REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-277/2025-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužiteljice UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dominik Musulin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKE RADIOTELEVIZIJE, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, koga zastupa punomoćnik Nevio Svilar, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. listopada 2025., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 20. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice UJ koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305 o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena dana 30.12.2024. nedopuštena te da radni odnos između tužiteljice UJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305 tužiteljicu UJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vratiti na posao na radno mjesto Samostalni stručni suradnik 2, odnosno odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA RADIOTELEVIZIJA, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305 nadoknaditi tužiteljici UJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužiteljici UJ u roku od 15 dana naknaditi tuženiku HRVATSKOJ RADIOTELEVIZIJI trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR (slovima: sedam stotina pedeset).
III Odbija se zahtjev tužiteljice UJ za naknadu troška postupka u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 11. veljače 2025., dopunjenoj podneskom od 22. svibnja 2025., navodi da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu samostalnog stručnog suradnika 2, da je tuženik 30. prosinca 2024. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice, koju je tužiteljica primila istog dana, da je 13. siječnja 2025. podnijela Zahtjev za zaštitu prava, na koji se tuženik nije očitovao. Osporava da bi izgovorila ili rekla radnici HJ ono što je navedeno u prijavi i Odluci o otkazu te da bi se neprimjereno, neprofesionalno i suprotno obvezama iz radnog odnosa odnosila prema radniku UJP. Odluku o otkazu smatra nezakonitom i nedopuštenom, neistinitog sadržaja i neprovjerenih navoda, donesenu suprotno važećim propisima, uz uskraćivanje prava tužiteljici jer tuženik nije tužiteljici stvarno omogućio iznošenje obrane niti je prije donošenja odluke o otkazu proveo objektivan i nepristran postupak utvrđivanja činjenica, provjerio dokazne prijedloge i dokumentaciju koju mu je dostavila tužiteljica jer nije uzeo u obzir izjavu radnice ŠJ koja je bila nazočna konkretnoj situaciji 18. prosinca 2024. Ukazuje da nikada ranije nije bila upozoravana niti opominjana zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, već je u 14 godina rada kod tuženika bila nerijetko nagrađivana bonusima i pohvaljena od strane tuženika. Naposljetku navodi da se i prije ovog događaja žalila na ponašanje radnice HJ, ali prijave nikada nisu bile provjerene niti je tuženik po istima postupao, a radnica HJ je tužiteljicu ranije bila optužila za krađu, koje optužbe su nakon internog postupka ispitivanja utvrđene lažnim. Slijedom navedenog, predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. prosinca 2024., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te naložiti tuženiku vraćanje tužiteljice na posao na radno mjesto samostalnog stručnog suradnika 2, odnosno odgovarajuće radno mjestu, uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 27. veljače 2025. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u činjeničnom i pravnom smislu. Navodi da je 18. prosinca 2024. primio službenu prijavu, a 19. prosinca 2024. detaljna očitovanja radnika HJ i UJP o verbalnom napadu i vrijeđanju od strane tužiteljice koje se dogodilo za vrijeme radnog vremena u prostorijama tuženika 18. prosinca 2024., da je tužiteljica svojim postupanjem, odnosno neprimjerenom komunikacijom i verbalnom agresivnošću prema radnoj kolegici povrijedila Opća pravila o radu i ponašanju zaposlenika tuženika iz svibnja 2013. (članak 2.1. do 2.8., što u vezi s člankom 107. stavkom 2. Pravilnika o radu tuženika iz svibnja 2013. predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa). Ističe da nikada nije primio službenu prijavu tužiteljice o navodnom verbalnom napadu radnice HJ, već je tužiteljica 18. prosinca 2024. uputila e-mail radniku BJ bez konkretnog sadržaja, općenite naravi, iz kojeg proizlazi svojevrsna pritužba na ponašanje radnice HJ. Zbog navedenog tuženik nije bio u mogućnosti prihvatiti kasnije navode tužiteljice iz Zahtjeva za zaštitu prava. Navodi da je i prije predmetnog događaja primio nekoliko prijava o neprimjerenom ponašanju tužiteljice na radnom mjestu prema drugim kolegama pa prijavu od 18. prosinca 2024. nije mogao ignorirati, a ponašanje tužiteljice tolerirati. Naposljetku navodi da je o namjeri otkazivanja Ugovora o radu tužiteljice obavijestio radničko vijeće koje je dalo suglasnost na namjeravanu Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.
3. U odnosu na navode tuženika iz podneska od 25. lipnja 2025. kojima se protivi preinaci tužbe predloženoj podneskom tužiteljice od 22. svibnja 2025., navodi se da tužiteljica predmetnim podneskom nije preinačila tužbu, već je dopunila tužbu sukladno rješenju suda donesenom na ročištu održanom 22. svibnja 2025. pa je protivljenje tuženika istom ocijenjeno neosnovanim.
4. Tužiteljici je 30. prosinca 2024. uručena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. prosinca 2024., protiv koje je 13. siječnja 2025. podnijela Zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženiku dostavljen 15. siječnja 2025., a na koji se nije očitovao (list 9-12 spisa). Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 11. veljače 2025., ocjena ovog suda da je ista podnesena u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23; dalje: ZR).
5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 30. prosinca 2024. (list 5-8 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava od 13. siječnja 2025. s potvrdama o dostavi (list 9-13 spisa), Potvrde Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom od 8. siječnja 2025. (list 14-15 spisa), Izjave od 13. siječnja 2025. (list 16-17 spisa), e- mail korespondencije (list 23-25, 45, 51, 84 spisa), Općih pravila o radu i ponašanju iz svibnja 2013. (list 26-35 spisa), izvoda iz Pravilnika o radu tuženika iz svibnja 2023. (list 36-38 spisa), dopisa radničkog vijeća tuženika od 27. prosinca 2024. (list 39 spisa), dopisa tužiteljice od 21. prosinca 2024. (list 44 spisa), očitovanja tužiteljice po pozivu za iznošenje obrane od 20. prosinca 2024. (list 46-47 spisa), ispisa poziva (list 48 spisa), saslušani su svjedoci UJP (list 76-77 spisa), KJ (list 78-79 spisa), HJ (list 79-80 spisa), ŠJ (list 86-87 spisa), NJ (list 88 spisa) te tužiteljica UJ (list 89-90 spisa).
6. Na ročištu održanom 6. listopada 2025. sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanje svjedokinja ZJ i AJ te dokazne prijedloge tuženika za saslušanje svjedokinja CJ i IJ, kao nepotrebne, budući da predložene svjedokinje nisu imale neposrednih saznanja o relevantnim činjenicama u ovom predmetu te jer je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke u ovom predmetu.
7. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. prosinca 2024., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te naloga tuženiku za vraćanje tužiteljice na posao na radno mjesto samostalnog stručnog suradnika 2, odnosno odgovarajuće radno mjestu.
9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu samostalnog stručnog suradnika 2 na temelju Ugovora o radu od 26. travnja 2021. te da je 13. siječnja 2025. podnijela Zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženiku dostavljen 15. siječnja 2025., a na koji se nije očitovao.
10. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici te je li joj omogućio iznošenje obrane prije donošenja pobijane Odluke o izvanrednom otkazu.
11. Odredbom članka 116. stavka 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
12. Odredbom članka 119. stavka 2. ZR propisano je da je poslodavac, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
13. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
14. Odredbom članka 2.1. Općih pravila o radu i ponašanju od 22. svibnja 2013. propisano je da tuženik od svojih zaposlenika očekuje primjereno i profesionalno ponašanje tijekom obavljanja svih društvenih i poslovnih zadaća i aktivnosti, da, između ostalog, nisu dopušteni neprimjereno ponašanje prema kolegicama i kolegama te verbalna ili fizička agresivnost i slični oblici ponašanja. Člankom 2.2. propisano je da zaposlenici tuženika obavljaju svoje obveze pošteno, savjesno i profesionalno, poštujući Ustav RH, zakone, opće akte i procedure tuženika. Člankom 2.4. propisano je da su se u međusobnoj komunikaciji u radnoj sredini te prema svim ostalima s kojima dolaze u kontakt, zaposlenici dužni odnositi s poštovanjem, slijedeći načela objektivnosti, nepristranosti, korektnosti, dijaloga i tolerancije.
15. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. prosinca 2024. utvrđeno je da je tužiteljici izvanredno otkazan Ugovor o radu zaključen 26. travnja 2021. zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa i osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka. Iz obrazloženja citirane Odluke proizlazi da je tuženik 19. prosinca 2024. primio prijavu radnice HJ u kojoj je bilo navedeno da se tužiteljica neprimjereno i neprofesionalno ponašala prema njoj 18. prosinca 2024 tijekom radnog vremena na način da joj je povišenim tonovima i agresivno uputila riječi: "nisi ti meni šef da mi govoriš što ću ja raditi i s kim pričati, ljubomorna si na mene jer ja imam veći koeficijent od tebe, brini se za svoje bolesno dijete, ti si nitko i ništa, ne možeš mi ništa, odjebi 3x, jadna si, ne obraćaj mi se!, tvoja priopćenja koja tipkaš ionako nitko ne čita", da se tužiteljica istog dana tijekom radnog vremena, prethodno ničim izazvana, neprimjereno i neprofesionalno ponašala prema radniku UJP koji je u njenoj sobi koju dijeli s radnicom HJ obavljao popis imovine, da se tužiteljica umiješala u njegov razgovor s radnicom HJ sa provokativnim i ratobornim upadicama te da je taj incident bio neugodan, da je tužiteljici 20. prosinca 2024. uručen poziv za iznošenje obrane prije namjeravanog izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, da se tužiteljica pisano očitovala 23. prosinca 2024. navodeći da je zgrožena pozivom za iznošenje obrane, da je sve navedeno apsolutna neistina te da je to klevetanje tužiteljice od strane HJ, koju je tužiteljica 18. prosinca 2024. prijavila svom nadređenom BJ radi neprimjerenog verbalnog ponašanja na štetu tužiteljice, što je glavni motiv neistinitog napada na tužiteljicu, da se pisana obrana tužiteljice ne može prihvatiti iz navedenih razloga te činjenice da situacija i problem s ponašanjem tužiteljice traje već duže vrijeme, da je tužiteljica počinila osobito teške povrede radne obveze (članak 107. stavak 2. točka 19. Pravilnika o radu te članak 2.1., 2.2., 2.4., 2.7. Općih pravila o radu i ponašanju) na način da je verbalno uputila kolegici niz krajnje neprimjerenih, neprofesionalnih, vulgarnih i ponižavajućih izraza izvan granica pristojne komunikacije, da se neprimjereno i neprofesionalno ponašala prema kolegi i oboje ih ometala u izvršavanju njihovih radnih zadataka tijekom radnog vremena, da je zbog navedenog tuženik, kao poslodavac, trajno i potpuno izgubio povjerenje u tužiteljicu, kao radnicu, te da daljnja suradnja nije moguća. Naposljetku je navedeno da je tuženik o namjeravanom izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljice obavijestio radničko vijeće radi savjetovanja koje je bilo suglasno s predloženom Odlukom o otkazu.
16. Tijekom postupka je utvrđeno da je **.**.2024. UJP došao u sobu koju su dijelile tužiteljica i HJ radi popisa inventara radnice FJ, da je došao do HJ kako bi dobio informaciju gdje se inventar nalazi jer je mislio da ona ima saznanja o tome, da je HJ telefonirala kada je ušao u sobu i nije mu mogla odgovoriti, da je tužiteljica krenula s neugodnim upadicama i provokacijama zašto je UJP u sobi, što radi, zašto ih uznemirava, koje pravo ima da to radi, da je UJP pokušao objasniti tužiteljici što radi u sobi, ali tužiteljica nije prestajala s verbalnim upadicama, da je u jednom trenutku tužiteljica podigla glas na njega, da je tužiteljici rekao da se ne obraća njoj i da to za što je došao nema veze s njom, da je HJ cijelo vrijeme dok je UJP bio u sobi obavljala telefonski razgovor, ali je shvatila zašto je došao pa mu je rukom pokazala gdje se inventar nalazi, da je HJ u jednom trenutku usred svog telefonskog razgovora rekla tužiteljici da se stiša, ali tužiteljičina agresivna komunikacija nije prestajala, da je UJP tom prilikom svjedočio sitnim trzavicama između tužiteljice i HJ kada je tužiteljica rekla zašto HJ nije na njenoj strani jer je UJP ekstremno neugodan, da se tužiteljica, nakon što je UJP izašao iz sobe da bi nazvao FJ, počela obraćati HJ agresivnim tonom govoreći joj da zašto je nije branila od UJP, da je HJ odgovorila tužiteljici da je nema što braniti od čovjeka koji radi svoj posao, da se potom tužiteljica počela HJ obraćati agresivnim i povišenim tonovima omalovažavajući je riječima da nije ona njoj šef, da joj neće ona govoriti što će i kome pričati, da je jadna, da piše ta priopćenja koja nitko ne čita, da bi joj bilo bolje da je doma s bolesnim djetetom, da je ljubomorna na nju jer ima veći koeficijent, da je nitko i ništa, da joj ne može ništa te joj je tri puta rekla odjebi, da je HJ cijela ta situacija uznemirila zbog otvorenog vrijeđanja i omalovažavanja, a osobito zbog spominjanja njenog djeteta s poteškoćama, da je nakon tog incidenta HJ kontaktirala svoju nadređenu KJ koja joj je rekla da ode kući ako se ne osjeća dobro, što je HJ i učinila, da je istog dana UJP još jednom ušao u sobu tužiteljice i HJ te je i taj put bio provociran od strane tužiteljice samo u kraćem trajanju, da je HJ o incidentu 18. prosinca 2024. putem e-maila 19. prosinca 2024. obavijestila svoju nadređenu KJ, da je ŠJ usmeno iznijela KJ svoje viđenje situacije koje, suprotno uputi nadređene KJ, nije pisanim putem prijavila, da se ŠJ tom prilikom nije požalila na ponašanje HJ, da je tužiteljica svom nadređenom BJ nakon predmetnog događaja poslala e-mail u kojem je spominjala napetost između HJ i DJ te da je više generalno navodila da HJ govori da će svi dobiti otkaz, da NJ nije stekao dojam da je HJ prijetila tužiteljici ili da se radilo o nekoj ugrozi, da je ŠJ nakon predmetnog događaja kontaktirala ČJ kojom prilikom se više čudila tom događaju i pitala ga je li čuo što se dogodilo te da nije rekla ništa konkretno što bi objasnilo tijek ili sam događaj.
17. Navedeno u bitnome proizlazi iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu (list 23-25, 45 spisa) te iskaza svjedoka UJP, KJ, HJ i ČJ, kojima je sud u cijelosti povjerovao iskazu budući da su iskazivali uvjerljivo, koherentno, u bitnome u suglasnosti jedni s drugima te s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 23-25, 45 spisa).
18. Iz iskaza tužiteljice UJ proizlazi da je **.**.2024. HJ došla na posao loše volje, otresla se na nju i okrivljavala je zato što joj neki posao ili projekt loše ide, da je UJP, kojeg je ona tada drugi puta vidjela, a tri dana prije, kada ga je prvi puta vidjela, joj je prouzročio nelagodu s pitanjem ima li ona psihičkih problema, ušao u sobu koju je dijelila sa HJ što je nju začudilo i gledajući u nju pitao je zna li gdje stoji računalo FJ na što mu je ona odgovorila da ne zna, da je HJ u tom trenutku obavljala telefonski razgovor i velevažno pokazala rukom prema ormaru gdje je stajalo računalo koje je UJP tražio, da se ona tim načinom HJ osjećala omalovaženo jer je ispalo da ona ne zna gdje se računalo nalazi, da su UJP i HJ tom prilikom razgovarali prisnim tonom i imali bliski odnos, da joj je UJP rekao da je došao popisati inventar Odjela komunikacija, da se to nje ne tiče jer radi u drugom odjelu i da može nastaviti raditi svoj posao, da se UJP u jednom trenutku stvorio njoj iza leđa na što se ona uplašila, da je počeo okretati njeno računalo, da joj nije bilo jasno što radi jer joj je rekao da ne popisuje inventar njenog odjela, da je potom UJP otišao iz sobe kako bi obavio telefonski razgovor, da joj se neposredno nakon toga HJ obratila verbalno agresivnim i povišenim tonom omalovažavajući je pitanjima: "Tko si uopće ti i što radiš na HRT-u?, Što ti tu sjediš i kada ćeš više odseliti?, Jadna si, nemaš nikoga, Pun mi je kurac ČJ i pun mi je kurac tebe, NJ ti ide okolo i kleveće, Letit ćeš iz sobe i s posla još danas, Iščačkat ću ja sve o tebi i o tvom privatnom životu, Tko je tebe uopće ovdje zaposlio?, Izaći ćeš u svim novinama, Aj mrš, mrš, mrš!", da ju je sve to uznemirilo, da je ona cijelo to vrijeme sjedila mirno na svom mjestu i nije ništa odgovarala HJ, da je usred tog incidenta HJ došla nasred sobe i krenula mahati rukama, da je u tom trenutku kroz vrata ušla ŠJ i da je HJ rekla da se smiri, da je nakon toga HJ izašla iz sobe, a ona se rasplakala, da je nakon toga u sobu ponovno ušao UJP koji je normalno s njom razgovarao i zbijao šale, da je ona još uvijek bila uznemirena, potresena i osjećala se osramoćeno, da se istog dana e-mailom obratila svom nadređenom BJ u kojem je navela da se u njihovoj sobi dogodio incident, da je tom prilikom bila pristojna pa je navela da HJ cirkusira, da je vrijeđa i prijeti otkazima, da je istog dana i ŠJ telefonskim putem kontaktirala ČJ i rekla mu da se u njihovoj sobi dogodio incident, da ju je HJ napala, da je ona uznemirena i da ne može govoriti, da NJ toga dana nije bio na poslu pa im je rekao da dođu sljedeći dan kod njega, što su ona i ŠJ i učinile te mu i tom prilikom rekle da se dogodio incident u kojem je HJ napala tužiteljicu, što je ŠJ potvrdila, da se NJ samo smijao i odmahivao rukom, da je ništa nije pitao niti joj objasnio proceduru za rješenje njenog problema, da ju je uznemirilo što je poziv na obranu dobila na Badnjak, a Odluku o otkazu na Staru godinu te činjenicu da je nitko od tuženika nije pozvao da pobliže objasni što se dogodilo toga dana, da nije HJ izgovorila rečenice navedene u Odluci o otkazu, da nije vikala, bila grupa ili vrijeđala HJ niti UJP.
19. Sud nije povjerovao iskazu tužiteljice UJ budući da je isti u dijelu opisa događaja koji se zbio između nje i UJP te HJ, glede sadržaja komunikacije i događaja koji su uslijedili nakon incidenta 18. prosinca 2024. suprotan iskazima svjedoka UJP, HJ i ČJ, kojima je sud povjerovao, te materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 23-25, 45 spisa). Prema ocjeni ovog suda, rečenice za koje je tužiteljica u svom iskazu navela da joj je HJ predmetnog dana izgovorila verbalno agresivnim i povišenim tonom ("Tko si uopće ti i što radiš na HRT-u?, Što ti tu sjediš i kada ćeš više odseliti?, Jadna si, nemaš nikoga, Pun mi je kurac ČJ i pun mi je kurac tebe, Maljak ti ide okolo i kleveće, Letit ćeš iz sobe i s posla još danas, Iščačkat ću ja sve o tebi i o tvom privatnom životu, Tko je tebe uopće ovdje zaposlio?, Izaći ćeš u svim novinama, Aj mrš, mrš, mrš!) nije moguće kontekstualno dovesti u vezu s događajem (popis inventara od strane UJP) i razgovorom između tužiteljice, UJP i HJ koji se odvijao tijekom ili nakon što je UJP bio u sobi, odnosno izašao iz sobe. Zbog navedenog sud nije povjerovao iskazu tužiteljice da joj se HJ agresivnim i povišenim tonom obraćala toga dana jer osim što nije uvjerljivo, suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka UJP i HJ, koji su u suglasnosti jedan s drugim i materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu. Nadalje, nije životno logično niti da tužiteljica ne bi u e-mailu koji je poslala svom nadređenom BJ nakon predmetnog događaja nakon kojeg se osjećala uznemirenom, potresenom i osramoćenom, barem sadržajno navela što joj je sve HJ navodno 18. prosinca 2024. izgovorila, već sama navodi da to nije učinila jer "je bila pristojna". Napominje se da predmetni e-mail tužiteljica nije dostavila tijekom postupka, a iz iskaza svjedoka ČJ proizlazi da je tužiteljica u istom spominjala napetost između HJ i DJ i spominjala otkaze, a ne da se pritužila na neprimjereno ponašanje/komunikaciju HJ prema njoj. Također, posebice kada se uzme u obzir postojanje Općih pravila o radu i ponašanju koja su kod tuženika, kao poslodavca s velikim brojem zaposlenih, na snazi, nije životno logično da nadređena osoba tužiteljice NJ ne bi poduzeo određene mjere (koje je poduzela KJ glede svojih podređenih radnika) da je tužiteljica na dan incidenta isti prijavila ili da mu se usmeno pritužila, što ona navodi da jest, a svjedok NJ osporava.
20. Sud nije povjerovao iskazu svjedokinje ŠJ budući da je njen iskaz u suprotnosti s iskazima svjedoka UJP, KJ, HJ i ČJ, kojima je sud povjerovao, te materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 23-25, 45 spisa). Također se dodaje da je svjedokinja ŠJ u svom iskazu navela da je imala negativnih iskustava s neprimjerenim ponašanjem HJ prema njoj, koje nikome nije prijavljivala pa je, prema ocjeni ovog suda, iskaz navedene svjedokinje nevjerodostojan budući da svjedokinja gaji određeni animozitet prema HJ.
21. Izvanredni otkaz je krajnja mjera u rasponu radnopravnih mjera koje poslodavac može poduzeti prema radniku radi uređenja međusobnih odnosa te je isti predviđen za najteže slučajeve počinjenja osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa ili kakve druge osobito važne činjenice radi koje nastavak radnog odnosa više nije moguć.
22. Tijekom postupka, prema ocjeni ovog suda, tuženik je dokazao postojanje navedenih razloga koji opravdavaju donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici.
23. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica svojim neprimjerenim, neprofesionalnim i nepristojnim ponašanjem prema radnicima UJP i HJ tijekom radnog vremena u prostorijama tuženika 18. prosinca 2024., na način da je verbalno uputila kolegici niz krajnje neprimjerenih, neprofesionalnih, vulgarnih i ponižavajućih izraza izvan granica pristojne komunikacije, da se neprimjereno i neprofesionalno ponašala prema kolegi i oboje ih ometala u izvršavanju njihovih radnih zadataka tijekom radnog vremena, počinila osobito teške povrede radne obveze propisane člankom 2.1., 2.2. i 2.4. Općih pravila o radu i ponašanju te da je zbog navedenog tuženik, kao poslodavac, trajno i potpuno izgubio povjerenje u tužiteljicu, kao radnicu.
24. Slijedom navedenog, na temelju citiranih odredbi, odlučeno je kao u stavku I izreke presude.
25. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
26. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica prije otkazivanja Ugovora o radu bila pozvana na iznošenje obrane, što je i učinila Očitovanjem od 20. prosinca 2024. (list 46-47 spisa), ocjena je ovog suda da je tuženik postupio sukladno odredbi članka 119. stavka 2. ZR.
27. Budući da iz dopisa radničkog vijeća tuženika od 27. prosinca 2024. proizlazi da je isto suglasno s dostavljenim nacrtom Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljice (list 39 spisa), prema ocjeni ovog suda, tuženik je ispunio obvezu savjetovanja s radničkim vijećem prije donošenja odluke važne za položaj radnika, sukladno odredbi članka 150. ZR.
28. Pobijana odluka o otkazu ugovora o radu ima propisan oblik, sadrži dostatno obrazloženje i na pravilan način je dostavljena tužitelju, sve sukladno odredbi članka 120. ZR.
29. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa).
30. Tuženiku je dosuđena jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja uključuje trošak sastava odgovora na tužbu, sastava podneska od 10. svibnja 2025. te pristupa na ročišta održana 22. svibnja 2025. i 3. listopada 2025. Nadalje, tuženiku je dosuđen trošak pristupa na ročište održano 6. listopada od 50 bodova (Tbr. 7/2), što sve, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 750,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke ove presude.
31. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenje presude do isplate, odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je, odlučeno kao u stavku III izreke ove presude.
32. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 20. studenog 2025.
Sutkinja
Mateja Cvitić Gašparac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).
DNA:
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženiku po pun.
