REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2315/2025-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: RZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Kasalo & Raić d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1/J, protiv tuženice: RZN, [adresa], vl. Ordinacije opće medicine Višnja Bešić-Barun, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Švec i Hanibal Hunjek, Zagreb, Petrinjska 26, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 7. listopada 2025. u nazočnosti tužiteljevog opunomoćenika te tuženice i tuženičinog opunomoćenika, 20. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos 18.050,30 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2017. do isplate, po kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 6.078,92 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. studenoga 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovome sudu je tužitelj podnio tužbu preporučenom pošiljkom 21. ožujka 2018. (list 5), koja je primljena 23. ožujka 2018. (list 1), u kojoj se navodi da je 20. prosinca 2016. tužitelj pozajmio tuženici iznos 150.000,00 kn te se tuženica obvezala navedeni iznos vratiti tužitelju najkasnije do 10. srpnja 2017. Navedeno je razvidno iz pismena koje je sastavila i napisala upravo tuženica, a na kojem su potpisi tuženice i svjedoka PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Tuženica je u mjesečnim obrocima isplatila tužitelju ukupan iznos 14.000,00 kn te tako samo djelomično podmirila gore navedenu tužiteljevo tražbinu koja je preostala u iznosu 136.000,00 kn. Tuženica unatoč višestrukim pozivima tužitelja do današnjeg dana nije podmirila preostalo dugovanje, radi čega tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu se navodi da se činjenični navodi tužbe od 23. ožujka 2018. poriču u cijelosti kao neosnovani. Poriču se činjenični navodi tužbe da bi tuženica isplatila tužitelju na ime povrata predmetnog zajma ukupan iznos 14.000,00 kn, odnosno da bi tuženica bila dužnu tužitelju na ime povrata zajma isplatiti preostali iznos 136.000,00 HRK. Na okolnost sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu i stvarnog iznosa vraćenog zajma predlaže se saslušanje tuženice kao stranke u svrhu dokazivanja i svjedoka LZ. Poriču se činjenični navodi tužbe da bi sklapanju predmetnog pravnog posla nazočili svjedoci ZZ i HZ. Slijedom navedenog, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnih troškova tuženici sa zateznim kamatama od dana donošenja odluke.

3. Ovaj sud je 9. listopada 2018. donio presudu zbog ogluhe pod posl. br. P- 1565/18-6, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti i naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 4.835,00 HRK, sa zateznim kamatama od 9. listopada 2018. do isplate. Nakon izvedenog grafološkog vještačenja, sukladno uputi višeg suda, rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-140/19-6 od 26. svibnja 2020. usvojena je tuženičina žalba te je ukinuta potonja presuda zbog ogluhe od 9. listopada 2018. i predmet vraćen ovome sudu na ponovno odlučivanje, s time da će odluku o parničnim troškovima žalbenog postupka donijeti prvostupanjski sud.

4. U ovoj pravnoj stvari je presudom ovoga suda posl. br. P-3138/2020-49 od 24. ožujka 2022. u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev, odnosno naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos 136.000,00 HRK sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2017. (toč. I. izreke) i naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 25.295,00 HRK sa zateznim kamatama od 24. ožujka 2022. (toč. II. izreke).

Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-689/2022-2 od 18. ožujka 2025. usvojena tuženičina žalba te je ukinuta potonja prvostupanjska presuda i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje te je riješeno da će odluku o parničnim troškovima žalbenog postupka donijeti prvostupanjski sud.

5. Podneskom predanim 2. rujna 2025. (list 136 i 137) je tužitelj konačno posavio tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, iskazavši u EUR ranije naznačene novčane vrijednosti, zahtijevajući isplatu iznosa 18.050,30 EUR sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2017., uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude.

6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u izjavu od 20. prosinca 2016. (list 4) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja osobno kao stranke (list 80 i 81) i svjedoka PZ (list 94).

U ponovljenom suđenju su prethodno izvedeni dokazi obnovljeni čitanjem zapisnika o istim te uvidom u priložene isprave te su nadalje izvedeni dokazi i to saslušanjem tuženice osobno kao stranke na ročištu 7. listopada 2025. (list 138-140).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu po osnovi povrata iznosa zajma. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Uvidom u izjavu od 20. prosinca 2016. (list 4) utvrđeno je da se u istoj izjavi navodi da je 20. prosinca 2016. od RZ (**.**.1985.), OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tužitelja, posudila 150.000,00 kn u prisutnosti svjedoka: ZZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i HZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), dok je povrat duga 10. srpnja 2017., a da je ista isprava sastavljena u Zagrebu 20. prosinca 2016. i potpisana, a da je uz isti potpis naveden OIB: [osobni identifikacijski broj], uz otisnut pečat: Ordinacija opće medicine Višnja Bešić-Barun dr. med. spec. opće medicine, [adresa], odnosno pečat: Bešić-Barun opće medicine 006181, a ispod navedenog potpisa i istih podataka navedeni su ZZ i stavljen potpis te HZ i stavljen potpis. Vjerodostojnost iste potvrde potvrdila je tuženica svojim iskazom.

10. Iz iskaza tužitelja, saslušanog osobno kao stranke na ročištu 16. ožujka 2021. (list 80 i 81), koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer ima neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama, a koji je u svojem iskazu u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe te svih tužiteljevih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunio i pojasnio, proizlazi da je isti svojevremeno radio u trgovačkom društvu koje je prodavalo medicinsku opremu, pa je s obzirom na potonje u istom razdoblju od godinu dana surađivao s ovdje tuženicom. Tuženica se je obratila tužitelju sa zahtjevom da joj treba novac, s obzirom da je tijekom 2016. godine trebala otvoriti privatnu ordinaciju. Za potrebe iste privatne ordinacije trebala je tuženica određeni medicinski uređaj te rekla da joj nedostaju novčana sredstva za isti uređaj, odnosno da čeka isplatu kredita za isto. Naime, tuženica je rekla da je isti uređaj već naručen, tj. "u dolasku" pa da ga stoga treba platiti. Stoga je tužitelj udovoljio zahtjevu ovdje tuženice i pozajmio joj iznos 150.000,00 kn. Radilo se o kratkoročnom zajmu, uz rok otplate 2-3 mjeseca, bez kamata. U svezi istog zajma sastavljena je isprava, koju je ovdje tuženica vlastoručno sastavila i potpisala. Tužitelj je isti novčani iznos pozajmio ovdje tuženici u njezinoj ordinaciji te je za istu svrhu pozvao dva prijatelja, u svojstvu svjedoka i to: ZZ i HZ. Tuženica je tužitelju u 14 navrata vratila iznos od po 1.000,00 kn, dakle ukupno je tužitelju vratila iznos 14.000,00 kn, dok je do današnjeg dana ostala dužna preostali iznos 136.000,00 kn. Tužitelj je navedeni iznos zajma od 150.000,00 kn pribavio na način da je 80.000,00 kn imao u gotovini, dok je za ostatak u iznosu 70.000,00 kn podigao brzi kredit. Stoga se tuženica obvezala vraćati ne samo iznos glavnice od 70.000,00 kn, koji je tužitelj stekao brzim kreditom, već i pripadajuće kamate kreditoru: Addiko Bank d.d., Zagreb. Tužitelju nije poznat LZ niti isti ima ikakve veze s predmetnim zajmom. Tuženica je u gotovini, na ruke, isplaćivala iznose od 1.000,00 kn i to u 14 navrata, sve u ordinaciji ovdje tuženice, dok tužitelj ne zna točno u kojem razdoblju niti je vodio pisanu evidenciju o iznosima koje mu je tuženica vratila po osnovi navedenog zajma. Tužitelj nije tuženici izdao nikakvu priznanicu-potvrdu o primitku navedenog iznosa 14.000,00 kn. Tužitelj se je uglavnom putem mobilnog telefona dogovarao s tuženica u svezi vraćanja navedenog iznosa zajma, dok se tužitelj ne sjeća točno, ali pretpostavlja da je tuženici slao i određene SMS poruke u svezi vraćanja zajma. Tužitelj je preko svojeg odvjetnika pozvao ovdje tuženicu na povrat predmetnog zajma i to u pisanom obliku, a prije predmetnog utuženja. Prije davanja predmetnog zajma tužitelju nije bilo poznato imovno stanje ovdje tuženice. Uopće nije bilo govora da bi tuženica na neki drugi način vratila pozajmljeni iznos kao npr. pružanjem medicinske skrbi, davanje medicinske opreme ili sl. Ovdje tuženica je liječnica pa je stoga tužitelj smatrao da je tuženica odgovorna i poštena osoba. Inače je tuženica 3-4 dana molila tužitelja da joj pozajmi isti novac, jer joj je isti nužan za otplatu predmetnog medicinskog uređaja, jer će u protivnom isti biti vraćen prodavatelju.

11. Točnost tužiteljevih navoda proizlazi također iz iskaza svjedoka PZ, saslušanog na ročištu 16. rujna 2021. (list 94), koji se iskaz prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer ima neposrednih saznanja o odlučnim činjenica, koji navodi da mu je poznato da je ovdje tužitelj pozajmio određeni novčani iznos, ne zna točno koliki, i to ovdje tuženici. Naime, isti svjedok je bio svjedok kada je tužitelj predavao isti novčani iznos ovdje tuženici, po osnovi zajma, te je ujedno i potpisao ispravu koja je sastavljena povodom istog zajma. Tuženica je prebrojala novac koji joj je predao tužitelj. Nakon uvida u ispravu (list 4) isti svjedok potvrdio je da je istu ispravu potpisao u svojstvu svjedoka, a da je istu također u svojstvu svjedoka potpisao njemu poznata osoba HZ, kao i da je istu ispravu potpisala ovdje tuženica i otisnula pečat svoje ordinacije, dakle, ista isprava (list 4) je vjerodostojna. Prilikom predmetnog zajma kojeg je tužitelj dao tuženici nije sastavljena druga isprava osim predmetne priložene (list 4). Predmetna isprava (list 4), je sačinjena i potpisana u ordinaciji ovdje tuženice. Isti svjedok je poznanik tužitelja. Ne sjeća se točno u koje doba dana niti koji dan u tjednu je predmetna isprava sačinjena, odnosno kada je dan predmetni zajam. Misli da je predmetni zajam dan u kunama, dok se ne sjećam u kojim apoenima. Predmetna ordinacija tuženice se nalazi u sklopa Doma zdravlja, a koji se nalazi južno od crkve Sv. Petra u Zagrebu, odnosno misli da je [adresa], odnosno u naselju Kvatrić. Predmetna ordinacija nalazi se na prvom katu istog Doma zdravlja. Ne sjeća se je li u vrijeme davanja predmetnog zajma i sastavljanja iste izjave (list 4) bilo drugih pacijenata koji su čekali ispred predmetne ordinacije. U to vrijeme davanja zajma u predmetnoj ordinaciji nije bilo drugog osoblja osim doktorice, ovdje tuženice, odnosno ne sjećam se točno. Ne sjeća se je li bilo kakvih dogovora između ovdje stranaka, a u svezi roka vraćanja danog zajma, odnosno načina (dinamike) i prirode vraćanja. U vrijeme davanja predmetnog zajma i činjenja predmetne izjave (list 4), tuženica je bila osoba starije životne dobi. Isti svjedok nije posebno zagledao tuženicu pa se ne sjeća svih detalja izgleda iste. Ne sjeća se točno, ali misli da je svrha predmetnog zajma bila da je tuženica namjeravala kupiti određeni medicinski uređaj (aparat). Ne sjeća se da bi bio dogovor da osim glavnice tuženica se obvezuje platiti i određenu kamatu. Nakon sastavljanja predmetne izjave (list 4) isti svjedok nije imao nikakvih naknadnih saznanja o predmetnom zajmu do današnjeg davanja iskaza.

12. U ponovljenom suđenju je saslušana tuženica osobno kao stranke na ročištu 7. listopada 2025. (list 138-140), a koja je iskazom u cijelosti ostala kod navoda iz odgovora na tužbe te svih tuženičinih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunila i pojasnila, iskazavši da tuženica nije dužna tužitelju po niti kojoj osnovi pa tako niti po osnovi kako to tužitelj navodi zajma u utuženom iznosu 136.000,00 HRK. Tužitelja poznaje kao predstavnika trgovačkog društva Sanitas d.o.o., koje u osnovnoj djelatnosti ima distribuciju medicinske opreme te potrebitog materijala-podloge, pelene, oblozi za rane itd. Naime, liječnik specijalist bi preporučao obloge te bi tuženica, kao liječnica opće prakse-obiteljske medicine, naručivala od društva Sanitas d.o.o., kao i drugih trgovačkih društava, na doznaku navedene materijale, sve na trošak HZZO-a. Tuženica osobno za svoje vlastite potrebe nije ništa naručivala od Sanitas d.o.o. i to preko tužitelja niti je po osnovi isporučene opreme i materijala ostala dužna, kako tužitelju, tako niti društvu Sanitas d.o.o. U vrijeme prethodno opisanog poslovnog odnosa s tužiteljem je tuženica vodila ordinaciju obiteljske medicine u [adresa]. Ne sjeća se tuženica jesu li u to vrijeme dok je radila u [adresa], bili blokirani-u blokadi, poslovni računi ordinacije, koje je tuženica bila vlasnica. U to vrijeme tuženica nije imala nikakvih financijskih poteškoća, dakle u svezi plaćanja troškova nastalih po osnovi medicinske opreme, uređaja i općenito drugih troškova po osnovi poslovanja iste ordinacije. Nakon predočenja potvrde (list 4) je tuženica potvrdila da je vlastoručno sastavila istu potvrdu te istu vlastoručno potpisala i otisnula pečat tuženičine ordinacije, kao i liječnika obiteljske medicine. Tuženica je u cijelosti vratila dug ovdje tužitelju, a koji je nastao po osnovi tuženičinog zajma u iznosu 150.000,00 HRK od ovdje tužitelja, te je tuženica u tom smislu i sastavila predmetnu potvrdu od 20. prosinca 2016. i istu ovjerila otiskivanjem svojeg pečata i vlastoručnim potpisom (list 4). U navedenoj potvrdi (list 4) je naznačen povrat duga 10. srpnja 2017., a koji rok je tuženica i ispunila. Naime, tuženica je u tri navrata vratila tužitelju ukupan pozajmljeni iznos 150.000,00 HRK, dakle u ožujku 2017. iznos 50.000,00 HRK, u svibnju 2017. daljnji iznos 50.000,00 HRK i naposljetku u srpnja 2017. preostali iznos 50.000,00 HRK. Navedeni povrat zajma u ukupnom iznosu 150.000,00 HRK vratila je tuženica osobno na ruke tužitelju, dakle u gotovini, sve u tuženičinoj ordinaciji u [adresa]. Tuženica nema nikakvu potvrdu da je tužitelju vratila zajam u iznosu 150.000,00 HRK. Naime, tuženica je tražila tužitelja da joj izda potvrdu-priznanicu o tome da je tužitelj primio povrat zajma, no, tužitelj je rekao da će izdati tuženici potvrdu-priznanicu i to na kraju, kada mu tuženica vrati cjelokupan iznos zajma. Pri povratu treće rate zajma, dakle preostalog iznosa 50.000,00 HRK, tuženica je tražila tužitelja da joj izda potvrdu- priznanicu o tome da je primio povrat cjelokupnog zajma u iznosu 150.000,00 HRK. Međutim, tužitelj je od tuženice tražio, povrh iznosa zajma 150.000,00 HRK, i kamate od 15%, dakle u iznosu 22.500,00 HRK, na što tuženica nije pristala. Tuženica je predala tužitelju preostali iznos zajma od 50.000,00 HRK, kako bi vratila cjelokupan zajam u iznosu 150.000,00 HRK, premda joj tom prilikom tužitelj nije izdao potvrdu- priznanicu o povratu cjelokupnog zajma od 150.000,00 HRK. U trenutku kada je tuženica od tužitelja primila zajam u gotovini u iznosu 150.000,00 HRK nije bilo svjedoka, već su bili samo tužitelj i tuženica. U navedenoj potvrdi (list 4) navedena su dva svjedoka, premda isti nisu nazočili činu kada je tuženica primila isti zajam, a isti svjedoci su navedeni u navedenoj potvrdi (list 4) iz razloga što je tužitelj rekao tuženici da tužitelj daje tuženici svoj novac te da on određuje uvjete pod kojima će joj dati- pozajmiti novac pa je stoga tužitelj tom prilikom rekao tuženici da u istoj potvrdi tuženica navede imena i osobne podatke za ta dva svjedoka koja je odredio tužitelj, premda isti svjedoci nisu bili u tom svojstvu nazočili kada je tuženica primila isti zajam. Kod sva tri povrata zajma, svakog u iznosu 50.000,00 HRK, u tuženičinoj ordinaciji je nazočio svjedok LZ, sad pokojni (umro 2019. godine). Prilikom pregovaranja ii dogovora o predmetnom zajmu u iznosu 150.000,00 HRK, nije bilo nikakvog govora niti dogovora o tome da bi tuženica pored navedenog zajma u iznosu 150.000,00 HRK platila tužitelju i kamate na isti iznos. Prilikom trećeg povrata dijela predmetnog zajma i to iznosa 50.000,00 HRK, tužitelj je od tuženice još tražio i kamate od 15%, što je tuženica odbila rekavši tužitelju da se nisu tako dogovorili, a nakon toga je tužitelj izišao iz tuženičine ordinacije bez pozdrava te je uslijedio predmetni sudski postupak. Netočni su tužiteljevi navodi da je tuženica u 14 navrata vraćala tužitelju iznos 1.000,00 HRK, dakle ukupan iznos 14.000,00 HRK, već je točno da je tuženica u cijelosti vratila tužitelju zajam u iznosu 150.000,00 HRK. Navedeni iznos zajma od 150.000,00 HRK je tuženica vratila tužitelju u ugovorenom roku, dakle do 10. srpnja 2017. Na navedenoj potvrdi (list 4), navedena dva svjedoka nisu stavili svoje vlastoručne potpise u tuženičinoj nazočnosti, dakle, isto je ostalo prazno kada je tuženica sastavila istu potvrdu, već su potpisi navedena dva svjedoka stavljeni naknadno-dakle isti su dopisani.

13. Dovodeći u svezu suglasne iskaze tužitelja i svjedoka PZ s ostalim, pisanim dokazima, poglavito pismenom-izjavom od 20. prosinca 2016. (list 4), koja isprava se prihvaća kao istinita i potpuna, budući da tuženica istu ispravu nije s uspjehom osporila, odnosno ista nije priložila niti predložila odgovarajuće dokaze kojim bi pobila tužiteljeve navode i dokaze, utvrđeno je da je tužitelj pozajmio tuženici iznos 150.000,00 HRK, u nazočnosti dva svjedoka: ZZ i HZ, s time da se je tuženica obvezala isti zajam vratiti 10. srpnja 2017., dok je tuženica od istog iznosa zajma vratila iznos 14.000,00 HRK, dakle preostao je povrat zajma u iznosu 136.000,00 HRK. Naime, i sama tuženica, nakon predočenja potvrde (list 4) je potvrdila da je vlastoručno sastavila istu potvrdu te istu vlastoručno potpisala i otisnula pečat tuženičine ordinacije, kao i liječnika obiteljske medicine, odnosno da je tuženica u tom smislu i sastavila predmetnu potvrdu od 20. prosinca 2016. i istu ovjerila otiskivanjem svojeg pečata i vlastoručnim potpisom (list 4) te da je u navedenoj potvrdi (list 4) naznačen povrat duga 10. srpnja 2017.

Naprotiv, ne može se prihvatiti kao neposredno uvjerljiv tuženičin iskaz, poglavito u dijelu kojim tvrdi da tuženica nije dužna tužitelju po niti kojoj osnovi pa tako niti po osnovi kako to tužitelj navodi zajma u utuženom iznosu 136.000,00 HRK. Naime, nije uvjerljiva tuženičina tvrdnja da je tuženica u cijelosti vratila dug ovdje tužitelju, a koji je nastao po osnovi tuženičinog zajma u iznosu 150.000,00 HRK od ovdje tužitelja, te da je tuženica ispunila rok za povrat duga 10. srpnja 2017. Nadalje, ne prihvaća se tuženičin navod da je tuženica u tri navrata vratila tužitelju ukupan pozajmljeni iznos 150.000,00 HRK, dakle u ožujku 2017. iznos 50.000,00 HRK, u svibnju 2017. daljnji iznos 50.000,00 HRK i naposljetku u srpnja 2017. preostali iznos 50.000,00 HRK, odnosno da je navedeni povrat zajma u ukupnom iznosu 150.000,00 HRK vratila tuženica osobno na ruke tužitelju, dakle u gotovini, sve u tuženičinoj ordinaciji u [adresa]. Međutim, tuženica nema nikakvu potvrdu da je tužitelju vratila zajam u iznosu 150.000,00 HRK. Naime, tuženica je tražila tužitelja da joj izda potvrdu- priznanicu o tome da je tužitelj primio povrat zajma, no, tužitelj je rekao da će izdati tuženici potvrdu-priznanicu i to na kraju, kada mu tuženica vrati cjelokupan iznos zajma. Pri povratu treće rate zajma, dakle preostalog iznosa 50.000,00 HRK, tuženica je tražila tužitelja da joj izda potvrdu-priznanicu o tome da je primio povrat cjelokupnog zajma u iznosu 150.000,00 HRK. Međutim, tužitelj je od tuženice tražio, povrh iznosa zajma 150.000,00 HRK, i kamate od 15%, dakle u iznosu 22.500,00 HRK, na što tuženica nije pristala. Tuženica je predala tužitelju preostali iznos zajma od 50.000,00 HRK, kako bi vratila cjelokupan zajam u iznosu 150.000,00 HRK, premda joj tom prilikom tužitelj nije izdao potvrdu-priznanicu o povratu cjelokupnog zajma od 150.000,00 HRK.

14. Uzgred rečeno, tuženica nije pridonijela odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda, pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, ako nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

15. Daljnji dokazi nisu izvedeni, jer isti dokazni prijedlozi nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga, nisu niti posebno cijenjeni ostali dokazi, na koje se poziva tuženica u prilog svojih tvrdnji. Naime, rješenjem s pripremnog ročišta 19. studenoga 2020. (list 73 i 74) je određeno koji će se dokazi izvoditi kao mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica (toč. I.), dok ostali dokazi nisu izvedeni, jer nisu potrebiti. Naime, daljnji dokazi predloženi su radi utvrđenja činjenica koje nisu od odlučnog utjecaja u ovoj pravnoj stvari, budući da su isti na općenitoj razini dokazivanja, dok je izvedenim drugim dokazima predmet dovoljno raspravljen i utvrđene su sve odlučne činjenice mjerodavne za donošenje odluke u ovom predmetu. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. ZPP-a.

16. Mjerodavno pravo za rješenje spornog odnosa su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

17. S obzirom na navedeno, a imajući na umu da tuženica tijekom postupka nije s uspjehom osporila osnovu niti visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, dok je, naprotiv, temeljem izvedenih dokaza utvrđeno da je tuženica bila u obveznom odnosu s tužiteljem, pa je stoga upravo tuženica, dužna vratiti zajam u ostatku iznosa.

18. Ujedno se napominje da je tuženica, kao ugovorna strana u zasnovanom odnosu, odnosno kao sudionik u obveznom odnosu, dužna ispuniti svoju obvezu i odgovorna je za njezino ispunjenje, u smislu čl. 9. ZOO-a, s time da je sudionik u obveznom odnosu dužan postupati s dužnom pažnjom (čl. 10. ZOO-a). Nadalje, odredbom čl. 336. st. 1. ZOO-a propisano je da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane. Naposljetku, čl. 65. st. 1. ZOO-a je određeno da na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

Odredbom čl. 499. ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Odredbom čl. 501. ZOO-a zajmodavac je dužan predati stvari u ugovoreno vrijeme.

19. Zbog izloženog, budući da je iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj predao tuženici zajam u iznosu 150.000,00 HRK / 19.908,42 EUR, a da tuženica tijekom postupka nije dokazala da je ispunila svoju obvezu vraćanja iznosa zajma u cijelosti, već samo u iznosu 14.000,00 HRK / 1.858,12 EUR, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženici vraćanje ostatka zajma u utuženom iznosu 136.000,00 HRK / 18.050,30 EUR. Nadalje, tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate, temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a u svezi čl. 183. st. 1. ZOO, koje teku od od 11. srpnja 2017., kao dana nakon dana dospijeća 10. srpnja 2017. (list 4), odnosno od zakašnjenja dužnika do isplate, po stopi zateznih kamata određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

21. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podneska od 6. rujna 2019. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 17. listopada 2019., 19. studenoga 2020., 16. ožujka 2021., 16. rujna 2021., 10. veljače 2022., 2. rujna 2025. i 7. listopada 2025., (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 4.500,00 EUR, uvećanog za pripadajući PDV 25% (1.125,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za tužbi u iznosu 226,96 EUR / 1.710,00 HRK i za presudu u iznosu 226,96 EUR / 1.710,00 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 6.078,92 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude, dok je ostatak tužiteljevog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. III. izreke presude).

22. Također je i tuženici valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava žalbe od 31. listopada 2018. u zahtijevanom iznosu 625,00 EUR (Tbr. 10./1. OT) te prigovor protiv rješenja o sudskoj pristojbi, podnesen 3. prosinca 2018. u iznosu 250,00 EUR i žalbe protiv rješenja kojim je odlučeno o prigovoru protiv rješenja o sudskoj pristojbi, od 21. prosinca 2018. u iznosu 250,00 EUR te odgovora na tužbu u iznosu 500,00 EUR te žalbe protiv presude od 8. travnja 2022. u iznosu 625,00 EUR (Tbr. 10./1. OT) te zastupanja na ročištima 17. listopada 2019., 19. studenoga 2020., 16. ožujka 2021., 16. rujna 2021., , 2. rujna 2025. i 7. listopada 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 5.250,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (1.312,50 EUR), kao i troška sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu 453,82 i za žalbu protiv presude u iznosu 226,91 EUR. Ujedno je tuženici u cijelosti valjalo priznati trošak grafološkog vještačenja u iznosu 199,04 EUR.

Međutim, priznat trošak sastava podnesaka od 6. svibnja 2019. kojim dostavlja dokaz o pologu predujma troška vještačenja i 9. veljače 2022. kojim dostavlja dokaz o spriječenosti tuženice, za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR uvećanog za PDV 25% niti je priznat trošak zastupanja na ročištu 10. veljače 2022., jer na istom tuženica nije nazočila. No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 7.442,27 EUR nisu dosuđeni tuženici, s obzirom na neuspjeh iste u sporu, odnosno valjalo je odbiti tuženičin zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zatraženim zateznim kamatama, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. IV. izreke presude.

23. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

24. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. studenoga 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba Županijskom sudu u Šibeniku. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave iste presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja i

- opun. tuženice.