, s druge strane ispitana svjedokinja DD je u svom iskazu opisala situacije koje su se ranije događale sa optuženim, pri tome ne poričući da je njezina majka znala upozoravati na parkiranje automobila od optuženog, međutim da je optuženi reagirao na način da joj je jedne prigode prijetio i vrijeđao njezinu majku dok su se nalazile u svom stanu zbog čega je intervenirala policija. Također je oštećenik u svom iskazu naveo da nastoji izbjegavati optuženika s obzirom na njegovu prošlost, da ga je ranije znao vrijeđati, kao i njegovu majku, te da su problemi sa optuženim u pogledu buke, vike, galame i udaranja po vratima bili barem jednom tjedno, a ako ne bi bilo svađe i vike te udaranja po vratima da bi bilo glasne muzike. Svjedokinja MDR je u svom iskazu također ukazala na probleme koje imaju sa optuženim u vidu buke, svađe, glasne glazbe zbog čega su u više navrata bili primorani zvati policiju. Vezano za stan u kojem je optuženi inkriminirane prigode slavio svoj i bakin rođendan, a za koji je u svojoj obrani naveo da je predmet imovinskopravnog spora sa obitelji oštećenika iskazivala je svjedokinja ĐD koja je u svom iskazu navela da se optuženi ilegalno uselio u navedeni stan, a da su joj sestrična i bratić koji su pokrenuli postupak denacionalizacije imovine da im se vrati navedeni stan dali punomoć da ih zastupa.

8. Iz naprijed navedenog je razvidno kako između optuženog i obitelji oštećenika, ali i sa drugim stanarima (DD) postoje narušeni odnosi, i to ne samo imovinskopravne prirode sa obitelji oštećenika, već i narušeni odnosi zbog ponašanja optuženika u vidu buke, vike, lupanja vratima, ali i verbalnog nasilja koje je ispoljavao u vidu uvreda prema oštećeniku, te prema drugim susjedima zbog čega je morala u više navrata intervenirati policija. Iako optuženi u svojoj obrani nastoji prikazati da je on na određeni način žrtva imajući u vidu ponašanje ostalih stanara (podizanje brisača, imovinskopravni spor), sud je prihvaćajući iskaz oštećenika te svjedoka MDRD i ĐD koji su opisali i konkretne situacije sa optuženim, utvrdio da su i ranije imali problema sa optuženikom te da ono što se dogodilo inkriminirane prigode, ne samo prijetnje koje je uputio oštećenom (o čemu će biti riječi u nastavku), već i njegovo cjelokupno ponašanje prema DD i njezinoj majci te svojevrstan pohod i nasilan ulazak u zgradu u kojoj stanuje oštećenik te ulazak u stan ĐD te pokušaj da se obračuna sa oštećenikom ne predstavlja nikakav izolirani incident u ponašanju optuženog.

9. Nesporno je da je inkriminirane prigode optuženi slavio svoj i bakin rođendan, a optuženi je u svojoj obrani kazao da je bio upozoren na ponašanje od strane oštećenika, iako po njemu za to nije bilo razloga, a i sam oštećenik je naveo da ga je probudila buka koja je dopirala iz pravca kolnog ulaza nakon čega je čuo i vidio svađu dvojice muškaraca, a to su bili ovdje optuženi i njegov otac ID, a da je bilo svađe i glasnog prepiranja između optuženog i njegovog oca su u svojim iskazima potvrdili i svjedoci ŠD, MDR i DD. Iako optuženi u svojoj obrani, kao i svjedoci ID i ND nastoje prikazati da nije bilo nikakve svađe između optuženog i njegovog oca, po ocjeni suda isti na takav način pokušavaju prikazati da je oštećenik namjerno isprovocirao cijelu situaciju kako bi neosnovano pozvao policiju, međutim, sud obranu optuženog i iskaze svjedoka ND i ID nije prihvatio, već je na temelju iskaza oštećenika te svjedoka ŠD, MDR i DD utvrdio da je između optuženog i svjedoka ID došlo do glasne verbalne prepirke zbog čega je oštećenik izašao na balkon, jednako kao i ŠD i MDR, a do svog prozora da vidi što se događa se približila i majka od DD. Obzirom na ranija ponašanja optuženika sud ne vidi nikakvog razloga zašto bi oštećenik koji je naveo da izbjegava optuženika, u kasno doba, nakon što se probudio iz sna izlazio na balkon kako bi upozorio optuženika i s njim ulazio u verbalni konflikt da zaista iz pravca kolnog ulaza nije dopirala buka koja ga je probudila, a što je bio i razlog da na balkon stana izađu ŠD i MDR, odnosno da na prozor svog stana dođe majka od DD.

10. Nadalje, prije nego što je došlo do obraćanja optuženika oštećenom TD, nesporno je da je optuženi došao do stana u kojem je stanovala DD, međutim isti u svojoj obrani nastoji prikazati da je i te prigode, kao i mnogo puta ranije bio isprovociran njihovim ponašanjem u vidu dizanja brisača te je to bio razlog što je došao do prozora stana, te iako optuženi ne osporava da je došlo do razbijanja prozora, situaciju opisuje na način da je prišao do njihovog prozora kako bi im kazao da ga prestanu uznemiravati, a da je slučajno laktom zahvatio teglicu cvijeća koja je razbila prozor, a i sama tegla cvijeća je pala te je njemu potekla krv. Međutim, obranu optuženika, iako ovaj događaj nije sadržan u činjeničnom opisu, ali je prethodio obraćanju optuženog oštećeniku, sud nije prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu, već je prihvatio iskaz oštećenika AD, ŠD i MDR koji su ponašanje optuženog opisali na način da je dotrčao do prozora stana od DD, i to kada se prozoru približila njezina majka, te rukom udario u prozor te istovremeno majci od DD uputio prijetnje smrću. Svjedokinja DD je također opisala u svom iskazu da je osjetila jaki udarac u roletu i razbijanje stakla, a kada je došla u dnevni boravak vidjela je optuženog koji je stajao ispred prozora, ali nije ništa govorio. Kako je svjedokinja DD u svom iskazu navela da je te prigode u svojoj sobi imala spuštenu roletu i upaljenu električnu grijalicu te da je čula vikanje, ali nije mogla razaznati tko što govori, po ocjeni suda ista nije čula prijetnje koje je optuženi uputio njezinoj majci, za razliku od oštećenika i MDR, koji su zajedno sa svjedokinjom ŠD vidjeli i kako optuženi rukom razbija staklo na prozoru stana u kojem stanuje DD. Po ocjeni suda, a imajući u vidu ranije nesuglasice optuženog sa majkom od DD koje je optuženi „rješavao” na način da bi prema istoj ispoljavao verbalno nasilje u vidu uvreda i prijetnji, optuženi je inkriminirane prigode revoltiran samom činjenicom da je majka od DD, za vrijeme dok se on raspravljao sa ocem, došla do prozora da vidi što se događa ispred stana u kojem se slavio rođendan optuženog i njegove bake, prišao njezinom prozoru kojeg je namjerno razbio rukom uz istovremeno upućivanje prijetnji majci od DD, a što ne predstavlja nikakav izolirani incident, već samo nastavak ranije narušenih odnosa u kojima je optuženi svoje nezadovoljstvo rješavao ispoljavanjem verbalnog nasilja prema majci od DD.

11. Upravo navedeno ponašanje optuženog prema majci od DD uz prethodnu buku, svađu i galamu bio je razlog zbog kojeg je oštećenik pozvao policiju, a nakon što je optuženi čuo da je oštećenik pozvao policiju istom je revoltiran takvim razvojem događaja, a koji predstavlja samo nastavak nasilnog postupanja koje je započelo prema majci od DD, a koje će svoj nastavak dobiti ulaskom u stan od ĐD i lupanjem na vrata oštećenikova stana, o čemu će biti riječi u nastavku, oštećeniku uputio riječi "ubit ću te, doći ću ti gore, pička ti materina" kako to proizlazi iz iskaza oštećenka, kojeg je sud u cijelosti prihvatio kao istinit i vjerodostojan. Iskaz oštećenika vezano za riječi prijetnje koje mu je uputio optuženi je potvrđen iskazom svjedoka MDR i ĆD koje su se nalazile na svom balkonu zbog buke, svađe i vike koja je dopirala ispred stana u kojem se slavio rođendan optuženog i njegove bake te su jasno mogle čuti riječi koje je optuženi uputio oštećeniku.

12. Ovdje treba kazati kako je optuženi iznoseći svoju obranu na raspravi negirao da je optuženom uputio riječi prijetnje sadržane u činjeničnom opisu, već je naveo da mu se obratio govoreći mu da će doći gore, kakva policija, što priča. Međutim prilikom provođenja dokazne radnje prvog ispitivanja, optuženi je u svojoj obrani, a koji dio obrane mu je predočen na raspravi kazao je u afektu oštećeniku kazao riječi koje se navode u pouci o pravima, da nije imao namjeru to učiniti, a niti je shvaćao te riječi ozbiljno, ali da one imaju svoju težinu te da to sada shvaća, ali da nije htio zastrašiti oštećenika, pa upitan zašto na raspravi iskazuje drugačije odgovorio je da uopće ne zna da li je pročitao riječi koje se navode u pouci o pravima, da je bio u šoku još od istražnog zatvora te je očito to sve kazao da se sve to što prije riješi, a za ovaj dio vezano za "težinu riječi" nije siguran da je to uopće kazao. Sud nije prihvatio obranu optuženog sa rasprave, već dio njegove obrane prilikom prvog ispitivanja, a koji dio obrane mu je predočen na raspravi, a u kojoj je suglasno iskazu oštećenika, te svjedoka MDR i ŠD koje su osobno čule razgovor optuženog i oštećenika, naveo da mu je uputio riječi sadržane u pouci o pravima, a radi se o istim onim riječima koje su sadržane i u činjeničnom supstratu optužnice. Obrana optuženog na raspravi u kojoj navodi da nije pročitao pouku o pravima, da je bio u šoku od istražnog zatvora te da je htio da se sve što prije riješi je nelogična i neživotna te usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti, pri čemu optuženi svaki segment svog ponašanja počevši od dolaska do prozora DD, do razgovora sa oštećenikom, pa do kasnijeg dokaska u stan UD te potom dolaska do vrata oštećenka, te posljedično ponašanja nakon što su došli policijski službenici pokušava svesti u okvire mirnog i staloženog ponašanja, međutim takvu obranu sud nije prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka ID koji je u svom iskazu naveo da nakon što se oštećenik obratio optuženom da mu ovaj na to nije ništa odgovorio te da se sa optuženim vratio u stan, obzirom da je takva dinamika događaja suprotna iskazu oštećenika, svjedoka ŠD, MDR i ĐD, ali i obrani samog optuženog prilikom prvog ispitivanja vezano za riječi prijetnje, kao što je suprotna iskazima naprijed spomenutih svjedoka, ali i obrani optuženog u pogledu daljnje dinamike zbivanja, obzirom da ne iskazuju da bi se optuženi nakon razgovora sa oštećenikom za vrijeme dok se isti nalazio na balkonu vratio u stan gdje se slavio njegov rođendan, kao i rođendan njegove bake, već da je odmah nakon razgovora sa oštećenikom ušao zgradu gdje stanuje oštećenik, samo što optuženi i takvu dinamiku događaja i razloge zbog kojih se uputio prema stanu oštećenika prikazuje na bitno drugačiji način od iskaza oštećenika i svjedoka ŠD, MDR i ĐD. Iskaz svjedoka ID iz naprijed navedenih razloga sud nije prihvatio kao istinit i vjerodostojan, te se po ocjeni suda radi o pristranom svjedoku (ocu optuženika) zainteresiranom za ishod postupka te je njegov iskaz usmjeren na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti optuženika, jednako kao i iskaz ND (sestre optuženika) koja je također u svom iskazu navela da se optuženi ni na koji način nije obraćao osobi koja mu se obratila sa balkona, pri čemu je očigledno da se radi o oštećeniku za kojeg je mislila da se preziva ĐD, te imenovana svjedokinja pokušava prikazati da je optuženi na određeni način bio pasivan jer nije uzvraćao na dovikivanje s balkona te da nije bilo nikakvog nasilnog postupanja, međutim, kako je već naprijed navedeno za iskaz svjedoka ID, isto vrijedi i za iskaz ND koji je suprotan iskazu oštećenika, MDR i ŠD, te obrani optuženog prilikom prvog ispitivanja vezano za riječi prijetnje koje je optuženi uputio oštećeniku, zbog čega njezin iskaz nije prihvatio kao istinit i vjerodostojan.

13. Optuženi u svojoj obrani navodi da je bio isprovociran ponašanjem oštećenika i njegovim dovikivanjem koje je trajalo minutu - dvije iako oni u tom trenutku uopće nisu bili glasni, shvatio je da se radio o provokaciji oštećenika, jedne u nizu te je otišao gore kako bi popričali, a ujedno je i sam oštećenik govorio da dođe gore. Međutim, imajući u vidu daljnje ponašanje optuženika, a koje proizlazi iz detaljnih iskaza oštećenika, te svjedoka ČDR, ŠD te ĐD, a koje iskaze je sud u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne, sud je utvrdio da na njegovoj strani nije bilo nikakve namjere za normalnim razgovorom sa oštećenikom, već da je isti nakon ispoljavanja verbalnog nasilja najprije prema majci od DD uz istovremeno razbijanje prozora, a potom i nakon upućenih prijetnji oštećeniku upravo zbog toga što je zbog njegovog ponašanja prema majci od DD pozvao policiju, nastavio sa nasilnim postupanjem te se želio obračunati sa oštećenikom. Naime, iz iskaza oštećenika proizlazi da na stubištu postoje vrata sa elektroničkom bravom, a optuženi da nema ključ od tih vrata jer je njegov stan izdvojen iz stubišta tako da je bio siguran da isti neće niti ući u unutrašnjost zgrade, jer je mogao ući samo ako bi vrata nasilno otvorio. Međutim ubrzo je čuo lupanje po vratima stubišta, a od tog lupanja su se probudila njegova djeca, te je unutar jedne minute čuo glas od svoje majke koja živi na istom katu samo u stanu preko puta njega, a ista je vikala "tko ga je pustio unutra". Te prigode je njegova nećakinja ŠD koja se za to vrijeme nalazila sa njegovom majkom u stanu također nešto vikala, a nakon kratkog vremena je čuo lupanje po svojim vratima stana, a kroz špijunku je vidio optuženika kako nogom lupa u vrata, a istovremeno se rukom drži za rukohvat, a sve kako bi mogao primijeniti što veću silu prilikom udaranja u vrata. Misli da je optuženi minimalno 5-6 puta nogom udario u vrata njegovog stana te je te prigode također nešto govorio, a on mu je kazao slobodno lupa, da neće ući jer policija dolazi. Nakon nekih 10 minuta je otišao u stan od svoje majke, kada mu je nećakinja priopćila da ga je ista najprije krenula nazvati kako bi ga obavijestila da ne otvara vrata stana, međutim kako ga zbog panike nije mogla nazvati otvorila je vrata stana kako bi došla preko puta njega te ga upozorila da ne otvara vrata, međutim kada je nećakinja otvorila vrata stana optuženi je istu gurnuo, ušao u stan, potom gurnuo njegovu majku te govorio "gdje je AD", a kada je vidio da njega nema u stanu prešao je preko puta te nogom udarao u njegova vrata. Svjedokinja ŠD je u svom iskazu također ponašanje optuženika opisala na istovjetan način kao i oštećeni, odnosno da je zbog upućenih prijetnji krenula upozoriti oštećenika da ne izlazi, ali kada je otvorila vrata ispred stana se već nalazio optuženi pa je očito isti provalio ulazna vrata zgrade, a kada ga je vidjela krenula je zatvoriti vrata, međutim optuženi je ta vrata odgurnuo pa je na taj način bila odgurnuta, nakon čega je došla njezina baka te se počela na nju derati zašto ga je pustila unutra, a optuženi je za to vrijeme govorio "gdje je AD, gdje je AD". Kako bi ga se riješila kazala mu je da je AD preko puta nakon čega je isti izašao iz stana, a ona se spustila na pod i počela plakati. Optuženi je u stanu odgurnuo baku tako da je ista po sebi odnosno na svojoj pidžami imala tragove krvi. Za vrijeme dok je optuženi bio u stanu nazvala ju je majka na mobitel te se javila i kazala joj da je optuženi ušao u stan i da traži AD. Iz naprijed navedenog jer razvidno kako su oštećenik i svjedokinja ŠD na istovjetan način opisali ponašanje optuženika u stanu UD na način da je odgurnuo ne samo ŠD nego i VD te ponavljao „gdje je I, dok svjedokinja ŠD nije vidjela ponašanje optuženika nakon izlaska iz stana od UD i nakon što je došao do vrata oštećenika iz razloga što se ista nakon što je optuženi napustio stan rasplakala i pala na pod pa samim time nije niti mogla vidjeti što se događa ispred vrata oštećenikova stana. Svjedokinja UD je u svom iskazu potvrdila iskaz oštećenika i ŠD o ponašanju optuženika u vidu odgurivanja nje i ŠD, traženja oštećenika kao i da je optuženi nakon što je izašao iz njezinog stana nastavio lupati po vratima oštećenikova stana. Iako samom događaju nakon ulaska optuženika u zgradu nije prisustvovala svjedokinja MDR, iz njezinog iskaza, kao i iskaza svjedokinje ŠD proizlazi da su se iste čule telefonski te da je svjedokinji MDR njezina kćer kazala "mama on je ušao u stan", a ona joj je odgovorila da se smiri, međutim ona je ponavljala da je on ušao u stan. Odmah je izletjela iz svog stana te je otišla na drugi kat gdje je zatekla kćer ĆD koja je bila sva izbezumljena, plakala je, a njezina majka je na sebi imala pidžamu sa tragovima krvi, dok tragove krvi nije primijetila kod ĆD, ali krvi je bilo po zidu i vratima. Kasnije su joj ŠD i ĐD u razgovoru kazale da je optuženi gurnuo njezinu majku, a do toga je došlo na način da je ŠD u jednom trenutku otvorila vrata kako bi upozorila I da se čuva, a kada je otvorila vrata pred istima je bio optuženi koji je uletio u stan, a tada je iz jednog dijela stana došla i njezina majka koja je pitala ĆD što ga je pustila u stan, a optuženi da je tada govorio "gdje je I, gdje je I", nakon čega mu je ŠD prstom pokazala prema vratila stana od I u kojem trenutku je optuženi izašao iz stana.

14. Nasuprot detaljnim i suglasnim iskazima oštećenika, te svjedokinja MDR, ŠD i ĐD o ponašanju optuženika nakon upućenih prijetnji, optuženi svoje ponašanje nakon ulaska u zgradu ponovno pokušava svesti u okvire mirnog, staloženog, čak i prijateljskog ponašanja bez ikakve agresije pri tome navodeći da nakon što mu je oštećenik kazao da dođe, da ga čeka, da je potom pozvonio na zvono od ĐD, a nakon zvonjenja su mu se otvorila vrata te je otišao na drugi kat gdje je zatekao ĆD, a iza nje je bila ĐD, a on je mislio da je I s njima u stanu, nakon čega je ušao u stan, a ĐD mu je kazala da I tu ne živi, a potom se ĐD ispričao te kada je izlazio iz stana po ramenu ju je dotaknuo onako prijateljski, s time da je na rukama imao krv od razbijenog prozora. Potom je otišao do stana nasuprot gdje živi I te se naslonio rukama na kojima je bila krv na vrata te je pogledao kroz špijunku i dva puta pokucao ali ništa jako, a kako nitko nije otvarao vratio se u stan. Sud ovakvu obranu optuženog nije prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu jer je ista u pogledu daljnje dinamike zbivanja, nakon upućenih prijetnji oštećeniku suprotna detaljnim i suglasnim iskazima oštećenika te svjedokinja ĐD, ŠD i IDR, koji su u svojim iskazima ponašanje optuženika opisali na način koji u svakom slučaju nije miran, staložen i prijateljski, već upravo suprotno, radilo se o agresivnom ponašanju prema ĐD i ŠD, pri čemu se isti kako tvrdi u obrani, nije nikome ispričao, niti je prijateljski naslonio ruku na rame od ŽD već je istu kao i ŠD odgurnuo kako bi što prije došao do oštećenika da se s njim obračuna, a kada istog nije pronašao usmjerio je agresiju prema imovini oštećenika lupajući u više navrata na vrata njegovog stana, a ne kako je on naveo, da se samo naslonio rukama i pogledao kroz špijunku, a upravo ponašanje optuženika, kako su ga opisali imenovani svjedoci, a koje uključuje agresiju i nasilje se ukapa u cjelokupnu dinamiku zbivanja koja je tome prethodila, u vidu razbijanja prozora od DD i prijetnji upućenih njezinoj majci do prijetnji smrću oštećeniku, što znači da se nije zaustavio samo na tome, već je nastavio sa agresivnim ponašanjem pokušavaju u prvom redu agresiju ispoljiti prema oštećeniku, kao odgovor na pozivanje policije, a u svom „pohodu” se nije libio primijeniti silu prema drugim članovima oštećenikove obitelji i njegovoj imovini samo kako bi došao do njega.

15. Da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnim prijetnjama proizlazi iz riječi koje je optuženi uputio oštećenom govoreći mu "ubit ću te, doći ću ti gore, pička ti materina". Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Tako izgovorene riječi od osobe s kojom i ranije postoje nesuglasice i koja se agresivno ponašala prema drugim susjedima, a koju oštećenik upravo zbog toga nastoji izbjegavati, a što je bilo popraćeno nasilnim ulaskom u zgradu oštećenika uz ispoljavanje agresije prema članovima njegove obitelji i njegovoj imovini u pokušaju da dođe do njega te s njim dodatno obračuna u svakom slučaju predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenom da će ga usmrtiti. Radi se o ozbiljnoj prijetnji koja je po svom karakteru i s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život, što se u konkretnom slučaju i dogodilo kod oštećenog TD koji je u svom iskazu naveo da je cjelokupno ponašanje optuženog shvatio vrlo ozbiljno, da ga je njegovo cjelokupno ponašanje uz upućene riječi uznemirilo te je osjetio strah kako za sebe tako i za članove svoje obitelji, a s obzirom na karakter prijetnji „da će ga ubiti” razvidno je da se radi o strahu za život.

16. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog koji oštećenom upućuje inkriminirane riječi stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo bio svjestan da izgovorene riječi i naknadno agresivno postupanje koje je uslijedilo nakon toga kako bi se s oštećenikom dalje razračunao kod istoga moraju izazvati osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život, a radi se o riječima i ponašanju koje je i objektivno podobno izazvati osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život te je upravo optuženi i postupao s namjerom da ustraši oštećenog, a radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje adresata, koje svoju podlogu ima u ranije narušenim odnosima koji su inkriminirane prigode dodatno pojačani činjenicom da je oštećenik zbog ponašanja optuženika koje je uključivalo viku i galamu u noćnim satima te se nastavilo ispoljavanjem nasilja na imovini DD i prema njezinoj majci pozvao policiju.

17. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 za koje je oglašen krivim.

18. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

19. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio da je otac dvoje malodobne djece o kojima je dužan skrbiti, da je zaposlen i ostvaruje redovita primanja, protek vremena od počinjenja djela, te njegovo korektno držanje pred sudom, dok je otegotno cijenio prekršajnu osuđivanost te višestruku kaznenu osuđivanost i to u pet navrata zbog kaznenih djela prijetnje, prisile prema službenoj osobi, pronevjere, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, s time da je optuženi do počinjenja ovog kaznenog djela bio osuđivan u jednom navratu zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na uvjetnu osudu, a nakon počinjenja ovog kaznenog djela je osuđivan u četiri navrata, pri čemu su mu izricane dva puta uvjetne osude, jednom rad za opće dobro te jednom bezuvjetna kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci. Isto tako otegotno je cijenjeno da je predmetno kazneno djelo počinio u roku provjeravanja po pravomoćnoj presudi ovog suda broj K-1224/18 od 21. siječnja 2019., koja je postala pravomoćna 16. travnja 2018., kojom je osuđen zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci uz vrijeme provjeravanja u trajanju od tri godine. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

20. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za koju kaznu sud smatra da će ostvariti svoju svrhu u vidu opće i specijalne prevencije, odnosno da će izrečenom kaznom zatvora utjecati na optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženom za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije optuženi je osuđivan u pet navrata zbog kaznenih djela prijetnje, prisile prema službenoj osobi, pronevjere, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, s time da je do počinjenja ovog kaznenog djela bio osuđivan u jednom navratu zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na uvjetnu osudu, što upućuje na zaključak da se radi o specijalnom povratniku na kojeg osuđivanost na uvjetnu osudu u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela nije utjecala na način da svoje ponašanje uskladi s općeprihvaćenim društvenim normama i suzdrži se od daljnjeg počinjenja kaznenih djela, tim više što je predmetno kazneno djelo počinio u roku provjeravanja po pravomoćnoj presudi ovog suda broj K-1224/18 od 21. siječnja 2019., koja je postala pravomoćna 16. travnja 2018., kojom je osuđen zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci uz vrijeme provjeravanja u trajanju od tri godine. Nadalje, nakon počinjenja ovog kaznenog djela optuženi je osuđen još u četiri navrata, pri čemu su mu izricane dva puta uvjetne osude, jednom rad za opće dobro te jednom bezuvjetna kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, a među navedenim presudama koje su uslijedile nakon počinjenja ovog kaznenog djela je ponovno osuđen zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, što u korelaciji sa pravomoćnom presudom zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 1. KZ/11 jasno ukazuje na kontinuitet agresivnog i nasilnog postupanja optuženika te da se optuženi unatoč izrečenim presudama ponovno vraćao činjenju kaznenih djela te je „skupio” dodatne četiri pravomoćne presude kojima su mu izrečene uvjetne osude, rad za opće dobro i bezuvjetna kazne zatvora. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, razvidno je da se bilo kojom drugom kaznenopravnom sankcijom, osim bezuvjetne kazne zatvora u odnosu na optuženog ne bi mogla postići svrha kažnjavanja, slijedom čega je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, koja kazna je po ocjeni suda primjerena i dostatna za ispunjenje svoje svrhe. Nakon što optuženi izdrži kaznu zatvora istom će biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje te će doći u priliku pokazati je li se sada, s obzirom na životnu dob u kojoj se nalazi, odlučio kloniti činjenja kaznenih djela i drugih oblika protupravnog postupanja te će imati priliku uključiti se u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao i što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe, ma koliko god ga iste teško pogađale, pa makar za njih smatrao odgovornim i druge osobe ne može rješavati ispoljavanjem nasilja prema tim osobama, te da će sada konačno shvatiti da nema smisla ostatak života potratiti po zatvorima i kaznionicama. Isto tako će o ptuženi nakon izdržane kazne imati priliku ranija protupravna ponašanja ostaviti iza sebe i ukoliko želi pokušati izgladiti narušene odnose sa oštećenikom odnosno, ukoliko u tome ne uspije, a što je još važnije, kloniti se daljnjeg protupravnog i nasilnog postupanja.

21. Sud je primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25) nisu blaže za optuženog.

22. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 200,00 eura, koje troškove je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti koji iznos će biti određen posebnim rješenjem, pri čemu je sud uzeo u obzir da je optuženi zaposlen i da ostvaruje redovita mjesečna primanja od 1.200,00 eura, da nema obvezu plaćanja najma, da je otac dvoje djece, s time da je sud uzeo u obzir i da je branitelj po službenoj dužnosti koji je bio postavljen dok se optuženi nalazio u istražnom zatvoru u drugom predmetu zatražio trošak od 100,00 eura, slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija.

U Zagrebu, 20. studenog 2025.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO ZG na broj KO-DO-1711/21

2. optuženi MD, [adresa]