Poslovni broj: Gž Ovr-288/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju prijedloga nacrta odluke višeg sudskog savjetnika Dražena Lovretića, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatske banke za obnovu i razvitak, OIB: 26702280390, Zagreb, Strossmayerov trg 9, protiv ovršenika GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Katarina Šentija, odvjetnica u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim i odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rje- šenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Ovr-798/2024-7 od 30. siječnja 2025., 20. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja, pa se ukida rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj: Ovr-798/2024-7 od 30. siječnja 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke naloženo je Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate ovrhovoditelja Hrvatska banka za obnovu i razvitak, OIB: 26702280390, Zagreb, Strossmayerov trg 9, protiv ovršenika GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem ovršne isprave – Izjave o suglas- nosti zapljene (zadužnice) koju je ovjerio javni bilježnik Katica Valić, Zagreb, Trg N. Š. Zrinskog 17, dana 3. studenog 2004. pod brojem OV-12658/04, na temelju zahtje- va ovrhovoditelja zaprimljenog kod Financijske agencije dana 17.10.2024. Pod toč- kom II. izreke određeno je da odgoda traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na koji je ovršenik upućen.

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 153/22. i 155/23. - dalje: ZPP), u svezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br.112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; i 114/22. dalje: OZ), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Žalitelj potražuje trošak za sastavljanje žalbe.

2.1. U odgovoru na žalbu ovršenik se usprotivio žalbenim navodima ovrhovoditelja te je predložio da se žalba odbije kao neosnovana. Ovršenik potražuje trošak sastavljanja odgovora na žalbu.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ-a, propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbina na temelju isprave iz član- ka 209. stavka 1. tog Zakona, a prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovr- šenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agencija da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje ko- jim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je u stavku 2. istog Zakona propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. tog članka na odgova- rajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o odgodi ovrhe, na prijedlog za progla- šenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.)

4. Nadalje, odredbom članka 65. stavka 1. i stavka 2. OZ-a propisani su razlozi za odgodu ovrhe koji kumulativno moraju biti ispunjeni da bi sud na prijedlog ovršenika odgodio ovrhu, pa je tako stavkom 1. navedenog članka OZ-a propisano da sud može, na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu.

4.1. U ovom slučaju osnovano žalitelj tvrdi da nije ispunjen osnovni uvjet za odgodu ovrhe, odnosno izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za provedbu izravne naplate ovrhovoditelja do okončanja parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno do njegove pravomoćnosti iz članka 65. stavka 1. OZ-a, jer ovršenik nije dokazao s odgovarajućim stupnjem vjerojatnosti da bi on provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

4.2. Naime, da bi sud mogao ovrhu odgoditi, ovršenik je dužan učiniti vjerojatnim da bi pretrpio takvu štetu koju kasnije ne bi mogao nadoknaditi ili bi to mogao uz nerazmjerne poteškoće odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Kada je o nenadoknadivoj šteti riječ, radi se o pitanju zašto ovršenik štetu koja bi mu nastala ukoliko se ovrha ne bi odgodila ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja u slučaju da uspije u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Nadalje, provedbom konkretne ovrhe ovršenik trpi samo onu štetu koja je nužna posljedica provedbe iste, a koju ovrhovoditelj u svakom slučaju ima pravo zahtijevati za ostvarenje svoje dospjele novčane tražbine.

4.3. Pri tome, treba istaknuti da redovna posljedica ovrhe, u konkretnom slučaju prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava s računa ovršenika, ne može predstavljati osnovu za odgodu ovrhe jer bi se time dovela u pitanje svrha i smisao provedbe ovrhe, ali i instituta odgode koji je predviđen za one iznimne situacije u kojim ovršenicima provedbom ovrhe nastaje štete koja je teža od uobičajene.

4.4. Osim toga, a na što osnovano upućuje ovrhovoditelj u svojoj žalbi, prvostupanj- ski sud u obrazloženju pobijanog rješenja, u dijelu u kojem navodi očitovanje ovrho- voditelja, nije naveo bitnu činjenicu koju je ovrhovoditelj u svom odgovoru – podnes- ku od 16. prosinca 2024. istaknuo, i to činjenicu koja se odnosi na imovinske prilike ovrhovoditelja, a sve cijeneći okolnost da je odgovornost za obveze ovrhovoditelja određena Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak ("Narodne novine" br. 138/06., 25/13.) u članku 5. točki 1. kojom je propisano da temeljni kapital ovrhovodi- telja iznosi 7.000.000.000,00 kn. Nadalje, istim zakonom je propisano da se taj te- meljni kapital sastoji od jednog poslovnog udjela koji se ne može dijeliti, prenositi niti zalagati i u isključivom je vlasništvu Republike Hrvatske, koja ujedno jamči za obveze ovrhovoditelja bezuvjetno, neopozivo i na prvi poziv te bez izdavanja posebne jam- stvene isprave.

4.5. Dakle, odgovornost Republike Hrvatske kao jamca za obveze ovrhovoditelja so- lidarna je i neograničena. U skladu s navedenim, ovaj sud smatra da ovršenik nije pružio dostatne dokaze na okolnost da bi u slučaju da se ovrha proglasi nedopušte- nom, u eventualnoj parnici koju bi ovršenik kao tužitelj vodio protiv ovrhovoditelja kao tuženika, bio u nemogućnosti namiriti se od ovrhovoditelja, imajući u vidu da je ovr- hovoditelj razvojna banka Republike Hrvatske.

4.6. S obzirom na to da prvostupanjski sud kod donošenja pobijanog riješenja nije imao u vidu sve prethodno navedeno, to je trebalo je uvažiti žalbu ovrhovoditelja i pobijano rješenje ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud imati u vidu okolnosti na koje mu je ukazano ovim rješenjem, nakon čega će donijeti novu, pravilnu i zakonitu odluku.

6. O zahtjevu za naknadu troškova žalbenog postupka donijet će se odluka u dalj- njem tijeku ovoga postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a u svezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a).

7. Zbog navedenog, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 20. studenog 2025.

Sutkinja

Marija Šimičić