Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: P-47/2025-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec, u parničnom predmetu tužitelja UV, vlasnika obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Ivana Moravec, odvjetnica iz [adresa] protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik iz Zagreba, nakon zaključene glavne rasprave dana 9. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja MV te punomoćnika tuženika Mate Kačana, radi naknade štete, 20. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da plati tužitelju BALAŽINEC TOMISLAVU vl. Autoprijevoznik UV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 5.688,28 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 20. studenog 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. i po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. pa nadalje,

a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju UV, vlasniku obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.578,17 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. studenog 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate po stopi od 5,15 % godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 353,39 eura tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete – izmakle dobiti u iznosu od 42.858,32 kn/5.688,28 eura zajedno s zakonskim zateznim kamatama od 20. studenog 2019. U tužbi u bitnome navodi da se 4. srpnja 2019. dogodio štetni događaj u kojem je oštećeno vozilo tužitelja registarske oznake [registarska oznaka]. Štetni događaj uzrokovao je ĐV svojim vozilom koje je osigurano kod tuženika temeljem police osiguranja broj [broj police osiguranja] nakon čega je tužitelj tuženiku podnio odštetni zahtjev. Tuženik je priznao svoju odgovornost za štetni događaj, utvrdio totalnu štetu na vozilu tužitelja te je isplatio tužitelju odštetu u iznosu od 108.273,00 kn. Međutim, od štetnog događaja do isplate imovinske štete proteklo je više od dva i pol mjeseca u kojem razdoblju tužitelj je trpio daljnju štetu u vidu izmakle zarade. Radi se o razdoblju od 4. srpnja 2019. do 18. rujna 2019. u kojem teretno vozilo nije bilo uporabljivo, slijedom čega tužitelj nije bio u mogućnosti ostvarivati zaradu koju bi inače, po redovnom tijeku stvari, to vozilo u tom razdoblju ostvarilo i to u iznosu od 42.858,32 kn koji iznos tužitelj potražuje u ovome parničnom postupku. Visinu izmakle dobiti tužitelj je odredio tako što je prihod koji je oštećeno vozilo ostvarilo u razdoblju tri mjeseca koja prethode štetnom događaju (travanj, svibanj i lipanj 2019.) umanjio za mjesečni iznos troškova za gorivo, trajekt, leasing i plaću vozača te je tako dobio prosječan mjesečni iznos neto zarade, odnosno za ukupno dva i pol mjeseca izgubljena zarada tužitelja iznosi 42.858,32 kn.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornim činjenicu nastanka štetnog događa (prometne nesreće) 4. srpnja 2019. i činjenicu da je za navedenu prometnu nesreću odgovoran osiguranik tuženika. Tuženik navodi da je tužitelj bio korisnik vozila koje je oštećeno u prometnoj nesreći, dok je vlasnik vozila trgovačko društvo Impulse leasing d.o.o. kojemu je isplaćeno 108.273,00 kn na ime naknade štete. U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva tuženik ističe da tužitelj u svome vlasništvu ima više vozila istih karakteristika kao i oštećeno vozilo tako da je tužitelj mogao eventualno dogovorene poslove obaviti drugim vozilima koje ima u svojem vlasništvu. Uz navedeno, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Presudom ovog suda broj P-183/2020-37 od 9. ožujka 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn.

4. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1728/2022-4 od 17. ožujka 2025. ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P- 183/20-37 od 9. ožujka 2022. u točki I. izreke te u točki II. izreke u dijelu u kojem je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 829,52 EUR i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je viši sud odlučio da se odluka o troškovima parničnog postupka ostavlja za konačnu oduku.

5. Tijekom postupka sud je pročitao dokumentaciju u spisu i to: međunarodnu kartu za osiguranje automobila (list 6 spisa), potvrda Ministarstva unutarnjih poslova o privremenom oduzimanju predmeta od 4. srpnja 2019. (list 7 spisa), obavijest o broju štetovnog spisa (list 8 spisa), obavijest o totalnoj šteti (list 9 spisa), obavijest o likvidaciji (list 10 spisa), prometna dozvola (list 11-12 spisa), obračun zaostale zarade (list 14- 15 spisa), računi tužitelja za travanj 2019. (list 16-60 spisa), računi tužitelja za svibanj 2019. (list 61-101 spisa), računi tužitelja za lipanj 2019. (list 102-139 spisa), popis dugotrajne imovine tužitelja (list 140-143 spisa), prijedlog za sklapanje nagodbe za naknadu štete (list 144-146 spisa), obavijest o broju štetovnog spisa (list 147 spisa), e-mail prepisku (list 148 spisa), dopis punomoćnice tužitelja upućenog tuženiku (list 149 spisa), dopis tuženika upućen punomoćnici tužitelja (list 150 spisa), obračun zaostale zarade za srpanj, kolovoz i rujan 2018. (list 330 spisa), računi tužitelja i popratni CMR listovi za razdoblje srpanj 2018. – rujan 2018. (list 332 – 440 spisa) kao i dokumentaciju na temelju koje je vještakinja Marija Hrešć izradila nalaz i mišljenje (list 465 – 904 spisa).

6. Uz navedeno, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja UV (list 320-321 spisa) te je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještakinji Mariji Hrešć koja je dostavila pisani nalaz i mišljenje (list 450-464 spisa) nakon čega ju je sud i usmeno saslušao na ročištu glavne rasprave održanom 2. veljače 2022. (list 933-936 spisa), a nakon promjene raspravnog suca sud je nakon izjašnjenja stranaka riješio da se neće ponovno saslušavati tužitelj UV i vještak Marija Hrešć već će se pročitati zapisnici o izvođenju tih dokaza.

7. Sud nije proveo predloženi dokaz prometno tehničkog vještačenja, pribavu spisa i fotoelaborata od nadležne Policijske uprave s obzirom da su navedeni dokazni prijedlozi predloženi na okolnost koja između parničnih stranaka nije sporna (odgovornost za štetni događaj). Nadalje sud nije proveo niti prijedlog saslušanja svjedoka s obzirom da činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva sud može utvrditi i bez provedbe personalnih dokaza. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za pribavom podataka od leasing kuće – koliko je vremena potrebno leasing kući da se najmoprimcu omogući uporaba istovjetnog vozila u vrijeme nakon štetnog događaja, obzirom je navedeni prijedlog stavljen tek u fazi glavne rasprave, a ne u prije zaključenja prethodnog postupka.

8. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 84/0, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku ZPP), na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja sud je utvrdio da tužitelj dogovorene poslove nije mogao obaviti drugim vozilima te da tuženiku duguje utuženi iznos kao naknadu štete izmakle dobiti.

9. Između stranaka nije sporan štetni događaj (prometna nesreća) koji je uzrokovao osiguranik tuženika i u kojem je oštećeno vozilo u vlasništvu trgovačkog društva Impulse leasing d.o.o., ali čiji korisnik je temeljem ugovora o leasingu bio tuženik. Nadalje, između parničnih stranaka nije sporno da je tuženik isplatio trgovačkom društvu Impulse leasing d.o.o. naknadu štete stvarne štete u iznosu od 108.273,00 kn.

10. Među strankama je sporno je li tužitelju nastala šteta – izmakla korist u utuženom iznosu te postoji li obveza tuženika da tu štetu nadoknadi.

11. Člankom 1089. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje u tekstu: ZOO) propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

12. Izmakla korist je neostvarena imovinska vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena da nije bilo štetnog događaja.

13. Tuženik tijekom trajanja postupka osporava postojanje odgovornosti za naknadu izmakle koristi ističući da je tužitelj mogao eventualno dogovorene poslove obaviti drugim vozilima.

14. Sud je utvrdio postojanje općih pretpostavki za naknadu štete i to:

- subjekte obveznog odnosa odgovornosti za štetu (tužitelji s jedne strane, te osiguranik tuženika tuženik s druge strane)

- štetnu radnja štetnika (štetnu radnju predstavlja radnja osiguranika tuženika – ĐV koji je skrivio nesreću kao vozač vozila koje je u trenutku nesreće vozilo bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja])

- štetu (izmakla korist tj. neostvarena imovinska vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena da nije bilo štetnog događaja)

- uzročnu vezu (uslijed prometne nesreće koju je skrivio osiguranik tuženika tužitelj nije mogao koristiti svoje vozilo kamion reg. oz. [registarska oznaka] te ostvariti dobit u utuženom iznosu)

- protupravnost (osiguranik tuženika postupao je protivno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama i izazvao prometnu nesreću).

15. Sud je na temelju iskaza tužitelja te na temelju provedenog financijskog vještačenja utvrdio da je tužitelj mogao osnovano očekivati dobitak prema redovitom tijeku stvari obavljanjem poslova vozilom - kamion reg. oz. [registarska oznaka], a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom.

16. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je:

- oštećeno vozilo u odnosu na koje potražuje izmaklu dobit mali kamiončić sa ceradom koji je koristio za prijevoz za potrebe stranaka s kojima dugo godina surađuje pri čemu nije sklapao pisani ugovor o prijevozu s obzirom da pisani ugovor o prijevozu nije zakonska obveza,

- oštećeno vozilo imalo i prikolicu i ceradu, te kuku i tahograf,

- u vrijeme štetnog događaja imao je ukupno na raspolaganju 13 kamiona od toga je šest bilo sa ceradom koji su identični oštećenom vozilu koji su također bili angažirani,

- oštećeno vozilo je prije štetnog događaja bilo stalno u punom kapacitetu,

- u utuženom razdoblju odbijao je narudžbe prijevoza svojih stalnih klijenata s obzirom da nisu imali dovoljni kapacitet zbog nemogućnosti raspolaganja oštećenim vozilom.

17. Dakle, iz iskaza tužitelja nesporno proizlazi da tužitelj nije mogao niti jednim svojim drugim vozilom obaviti prijevoz u razdoblju od 4. srpnja 2019. do 18. rujna 2019. obzirom su sva njegova druga vozila bila angažirana.

18. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužitelja jer logičan i životan, te je u skladu s materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu i vještačkim nalazom i mišljenjem.

19. U odnosu na visinu nastale štete sud je proveo dokaz financijskog vještačenja po vještakinji Mariji Hrešć kojoj je dan zadatak da odredi procjenu izgubljene dobiti tužitelja u utuženom razdoblju uslijed nemogućnosti korištenja oštećenog vozila. Vještakinja je izradila pisani nalaz i mišljenje (list 450-464 spisa) u kojemu je u bitnome utvrdila slijedeće: - ukupni prihod oštećenog vozila (registarskih oznaka [registarska oznaka] ) u razdoblju od 4. srpnja 2018. do 18. rujna 2018. iznosi 122.678,65 kn, a troškovi 68.182,26 kn, stoga razlika prihoda i troškova u navedenom razdoblju iznosi 54.496,39 kn, odnosno po danu 707,75 kn - ukupni prihod oštećenog vozila (registarskih oznaka [registarska oznaka] ) u razdoblju od 1. travnja 2019. do 30. lipnja 2019. iznosi 144.855,93 kn, a troškovi 92.839,43 kn, stoga razlika prihoda i troškova u navedenom razdoblju iznosi 52.016,50 kn, odnosno po danu 571,61 kn. Vještakinja je pritom navela da je kod procjene izgubljene dobiti (razlika prihoda i troškova) potrebno uzeti u obzir prihode i troškove u razdoblju od 1. travnja 2019. do 30. lipnja 2019. (571,61 kn po danu) slijedom čega izgubljena dobit tužitelja za razdoblje od 4. srpnja 2018. do 18. rujna 2018. iznosi 44.013,97 kn. Da je upravo za procjenu izgubljene dobiti potrebno uzeti razdoblje tri mjeseca prije štetnog događaj (a ne razdoblje od 4. srpnja 2018. do 18. rujna 2018.) vještakinja obrazlaže navodeći da izračun rađen prema podacima o poslovanju na bazi punih mjeseci obuhvaća sve troškove, dok kod izračuna na bazi podataka za dio mjeseca postoji mogućnost da nisu svi troškovi obuhvaćeni. Parnične stranke su predložile da se vještakinja dodatno očituje o potrošnji goriva navedene u tablici 11. na stranici 12. pisanog nalaza i mišljenja s obzirom da je u tablici naznačeno da trošak goriva u razdoblju od 1. travnja 2019. do 29. lipnja 2019. iznosi 74,20 kn. Vještakinja se na ročištu glavne rasprave 2. veljače 2022. (list 933-936 spisa) očitovala o spornoj potrošnji goriva navodeći da iznos od 74,20 kn s osnove potrošnje goriva u razdoblju od 1. travnja 2019. do 29. lipnja 2019. koji je naznačen u tablici broj 11 je trošak goriva naznačen u putnim nalozima, dok je trošak goriva koji je tužitelj imao u razdoblju od 1. travnja 2019. do 29. lipnja 2019. naznačen u tablici broj 9 i iznosi 29.455,28 kn. Vještakinja je obrazložila da je ona prilikom izrade pisanog nalaza i mišljenja u tablicama različito odvojila troškove goriva jer se iznos od 29.455,28 kn knjižen kao ulazni R1 račun, a ovaj iznos od 74,20 kn predstavlja trošak koji je vozač vozila platio u gotovini tijekom puta te da se do ukupnog troška goriva u navedenom razdoblju dođe zbrajanjem tih dvaju iznosa. Sud je detaljno proučio pisani nalaz i mišljenje vještakinje i usmeno ju saslušao na ročištu glavne rasprave 2. veljače 2022., a nakon promjene raspravnog suca sud je nakon izjašnjenja stranaka riješio da se neće ponovno saslušavati vještak Marija Hrešć već će se pročitati zapisnik o izvođenju tog dokaza. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje Marije Hrešć ocjenjujući ga kao jasnog, stručnog, potpunog i izrađenog u skladu s pravilima struke, pisani nalaz i mišljenje i usmeni iskaz vještakinje nisu u proturječju, a vještakinja se na sve prigovore tuženika obrazloženo izjasnila.

20. Tvrdnja tuženika da je tužitelj imao mogućnosti iznajmiti drugo vozilo istih karakteristika i na taj način ostvarivati dobit, predstavlja prigovor doprinosa oštećenika vlastitoj šteti u smislu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), te je na tuženiku teret dokaza da je tužitelj imao mogućnost iznajmiti drugo vozilo istih karakteristika i tako smanjiti štetu. Tuženik prije zaključenja prethodnog postupka nije predložio provođenje dokaza na tu okolnost. Tek nakon ukidanja prvostupanjske presude, tuženik u ponovljenom postupku predlaže da sud pribavi podatak od leasing kuće – koliko je vremena potrebno leasing kući da se najmoprimcu omogući uporaba istovjetnog vozila u vrijeme nakon štetnog događaja. Kako postupak nakon ukidanja prvostupanjske presude nije vraćen u fazu prethodnog postupka tuženik u ovoj fazi postupka više nije ovlašten predlagati dokaze radi utvrđenja činjenica koje je iznio u prethodnom postupku te je sud taj dokazni prijedlog odbio. Osim toga predloženi dokaz ne predstavlja adekvatni dokazni prijedlog jer leasing kuća nije rent a car (kako to pravilno navodi tužitelj), pa da bi imao na raspolaganju vozila koja daje u najam već se radi o financijskoj instituciji koja financira nabavu vozila koje si korisnik leasinga sam nalazi i izabire.

21. Sud posebno ističe da iz provedenog postupka proizlazi da je sporno vozilo nadograđeno opremom koja nije serijska već je ugrađena prema narudžbi te bi u slučaju da je tužitelj uzeo u najam drugo vozilo to drugo vozilo trebalo nadograđivati dodatnom opremom (koja nije serijska) te bi šteta bila i veća od utuženog iznosa jer bi u tom slučaju tužitelj morao plaćati nadogradnju drugog vozila, najam drugog vozila sve uz istodobno plaćanje leasinga za oštećeno vozilo.

22. Slijedom navedenog, a kako je u ovom postupku sud utvrdio postojanje svih pretpostavki za naknadu štete, a tuženik nije dokazao da je tužitelj imao mogućnost iznajmiti drugo vozilo istih karakteristika i tako smanjiti štetu valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, u smislu odredbe članka 1089. ZOO. U smislu odredbe članka 29. ZOO-a tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos i to po stopi za ostale odnose obzirom se radi o naknadi štete, a ne o odnosu iz trgovačkog ugovora ili ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

23. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP budući je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, pa je sud tuženika obvezao da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 3.578,17 eura, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku – odvjetniku i to za:

- sastav tužbe od 6. svibnja 2020. u iznosu od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu dana 10. rujna 2020. u iznosu od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu dana 17.6. 2021. u iznosu od 200,00 eura,

- sastav podneska od 13. srpnja 2021. u iznosu od 200,00 eura,

- sastav očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka od 7.12.2021. u iznosu od 200,00 eura,

- sastav podneska od 16. prosinca 2021. u iznosu od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu dana 2. veljače 2022. u iznosu od 200,00 eura,

- sastav žalbe od 22. ožujka 2022. u iznosu od 250,00 eura,

- sastav podneska od 9. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu dana 9. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura, sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 512,50 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 103,39 eura, trošak pristojbe na presudu u iznosu od 103,39 eura, trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 103,34 eura, trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 705,55 eura.

24. Sud tužitelju nije priznao trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 9. ožujka 2022. u iznosu od 100,00 eura, uz pripadajući PDV od 25% te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 7. studenog 2025. u iznosu od 100,00 eura, uz pripadajući PDV od 25%, tj. u iznosu od 250,00 eura, a koji trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice, obzirom sud presude objavljuje na e-Oglasnoj ploči, niti mu je priznao trošak pristojbe na presudu u ponovljenom postupku u iznosu od 103,39 eura jer ako viši sud ukine odluku nižeg suda i predmet vrati na ponovno raspravljanje nižem sudu, ne plaća se pristojba za novu odluku (Tarifa sudskih pristojbi, Napomena 3. uz Tarifni br. 2.).

U Varaždinu 20. studenog 2025.

SUDAC:

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu je presuda objavljena, putem ovog suda, s time da o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, time da rok za podnošenje žalbe za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, dok za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Odluka se u smislu čl. 467 st. 1 ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- odvj. Ivana Moravec, pun. tužitelja

- odvj. Mate Kačan, pun. tuženika